Napokon će lijekovi u BiH pojeftiniti. Ni manje ni više nego za čitavih 10 posto?! Prema računici Agencije za lijekove BiH, naši građani su na godišnjem nivou za nabavku lijekova do sada trošili pola milijarde KM.&nbsp; Nakon stupanja na snagu Pravilnika o maksimalnim cijenama lijekova, procjenjuju oni, u kućnim budžetima ostajat će pedesetak miliona KM na godišnjem nivou.
No, najavljeno pojeftinjenje cijene lijekova ni u kom slučaju neće donijeti bezbrižne snove za najugroženiju populaciju u BiH - penzionere, koji će i ubuduće često i kompletna svoja mjesečna primanja „investirati“ u prijeko potrebne supstance.&nbsp; Njihova golgota traje godinama, a Agencija za lijekove BiH tek se u 2017. godini dosjetila da uskladi cijene lijekova s cijenama u okruženju na način da za većinu lijekova u našim apotekama maksimalna veleprodajna cijena ne smije biti viša od 90 posto prosječne cijene lijeka u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.
Minorno umanjenje cijene lijekova neće spriječiti naše najugroženije građane, pogotovo u pograničnim mjestima, da odlaze u srbijanske ili hrvatske apoteke da bi po znatno nižim cijenama kupili tablete koje im život znače.&nbsp; Računica pacijenata je jasna, za razliku od računice Agencije za lijekove BiH. Na najslikovitiji način svoju računicu opisao je jedan Tuzlak, koji je naveo kako njegovi roditelji u slučaju kupovine lijekova u bh. apotekama na mjesečnom nivou moraju izdvojiti 241 KM, dok isti lijekovi u pedesetak kilometara udaljenom Malom Zvorniku (Srbija) koštaju 83 KM. Isplati se, veli on, otići taksijem i po andole.

Penzija za lijekove

Još jednu dobru partiju pružio je Edin Džeko u italijanskom fudbalskom prvenstvu. &nbsp; 
Golgeter Rome postigao je jučer pogodak uz asistenciju za pobjedu (3:0) „Vučice“ na gostovanju u Bolonji i tako klub iz italijanske prijestonice ostavio u utrci za titulu s braniocem naslova, torinskim Juventusom, za koji nastupa Miralem Pjanić.
Kapitenu reprezentacije Bosne i Hercegovine ovo je bio 24. pogodak u ovosezonskoj Seriji A, a računajući sva takmičenja čak 34. Džeko je dobrim nastupom ostao u trci za najboljeg strijelca jedne od najjačih liga na svijetu, sada dijeli prvu poziciju s fudbalerom Torina Andreom Belotijem (Belotti).
Džeko je prošlog mjeseca napunio 31 godinu, ali igra kao u najboljim danima, što raduje kompletnu fudbalsku javnost u BiH i selektora „Zmajeva“ Mehmeda Baždarevića uoči odlučujućih mečeva u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2018. godine u Rusiji.

Kapitenu reprezentacije Bosne i Hercegovine ovo je bio 24. pogodak u ovosezonskoj Seriji A, a računajući sva takmičenja čak 34

U borbi za titulu

Da 25 godina od početka agresije na BiH nije bilo dovoljno vremena da se njeni građani, prije svega njihovi politički predstavnici, ozbiljno zagledaju u svoju ratnu, a i poratnu biografiju, svjedoče razni derneci organizirani u čast činjenja zločina početkom devedesetih godina i veličanja njihovih počinilaca. Dok se na jednoj strani, u Zvorniku, svečanom akademijom obilježava „oslobađanje“ tog grada, odnosno početak pokolja 1.550 Bošnjaka i Hrvata, ubijenih u prva tri mjeseca 1992. godine, na drugoj strani, u Mostaru, pod plaštom obilježavanja 25. godišnjice HVO-a, kliče se ratnim zločincima koji su za ubistva, logorska mučenja, rušenja, silovanja itd. u Hagu već osuđeni na 111 godina zatvora.Manija laži, falsificiranja historije i samoobmanjivanja dostigla je razmjere šizofrenije pa se tako mnogi koji su preživjeli najteža mučenja u logorima, gledali ubistva svojih članova porodica, svjedočili pljačkama, progonima itd. s pravom pitaju dolazi li to vrijeme kada će BiH zakonom početi štititi zločine i zločince, a oni kao žrtve robijati po domaćim i stranim zatvorima. Godišnjice, kakve su ove aprilske, osim svega što gledamo i slušamo, ujedno pokazuju i sliku stanja u kojem se nalaze mnogi branioci naše zemlje koji uporno ukazuju na to da su poniženi stanjem u kojem žive, jer su ostavljeni na milost i nemilost politika koje su ih nekada ubijale.Stoga, umjesto saopćenja za javnost koje ovih dana odašilju razni politički i drugi „zaštitnici“ branilaca, neka se prethodno upitaju kako ti isti branioci preživljavaju i zašto su mnogi od njih prisiljeni da kod onih koji su ih prije 25 godina mučili i ubijali danas nadniče da bi prehranili svoju porodicu.

