Dvanaesto mjesto u slalomu Ilme Kazazić predstavlja najbolji rezultat u historiji nekog reprezentativca BiH na Zimskim paraolimpijskim igrama. Kazazić je bila 15. u veleslalomu i u Južnoj Koreji dostojno je branila boje BiH.&nbsp; 
Ova mlada paraolimpijska skijašica prošle je&nbsp; godine osvojila dvije evropske medalje&nbsp;u alpskom skijanju. U tome je nije spriječila ni cerebralna paraliza, za koju kaže da je stanje, a ne bolest.

Sportom se bavi od malih nogu. Plivanje, ritmička gimnastika, potom je završila i osnovnu muzičku školu u kojoj je svirala klavir. Mladima je poručila da ih samo optimizam i strpljenje mogu dovesti do vrha.

Sarajka je bila jedina naša predstavnica u Pjongčangu. Osim skijanja, njena&nbsp;prva ljubav je informatika, zbog čega je i upisala Fakultet informatičkih tehnologija u Mostaru.&nbsp;Rođena je 26. maja 1988. godine.

Lavica na skijama

U sudijskom vremenu propao je opasni pokušaj Željka Komšića da kompletnu bh. ljevicu upregne u vlastitu kandidaturu za Predsjedništvo BiH. Na tom putu, vlasnik DF-a planirao je eutanazirati sve što na ljevici postoji pa onda (valjda po uzoru na onog trebinjskog kamiondžiju iznad Dubrovnika) graditi ljepšu i stariju socijaldemokratiju.&nbsp;&nbsp; 
Zna se da je već provaljena operacija „rađanja novog lidera“ kreirana pod pendrekom obavještajno-policijskih mračnjaka tradicionalno bliskih Komšiću, a nepotvrđeno se šuška i o aktivnoj ulozi nekih moćnih finansijera iz SDA koji su u „predsjedniku iz nebodera“ prepoznali idealno oružje za rasturanje ljevice i konačnu likvidaciju političke alternative. 

SDP je odbacivanjem Komšićevog drskog ultimatuma izbjegao pad u već pripremljenu klopku iz koje bi se, računali su planeri lukave strategije, partija Nermina Nikšića teško iskobeljala. Zato nema dileme da će identične odbijenice Demokratskoj fronti uputiti i preostale stranke iz tragikomičnog prijedloga o „ujedinjenju ljevice“.

SDP je odbacivanjem Komšićevog drskog ultimatuma izbjegao pad u već pripremljenu klopku iz koje bi se, računali su planeri lukave strategije, stranka Nermina Nikšića teško iskobeljala

Iako Nikšić javno poziva Komšića da se konačno uozbilji, da se vrati u pregovore i odustane od samokandidature za Državno predsjedništvo, lider DF-a ostaje dosljedan vlastitoj grandioznoj sujeti i ucjenjivačkim stavovima. Uostalom, siguran sam da je svima poznata njegova čuvena krilatica kako se „ne kandiduje zbog sebe i svog komfora, već se svjesno samožrtvuje u borbi protiv Dragana Čovića i HDZ-a“. Čovjek je legenda, hodajući spomenik, kažem vam...


U međuvremenu, najavljen je novi sastanak lidera ljevice. Eto zgodne prilike za nove neprilike. Jer, teško da se išta može dogovarati s osobom koja voli samo sebe. Takav je, naime, glavni junak naše priče o ljevici. Lik iz kultne pjesme benda „Psihomodo Pop“ spreman je spaliti sve kako bi ponovo zasjeo u predsjedničku fotelju. Jer, samo je on u stanju napraviti čuda. Dobro, možda još i Josip Broz. Ali, Tito, jelte, ima neke ranije preuzete obaveze.

Drugar Željko Nezamjenjivi!

Niko bolje ne laže narod nego porodične dinastije iz SDA. To pravilo potvrđuju i istupi Ismeta Osmanovića, federalnog poslanika i višedecenijskog funkcionera. Ovaj politički diletant posljednjih se dana raskokodakao kao portparol Fadila Novalića, zaboravljajući šta su činjenice.&nbsp;&nbsp; 
Uporno podmetanje SBB-u tobožnje veze s HDZ-om, koje čini ovaj neelokventni političar, jednaka je podlost kao kada su Bakir Izetbegović i njegove junoše mentorski posmatrali šutiranje njegovog rođenog brata Adila Osmanovića u Srebrenici jer je zasmetao kao potencijalni kandidat za Predsjedništvo BiH. 

Politička kukavica sada se odjednom razjunačila da brani providnu ideju Fadila Novalića kako sa svim imenovanjima na nivou FBiH treba stati do okončanja oktobarskih izbora. 

Poenta je u tome da po svaku cijenu na čelu Poreske uprave treba ostati član klana Karamazov, odnosno Šerif Isović, kako bi se nastavilo predizborno prepadanje više hiljada privrednika, malih biznismena, trgovaca, taksista... 

Drugim riječima, oni koji gospodare Razvojnom bankom, FUP-om, FTV-om itd. predlažu obustavljanje imenovanja da bi njihovi lopovi mirno nastavili pljačku i osigurali crne fondove za kampanju SDA. 

