U vrh egzistencijalnih sloboda, o kojima nema nagađanja, Zapad stavlja slobodu medija i pravo da novinari izvještavaju o svim segmentima društva i našeg života slobodno, javno i bez bojazni od konsekvenci.
Sloboda štampe neupitna je kategorija, pred kojom se povinuju i skromno saginju glavu šefovi najmoćnijih država i vlada, jer to je tako i po zakonskim standardima. Ali, i zbog duboko ukorijenjene svakodnevne svijesti da bez medijskih sloboda u savremenim društvima malo ko može računati na svoja univerzalna ljudska prava.
Mediji na Zapadu odavno važe za najkorisnije i najglasnije pse čuvare demokratije. Zato, osim obaveza, i uživaju poseban status i privilegije u vezi sa zaštitom svojih izvora informacija.
Džozef Pulicer (Joseph Pulitzer), koji je, bježeći od evropskih pogroma u 20. stoljeću, u Americi postao medijski mogul, ali i jedan od najvećih zagovarača slobode izražavanja, rekao je da će “naša republika (država) i njeno novinarstvo uzdići ili pasti skupa”.
Drugim riječima, nema slobodne i snažne države bez slobodnog novinarstva. A nema ni neovisnog novinarstva bez medijske i cehovske solidarnosti, koja u BiH, prečesto, tako jadno zaostaje, upravo na štetu prava na javnu riječ. I Džordž Vašington (George Washington), jedan od osnivača SAD, upozorio je: “Ako nam oduzmu slobodu govora, onda ćemo glupi i nijemi, možda poput ovaca, bespomoćno stajati u redu za klanje.”
Bosanska javnost valjda bi, nakon svega, trebala razumjeti ovu poruku. Zabrinjavajuće je nominalno potonuće, po kojem je BiH, prema nalazima “Reportera bez granica”, kada su u pitanju medijske slobode, na samom dnu u regionu. Ali, još više brine filozofija prema kojoj se ovdašnjim novinarima na razne načine uskraćuje pravo da nosiocima državnih i javnih funkcija bude upućena najoštrija kritika. I da se novinari zbog toga u različitom kontekstu progone i sputavaju!?
Servilnost prema političkim moćnicima, njihovo medijsko servisiranje i izbjegavanje upiranja prstom u ono što je pogrešno, kako je to davno rekao i američki predsjednik Teodor Ruzvelt (Theodore Roosvelt), jednako je moralnoj izdaji javnog mnijenja. Jer, javnost je najvažniji moralni faktor našeg života.
