Dolazak direktora CIA-e Džona Brenana (John Brennan) u Sarajevo samo je naizgled iznenadan, kako su to regionalni mediji javili, jer direktor najvažnije američke obavje&scaron;tajne agencije rijetko gdje putuje iznenadno. Reklo bi se, uostalom, da Brenan poznaje Balkan kao svoju avliju, a Bosnu kao svoje cipele.&nbsp;

Njegov dolazak u bh. prijestonicu ostaje, naravno, na tragu najnovijih zbivanja u vezi s izbjegličkom krizom u tom dijelu Evrope, ali i kontinuiranog angažmana da se u tom dijelu svijeta zaokruži sigurnosna arhitektura. Sastanak koji je Brenan održao u Sarajevu s čelnicima policijsko-obavje&scaron;tajnih agencija, iskori&scaron;ten je da se BiH oda priznaje na njenom udjelu u međunarodnoj obavje&scaron;tajnoj saradnji u borbi protiv terorizma. Tim prije jer je on svoje pipke pustio u ruralnim i urbanim sredinama, pri čemu Bosna, nažalost, nije izuzetak.

No, bio je to i trenutak da policijsko-obavje&scaron;tajne strukture u BiH pogledaju u oči direktora Brenana i saslu&scaron;aju njegove ocjene njihove međusobne profesionalne saradnje, uključujući zahtjeve za bolju koordinaciju i precizniju razmjenu informacija u BiH.

Raduje &scaron;to BiH ostaje važan partner za SAD u globalnoj borbi protiv terorizma, pa je vjerovati da u tome nema mjesta za improvizaciju ili samo nominalno odrađivanje poslova bez stvarnog učinka u prevenciji novih terorističkih akata. Uz naznake podr&scaron;ke BiH za sve ono &scaron;to je do sada urađeno na tom polju, Brenan je nakon tih sastanaka požurio u Predsjedni&scaron;tvo BiH &ndash; upravo da bi dostavio najvažniju političku poruku s operativnim upozorenjima da je jo&scaron; sigurnosnih izazova pred nama.

Iako ne znamo sve detalje tih važnih razgovora u Sarajevu, niti ćemo ih, vjerovatno, ikada doznati, nema sumnje da je Brenanov dolazak u BiH, i to ba&scaron; u ovom trenutku, vi&scaron;e od puke simbolike.&nbsp;

Radi se o dostavljanu poruke da se dalje treba sužavati prostor djelovanja za svaki mogući radikalizam, zakonski skrutinizirati nasilni ekstremizam, ali i sprečavati ekstremistička propaganda. Na svim tim poljima ima mogućnosti za veću preventivnu učinkovitost.

Komentar dana

Sigurnosna arhitektura

Rasprava o tekstu novog zakona o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica u Federaciji jo&scaron; jednom je potvrdila da niko kao oni koji su za ovu zemlju bili spremni dati svoje živote tako dobro ne razumije njene probleme i ne shvata uzroke tih problema.&nbsp;

O novom zakonu, prije dva dana, predstavnici boračkih udruženja razgovarali su i s federalnim ministrom za boračka pitanja, gdje su, bez obzira na sve dosada&scaron;nje statusne nepravde kojima je ova populacija bila izložena, pokazali spremnost da se samo realnim zakonskim rje&scaron;enjima te nepravde mogu ispraviti i tako vratiti nerijetko gaženo dostojanstvo boraca.&nbsp;

Dono&scaron;enje novog zakona o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica način je da se stane ukraj mnogim &scaron;ićardžijama i manipulatorima, kako među političarima tako i pojedinim samozvanim predstavnicima boračkih organizacija, koji su iz raznoraznih pobuda i namjera nerijetko ispred sebe isturali &bdquo;te&scaron;ko stanje boraca&ldquo;, a bez namjere da to stanje učine boljim i podno&scaron;ljivijim.&nbsp;

Radeći upravo na ovom zakonu, borci su pokazali da su siti kojekakvih du&scaron;ebrižnika i za&scaron;titnika i da im jedino realna zakonska rje&scaron;enja, a ne protesti i bune, mogu garantirati prava koja im pripadaju.&nbsp;

Predstavnici temeljnih boračkih organizacija u zemlji poručili su svima koji zagovaraju proteste kao način rje&scaron;enja sebi zacrtanih boračkih prava, a za koja u državi ne postoji realna mogućnost da budu realizirana, da ne računaju na njih, jer na proteste neće doći.&nbsp;

Ovime su jo&scaron; jednom borci pokazali da im je stalo do države i da su spremni da je grade zakonima, a ne bunama i potresima. Naravno, nijedan zakon, pa ni ovaj o kojem je riječ, ne može borcima ponuditi onoliko prava koliko ih oni zaslužuju, ali u stanju u kakvom se nalazi država BiH, borci su svjesni da ne može vi&scaron;e, a ni bolje.