Manija laži, falsificiranja historije i samoobmanjivanja dostigla je razmjere šizofrenije

Slavljenje zločina!

Zdravstvenom sistemu u BiH prijeti potpuni kolaps i uzaludni su pokušaji vlasti i njihovih „produženih ruku“ u vidu šefova zdravstvenih institucija i ustanova da kozmetičkim intervencijama prikriju loše rezultate svoga rada u ovoj oblasti. Nažalost, cijenu nemara, bahatosti, javašluka i potpune neosjetljivosti sistema za njihove potrebe plaćaju pacijenti koji se zbog lista čekanja i nedostatka lijekova ne mogu pravovremeno ni liječiti. Najtragičniji dokaz za to je stanje u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Odavno se zna da u najvećoj bh. bolničkoj ustanovi nema lijekova za najteže bolesnike, a nema ni zavoja, rukavica, pa čak ni najobičnijeg sapuna i pacijenti su primorani da se sami snalaze. Odavno i “ptice na grani” znaju da je nestašica svega, samo iz razloga kako bi Sebija Izetbegović, direktorica KCUS-a dokazala da je dobra menadžerica i da je napravila uštede.
Pacijenti ne mogu iz više razloga sami kazati Izetbegović da oni nisu došli tražiti od nje milostinju, nego su došli na liječenje koje su već platili kroz udio u doprinosima koji im se odbija od plaće, a KCUS-u se pri tome iz nadležnih zavoda uplaćuje godišnje 200 miliona KM. A činjenica je da bi joj najradije rekli da svoju priču o uštedama „preko naših leđa“ Izetbegović može ostaviti kod kuće i štedjeti na svojim luksuzima, a ne na zdravlju bh. građana i njihove djece. No, već je zabrinjavajuće što na sve nema nikakve reakcije, niti akcije Vlade Kantona, Vlade FBiH ili bilo kojeg od nadležnih parlamenata. Doduše, ako se zna da je Sebija Izetbegović supruga Bakira Izetbegovića, da su i kantonalni i federalni premijer u neku ruku nadređeni njegovoj supruzi, a ujedno i stranački „podređeni“ njemu, teško da će se izaći iz ovog začaranog kruga u kojem su i zdravstvo i pacijenti na aparatima, a KCUS očigledno u „kliničkoj smrti“.Zato, sve dok je na čelu KCUS-a žena koja je vezana i krevetom i papirom za čelnika jedne stranke i jedne politike koji šefuje njenim šefovima, teško da će se na zdravlje nacije gledati kao na zalog njene izvjesne budućnosti. Jer, dosadašnja praksa nam je pokazala da naše zdravlje nije dio konstantne i adekvatne brige države i da je prepušteno slučaju. I, Sebiji Izetbegović.