Naravno, SDA-u valja sakriti potpuni raspad sistema i opću bježaniju iz njenog članstva. Osmanović je tu samo čovjek na prinudnom radu koji mrzi politiku Bakira Izetbegovića jednako kao i Kukić, odnosno Kasumović, Šepić, Sokolović, Ahmetović i drugi disidenti iz SDA. 

Oni su, za razliku od egzistencijalnog poltronisanja političkih bijednika, imali hrabrosti da napuste jednu lošu, lažljivu i antinarodnu politiku, a ne da joj budu interesni poltroni i megafoni.

Politička kukavica

Jin i jang bosanskohercegovačke politike vaistinu jesu Milorad Dodik i Dragan Čović. Ideološki su blizanci, kućni prijatelji, saborci, saveznici i šan(k)erski partneri. O svakoj temi imaju identičan stav. Od Vašingtona do Moskve, Brisela i Teherana, od Une do Drine, Save i mora. Neovisni od objektivnih vanjskih okolnosti, geografskih meridijana i paralela, kantona i entiteta, stvoreni su da vazda misle isto. Slažu se k'o one puzzle što zabavljaju djecu.&nbsp;&nbsp; 
Ima zbilja puno konkretnih primjera za detaljnu elaboraciju zajedničkih akcija dvojca bez kormilara. Međutim, fali ovdje prostora da sve zapisano stane...

Čović tehnokratski okrutno rezonuje da je vrijeme povratnika, tih nesretnih ljudi izvaranih od baš svake proklete vlasti, neumitno prošlo

Ipak, nedavno se (moguće i usljed hronične migrene) predsjednik Republike Srpske ponovo divljački natovario na kosti banjalučkom biskupu. Protokolarni TV nastup iskoristio je da bi izvrijeđao Franju Komaricu klevećući ga da „izmišlja, podvaljuje i laže“. Inače, Dodik „svog“ biskupa primitivno napada u pravilnim vremenskim razmacima, kalendarski precizno svake druge parne godine. I to se isključivo dešava nakon što hrabri katolički pastir, bogobojazno, iskreno i matematički egzaktno, dokaže da iz entiteta kojim Dodik rukovodi i komanduje Hrvati neumitno nestaju. Danas ih je, eto, manje od pet posto u odnosu na pastvu iz 1991. godine. Narod je to, dakle, bez budućnosti, na samoj granici egzistencijalnog cenzusa. 
Niko ozbiljan ne očekuje da će Čović adekvatno odgovoriti na Dodikovu drsku provokaciju i zaštititi Komaricu. Jer ljudska golgota banjalučkog biskupa, Čovića interesira poput lanjskog snijega u Posavini. Dakle, približno kao i natalitet Hrvata u Nevesinju. 
Čović tehnokratski okrutno rezonuje da je vrijeme povratnika, tih nesretnih ljudi izvaranih od baš svake proklete vlasti, neumitno prošlo. Ostali su samo politički i finansijski interesi. A jedino s Dodikom, interesi su vječni i nepromjenjivi.

Križni put biskupa Komarice

Ruski lider Vladimir Putin ostaje na čelu države još šest godina, što mnogima na Zapadu i nije baš drago. No, zapadni lideri pomirili su se s činjenicom da će morati nastaviti živjeti sa Putinom na čelu Kremlja, što znači da će se dijalog o ključnim pitanjima nastaviti.&nbsp;&nbsp; Iako je Putin, bez sumnje, najpopularniji političar u Rusiji, izbori su djelimično zamrljani činjenicom da glavnom opozicionom lideru Alekseju Navaljnom nije bila dozvoljena kandidatura. 
Putinu se zamjera da svim metodama pokušava provoditi ruske interese širom svijeta, od Bliskog istoka, Balkana, Ukrajine itd. Osim toga, Zapad mu zamjera obračun sa političkim neistomišljenicima, a Velika Britanija optužuje ga i da stoji iza napada na bivšeg špijuna Sergeja Skripala. 
Uz sve to, Zapad i Rusija osuđeni su na dijalog u pokušaju da se riješe globalni problemi. 
Putin je rođen 7. oktobra 1952. Bivši KGB-ov obavještajac na vlasti je od 1999., kada ga je Boris Jeljcin postavio na mjesto premijera. Od tada od danas upravlja Rusijom i nalazi se ili na predsjedničkoj ili na premijerskoj poziciji.

Nastavlja vladavinu

Priča kaže ovako. Bili jednom prevareni radnici „Hidrogradnje“ što su sto i kusur dana protestirali na ulici. Mirno i civilizirano, naoružani tek transparentima i pištaljkama, bh. vlastima i javnosti pokušavali su skrenuti pažnju na svoj jad i čemer. Pa su tako jednog dana došli na pravo mjesto! Ispred Centrale SDA.&nbsp;&nbsp; 
Htjeli su kod Bakira Izetbegovića. Međutim, imao je ranije preuzete obaveze. Zato je mudrac, mislilac i državnik pred gladnu radničku klasu poslao svog bedela Amira Zukića. 