Borci i u miru

Novinari protiv sebe često imaju arogantne, bahate, kriminogene sagovornike. Mnogo je i predstavnika javnih organa i institucija koji političkim pritiscima žele imati svoje medije, novinare, svoju javnost. Osoba koja se najtransparentnije bori protiv političkih i bilo kakvih utjecaja na medije i slobodno novinarstvo, koja je uvijek na strani pravde, istine i prava na objektivno izvje&scaron;tavanje jeste Borka Rudić, generalni sekretar Udruženja &ldquo;BH novinari&ldquo;

Rudić se zalaže za za&scaron;titu novinara, njihovih porodica, najvi&scaron;e ukazujući na težak položaj u dru&scaron;tvu, ali i sve teže obavljanje zadataka. Njen glas u posljednje se vrijeme itekako čuje u bh. javnosti. Naročito je to bilo evidentno nakon upada pripadnika SIPA-e u redakciju &ldquo;Dnevnog avaza&rdquo;.&nbsp;

Među prvima reagira na gu&scaron;enje medijskih sloboda u na&scaron;oj zemlji, &scaron;to je u posljednje vrijeme postalo uobičajena praksa. Zbog toga je na&scaron;a zemlja nazadovala dvije pozicije i sada se nalazi na 68. mjestu na rang-listi slobode medija.&nbsp;

Borka Rudić je novinar i profesor filozofije i sociologije. Rođena je 25. avgusta 1959. godine u Mrkonjić-Gradu, gdje je zavr&scaron;ila osnovnu &scaron;kolu i gimnaziju. Diplomirala je 1983. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju, gdje je stekla i zvanje profesora.

Ličnost dana Borka Rudić

U odbrani slobode

U vrh egzistencijalnih sloboda, o kojima nema nagađanja, Zapad stavlja slobodu medija i pravo da novinari izvje&scaron;tavaju o svim segmentima dru&scaron;tva i na&scaron;eg života slobodno, javno i bez bojazni od konsekvenci.&nbsp; 
&nbsp; 
Sloboda &scaron;tampe neupitna je kategorija, pred kojom se povinuju i skromno saginju glavu &scaron;efovi najmoćnijih država i vlada, jer to je tako i po zakonskim standardima. Ali, i zbog duboko ukorijenjene svakodnevne svijesti da bez medijskih sloboda u savremenim dru&scaron;tvima malo ko može računati na svoja univerzalna ljudska prava. 
&nbsp; 
Mediji na Zapadu odavno važe za najkorisnije i najglasnije pse čuvare demokratije. Zato, osim obaveza, i uživaju poseban status i privilegije u vezi sa za&scaron;titom svojih izvora informacija.&nbsp; 
&nbsp; 
Džozef Pulicer (Joseph Pulitzer), koji je, bježeći od evropskih pogroma u 20. stoljeću, u Americi postao medijski mogul, ali i jedan od najvećih zagovarača slobode izražavanja, rekao je da će &ldquo;na&scaron;a republika (država) i njeno novinarstvo uzdići ili pasti skupa&rdquo;.&nbsp; 
&nbsp; 
Drugim riječima, nema slobodne i snažne države bez slobodnog novinarstva. A nema ni neovisnog novinarstva bez medijske i cehovske solidarnosti, koja u BiH, prečesto, tako jadno zaostaje, upravo na &scaron;tetu prava na javnu riječ. I Džordž Va&scaron;ington (George Washington), jedan od osnivača SAD, upozorio je: &ldquo;Ako nam oduzmu slobodu govora, onda ćemo glupi i nijemi, možda poput ovaca, bespomoćno stajati u redu za klanje.&rdquo;&nbsp;

Bosanska javnost valjda bi, nakon svega, trebala razumjeti ovu poruku. Zabrinjavajuće je nominalno potonuće, po kojem je BiH, prema nalazima &ldquo;Reportera bez granica&rdquo;, kada su u pitanju medijske slobode, na samom dnu u regionu. Ali, jo&scaron; vi&scaron;e brine filozofija prema kojoj se ovda&scaron;njim novinarima na razne načine uskraćuje pravo da nosiocima državnih i javnih funkcija bude upućena najo&scaron;trija kritika. I da se novinari zbog toga u različitom kontekstu progone i sputavaju!?&nbsp; 
&nbsp; 
Servilnost prema političkim moćnicima, njihovo medijsko servisiranje i izbjegavanje upiranja prstom u ono &scaron;to je pogre&scaron;no, kako je to davno rekao i američki predsjednik Teodor Ruzvelt (Theodore Roosvelt), jednako je moralnoj izdaji javnog mnijenja. Jer, javnost je najvažniji moralni faktor na&scaron;eg života.