Klinička smrt

Heroji i gazije bosanskog otpora danas prevrću kontejnere i umiru od bezazlenih bolesti, potpuno zaboravljeni i ostavljeni, poručio je jučer s herojskog Kula Grada kod Zvornika Šaban Fejzić, demobilisani borac Armije RBiH. 
Fejzić je jedan od onih branilaca Kula Grada koji je skupa sa svojim mještanima predvođenim rahmetli Asimom Hadžićem i grupom saboraca iz Kalesije, Tuzle, Živinica u aprilu 1992. godine danima pružao otpor agresoru, a kad su se pred srpskim tenkovima morali povući, priključio se jedinicama Armije BiH ratujući diljem BiH.
Već 2000. godine Šaban Fejzić se sa suprugom i djecom među prvima vratio na Kula Grad. Vratio se u neimaštinu svake vrste, izdržao provokacije, napade i ostao na svome. 
Od povratka do danas ovog predratnog mašinskog tehničara, u ratu borca kakav se rijetko sreće nikad niko nije pitao kako živi. Preživljava, kaže, od nadnice. Ima dva sina koji, kao i on, nemaju posla. U ratu mu je poginuo brat, u miru umrla supruga. Ali, gore od svih muka je, veli, to što svojim očima godinama gleda kako nekadašnji ratni heroji skapavaju, što od bijede, što od poniženja u koje su ih gurnuli oni koji ih već 20 godina, pred svake izbore, uvjeravaju da je vlast koju oni predstavljaju dobra i da joj treba vjerovati.
Zaista, plaši li iko istine koju je jučer izrekao Šaban Fejzić.

Istina branioca

Nakon sedam godina krvoprolića u Siriji, više ne možemo sjediti po strani. Amerika je za pravdu i Amerika je djelovala, napisao je predsjednik SAD Donald Tramp (Trump). &nbsp; 
On je time dao još jedno objašnjenje zašto je naredio najmasovniji američki udar na bazu sirijske vojske iz koje je, kako tvrde obavještajni izvori, poletio avion s otrovnim plinovima i u gradu Idlibu ubio najmanje stotinu ljudi.
Potresne slike tog zločina pogodile su, očito, nedavno izabranog američkog predsjednika.
Kako su objavili mediji, on je na Twitteru do sada objavio skoro 200 poruka. 
Sada je odlučio djelovati. Ako je suditi prema sadržaju tvitova, ovo je tek početak snažnog američkog angažmana. Tramp ističe da mu je cilj da prekine rat i stradanja Sirijaca. Do sada je u ovom krvavom sukobu živote izgubilo i čak 55.000 djece. 
Napadom na sirijske snage, Tramp je uspio čak i ujediniti Zapad, koji je zdušno stao iza njega.
Tramp jeste kontroverzan. On ima jaku opoziciju i u vlastitoj Republikanskoj stranci. No, ovim činom pokazao je i određene kvalitete vođe. Ako uspije promijeniti tok krvavog pohoda u Siriji i okončati ga, njegov će se položaj ne samo u SAD nego i diljem demokratskog svijeta bitno promijeniti. A on je, izgleda, odlučan da to i ostvari.
Donald Tramp rođen je 14. juna 1946. godine. Četrdeset peti je predsjednik SAD. Oženjen je i otac je petero djece.

Najjači udarac

U ovom času premijer, a uskoro i predsjednik Srbije, pomjera stvari brže i agilnije prema Evropi nego aktuelne bh. vlasti. Paradoks je da to čini lider zemlje koja se u minulom ratu najviše ogriješila o BiH. Američki magazin “Politico” podsjeća Aleksandra Vučića, za kojeg posebno naglašava da ima tek 47 godina, da njemačka kancelarka Angela Merkel i evropski lideri smatraju upravo njega “garantom stabilnosti u nestabilnoj regiji”.
Naravno, u tom tekstu Amerikanci nimalo ne štede Vučića ni od kritika, jer je u Srbiji učvrstio svoju moć na štetu demokratije. Ali, ne zanemaruju ni njegove ideje o zajedničkom tržištu za BiH, Srbiju, Crnu Goru, Albaniju, Kosovo i Makedoniju, s ekonomskog aspekta, jer riječ je o 20 miliona potrošača, a ne samo nacionalno podijeljenih Balkanaca. Neki su sumnjičavi, jer ne mogu zaboraviti do sada pokazivanu srbijansku hegemoniju, a neki su više pragmatični i zagledani u budućnost.
Nisu se saglasili čak ni albanski premjer Edi Rama, koji je sve to pozdravio, ni kosovski funkcioneri, jer mnogo se propatio zbog “jugoslavenske ideje”. No, u zraku je ostao prijedlog koji u minijaturi ipak podsjeća na početno razmišljanje “vječitih neprijatelja” Njemačke i Francuske o prvobitnom i zajedničkom evropskom tržištu.&nbsp; Tek kasnije je, kada je krenula razmjena robe i ideja, kao mirovni projekt došla EU bez granica!
Zato, bez obzira na krizu s kojom se ujedinjena Evropa suočava, ne treba nikako zaboraviti te naučene lekcije, posebno onu najvažniju: Nema i ne smije biti vječitih neprijatelja.