Svidio im se taj sagovornik. Duboko su vjerovali da je Zukić prava adresa. Zamišljali su, a šta bi drugo, kako imaju redovnu plaću, reguliran radni staž i zdravstveno. Padao je već prvi mrak kad su ih pozvali unutra. Sve je bilo spremno. Usaglasili su želje, odredili prioritete, zacrtali ciljeve.

Pred vratima kabineta još će malo sačekati. Nije im smetalo. Toplo je i ugodno. Kožni namještaj, Berberov dupljak na zidu. Na polici sabrana djela Alije Izetbegovića i osvježivač zraka.

Kožni namještaj, Berberov dupljak na zidu. Na polici sabrana djela Alije Izetbegovića i osvježivač zraka

Kakvu li će im nafaku prikačiti? Ko će od njih nezaposlenih u javno preduzeće, a ko u administrativnu službu? Ministarstvo ili općina, dom zdravlja, telekom ili pošta, pitanje je sad.


A onda se konačno pojavio na vratima. Ok, stani malo, nije to onaj kome su se nadali. Mora da je neka greška. Da ne glumi (kao ono jednom Mirsad Kebo) budaletinu s perikom na glavi... 


Prekasno je bilo kad su skontali fol. Izetbegović im je uvalio lažnog Amira Zukića. Ovaj je valjda zadužen za nekakve obrte, poduzetništva i razvoje. Ali šta da obrću kad nemaju s čim, šta da poduzmu osim da se opet vrate na ulicu i protestiraju? 


Eto, tako vam je, dragi moji čitaoci, nastao transparent: ''Hoćemo posao, nećemo lažnog Amira Zukića...''

Lažni Amir Zukić

Broj korisnika humanitarne organizacije Pomozi.ba raste iz dana u dan i sve to zahvaljujući velikom aktivisti Hajrudinu Solaku. Kao član Udruženja od 2015. godine pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija. Jednom mjesečno organizira humanitarni bazar „Dobre volje“ u prostorijama ovog udruženja.&nbsp;&nbsp; 
U subotu je održan bazar gdje su građani donirali novac, ali i ostale stvari koje im više nisu potrebne, a Solak zajedno sa članovima prikupljena sredstva šalje najugroženijima. Ovoga puta pomogli su djeci u Guti i djeci migrantima u našoj državi. Tokom dostavljanja obroka Solak se zajedno sa svojim članovima trudi i da riješi druge probleme njihovih korisnika. Udruženje se "družilo" sa migrantima koji dolaze iz Afganistana, Libije, Pakistana, pa čak i iz Indije, ali i iz Sirije. 

Također, za praznike dijele kurbane i svečanije obroke, ne samo u Sarajevu nego i u ostalim bosanskohercegovačkim gradovima. Korisnici se kako kaže Solak uz jelo, najviše raduju lijepoj riječi i razgovoru, a njega to najviše čini sretnim ispunjava.

Uvijek spreman pomoći

One koji ovo čitaju valja odmah upozoriti da je ova kratka kolumna za nas koji volimo Ameriku, a ne za cinike koji ne razumiju, a prave se da znaju, ili samo za one koji se po inerciji plaše američke sile, osluškujući njene slabosti! Ovo je za zabrinute kako očuvati zbirku naših sloboda i prava pohranjenih u američku riznicu vrijednosti, ali namijenjenih za sve ljude širom svijeta, kako već važi kad je zlatni standard u pitanju. Ne bi valjalo kada bi to, po svom šnitu, krojili Kina ili Rusija, a vala ni Turska.&nbsp;&nbsp; &nbsp;
Neki novi klinci
&nbsp;
Ima jedna knjiga, napisana upravo iz tog straha, koja bi zbog toga trebala postati referentno štivo za evropske političare, kao što je mnogima postao (istoimeni), možda i najvažniji holivudski film “Kum” Frensisa Forda Kopole (Francis Coppola). Riječ je o političkoj knjizi „Kumova doktrina” koju je 2009. godine objavio Princeton University Press. U njoj se američka vanjska politika tumači kroz tri škole, metaforično povezane za ona tri sina ostarjelog mafijaškog kuma (Marlon Brando) - Sonija, Tomija i Majkla. 

Oni, prisjećamo se, različito misle u kom pravcu treba nastaviti poslovnu imperiju (porodica Korleone) dok otac leži u bolnici izrešetan od protivničkog klana.&nbsp;Soni bi odmah u rat, jer njegov je karakter “prvo pucaj, pa onda pitaj”. U knjizi je to upoređeno s Bušovom administracijom, koja je nakon 11. septembra 2001. napala Afganistan i Irak, od čega još svi imamo krvavi nos; Afganistan je najduži američki rat u modernoj povijesti - mnogo duži od Vijetnama.&nbsp;

Saga o prošlosti, prema “Korleoneovoj doktrini”, nastavlja se: Drugi kumov sin, Tom, advokat je, pa bi sve rješavao pregovorima i diplomatskim nadmudrivanjem, “liberalno centristički”. A treći, Majkl (Al Pačino - Al Pacino), zadržao bi i snagu oružja da, zlu ne trebalo, odgovori silom, ali on uvažava i argumente ostalih. Spreman je i da sasluša, jer shvata da su se u komšiluku pojavili “neki novi klinci” s novim pravilima, koji također jurišaju na (američki) tron.&nbsp;

