Svu svoju muku vidimo golim okom i opipavamo u vlastitom novčaniku. Ipak, nije zgorega istaknuti da čak i statistika pokazuje da smo na neprestanom putu ka dnu. Jedan korak naprijed uvijek je praćen s barem dva koraka unatrag.

Agencija za statistiku nas je ove sedmice obradovala podatkom da je prosječna mjesečna plaća u januaru iznosila 870 KM. Viša je za “čak” 2,7 posto u odnosu na prošlogodišnji isti mjesec.

Upoređeno sa 2008. godinom, dolazimo do još veselije cifre: u tom periodu plaće su skočile za čitavih 11 procenata.

A onda - otrežnjenje. U istom tom razdoblju, naime, indeks paketa osnovnih cijena porastao je za 21 posto. S uvećanom januarskom plaćom živi se lošije i kupuje manje nego prije deceniju, i to za 10 posto.

S obzirom na to da Agencija za statistiku barata političkom matematikom, taj procent je sigurno još izraženiji. Veliki je pritisak vlasti da državni statističari štimaju podatke, ali se ni to ne može raditi toliko da pokrije naše ogromne rupe. Nije nikakva tajna da nazadujemo. Još manje je tajnovit uzrok zbog kojeg letimo ka dnu: on je u - politici.

Potvrđuju to zaključci vodeće svjetske agencije za ocjenu kreditnog rejtinga „Standard & Poor's“ (S&P). Oni ovih dana poručuju, u svom izvještaju o stanju naše ekonomije, da “politika stvara usko grlo koje zaustavlja sav do sada postignuti napredak”. Slijedi niz konkretnih primjera kojima politika koči ekonomiju. Upire se prstom i u “povećanje političkih tenzija u vezi s izmjenama Izbornog zakona BiH uoči općih izbora u oktobru, koje bi moglo opet potkopati vanjske tokove finansiranja i privredni rast zemlje”.

Politika je druga riječ za vlast, za upravljanje državom. Stoga nije nikakva tajna ni pravac puta za izlazak iz siromaštva. To je discipliniranje ili mijenjanje vlasti.

Da nam je barem takva koja će zaustaviti daljnje propadanje; o nekim velikim uzletima da i ne sanjamo!