Naučene lekcije

Posebnu pažnju političara trebala bi privući poruka ministra vanjskih poslova Velike Britanije Borisa Džonsona (Johnson) u kojoj ih on poziva da po strani ostave etničke podjele i da se fokusiraju na reforme koje će značiti bolji život za građane BiH.&nbsp;Džonson je tokom posjete glavnom gradu BiH insistirao da se političari u našoj državi fokusiraju na ekonomski napredak države, jer će jedino tako moći pomoći građanima.
Podsjetio je da mladi ljudi u našoj državi zaslužuju šansu i da su upravo oni ključ za napredak BiH. Nije preskočio ni pitanje pridruživanja naše države EU, naglasivši da će Velika Britanija nastaviti podržavati našu državu iako sama planira izaći iz Unije.
Naglasio je da je spreman da prenese poruku svojim kolegama u Velikoj Britaniji da građani BiH proizvode mnoge kvalitetne proizvode te da će se potruditi da se što više njih što prije nađe na tržištu Velike Britanije. 
Boris Džonson prethodno se bavio i novinarstvom i znao je kako privući pažnju medija i poslati prave poruke, a dobro se razumije i u upravljanje resursima i kadrovima, s obzirom na to da je od 2008. do prošle godine obavljao funkciju gradonačelnika Londona.
Rođen je 19. juna 1964. godine u Njujorku. Otac je četvero djece.

Bolji život

Prva je vijest bila svečarska – glavni grad Bosne i Hercegovine slavi rođendan. Druga je vijest bila svakodnevica – u glavnom gradu Bosne i Hercegovine u nekoliko, zapravo veoma puno ulica neće biti vode. Nije što je rođendan, ali su stanovnici bh. prijestonice očekivali da će bar na taj dan Sarajevo svoje Sarajlije počastiti čistom vodom iz slavina. Kad već nema previše razloga za slavlje, mogli smo slaviti što ima vode.Puno je razloga da se Sarajevo voli. Rekli bi i domaći i gosti, ima nešto posebno u tom gradu što se kao umiljato janje savio pa sniva u naručju planina. Puno je razloga zašto svi koji žive ili dođu na koji dan u Sarajevo vjeruju i žele da grad bude veći, bolji, čistiji, sigurniji, prije svega.Sarajlije su, jednostavno, takve, bez previše kritiziranja tvrde da na bijelom svijetu nema ljepšeg grada. I tek ponekad se sjete da ima stotinu razloga da zamjere onima koji vode grad. Uglavnom bez strategije, plana i cilja.
Nije ukusno, a nije ni pristojno rođendanske čestitke zamijeniti kritikama, ali bio bi red reći šta Sarajevo zaslužuje: bolju organizaciju, brižniju, realnu vlast, sposobnije vodstvo, ljude s vizijom. Sarajevo zaslužuje velike parkove, brigu o djeci, starijima, bolji zdravstveni sistem, jasan program obrazovanja, sigurnije ulice za nas i putnike namjernike. Ima nešto čudno u ovoj raspodjeli vlasti, što Sarajevo htjelo - ne htjelo ponekad mora sačekati „viši nivo“ da dobije što zaslužuje. No, ne mora se uvijek čekati. Nego se samo podsjetiti. Nije tu riječ samo o gradu nego o glavnom gradu jedne države. Koji je ogledalo svih koji žive u njoj. Ovdje je riječ da je Sarajevo svačije. Naročito onih koji sebi i gradu žele najbolje.

