Imenovanjem dvije žene na vrlo važne funkcije u Federaciji BiH, Savez za bolju budućnost BiH pokazao je da vodi računa o zastupljenosti žena u vlasti, ravnopravnosti spolova, ali i da se drži pravca koji vodi prema dru&scaron;tvu jednakih &scaron;ansi za sve.

Predsjedni&scaron;tvo FBiH, naime, dalo je saglasnost da na čelo Ministarstva turizma i okoli&scaron;a bude imenovana Edita Đapo, doktor ekonomskih nauka. Istovremeno, SBB je na izuzetno važnu funkciju potpredsjednika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH imenovao jo&scaron; jednu uspje&scaron;nu ženu, Vesnu &Scaron;vancer.

Đapo je 1996. godine diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Univerziteta u Sarajevu, nakon čega je svoje &scaron;kolovanje nastavila na prestižnom japanskom Univerzitetu Tohoku, gdje 2007. stekla zvanje doktora ekonomije.

Zavr&scaron;etkom &scaron;kolovanja Đapo počinje svoju zavidnu karijeru. Na istom japanskom univerzitetu radi kao istraživač, da bi se nakon toga vratila u rodnu zemlju te na Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu radila kao docent. Nakon toga imenovana je na funkciju zamjenika ministra finansija i trezora BiH, koju je obavljala izuzetno uspje&scaron;no. Uz to, Đapo se istakla uspje&scaron;nim vođenjem međunarodnih projekata.

Jasno je da će njenim dolaskom Vlada FBiH biti bogatija kvalitetnim i &scaron;kolovanim kadrom, a do sada marginalizirano Ministarstvo turizma i okoli&scaron;a konačno dobiti kormilara kakvog i zaslužuje, s obzirom na to da je turizam grana u BiH s velikim potencijalom za razvoj, a okoli&scaron; resor na čijem uređenju EU također insistira.

Nova potpredsjednica Predstavničkog doma Vesna &Scaron;vancer rođena je 1971. godine u Zenici, gdje je zavr&scaron;ila Srednju ekonomsku &scaron;kolu, a trenutno je apsolventica prava. &Scaron;vancer je poznata po borbi za jednakopravnost spolova, za prava LGBT zajednice, kao i za prava djece, a članica je Komisije za ljuska prava i slobode Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Edita Đapo

Jednaka šansa

Vlada Federacije konačno je u punom sastavu. Da je čeka težak posao u punom smislu, to svi znaju, a kako će i s kojim prioritetima taj posao biti odrađivan, to znaju, ili bi trebali znati, samo njeni ministri. S premjerom na čelu, naravno.

Novi ministri koji su se prihvatili posla u Federalnoj vladi (čitajući im biografije, radi se o stručnim i ozbiljnim ljudima) svjesni su da ministarske fotelje nisu sjedi&scaron;ta političkih&nbsp; kladionica, kako su to neki prije njih zami&scaron;ljali, već mjesta na kojima će se zdravim idejama, stručnim prijedlozima i projektima te permanentnim radom rje&scaron;avati pitanja napretka Federacije, a samim tim i cijele BiH.

Jučera&scaron;nja najava da će u fokusu rada novih ministara prioritet biti praćenje već usvojene Reformske agende, zatim realizacija projekata od državnog značaja kakvi su gradnja termoelektrane Banovići i Bloka 7 Termoelektrane Tuzla, podgrijala je nadu da bi život u ovoj zemlji trebao prestati biti kazna, kako su ga mnogi u njoj smatrali.

Bosna i Hercegovina 20 godina je sukcesivno uni&scaron;tavana. Fabrike koje su preživjele rat, nisu preživjele lopovsku privatizaciju, kadrove koji su imali ideje i državi željeli bolje, politički perverznjaci ubijali su na svakom ćo&scaron;ku, &scaron;kolovane su s pozicija uklanjali kadrovi s kupljenim akademskim titulama... tako da je i posljednji optimista skoro već bio digao ruke od ove zemlje tražeći sebi hljeba od Evrope do Novog Zelanda.