Ugrožena sloboda

Profesor Enes Duraković autor je novog djela &quot;Bosanskohercegovački književni obzori&quot;, koje je sinoć promovirano u sarajevskom Kamernom teatru 55. Iako je odavno u penziji, profesor Duraković nije prestao raditi, pa je svoj rad krunisao novim djelom koje, kako je kazao za na&scaron; list, &quot;ostavlja u amanet generacijama koje dolaze&quot;.&nbsp;

Koliki je značaj osjećaja kulturnog identiteta, to je kroz svoj dugogodi&scaron;nji rad kao profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu stalno i uvijek iznova prenosio studentima. Osjećaj pripadnosti, prepoznavanja i njegovanja vrijednosti koje Bosna i Hercegovina ima.&nbsp; 
Njegovi &quot;Bosanskohercegovački književni obzori&quot; svojevrsni su i omaž velikim književnicima na&scaron;eg podneblja, kako bi se oni, ali i njihova djela, jednom za sva vremena otrgli raljama zaborava.&nbsp;

Profesor Duraković ne krije zabrinutost vremenom koje dolazi, uru&scaron;enim sistemom vrijednosti, pa perom i svojim britkim stilom želi služiti svom narodu i u svom &quot;testamentu&ldquo; ostaviti djelo koje će zasigurno koristiti.

Enes Duraković rođen je je 14. avgusta 1947. u Polju kod Dervente. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je zavr&scaron;io i postdiplomski studij, a potom i doktorirao. Autor je brojnih djela, kritika, eseja, antologija.

Ličnost dana Enes Duraković

Amanet omladini

Alena Lonić iz Donjih Agića kod Bosanskog Novog, razrednica maturanata Osnovne &scaron;kole &quot;Branko Ćopić&quot;, iznenadila je cijelu BiH plemenitim gestom kada je za svoje učenike, skrivajući od njih i njihovih roditelja, mahom nezaposlenih povratnika, skupila novac za četverodnevnu ekskurziju na more.&nbsp;

Petnaest Aleninih učenika s njom će 13. maja u Neum. Za&scaron;to je Alena Lonić &scaron;okirala ljude u na&scaron;oj državi, a učinila je, uz pomoć prijatelja, &quot;samo&quot; jedan nesebični ljudski gest, valjda je jasno svima koji ovdje žive.&nbsp;

Alena je probudila u sebi ono &scaron;to treba imati svaki čovjek. Osjećaj za drugoga, za njegove probleme i želje. Vodeći se time, svojim učenicima priu&scaron;tit će putovanje koje će, sasvim sigurno, dugo pamtiti.

Alena Lonić zavr&scaron;ila je Pedago&scaron;ki fakultet u Bihaću 2008. godine. Udata je i majka jednog djeteta. Živi u Bihaću.

Ličnost dana Alena Lonić

Gest plemenitosti

Malo je sportova u kojima su Bosanci i Hercegovci okusili toliko radosti kao &scaron;to je to slučaj s ko&scaron;arkom. Dovoljno se sjetiti evropskih titula Bosne i Jedinstva, historijskih pobjeda protiv Hrvatske i Litvanije na krilima Nenada Markovića ili osvajanja kadetskog Eurobasketa uz briljantne partije Džanana Muse.&nbsp;

No, sada se bh. ko&scaron;arka suočava s najvećom prijetnjom od formiranja na&scaron;e državne reprezentacije.&nbsp;