Svačije Sarajevo

Spasimo "Agrokor" zajedno, poručio je jučer Antonio Alvarez III, novoimenovani glavni direktor za restrukturiranje ove hrvatske kompanije, najvećeg proizvođača i prodavača hrane na Balkanu, čiji problemi s likvidnošću tresu cijeli region. Jučer mu je bio prvi radni dan na ovoj funkciji.
Treba mu poželjeti sreću da u uspije u ovom što je zacrtao. Zarad 60.000 radnika ovog koncerna u cijelom regionu, od čega 5.000 u BiH, zatim zbog ogromne zaduženosti prema dobavljačima koja je premašila šest milijardi KM te na koncu radi očuvanja ekonomske stabilnosti na Balkanu.
O ozbiljnosti problema govori činjenica da su u rješavanje ovog problema, radi sprečavanja eventualne recesije, uključene i vlade susjednih država Hrvatske.
Antonio Alvarez III jedan je od ključnih ljudi kompanije "Alvarez &amp; Marsal", specijalizirane za sređivanje stanja u velikim preduzećima koja su u finansijskim problemima. Rođen je na Filipinima, a više od 25 godina radi u privatnim i javnim kompanijama diljem Evrope.

Spasilac "Agrokora"?

U Federaciji BiH trenutno je registrirano 1.600 boračkih udruženja! Udruženja s odrednicom „briga o borcima“ niču skoro svakog dana, a šta, osim neznatnog broja njih, rade i koga zastupaju, malo ko zna. &nbsp; 
Najava stupanja na snagu zakona o osnivanju udruženja od posebnog društvenog značaja, kakva jesu udruženja koja predstavljaju borce, s pravom je dočekana s odobravanjem javnosti, a posebno boračkih udruženja, koja se godinama istinski bore za prava boraca i njihovih porodica. &nbsp;&nbsp; 
Nema općine u Federaciji, a da u njoj kojekakve galamdžije, čijeg se „herojstva“ iz rata niko ne sjeća, nisu posegnule za osnivanjem svojih, uglavnom privatnih udruženja koja im, kako koja godina odmiče, prvenstveno služe kao adresa za uplatu dijela budžetskih sredstava, inače namijenjenih za pomoć boračkoj populaciji. 
Većina takvih do savršenstva je dovela način svog održavanja u životu, pa ih svako malo možemo vidjeti kao hodajuću logistiku pojedinih političkih partija i njihovih vođa što odavno vrijeđa i ponižava one koji interese boraca brane na najčasniji način. E pa, vrijeme je da se takvima stane ukraj. 
Tragom donošenja zakona o osnivanju udruženja od posebnog društvenog značaja, mnogi se nadaju da dolazi vrijeme kada će se stati ukraj sve većem broju kufer-udruženja koja niču svaki dan tvrdeći da su predstavnici žrtava, a da ni mrtve ni žive žrtve od njih nemaju nikakve koristi, već samo prevaru, a nerijetko sramotu i bijes javnosti.
Ako država zaista želi pitanje predstavljanja populacija proisteklih iz proteklog rata dovesti u red, onda samo neka im, uz godišnje finansijske izvještaje, zatraži i dokaze o broju članstva koje, kako tvrde, predstavljaju.

Galamdžije i privatna kufer-udruženja

Mostar je u protekla dva dana bio centar regiona. Lideri država ex-yu prostora okupili su se u najvećem gradu u Hercegovini kako bi otvorili 20. mostarski sajam. &nbsp; Uprkos teškim političkim temama koje su bile na dnevnom redu (bilateralnih) susreta, ekonomija je dominirala.U danu kada je Centralna banka Bosne i Hercegovine objavila da je blokirano još skoro 4.000 računa bh. firmi, a mediji prenosili da je za jednu potrošačku korpu četveročlane bh. porodice potrebno malo više od dvije prosječne plaće, Mostar je u centar svega postavio ono od čega se živi – privredu i biznis! 
Mostarski sajam ove je godine bljesnuo. Veliki broj izlagača, predstavljanje novih i novih firmi, potencijalni investitori zauzeli su kancelarijske prostore sajmišta i razgledaju moguće investicije... Nova radna mjesta, a ne novi razlozi za svađe i politička nadmudrivanja nasušno trebaju ne samo BiH nego i cijelom regionu. 
Ekonomska situacija gora je od političke. Vlastima nad glavom poput Damoklovog mača vise protesti nezadovoljnih, obespravljenih i gladnih radnika i njihovih porodica. Više od dvije decenije zamajavanja političkim problemima nailazi na sve izraženiji odijum. Revolucija dolazi iz stomaka! 
Mostar i njegov sajam pokazali su jedno drugačije, mnogo ljepše lice BiH. Građani će to pamtiti.