Nemamo razloga ne vjerovati premijeru Fadilu Novaliću i njegovim ministrima da će sve svoje znanje i vrijeme posvetiti reformama i projektima kako bi, prije svega, Federaciju, a i državu BiH, izvukli iz blata u kojem se nalazi. Na startu ih treba ohrabriti povjerenjem, da bismo ih na kraju imali obraza pitati za rezultate rada. 
&nbsp; 
&nbsp;

&nbsp;

Komentar dana

Izvući zemlju iz blata

Da je u ovoj zemlji pravna država uistinu stigla do nivoa na kojem bi kriminalci raznih profila i bjelosvjetski hoh&scaron;tapleri, koji su donedavno bili u institucijama vlasti, obavezno zavr&scaron;avali iza re&scaron;etaka zbog brojnih izvr&scaron;enih nedjela, nema sumnje da na slobodi ne bi bilo mjesta za osobu pod imenom Zukan Helez, biv&scaron;eg federalnog ministra za boračka pitanja, a danas federalnog poslanika i poznatog posjetioca birtija u srednjoj Bosni.

Tuče i udesi

Ova kafanska baraba, iza čijeg su mandata ostali tek uvjetna kazna zatvora za učestvovanje u brutalnom premlaćivanju vlasnika bugojanskog lokala &ldquo;Motocross&rdquo; Benjamina Hajdarevića, tuča na malonogometnoj utakmici u Bugojnu i u kafani &quot;Kod kurjaka&quot;, slupan službeni audi A4 Vlade FBiH, tužbe za klevetu i brojni ojađeni stopostotni ratni vojni invalidi, kao i porodice &scaron;ehida, ovih dana mnogima drži moralne prodike.

Čovjek koji je bio u stanju bez prava ostaviti, primjerice, invalida Mehmeda Demirovića iz Gornjeg Vakufa, koji je izgubio obje noge, a istovremeno parama častiti lažne vojne penzionere samo zato &scaron;to su njegovi partijski drugovi, sve onako &quot;pod gasom&quot;, iz Parlamenta FBiH prijeti kome će trebati Zakon o pomilovanju FBiH.

Izmjene Zakona o pomilovanju FBiH koje su bile neophodne tek kako bi se omogućila provedba presude Ustavnog suda FBiH iz oktobra 2013. godine, donedavna vlast, koja je FBiH gurnula na ivicu propasti, ispraznila javne kase i dovela građane pred pitanje hoće li sutra biti države, sada bi da se igra moralne i odgovorne opozicije.

Ko o čemu, SDP o po&scaron;tenju. Pa, polako kom&scaron;ije!

Ako nova vlast bude odgovorna, onda će, prije svega, morati fakture beznađa u koje smo zapali ispostaviti pravoj adresi, a to su u posljednjih četiri ili pet godina prije svega SDP i njegovi derivati u vidu DF-a. SDP na čijem je čelu danas Nermin Nik&scaron;ić koji je bio na čelu najgore Vlade FBiH u njenoj historiji.

Lovci u mutnom

Kome će trebati Zakon o pomilovanjima FBiH, trebalo bi upitati Heleza i dru&scaron;tvo kada profesionalni i po sistem i državu odgovorni istražni organi ispitaju &scaron;ta se nakon izbora 2010. godine radilo u namjenskoj industriji, u &bdquo;Elektroprivredi BiH&ldquo;, &scaron;ta se radilo u rudnicima i termoelektranama, kako su se braća gurala u najprofitabilnije državne kompanije, kako su dogovarana i čime su plaćana silna zapo&scaron;ljavanja, ko se i kako ugrađivao u nabavke lijekova i rad zdravstvenih ustanova kreirao po svojoj mjeri, kako su izvučeni silni novci iz državnih kompanija. &nbsp;

Koalicija SDA i SBB-a, nastala kao odgovoran čin lidera dvije partije kako bi se učinilo sve za stabilizaciju bo&scaron;njačkog političkog faktora i spas ove države, mora napokon uvesti reda i dati ovom dru&scaron;tvu &scaron;ansu. Politički banditi i lovci u mutnom poput Heleza, svi oni koji su se ogrije&scaron;ili o zakon, konačno moraju biti tamo gdje i zaslužuju. Bez uvjetnih kazni i pomilovanja!

 
&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA   Zukan Helez

Nikšićev bandit!

Stalno gledate kroz prozor, provjeravate je li sve na svom mjestu, živci su vam napeti kao strune, osjećate konstantan strah... Tako je to kada ste vlasnik automobila u glavnom gradu BiH.