Sukob između Međunarodne ko&scaron;arka&scaron;ke asocijacije (FIBA) i Eurolige (ko&scaron;arka&scaron;ka Liga prvaka) kulminirao je ultimatumom FIBA-e nacionalnim savezima da moraju suspendirati klubove koji su se priklonili takmičenjima pod okriljem kompanije ECA (vlasnik Eurolige). Jedan od tih klubova je i bh. tim Igokea iz Aleksandrovca, koja je s jo&scaron; nekim učesnicima regionalne ABA lige izglasala potpisivanje ugovora sa ECA-om. Potom je FIBA reagirala pismom ko&scaron;arka&scaron;kim savezima 14 zemalja o suspenziji nacionalnih selekcija, među kojima je i BiH. 
&nbsp; 
Dakle, da pojednostavimo, Igokea se opredijelila za opciju kojom reprezentaciju BiH dovodi u opasnost da bude isključena sa svih zvaničnih takmičenja. Ko&scaron;arka&scaron;ki savez BiH, naravno, ne slaže se s takvim potezom, ali Igokea, poput svog nezvaničnog vlasnika Milorada Dodika, tjera po svome i skoro pa namjerno nanosi &scaron;tetu bh. ko&scaron;arci.&nbsp;

Da stvar bude čudnija, rukovodstvo ABA lige svojevremeno je Igokei priredilo neviđenu administrativnu psinu i uskratilo nastup u Euroligi, da bi klub iz Aleksandrovca sada stao uz te iste varalice i kabadahijskim gardom prkosio matičnom savezu. Igokea sasvim sigurno nema ni takmičarski motiv da se priključi ABA-i, s obzirom na to da posljednje dvije sezone u ovoj ligi ima ulogu krpe kojom će Zvezda ili Partizan obrisati parket.

No, očito je da će Aleksandrovčani radije biti krpa beogradskih klubova nego braniti interese zemlje čiji su državni prvaci. Zvuči poznato? Mala napomena - svaka sličnost s Dodikovom politikom je slučajna.

Politikom na košarku

Da informaciju o sumnjama u nepravednu raspodjelu prihoda od indirektnih poreza na dva entiteta, a na osnovu mogućih lažiranja podataka u RS, treba najozbiljnije shvatiti, govori ohrabrujuća informacija prema kojoj će Međunarodni monetarni fond (MMF) provjeriti cijelu ovu priču.

Vi&scaron;e nego skandalozno, naime, zvuči informacija da se u RS friziraju podaci o krajnjoj potro&scaron;nji te druge informacije kako bi manji entitet zadržao kvotu od 33 posto od ukupnih prihoda od indirektnih poreza.&nbsp;

O tome da se stvari u institucijama RS boje ružičastom bojom može, primjerice, posvjedočiti svaki posjetilac zvanične internetske stranice Zavoda za statistiku RS. Dok Federalni zavod za statistiku na svojoj stranici, onako kako to standardi nalažu, prosječnu plaću prikazuje u neto iznosu, zavod u manjem bh. entitetu ovaj iznos prikazuje u bruto iznosu!&nbsp;

Tako prosječna plaća u RS ispada znatno vi&scaron;a nego u FBiH. No, to je samo na oko tako, jer je jasno da od ove bruto plaće treba odbiti niz poreza i doprinosa kako bi se dobio iznos osnovne plaće.

Slučajno ili ne, ova informacija, koju je otkrio na&scaron; list, de&scaron;ava se u momentu kada ista ova institucija iz RS poku&scaron;ava ishoditi rje&scaron;enje prema kojem se za vi&scaron;e od 120.000 nerezidentnih osoba, od kojih su mahom Bo&scaron;njaci, bri&scaron;u podaci o etničkoj pripadnosti, jeziku i vjeri.

Obje ove situacije predstavljaju veliki problem. Njega, međutim, treba rije&scaron;iti na jedan mudar način. Produbljivanje sukoba zasigurno neće pomoći, već će stvoriti daljnje blokade.&nbsp;

S druge strane, neprihvatljivo je da i po ovoj osnovi Federacija nastavi trpjeti &scaron;tetu, a posebno većinski narod u ovoj državi, a to su Bo&scaron;njaci. Stoga treba pozdraviti činjenicu da se u rje&scaron;avanje sporne raspodjele prihoda od indirektnih poreza uključio MMF.

Dva problema

Amel Tuka aktivno se pripreme za Olimpijske igre u Riju koje će biti održane ovog ljeta, a da će tamo biti jedan od glavnih favorita za zlatnu medalju, pokazao je na trening mitingu u italijanskom Trentu.

Na&scaron; najbolji atletičar takmičio se u nezvaničnim disciplinama, utrkama na 300 i 600 metara. U utrci na 600 metara osvojio je prvo mjesto i postavio državni rekord, s vremenom 1:16.00. Na 300 metara Amel je bio drugi, s vremenom 34.46.