Ekonomija iznad svega

Džanan Musa još je jednom potvrdio da se radi o vanserijskom talentu, vjerovatno najboljem mladom košarkašu u Evropi. 
Bišćanin, koji još nije napunio 18 godina, u nedjelju navečer odigrao je najbolju ovosezonsku utakmicu u dresu zagrebačke Cedevite, pomogavši hrvatskom prvaku da u odlučujućem meču polufinala regionalne ABA lige na svom parketu savlada Partizan.
Musa je za samo 17 minuta, koliko je bio u igri, imao odličan košegeterski učinak, postigavši 16 poena, i tako dao značajan doprinos u trijumfu nad beogradskim timom. 
Tako je sada već seniorski reprezentativac BiH još jednom potvrdio o kakvom se košarkaškom dragulju radi, za kojeg komplimente ima i vjerovatno najveći igrač u historiji ovog sporta, Amerikanac Majkl Džordan (Michael Jordan).
Musa je rođen 8. maja 1999. godine u Bihaću. Bio je član sarajevskog kluba Koš, prije nego što je 2014. prešao u Cedevitu. U avgustu naredne godine predvodio je kadetsku reprezentaciju BiH do zlata na Evropskom prvenstvu u Litvaniji.

Košarkaški dragulj

Pobjeda Aleksandra Vučića na izborima za novog predsjednika Srbije važna je za stabilnost cijelog regiona. U ovoj tvrdnji složni su mnogi političari u srbijanskom susjedstvu, ali i šire, koji su tako prokomentirali novu političku činjenicu na Balkanu.Vučić će za dva mjeseca biti inauguriran za novog predsjednika. Još aktuelni premijer Vučić već jučer je posjetio BiH, tačnije Mostar, gdje je održao važne susrete s regionalnim liderima. On je preksinoć, praktično odmah nakon proglašenja pobjede, najavio razgovor s premijerom hrvatske Andrejom Plenkovićem radi "potrebnog mira u regiji".
Razlog zbog kojeg Vučić, radi mira u regiji, nije spomenuo, naprimjer, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, leži u samom Izetbegoviću, koji, prema sveopćem mišljenju javnosti, na jedan konfliktan način vodi kako unutrašnju tako i vanjsku politiku. Zbog te činjenice Vučić je u proteklom periodu morao progutati mnogo knedli, ali je, uprkos svemu, stabilnost i građenje dobrih odnosa sa BiH stavio na prvo mjesto.
Prepoznala je to i plejada evropskih zvaničnika, pa je jučer javno čestitala na Vučićevoj pobjedi. Čestitke su stigle iz Beča, Brisela i drugih evropskih metropola. Umjesto Izetbegovića, Vučiću je iz Sarajeva javno čestitao predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić. No, ova njegova kurtoazna čestitka ne mijenja mnogo na činjenici da su na sceni, potpuno nerazumno, veoma hladni odnosi, suprotno logici evropskih integracija, regionalne saradnje te u konačnici i zdravog razuma! 
Sve dok dobrosusjedski odnosi između ove dvije države ne postanu dvosmjerni proces, izjave poput jučerašnje Zvizdićeve o tome da je Vučićeva pobjeda garancija da će zvanični Beograd zadržati fokus na regionalnoj stabilnosti, ostat će ništa drugo nego licemjerstvo.

