Sedam mjeseci nakon smrti 22-godišnjeg Adema Jušića u Bihaću, porodica i javnost još nemaju odgovor na pitanje koje je od prvog dana stoji iznad cijelog slučaja – da li je mladić mogao biti spašen i ko će, ukoliko se utvrde propusti, za njih odgovarati? Umjesto odgovora, javnost prati žalbe, ukidanje odluka, vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje i procesne rasprave koje, koliko god bile sastavni dio pravosuđa, ne mogu biti zamjena za pravdu.

Slučaj je od samog početka izazvao veliku pažnju upravo zbog težine sumnji koje su dovele do hapšenja sedam zaposlenika Kantonalne bolnice "Dr. Irfan Ljubijankić". Takav potez šalje poruku da postoje ozbiljne indicije koje zahtijevaju temeljitu istragu. Zato je sasvim razumljivo što građani očekuju da postupak bude vođen efikasno, profesionalno i bez nepotrebnog odugovlačenja. Svaki novi mjesec bez konkretnog epiloga ostavlja prostor za spekulacije, narušava povjerenje u institucije i produbljuje osjećaj da se odgovornost u Bosni i Hercegovini prečesto gubi u labirintu procedura.

Naravno, niko ne smije biti unaprijed proglašen krivim. Presumpcija nevinosti temelj je svakog pravnog sistema i o tome ne može biti kompromisa. Ali jednako je važno da istraga bude okončana u razumnom roku i da javnost dobije odgovore. Ako postoje dokazi, neka se podigne optužnica i slučaj dobije sudski epilog. Ako ih nema, i to treba jasno i argumentirano saopćiti. Najgori mogući ishod jeste da predmet ostane zarobljen između istrage i sudskih procedura, dok porodica živi u neizvjesnosti, a građani gube vjeru da institucije mogu doći do istine.

Ovaj slučaj odavno više nije samo porodična tragedija. On je postao test funkcionisanja zdravstvenog i pravosudnog sistema. Građani moraju biti sigurni da će svaka sumnja na ljekarski propust biti istražena brzo, nepristrasno i temeljito, jer sutra se u sličnoj situaciji može naći bilo ko. Ako izostane pravovremena reakcija, ne narušava se samo ugled jedne zdravstvene ustanove ili jedne pravosudne institucije, već povjerenje u sistem koji bi trebao štititi život i prava svakog građanina.

Pravda nije samo konačna presuda. Pravda je i način na koji institucije postupaju dok do nje dolaze. A kada nakon sedam mjeseci još nema jasnih odgovora na pitanja koja potresaju cijelu javnost, sasvim je legitimno pitati „šta se čeka“?