Svi se sjećamo i kada na kraju drugog dijela “Godfathera” Majkl obećava da će se porodica Korleone kao filantropi legalno izboriti za Bijelu kuću i postati stanovnici na toj adresi. Naravno, svaka sličnost sa stvarnim akterima je sasvim slučajna!&nbsp;

Nakon svega, američki kritičari se slažu da je “Kumova doktrina” izvanredna politička knjiga, koja govori o padu američke globalne moći, na šta mnogi u Vašingtonu još žmire ne želeći to priznati. Ali, zato oni koji moraju itekako promišljaju našu demokratsku budućnost pod opakom prijetnjom totalitarnih i populističkih trendova.&nbsp;

Politički superrealizam

 
Odjednom je i za Balkance ovaj politički udžbenik izbio u prvi plan: jedan od njena dva koautora je aktuelni zamjenik američkog državnog sekretara Ves Mičel (Wess Mitchell) – (drugi je Džon Halsman - John Hulsman). Mičel je onomad obišao Prištinu, Beograd i Skoplje, a zaobišao proći Bosnom kroz gradove. No, sve se odlično uklapa u taj najživlji superrealistički pogled na američku budućnost u tom dijelu svijeta. Izostajanje BiH na mapi prve Mičelove balkanske turneje također odgovara “novom” pragmatizmu, po kojoj će se bosanska dejtonska zavrzlama riješiti tek onda kad se slože kockice između Srba i Albanaca, kao što se već uveliko slažu domine u Makedoniji i Crnoj Gori. I kad Rusi, zbog niza okolnosti, budu prisiljeni popustiti. 


Osim ekonomskih interesa, ovo je borba za našu “američku” dušu (spomenuti skup sloboda i prava), čije je boravište i široki pojas Balkana, sve do Turske. A bez toga nema novog političkog superrealizma, nasuprot, već ohabane Bizmarkove realpolitike. 


Solidarnost i saosjećanje među nama (kako moral opisuje (Šopenhauer), bez obzira na nacionalne “razlike”, nasuprot personalnih animoziteta koje razvijamo prema onima koje ne volimo - što nam se često potkrada pod pojmom “moralnosti” (Oskar Vajld), pitanje je na koje mora odgovoriti svaka poštena familija. 


Treba argumentima zaustaviti opake rođake zanesene da što više otmu očevog, djedovog, babinog naslijeđa - na račun drugih, nezainteresiranih, “glupih”, onemoćalih (nenaoružanih) bratića; to ne može biti (nova) paradigma budućnosti. 


Lijepo i korisno, dakle, po onim najvažnijim balkanskim drumovima se prošetao Ves Mičel, da bi u skoroj budućnosti otvorio i preostala, bosanska bespuća. Umalo da zaboravim: Mičel je političku znanost doktorirao u Berlinu, klešući ispravnu viziju na američkom Institutu za geostrategiju “Zbigniew Brzezinski”. A kažu mi i da je naprosto opsjednut tražeći rješenje za Rusiju. Njegovu novu knjigu s nestrpljenjem očekujemo ove godine.

Korleoneova doktrina

Svu svoju muku vidimo golim okom i opipavamo u vlastitom novčaniku. Ipak, nije zgorega istaknuti da čak i statistika pokazuje da smo na neprestanom putu ka dnu. Jedan korak naprijed uvijek je praćen s barem dva koraka unatrag.Agencija za statistiku nas je ove sedmice obradovala podatkom da je prosječna mjesečna plaća u januaru iznosila 870 KM. Viša je za “čak” 2,7 posto u odnosu na prošlogodišnji isti mjesec.

Upoređeno sa 2008. godinom, dolazimo do još veselije cifre: u tom periodu plaće su skočile za čitavih 11 procenata. 
A onda - otrežnjenje. U istom tom razdoblju, naime, indeks paketa osnovnih cijena porastao je za 21 posto. S uvećanom januarskom plaćom živi se lošije i kupuje manje nego prije deceniju, i to za 10 posto.

S obzirom na to da Agencija za statistiku barata političkom matematikom, taj procent je sigurno još izraženiji. Veliki je pritisak vlasti da državni statističari štimaju podatke, ali se ni to ne može raditi toliko da pokrije naše ogromne rupe. Nije nikakva tajna da nazadujemo. Još manje je tajnovit uzrok zbog kojeg letimo ka dnu: on je u - politici.

Potvrđuju to zaključci vodeće svjetske agencije za ocjenu kreditnog rejtinga „Standard &amp; Poor's“ (S&amp;P). Oni ovih dana poručuju, u svom izvještaju o stanju naše ekonomije, da “politika stvara usko grlo koje zaustavlja sav do sada postignuti napredak”. Slijedi niz konkretnih primjera kojima politika koči ekonomiju. Upire se prstom i u “povećanje političkih tenzija u vezi s izmjenama Izbornog zakona BiH uoči općih izbora u oktobru, koje bi moglo opet potkopati vanjske tokove finansiranja i privredni rast zemlje”.

Politika je druga riječ za vlast, za upravljanje državom. Stoga nije nikakva tajna ni pravac puta za izlazak iz siromaštva. To je discipliniranje ili mijenjanje vlasti.