Sačuvati stabilnost

Distrikt Brčko prije 17 godina predstavljao je nadu za sve koji su BiH željeli vidjeti kao prosperitetnu, pravednu i državu komotnu za sve njene ljude, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili političku pripadnost. U prvim godinama života Distrikta hljeba u njemu bilo je za sve koji su htjeli raditi, pa se iz mnogo većih centara trčalo u grad na Savi, baš kao što se sada trči put Švicarske, Njemačke, Austrije...
Ali, ne lezi, vraže, rekao bi narod. Sve je bilo dobro dok se Brčkog, pod firmom čuvara nacionalnih interesa, nisu dokopali provjerene političke barabe, osumnjičenici za ratne zločine, šverceri, preprodavci svega – od tekstila, šećera i ulja do vlastite vjere i nacije, samo da bi se domogli onoga što nije njihovo. I to sve po slovu zakona koje su sami donosili! Brčko je tako već poduži niz godina počelo ličiti na ostatak BiH, na entitete čiji su se interesi, tačnije interesi njihovih vođa, duboko uvukli u njegovu kičmu, i to preko istih onih koji su godinama podilazili stranim arhitektima Distrikta pričom o prosperitetu, napretku, poštivanju ljudskih prava. Ništa od toga.Umjesto ljudi s vizijom, onih koji su dugo prizivali prosperitet oslonjen na stvarne strategije razvoja, novcu koji je trebao biti namijenjen njihovoj realizaciji (a bilo ga je k'o pljeve, kažu Brčaci) polako su se primicali oni koji su u svojim stranačkim akademijama do savršenstva izučili metode varanja i uništavanja svega što u BiH krene naprijed, naravno ako nije pod njihovom kontrolom. Varaju se oni koji misle da Distrikt Brčko nema perspektivu. Da nema ljude! Ima i jedno i drugo, samo nema snage koju bi trebala demonstrirati sudska vlast, pa da dugogodišnje švercere njegove sudbine konačno smjesti tamo gdje im je mjesto, u sudske klupe, a upravljanje Distriktom prepusti onima koji znaju i hoće da rade kako to zakoni nalažu. Vrijeme je za svođenje računa!

Politički šverceri

Prije punih osamnaest godina Gračanlija Hamzalija Okanović, s dugogodišnjim iskustvom humanitarca, krenuo je u velike projekte pomoći ljudima, posebno tamo gdje država ili nije mogla ili nije znala intervenirati. Vjerovatno tada ni sam nije bio svjestan da će punoljetstvo na poziciji direktora humanitarne organizacije MFS–Emmaus dočekati sa 230 uposlenika, ponajviše medicinskih radnika, koji se brinu o 431 beskućniku. &nbsp;Briga o ljudima s ulice, smještaj i njega, lijepa riječ, prva je zadaća organizacije, u okviru koje je i Prihvatni centra „Duje“, u kojem su smještaj našli ljudi treće dobi iz svih krajeva BiH. Centar “Duje” se širio, potrebe za socijalnim zbrinjavanjem u zemlji kakva je BiH su rasle, pa je otvoren i Centar za djecu i mlade, a da bi se ishranila velika porodica ljudi, formirana je tzv. solidarna ekonomija, u kojoj se godišnje proizvede 45 tona povrća. 
Nije mala stvar ako se kaže da je MFS-Emmaus u Potočarima otvorio internat za djecu iz udaljenih srebreničkih naselja, da je u Srebrenici i Zvorniku otvorio dnevne centre za 60 djece, da je briga o 1.300 jetima iz BiH mjesečna obaveza, da pomažu žrtvama trgovine ljudima, prikupljaju pomoć za napaćeni narod Sirije…
Okanović je rođen 1968. godine u Škahovici kod Gračanice. Oduvijek je težio pomoći onome ko je u nevolji, uvijek skromno i tiho, ali i s jasnim vizijama razvoja organizacije na čijem je čelu 18 godina.

Penzija za lijekove

U borbi za titulu

Slavljenje zločina!

Klinička smrt

Istina branioca

Najjači udarac

Naučene lekcije

Bolji život

Svačije Sarajevo

Spasilac "Agrokora"?

Galamdžije i privatna kufer-udruženja

Ekonomija iznad svega

Košarkaški dragulj

Sačuvati stabilnost

Politički šverceri

Skromno i tiho pomaže drugima

Kolumne

Penzija za lijekove

U borbi za titulu

Slavljenje zločina!

Klinička smrt

Istina branioca

Najjači udarac

Naučene lekcije

Bolji život

Svačije Sarajevo

Spasilac "Agrokora"?

Galamdžije i privatna kufer-udruženja

Ekonomija iznad svega

Košarkaški dragulj

Sačuvati stabilnost

Politički šverceri

Skromno i tiho pomaže drugima