Na Olimpijskim igrama Tuka će nastupiti u utrci na 800 metara, gdje važi za jednog od favorita za osvajanje zlatne medalje. Tuka je pro&scaron;le godine skrenuo pažnju svjetske javnosti izvrsnim nastupima u ovoj disciplini, a na Svjetskom prvenstvu osvojio je bronzanu medalju.

Osim bronze, bh. atletičar imao je odlične nastupe na mitinzima Dijamantne lige, a u Monaku je istrčao 1:42.51, &scaron;to je, osim državnog rekorda BiH, najbrže vrijeme istrčano u ovoj disciplini u svijetu.

Rođen je 9. januara 1991. godine u Kaknju. Atletikom se počeo baviti u srednjoj &scaron;koli nakon &scaron;to je pobijedio na Malim olimpijskim igrama u Zenici i dobio poziv iz AK Zenica da postane njihov član.

Ličnost dana    Amel Tuka

Zagrijavanje za Olimpijadu

Talentirana i borbena generacija kadetskih ko&scaron;arka&scaron;kih reprezentativaca BiH pro&scaron;le godine upisala se zlatnim slovima u bh. sportsku historiju. Ovi momci u avgustu 2015. osvojili su zlatnu medalju na Evropskom olimpijskom festivalu mladih, a dvije sedmice nakon toga slavili su i titulu evropskog prvaka.&nbsp;

No, da bi se Džanan Musa, Njego&scaron; Sikira&scaron;, Sani Čampara i ostali zlatni momci nastavili razvijati, napredovati i u budućnosti činiti sretnima i ponosnima cijelu BiH, neophodna im je pomoć.&nbsp;

To su prepoznali i iz Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo s ministrom Mirvadom Kurićem (SBB) na čelu, te su Ko&scaron;arka&scaron;kom savezu BiH, koji se nalazi u te&scaron;koj finansijskoj krizi, osigurali pomoć od 50.000 KM za pripreme kadetske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u &Scaron;paniji. Ministar Kurić istakao je da se nada da će njihov primjer slijediti i ostali, jer je ulaganje u mlade ulaganje u svijetlu budućnost BiH.&nbsp;

Ministar Kurić vrlo je angažiran i na drugim poljima iz oblasti kulture i sporta, uložio je puno truda kao jedan od učesnika u organizaciji niza manifestacija poput, primjerice, i jučer organizirane u Sarajevu u čast 80. godi&scaron;njice rođenja najpoznatijeg interpretatora romske muzike &Scaron;abana Bajramovića.

Mirvad Kurić, istaknuti bosanskohercegovački pozori&scaron;ni i filmski glumac, rođen je u Sarajevu 17. avgusta 1972. godine.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Mirvad Kurić

Angažirani ministar

Prema izjavama prvog čovjeka Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH Veska Drljače, novi zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju (PIO/MIO) FBiH doprinijet će po&scaron;tenijem obračunu penzija i konačnoj stabilizaciji penzijskog sistema u Federaciji.&nbsp;

Budućim penzionerima visina penzije utvrđivala bi se po novoutvrđenom bodovnom sistemu baziranom na stažu osiguranja i uplaćenim doprinosima, &scaron;to je u svim uređenim sistemima svijeta, inače, osnovni kriterij za utvrđivanje visine primanja svakog penzionera.

Novim zakonskim rje&scaron;enjima iz oblasti PIO/MIO, svakako, raduju se oni čija su mjesečna izdvajanja u penzijski fond i zaista obračunavana na ukupna primanja koja su svojim radom ostvarivali.&nbsp;

Oni, pak, koje su gazde firmi u kojima su radili vodili na minimalnom ličnom dohotku i ostatak zarada im isplaćivali u koverti, a sve da bi izbjegli plaćanje doprinosa u penzijski fond, logično je da će prilikom odlaska u penziju biti suočeni s istim onim minimalcem s kojim su, dok su radili, bili ucjenjivani. &nbsp;

Optimistična je najava da će novim zakonom o PIO/MIO vrijednost bodova na osnovu kojih se obračunava penzija ubuduće biti usklađivana prema procentu rasta prosječne bruto plaće u FBiH, a same penzije prema procentu rasta tro&scaron;kova života u prethodnoj godini, &scaron;to se godinama unazad nije događalo.&nbsp;