Da nam je barem takva koja će zaustaviti daljnje propadanje; o nekim velikim uzletima da i ne sanjamo!
&nbsp;

Put ka dnu

U velikom stilu Marsel Hiršer (Marcel Hirscher) završio je još jednu sezonu u Svjetskom kupu. Najbolji skijaš današnjice ponovo je potvrdio dominaciju i pobijedio je u veleslalomskoj utrci u švedskom Areu.&nbsp; 
Za Hiršera, koji je prošlog mjeseca osvojio naslov olimpijskog pobjednika u ovoj disciplini, a još prije dolaska u Are je osigurao svoj sedmi uzastopni veliki Kristalni globus namijenjen ukupnom pobjedniku Svjetskog kupa i peti mali Kristalni globus u veleslalomu, ovo je 13. ovosezonska pobjeda u Svjetskom kupu, čime je dostigao rekord Šveđanina Ingemara Stenmarka&nbsp;iz sezone 1978./1979. i sunarodnjaka&nbsp;Hermana Majera (Hermann Maier)&nbsp;iz sezone 2000./2001.

Austrijanac je šest puta bio najbrži u veleslalomu, a sedam puta u slalomu. Danas će u posljednjoj utrci sezone u slalomu imati priliku i za 14. pobjedu u istoj sezoni, čime bi postao rekorder u muškoj konkurenciji te bi dostigao Švicarku&nbsp;Vreni Šnajder (Schneider),&nbsp;koja je u sezoni 1988/1989. ostvarila rekordnih 14 pobjeda u konkurenciji skijašica.

Marsel Hiršer je rođen 2. marta 1989. godine u Salcburgu. Ukupno je u Svjetskom kupu ostvario 58 pobjeda.

Na korak od historije

Mart je mjesec u kojem se slavi borba za prava žena. Za Dan žena sve je užurbano, a najužurbanija je prodaja cvijeća. Reče mi taksista neki dan: "Neka, bona, osmog marta, ne bi ženi drugačije kupio cvijet".

<h2>Vještice na lomaču
</h2>

Uvijek se zabrinem kad čujem da se mora boriti za prava žena, jer nekako ne vidim tu borbu podjednako glasnu za žene sa sela, nepismene ili Romkinje, za one koje su nepoznate javnosti ili one koje imaju stavove koji se kose s gledištima većine. Najglasnija borba odjekuje s društvenih mreža u znak podrške društveno poznatim ženama ili onima koje žele biti poznate. Začas se proglasi neka seksistička afera. To uvijek zvuči dovoljno skandalozno da plijeni pažnju. 


Onda tobožnji borci za ljudska prava, mahom pod lažnim imenima, kreću u lov na zlostavljače, pa čak i na one žene koje im pri tome stoje na putu. Te vještice, baš kao nekad, treba spaliti na lomači. Nema veze što su i one žene i što im se oduzima pravo na vlastito mišljenje. Vatra se učas rasplamsa na društvenim mrežama, pa onda pretoči na medije. I tamo gori sve dok se ne iscrpi i najsitniji detalj skandala. Posljednjih dana svjedočimo bojnom polju na društvenim mrežama oko jedne sasvim privatne poruke koju je jedan ugledni Sarajlija poslao svojoj prijateljici. 


Bi li iko reagirao da se, recimo, ovako nešto desilo nekim sasvim anonimnim osobama? E, bojim se da ne bi. Evo srušenog još jednog principa: jednak aršin za sve. Znam priču o ženi koja je dugo bila javno izložena najgorem seksizmu, a niko ni riječi o tome. Javno govorila ono što se nije sviđalo "urbanoj gerili". Pitate se jesu li borci za ženska prava reagirali u tom slučaju. Ma ni govora. Pa nije vrijedna borbe za ljudska prava, rekoše. Ostade ona izložena seksizmu, javno, a javno je odjekivao i muk povodom toga.

Ako ćemo dosljedno



I tako u mjesecu u kojem se slave prava žena svjedočimo dvostrukim aršinima te borbe. Jedne spasiti, a druge na lomaču staviti. I još nešto, ako ćemo biti dosljedni: zašto nema borbe protiv nasilja nad muškarcima i seksizma nad njima? O, koliko bi tek tu posla bilo na suzbijanju, često iskonstruiranih javnih linčeva. 



Evo, opet se sjetih onog uglednog muškarca što ispade seksista. Javne ličnosti. Uvaženog pisca. Oca. Muža. Generatora mnogih pozitivnih društvenih aktivnosti i kulturnih događaja. Pripadnika armije u najteže doba. Dobrog druga iz komšiluka. 



I sve to je bio dok njegova privatna poruka nije poput komete odletjela u javnost. U trenu je izgubio sve te osobine. Odrekli ga se prijatelji. Okrenuli mu leđa. Neprijatelji učvrstili svoje mišljenje o njemu, a od borbe za prava žena ne ostade ništa poučno i svrhovito. Samo vatra i dalje gori na društvenim mrežama.