Čak i ako nikad niste imali problema s automafijom ili vandalima koji iz čiste obijesti razvaljuju tuđa vozila, poznajete barem desetine ljudi koji nisu imali tu sreću. Krađe auta u Kantonu Sarajevu već odavno su prerasle kategoriju &bdquo;svakodnevice&ldquo;, jer su toliko česte da se razmaci između nestanka dva vozila mjere u nekoliko sati.

Na forumima i dru&scaron;tvenim mrežama građani čak konstatiraju da MUP KS na zvaničnim stranicama i ne objavljuje informacije o ukradenim vozilima upravo iz razloga &scaron;to ih je - previ&scaron;e. Da problem bude veći, automafija se počela koristiti i vatrenim oružjem protiv policije, čemu u prilog ide i informacija od prije nekoliko dana, kada je organizirana grupa prilikom krađe automobila pucala na pripadnike Interventnog voda Policijske stanice Novo Sarajevo.

Kada svemu tome dodate i nepo&scaron;ten odnos osiguravajućih dru&scaron;tava koja maksimalno otežu s isplatom naknada za krađu ili &scaron;tetu na četverotočka&scaron;ima, lako dolazite do zaključka da je najbolje biti bez limenog ljubimca. I to ne samo u Sarajevu, jer ni u ostalim bh. gradovima stanje nije mnogo bolje.

Postoji i druga opcija. Da policija konačno krene u odlučan obračun s automafijom. Prema zvaničinim podacima, vrlo je mali procent rije&scaron;enih slučajeva krađa automobila. Upravo taj podatak daje vjetar u krila svima koji se odluče bogatiti na ovaj način.

Treba im stati na put. Alternativa je da postanemo zemlja pje&scaron;aka.

&nbsp;

Zemlja pješaka

Antizapadne demonstracije u Crnoj Gori koje su tokom vikenda prerasle u nasilne proteste, uprkos njihovim izrazito opasnim namjerama, ostat će, ipak, upamćene samo kao neuspjeli državni udar. Tako su radikali koji su ih organizirali, predvođeni četničkim vojvodom Andrijom Mandićem, u samo nekoliko godina pretrpjeli drugi poraz od države Crne Gore.&nbsp;

Prvi put 2006. godine kada su poku&scaron;ali osporiti njenu nezavisnost, a drugi put sada, kada je država razbila destruktivno djelovanje onih koji su poku&scaron;ali zaustaviti njen put prema NATO-u. U oba ova slučaja zvanična Podgorica je pokazala da je jača od retrogradnih snaga, i to uprkos informacijama da je proteste podržala Rusija.

Ovo je istovremeno i jasan signal o čvrstoj opredijeljenosti Crne Gore da se uskoro priključi porodici zemalja sjevernoatlantskog bloka te njenoj nepokolebljivoj namjeri da za nekoliko godina bude i članica EU.

Razbijanje antizapadnih tendencija u Crnoj Gori može, pak, istovremeno biti i lekcija svim ostalim retrogradnim snagama u Srbiji, ali i u BiH, da ne vrijedi osporavati euroatlantski put država koje uveliko koračaju po njemu. Jer, kako je to dobro konstatirao crnogorski premijer Milo Đukanović, &quot;ovo nije bila samo bitka Crne Gore, već poku&scaron;aj da se zaustave evropske i euroatlantske integracije Balkana&quot;.&nbsp;

Sve je, hvala Bogu, ostalo samo na poku&scaron;aju, a država Crna Gora je dobila bitku protiv povratka u mračnu pro&scaron;lost. Istovremeno, pokazala je da se ne isplati nastupati protiv vrijednosti koje su u interesu građana.&nbsp;

A građani su u Crnoj Gori, jednako kao i u BiH, većinom za zapadni, evropski put, a nikako za neku rusku verziju izolacionizma i vraćanja u vremena u kojima je narodima i zemljama na Balkanu naneseno mnogo zla.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Protiv mraka

Premijer Crne Gore Milo Đukanović jo&scaron; je jednom potvrdio opredijeljenost za evropsku, modernu i stabilnu Crnu Goru. Uspio je, u ovim veoma te&scaron;kim i turbulentnim vremenima za njegovu državu, sačuvati stabilnost u zemlji i ne dozvoliti skretanje sa evropskog i euroatlanskog puta.

Uprkos snažnim pritiscima koji su svakodnevno stizali iz moćne Rusije i tvrdoglavog Beograda, Đukanović je zadržao politički diskurs i opredjeljenost ka zasluženom i punopravnom članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji.