Naravno, uz sav optimizam, zakonodavac mora biti svjestan da nova zakonska rje&scaron;enja iz oblasti PIO/MIO te&scaron;ko da će značajnije pomoći stabilizaciji penzijskog sistema ako paralelno s ovim ne dođe do uređenja i oblasti radnopravnih odnosa u Federaciji, odnosno ako se ne stane ukraj onima koji kradu penzijski fond. &nbsp;

Kori&scaron;tenja &ldquo;rupa&rdquo; u zakonu i ad hoc rje&scaron;enja kojima je politika kupovala socijalni mir u zemlji, kada je u pitanju oblast PIO/MIO, napokon je pro&scaron;lost. Vrijeme je da &ldquo;koliko ko uplati, toliko i naplati&rdquo;!&nbsp;

&nbsp;

Naplata zarađenog

Mnogo je onih koji na pozitivan način promoviraju Bosnu i Hercegovinu u svijetu. U posljednje vrijeme to najvi&scaron;e rade sportisti, no sve je vi&scaron;e i mladih, perspektivnih matematičara, fizičara, inovatora&hellip;, koji u na&scaron;u zemlju donose zlato.

Tako je mlada bosanskohercegovačka matematičarka Adisa Bolić iz Bosanskog Petrovca osvojila prvo mjesto na Evropskoj matematičkoj olimpijadi koja je održana u Rumuniji od 10. do 16. aprila te se uvrstila u red onih koji na najbolji način promoviraju BiH u svijetu.

Motivacija, ljubav prema nauci, podr&scaron;ka bližnjih, nastavnika, profesora i mnogo rada stoje iza njene zlatne medalje. I ovo nije prvi put da mladi genijalci iz BiH, poput Adise, osvajaju medalje na međunarodnim takmičenjima, da se njihova imena mogu pročitati u svim medijima.

Nažalost, neće biti ni prvi put da medijska slava traje vrlo kratko, jer dru&scaron;tvo, a naročito nadležni u vlasti, nedovoljno se uključuju kako bi ovim mladim genijalcima pomogli da se nastave razvijati i na najbolji način predstavljati na&scaron;u državu &scaron;irom svijeta.

A u njima leži zlatna budućnost na&scaron;e domovine!

Ovo nije prvi uspjeh Adise Bolić. Osvojila je zlato i na Evropskom matematičkom kupu te bronzu na Balkanijadi. Trenutno je učenica trećeg razreda &bdquo;Sarajevo Collegea&ldquo;. Adisa nije jedina predstavnica BiH koja s takmičenja u Rumuniji kući nosi medalju - Neira Kurtović i Tijana Babić osvojile su srebrenu, a Milica Babić bronzanu medalju.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana    Adisa Bolić

Zlatna budućnost BiH

Jo&scaron; od 1992.godine, osnovni problem Republike Makedonije -&nbsp;je njeno državno ime -&nbsp;koje joj u ovoj formi, osporava Grčka.&nbsp;Ali, region ne smije vi&scaron;e biti taoc Atine, koja očito polaže monopol na ime - Makedonija, znajući i da se teritorijalne naznake - na Balkanu, prečesto vežu za teritorijalne pretenzije.

Zbog rigidnog stave Grčke, koja je na samitu NATO-a, u Bukure&scaron;tu, 2008, iako je Skoplje jo&scaron; tada ispunilo sve uvjete za prijem &ndash; stavila veto Makedoniji &ndash; u trenutku kada su u najjaču globalnu vojnu alijansu primljene Albanija i Hrvatska &ndash; ova zemlja s dva miliona mje&scaron;ovitog makedonskog i albanskog stanovni&scaron;tva se na&scaron;la u sigurnosnom vakumu. I time, kao da je opet otvorena stara balkanska Pandorina kutija.

Od pro&scaron;logodi&scaron;njeg incidenta u Kumanovu, u maju 2015, kada se grupa naoružanih lokalnih, ali i Albanaca sa Kosova -&nbsp;sukobila sa makedonskom policijom, državom koja se već dugo personificira s vla&scaron;ću Nikole Gruevskog, situacija je dodatno eskalirala.

Vlasti u Skoplju su bez oklijevanja poku&scaron;ale iskoristiti&nbsp;nacionalističku energiju kao vjetar u leđa vlastitom opstanku, optužujući Albance &quot;za terorizam&quot; i međunarodnu zavjeru. Bio je to, nažalost i poku&scaron;aj dodatne nacionalne homogenizacije i mobiliziranja jedne nacionalne komponente&nbsp;protiv druge.