Privatno i javno ili borba za prava žena

Nastankom države počinje ljudska historija i javlja se politički način života i djelovanja ljudskih bića. Sama po sebi, država nije ništa drugo nego uređeni način vođenja politike, a politika je, kako se zna još od Aristotela, takvo društveno ponašanje i takvo postupanje u uređenju života koje se zasniva na polemosu i polemičkom dijalogu, odnosno na borbi između mišljenja, a ne borbi za uništenje onog koji se razlikuje u mišljenju ili načinu života, odnosno vjeri ili naciji i političkim idejama, jer taj način odnosa spada u prirodni, a ne politički način odnosa.

<h2>Ratovi i dijalozi
</h2>

Jedni, oni koji vjeruju u dijalog i borbu mišljenja i argumenata, spadaju u sferu kulture, a oni koji vode rat za istrebljenje drugačijih još su u sferi divljine i nekulture. To dijeli politički od prirodnog načina života ljudi, a našlo je svoj teorijski izraz u Hobessovoj definiciji da je prirodni način odnosa „rat svih protiv svih“ („Belum omnia contra omnes“), dok se politički i društveni način života vodi putem dijaloga i sukoba mišljenja, u kojem su logički i materijalni argumenti jedino oružje koje se upotrebljava, a svaka vrsta nasilnog ponašanja izlazi iz sfere politike i vodi u rat. 


Dijalog i polemika su specifični načini na kojima se temelji ideja politike i političkih društava, a sva društva koja nisu utemeljena na tim principima i u kojima se primjenjuje bilo koja vrsta sile i pogotovo sila oružja, izlazi iz političkog i spada u pretpolitički, tj. prirodni način odnosa i djelovanja u odnosima između ljudskih grupa. 


Sve ovo je poznato još od vremena nastanka antičke političke kulture i nastalo je u Grčkoj, a predstavlja najznačajniju baštinu koja je u temeljima modernog demokratskog svijeta. Veliki škotski filozof Thomas Hobbes je u 17. stoljeću postavio osnove razlikovanja prirodnih i političkih odnosa u kontekstu problema stvaranja modernih država. 


Hobbesova teorija postala je izvor moderne teorije države i prava, a svi potonji teoretičari su samo razvijali njegovu osnovnu pretpostavku da se u životu ljudskih zajednica javljaju elementi i prirodnog i novog u historiji nastalog političkog načina života i djelovanja. Dalje, da prirodni zakoni odnosa među ljudima ustupaju mjesto društvenim ili političkim zakonima koje ljudi stvaraju u cilju što boljeg, lakšeg i slobodnijeg vlastitog postojanja, budući da apsolutna sloboda može da se pojavi samo u liku apsolutnih gospodara (careva, kraljeva, principa, vođa ili diktatora), ali nikada kao opći zakon društva u kojem postoji zakonom garantirana sloboda svih članova. Zbog toga svaki zakon ograničava prirodna prava i težnje ljudi, ali im garantira slobodu unutar zakonom određenog načina ponašanja i to pravilo vrijedi za sve, za svaku individuu bez razlike na njen rang i položaj u državnoj ili nekoj drugoj hijerarhiji, ali i na samu državu kao subjekt djelovanja unutar društvenih odnosa.

Zajednički interesi



Budući da mi imamo kakvu-takvu državu i da ona predstavlja temeljnu pretpostavku za svaku raspravu o našem statusu i stanju naših prava i odnosa, jer je najsnažniji instrument intervencije političkog uma i volje u naše odnose, za nas je bitno da utvrdimo kakvi su sve odnosi i kakve upotrebe državne moći u našoj državi djeluju i u kakvom smo mi, kao građani naše države, položaju ne samo prema državi, u smislu njene definicije ostvarene u njenim zakonima, nego i u životnoj praksi, koja je ipak i na kraju najvažniji sudija istinitosti i stanja svega što nam se događa u realnom svijetu u kojem živimo. 



Od samog početka nastajanja država jasno je da je za jednu državu, njenu moć i učinke njenog djelovanja, najbitnije da li ona, kao organizacija čija moć leži u zakonima, ima pravo, sredstva i moć da svojim zakonima djeluje na cijelom državnom teritoriju i prema svim njenim građanima na jednak način. 



Nažalost, ta pretpostavka ne može da se pripiše našoj državi, jer ona, ne samo da kao izraz zajedničkog interesa i jedinstvenih zakona ne može da djeluje jednako na cijelom državnom teritoriju jer taj zajednički interes i volja nigdje nije jasno i bez ograda definiran, nego njeni zakoni, oni koji izražavaju jedinstvene i zajedničke interese nemaju gotovo nikakvu moć prema onoj vrsti političke volje koja izražava parcijalne interese. Zbog toga se ti zakoni ne poštuju ni u formi zakona ni u formi legalnih i legitimnih sudskih odluka, pa čak ni u formi odluka Ustavnog suda, te se takav odnos u državi mora nazvati oligarhijskim načinom funkcioniranja naše države koji je blizak onom anarhijskom. 



U našoj državi važe i djeluju tri različite političke volje koje su sebi prisvojile pravo da imaju i vlastite zakone koji mogu, a često i imaju, suprotno značenje u odnosu na zakone koji izražavaju zajednički interes i prije svega interes efikasnosti državnog sistema koji u zemlji važi. To stanje je naša životna realnost i glavni razlog našeg sveopćeg zaostajanja i očiglednog propadanja, ne samo zajedničke države nego i svakog njenog dijela. 



Ali je to stanje jednako pogrešno i za one koji ga stvaraju, jer ma kako i ma koliko taj dio smatrao da je u separaciji našao najbolji izraz za svoje interese, tada je jasno da on izlazi iz sfere zajedničke države i radi protiv nje, ali ne može da postigne status legaliteta i da važi, pa mu je sav posao samo uzaludno nadanje i trošenje vremena koje je, kako se zna, na određeni način definirano u našoj narodnoj tradiciji. 



Protiv temeljnog zakona svake države o njenom teritorijalnom i političkom jedinstvu svaki separatizam predstavlja izraz interesa neke tuđe volje i druge sile, bilo da je ona unutrašnja devijacija stanja i stoga u konačnici marginalna pojava u jednom od dijelova države ili dolazi svani, tj. nastaje miješanjem vanjskih sila i interesa u stanje naše države. 



U odnosu na naše osnovno pitanje, a to je pitanje o tome kakav stav moramo zauzeti prema političkim snagama koje djeluju na tlu naše države, čije teritorijalno i državno jedinstvo navodno svi poštuju, onda nam mora biti jasno da je odnos prema jedinstvu države i vladavini zakona na jednak način na cijelom državnom teritoriju jednak za sve njene građane bitni kriterij opravdanosti političke prakse i ponašanja svakog političkog faktora, stranke, grupe ili pojedinca na tlu naše države. 



Ocjena opravdanosti



Državni interes kao izraz minimuma zajedničke volje koja utemeljuje državu mora biti kriterij za ocjenu opravdanosti i vrijednosti svake politike ako želimo imati demokratsku državu, a ne oligarhijsku ili individualnu, tj. nacionalističku ili fašističku diktaturu. U kontekstu odnosa države i njenih zakona prema građanima, moguće je, s obzirom na karakter vladavine i zakona ili na njihovu suspenziju, da nastanu različita stanja. Jedno od njih je stanje nemogućnosti da postojeći zakoni imaju moć i vladaju odnosima među ljudima u državi, a takvo stanje se naziva vanrednim i ono je prema teoriji znamenitog njemačkog pravnog mislioca Carla Schmidta osnova za uvođenje vanrednog stanja kada je onaj koji stvara takvo stanje, ustvari, diktator i donosilac zakona. 



Druga mogućnost koja nastaje kada ne postoje ili ne mogu da djeluju demokratski zakoni, tj. zakoni koji jednako važe za cijeli državni teritorij i daju svim građanima jednaka prava u državi, jeste stanje rasula države, a kada se dublje analizira naša situacija, tada se javlja neodoljiv utisak da u njenoj političkoj stvarnosti djeluju obje ove destruktivne tendencije i ona koja stvara stanje anarhije i time pretpostavku za uvođenje vanrednog stanja i novog nametnutog ustavnog poretka, tj. diktature, ali i ona koja želi raspad države i destrukciju njenog izvornog i historijskog lika. 



Obje su prisutne u politici koja djeluje na našem prostoru i obje su jednako opasne po stanje slobode i prava građana naše države.

Politike opasne po državu

Do samo prije dvije godine mnogi su mislili da će sarajevska "Skenderija" zatvoriti svoja vrata građanima, sportskim klubovima, ljubiteljima sajmova.&nbsp;No, tada imenovani direktor Centra Amer Kapo nije dozvolio da se to desi. 
Sajam za sajmom, koncert za koncertom, osvježena dvorana, privredni grad sve puniji... Za to je najviše zaslužan menadžment, predvođen Kapom, koji inovativnim načinom poslovanja, otvorenijim pristupom klijentima i partnerima vraća stari sjaj "Skenderiji".&nbsp;I proteklih dana bilo je kao u najboljim vremenima. Nakon Sajma namještaja INTERIO, u Domu mladih otvoren je Prvi regionalni GAST FEST. I izgleda sjajno, svjetski. 
Amer Kapo na poziciju direktora "Skenderije" imenovan je u februaru 2016. godine. Prije toga bio je vijećnik u Općinskom vijeću Centar.&nbsp;Rođen je 1984.&nbsp;

"Skenderija" izgleda sjajno, svjetski!

Čelnici Razvojne banke Federacije BiH, kojom upravljaju kadrovi SDA i koji su poklopili sve tokove novca, nemilice rasipaju milione maraka dajući kredite podobnim stranačkim kadrovima! 


Sve to svojim nemarom aminuje federalni premijer Fadil Novalić, kojem ne pada na pamet da zazove Skupštinu banke i bar preko nje pokuša zaustaviti talove svojih stranačkih kolega. 
Novalić ni da se počeše što je direktor Salko Selman odobrio firmama u kojima su čelni ljudi članovi Nadzornog odbora čak 4,6 miliona maraka iz budžetske kase! Među njima su Asim Omanić i Amir Avdić, koji su u očitom sukobu interesa.