Zato je sve do posljednjih protesta u Skoplju zabrinjavajuća retorika službene Moskve, s komentarima kako se za Makedoniju sprema &quot;ukrajinski scenario&quot;. I optužbe, da iza toga stoji Zapad - samo dodatno dolivaju ulje na vatru.

Kriza u Makedoniji kulminirala je u ogoljenoj borbi za vlast - polariziranog bloka dvije najjače partije VMRO-DPMNE, koju vodi Grujevski i Socijaldemokratskog saveza (SDSM) koju predvodi Zoran Zaev.

U januaru je međunarodna zajednica natjerala Grujevskog da da privremenu ostavku kako bi se organizirali novi izbori, sada zakazani za početak juna. Ali, ali to nije dovoljno za rje&scaron;enje otvorenog makedonskog pitanja.

Zato se i abolicija koju je, u ovom izbornom vremenu potpisao predsjednik Makedonije Georgi Ivanov, za sve učesnike kriminalne afere prislu&scaron;kivanja oko 20.000 makedonskih građana, navodno, od strane od makedonske policije koju je, kao i druge resore kontrolirao Grujevski - pretvara u novi sigurnosni izazov za zemlju.

Kada međunarodna zajednica poziva na nove izbore, kritikuje jedne ili druge -&nbsp;možda bi trebala prvo krenuti od priznanja svoje gre&scaron;ke: Da nije uspjela naći rje&scaron;enje oko glavnog problema - između Atine i Skoplja. Tome se opet treba vratiti ispočetka.

Opasna eskalacija

Poslije &scaron;trajka glađu radnika živiničkog &quot;Konjuha&quot; i tuzlanske Livnice čelika, na isti korak početkom sedmice odlučili su se i uposlenici privatiziranog preduzeća &quot;Tuzla-kvarc&quot;. Na naplatu je, očito, do&scaron;ao nerad ranijih saziva vlasti i pravosudnih instanci.

Uzalud Tomislav Ljubić, glavni kantonalni tužilac, obja&scaron;njava da vlasnici &quot;Tuzla-kvarca&quot; nisu ispunili odredbe privatizacijskog ugovora, jer su upravo tužioci Tužila&scaron;tva TK imali način da proteklih godina pokrenu mehanizme i zaustave nepravilnosti u takvom preduzeću, ako ih je već bilo. Godine su pojeli skakavci, a jo&scaron; jedna faktura iz pro&scaron;losti do&scaron;la je na naplatu izvr&scaron;noj vlasti.

Aktuelni saziv Vlade TK od početka mandata probleme u privredi na području najmnogoljudnijeg kantona odlučio je rje&scaron;avati za pregovaračkim stolom. Uspjeli su u &quot;Diti&quot;, &quot;Konjuhu&quot;, &quot;Aidi&quot;, manjim dijelom u Livnici čelika, dok rje&scaron;avanje svoje sudbine i&scaron;čekuju i radnici TTU-a.

U vrijeme kada je Vlada TK počela smanjivati broj nezaposlenih, kada je akumulirani deficit umanjen za trećinu ili, brojkama rečeno, za 30 miliona KM, neophodno se uhvatiti&nbsp; uko&scaron;tac i s problemima običnih radnika, njih pedesetak, koliko ih egzistenciju osigurava u &quot;Tuzla-kvarcu&quot;.

Svako radno mjesto je dragocjeno, pogotovo u TK, koji su pljačka&scaron;ke privatizacije zavile u crno. &Scaron;trajk glađu radnika &quot;Tuzla-kvarca&quot; nedvojbeno ilustrira borbu običnog čovjeka s birokratijom. Ako se drugim privrednim dru&scaron;tvima moglo zbog dugovanja i blokiranih računa zažmiriti na oba oka i dodijeliti koncesija zarad općeg dru&scaron;tvenog interesa, može se i u slučaju &quot;Tuzla-kvarca&quot;, barem privremeno ili do okončanja sudskog postupka.

Pravosudne institucije neka rade svoj posao, neka se adekvatno kažnjavaju krivci, bilo da su to većinski vlasnici &quot;Tuzla-kvarca&quot;, optuženi Bahir Imamović, biv&scaron;e rukovodstvo Kantonalne agencije za privatizaciju ili neko četvrti, ali neka običan radnik ide na posao i dobiva plaću do pravosnažnosti sudskih presuda.