Sve postaje jasnije kada se zna da su svi oni i članovi SDA, stranke koja ih je i postavila na te pozicije. Ali, umjesto sa nadziru kako će budžetski novac biti utrošen, njihova jedina briga je da aminuju Selmanove odluke o davanju povoljnih kredita SDA-ovskim firmama. 
Recimo, kompaniji "Jata" u nekoliko navrata odobreni su krediti od oko 4,4 miliona, a firmi AAS 250.000 maraka. U prvoj radi Omanić, a u drugoj Avdić. 

Ma i na to što ruka ruku mije moglo bi se progledati kroz prste, ali nikako i to što su ti krediti uglavnom nenaplativi. 

E sad je jasno zašto se ne saziva Skupština Razvojne banke. A trebao bi to učiniti Novalić, jer je on, kao čelnik Vlade, i predsjednik te Skupštine.

Privrednici kojima istinski treba novac za razvoj svojih firmi nadaju se da će upad Finansijske policije u banku presjeći sve te SDA-ovske talove i da će se i oni naći na listi korisnika povoljnih kredita.

Krčmari bez računa

&nbsp;
Kako činjenice stoje, u ovoj zemlji konkretnim se poslom bavi još samo Ustavni sud BiH. Ostaci „tronožne“ vlasti (zakonodavne, izvršne i sudske) posvećeni su uhođenju i javnoj diskreditaciji političkih konkurenata, iscrpljujućim unutarkoalicijskim svađama, međusobnim nadmudrivanjima širih razmjera, malo kriminalom, usput i korupcijom... 

Posljedice trpimo svi mi, a njima, pozicioniranim i uhljebljenim po javnim funkcijama, malo je reć', ide odlično. 

Kasno je sad kukati za tim što su sudije državnog Ustavnog suda u to važno preduzeće izabrani isključivo po stranačkom i nacionalnom ključu. Pa su u crvene toge ničim izazvani uskočili priučeni (pri)pravnici i politički patuljci kojim je, eto, sudba kleta odredila da do kraja života iz meda spašavaju onu sjekiru u narodnoj mudroliji... Kakva je, dakle, takva je, ali ako poštuješ vlastitu državu, onda nije u redu biti nevaspitan k'o Milorad Dodik i ne uvažavati njene institucije.

Kasno je sad kukati za tim što su sudije državnog Ustavnog suda u to važno preduzeće izabrani isključivo po stranačkom i nacionalnom ključu&nbsp;

S tim u vezi, Ustavni sud BiH donio je tri odluke od kojih zavisi budućnost ove zemlje. Odnose se na izmjene Zakona o krivičnom postupku, Zakona o OSA-i (Obavještajno-sigurnosna agencija BiH) i Izbornog zakona po poznatoj apelaciji Bože Ljubića. Da je šejtan odnio šalu, vidi se i iz zajedničke reakcije najmoćnijih svjetskih sila u kojoj se od bh. političara nediplomatski direktno traži hitno usvajanje amandmana na sporne zakone u Državnom parlamentu. 


To će, ipak, ići malo teže. Politička volja za dogovor ne postoji. Stranci su nam zadnja nada, a država je svakako na aparatima. 


Ako se ništa ne promijeni, ni najgori scenariji nisu isključeni. A moguće je da vladajući političari baš to priželjkuju. Da proglase konačnu podjelu i pobjedu.

Država na aparatima

Njemačka kancelarka Angela Merkel položila je zakletvu i time počela svoj četvrti mandat, za koji mnogi procjenjuju da će biti najteži. Izazovi su sve veći, ali nema sumnje da će čelična Njemica i ovog puta biti na visini zadatka.&nbsp;&nbsp; 
Njemačka ekonomija trenutno odlično stoji. Nezaposlenost je na rekordno niskom nivou, a proizvodnja raste, što je djelimično zasluga i same Merkel. Sigurnosne prijetnje i rješavanje pitanja migranata bit će osnovni zadaci s kojima će se ona morati suočiti. 

Merkel je lider ne samo Njemačke nego i cijele Evrope, pa stanovnici cijelog kontinenta s pažnjom prate njene poteze. Merkel je rođena u Hamburgu 17. jula 1954. i prva je žena na čelu njemačke vlade. Na poziciji kancelara nalazi se od 2005. 

U više je navrata proglašavana najmoćnijom ženom svijeta. Godine 2015. američki časopis „Time“ izabrao ju je za ličnost godine.

Lavica na skijama

Drugar Željko Nezamjenjivi!

Politička kukavica

Križni put biskupa Komarice

Nastavlja vladavinu

Lažni Amir Zukić

Uvijek spreman pomoći

Korleoneova doktrina

Put ka dnu

Na korak od historije

Privatno i javno ili borba za prava žena

Politike opasne po državu

"Skenderija" izgleda sjajno, svjetski!

Krčmari bez računa

Država na aparatima

Četvrti mandat

Kolumne

Lavica na skijama

Drugar Željko Nezamjenjivi!

Politička kukavica

Križni put biskupa Komarice

Nastavlja vladavinu

Lažni Amir Zukić

Uvijek spreman pomoći

Korleoneova doktrina

Put ka dnu

Na korak od historije

Privatno i javno ili borba za prava žena

Politike opasne po državu

"Skenderija" izgleda sjajno, svjetski!

Krčmari bez računa

Država na aparatima

Četvrti mandat