Pi&scaron;e:&nbsp;Edin Skokić

Fakture iz prošlosti

Golom za pobjedu Liverpula protiv Borusije Dortmund u 90. minuti revan&scaron;a četvrtfinala Evropske lige, kojom su Redsi izborili polufinale (4:3), Dejan Lovren možda nije u&scaron;ao u legendu, ali će u sjećanjima navijača Liverpula vječno odzvanjati njegovo ime.

Stasiti Kakanjac koji se rodio u Zenici, ali koji je donedavno bio član reprezentacije Hrvatske, pro&scaron;le je sezone proma&scaron;io penal protiv Be&scaron;ikta&scaron;a i mrak je padao na oči navijačima Liverpula pri spomenu njegovog imena, ali u četvrtak je udario potvrdu krilatici &quot;izgubi&scaron; na mostu, dobije&scaron; na ćupriji&quot; ili pak &quot;sve se vraća, sve se plaća&quot;.

Najinteresantnije od svega je to &scaron;to je Lovren pod stalnim udarom kritika zbog neuvjerljivih partija, a nedavno ga je zbog prepucavanja u novinama iz reprezentacije odstranio i hrvatski selektor Ante Čačić. Ipak, da&scaron;ak nečega pozitivnog udahnuo je golom u evropskom klasiku, pa barem malo može predahnuti. Lovren je rođen 5. jula 1989., a u karijeri je nastupao jo&scaron; za Dinamo, Lion i Sautempton.

&nbsp;

Ličnost dana Dejan Lovren

Heroj Liverpula

Dana&scaron;nje obilježavanje Dana Armije RBiH, kao i svih prethodnih godina, bit će prilika za jo&scaron; jedno podsjećanje na te&scaron;ke dane stvaranja bosanske armije čiji su najbolji sinovi životima platili slobodu u kojoj danas živimo.

Kako se stvarala Armija RBiH, najbolje znaju oni koji su bili njen dio i prije nego &scaron;to je to dekretom ozvaničeno, ustvari oni koji su u odbranu države krenuli bez mobilizacije, naredbi, opreme, vojnih rasporeda i strategija, naoružani pokojom pu&scaron;čicom i ogromnom količinom hrabrosti i ideala.

Dan Armije RBiH svakako je prilika da se prisjetimo kako njenih poginulih tako i živih pripadnika. &nbsp;

Gdje su danas junaci bitaka o kojima raznorazni politički i vojni &bdquo;stratezi&ldquo; i &bdquo;vojskovođe&ldquo; godinama vaze na obilježavanjima godi&scaron;njica, pa i na ovoj povodom Dana armije, ne pitajući kako i od čega žive ti isti junaci, idu li im djeca u &scaron;kolu i ako idu, imaju li &scaron;ta da jedu... &nbsp;

Je li Dan Armije prilika da upremo prstom u one koji su, poput kojekakvih KOS-ovih oficira, godinama uz generalske penzije primali plaće i naknade iz državnog budžeta, dok istovremeno izranjavani heroji Teočaka, Gradačca, Brčkog, Zvornika, Goražda, Bihaća dižu ruku na sebe zato &scaron;to drugog izlaza iz bijede u kojoj žive ne mogu naći. Naravno da jeste! &nbsp;

Dan Armije RBiH jeste dan za ponos svih nas, ali jeste i dan za stid svakoga ko u ovoj zemlji ima prst obraza, a zbog poniženja kojim je danas izloženo 80 posto nekada&scaron;njih pripadnika Armije RBiH.

Zato kada danas među ni&scaron;anima onih koji su kao pripadnici Armije RBiH položili živote za državu BiH, budemo izgovarali molitve pred njihovu du&scaron;u, budimo iskreni i upitajmo se jesmo li i mi i država vrijedni ideala zbog kojih su oni ginuli!

&nbsp;

Sigurnosna arhitektura

Borci i u miru

U odbrani slobode

Ugrožena sloboda

Amanet omladini

Gest plemenitosti

Politikom na košarku

Dva problema

Zagrijavanje za Olimpijadu

Angažirani ministar

Naplata zarađenog

Zlatna budućnost BiH

Opasna eskalacija

Fakture iz prošlosti

Heroj Liverpula

Počasna salva

Kolumne

Sigurnosna arhitektura

Borci i u miru

U odbrani slobode

Ugrožena sloboda

Amanet omladini

Gest plemenitosti

Politikom na košarku

Dva problema

Zagrijavanje za Olimpijadu

Angažirani ministar

Naplata zarađenog

Zlatna budućnost BiH

Opasna eskalacija

Fakture iz prošlosti

Heroj Liverpula

Počasna salva