Ovih dana, kao i 2006. godine, kad se Đukanović snažno zalagao za nezavisnost svoje države, crnogorski premijer se uspje&scaron;no izborio sa poku&scaron;ajem državnog udara. Pokvario je planove Demokratskog fronta i to uz poruku da je spreman raspisati izbore i dati priliku opoziciji da vodi državu, ali dan nakon &scaron;to Crna Gora postane članica NATO-a.&nbsp; &nbsp;

Milo Đukanović&nbsp;je rođen 15. februara&nbsp;1962. u Nik&scaron;iću. Obna&scaron;ao je funkciju premijera Crne Gore &scaron;est puta, a također je bio i predsjednik Crne Gore, između&nbsp;1998. i&nbsp;2002. godine.

&nbsp;

Ličnost dana Milo Đukanović

Snažni lider

Jo&scaron; jednom je, po ko zna koji put, kardinal Vinko Puljić pokazao i ukazao svima koji, umjesto u Bosni i Hercegovini, svoju domovinu vide lijevo ili desno od nje, da toplotu domovine mogu osjetiti samo ovdje i da je u jedinstvu sva tri naroda moraju graditi.

Kardinal Puljić poručio je to s bedema bosanskog kraljevskog grada Bobovca, gdje su stolovali bosanski kraljevi, Dobri Bo&scaron;njani, upravljajući tada možda i najmoćnijom državom u regionu.

- Moleći za domovinu, htio sam poručiti da nam trebaju mudri ljudi koji će je voditi, trebaju nam po&scaron;teni građani koji će je izgrađivati kako bismo svi živjeli u miru, slozi i jednakopravnosti - kazao je Puljić.

Tim riječima poručio je ovaj čuvar bosanske tradicije da svi oni koji žive ovdje, mogu imati samo jednu domovinu, da je trebaju čuvati i moliti se za nju, a ne za njen nestanak.&nbsp;

Puljić je rođen 8. septembra 1945. godine u mjestu Priječani pored Banje Luke. Za svećenika je zaređen 29. juna 1970. u Đakovu, Hrvatska. Papa Ivan Pavao II 19. novembra 1990. imenovao ga je za vrhbosanskog nadbiskupa. Kardinalom ga je proglasio 26. novembra 1994.

Vinko Puljić

Neumorni čuvar bosanske tradicije

Poslanici u Predstavničkom domu protekle su sedmice usvojili Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi FBiH. Kada će se odredbe ovog zakona početi primjenjivati, ovisi o brzini odluke nadležnog tijela po zahtjevu Kluba srpskog naroda o za&scaron;titi vitalnog nacionalnog interesa, a koji su podnijeli srpski delegati (iz SDP-a) u Domu naroda FBiH.

Zakon, svi to znamo, nije protiv Srba, kao ni protiv ijednog drugog naroda, ali jeste protiv politika određenih subjekata čije će dugogodi&scaron;nje, nikom potrebne i mahom kriminalne kadrove, zakovane za fotelje državnih službenika, neko konačno početi pitati odakle oni tu i &scaron;ta rade.

Nije nikakva tajna da u državnim institucijama, na svim nivoima vlasti, godinama sjede gomile partijskih kadrova koji u svojstvu pomoćnika, stručnih saradnika i savjetnika, direktora, razne vrste inspektora, za&scaron;tićeni rje&scaron;enjem državnog službenika, vedre i oblače, a ustvari me&scaron;etare, zapo&scaron;ljavanjem, tenderima, grantovima, imenovanjima i smjenama, a da im niko ni&scaron;ta ne može.&nbsp;

Pojedini su se toliko osilili, da javno traže i uzimaju mito kako bi proveli legalne vladine odluke, a jedan od takvih je i nedavno uhap&scaron;eni &bdquo;nezamjenjivi&ldquo; SDP-ov pomoćnik kantonalnog ministra industrije u Tuzlanskom kantonu. Pitanje je dana kada će mu se pridružiti jo&scaron; neke kantonalne kolege (&scaron;ef kantonalne inspekcije već mu pravi dru&scaron;tvo).&nbsp;

Ne treba u isti ko&scaron; trpati sve državne službenike, ali one koji su se bahato&scaron;ću, neradom i &nbsp;svakovrsnim kriminalom, preko fotelje i državnog službenika, izdigli iznad zakona, treba pod hitno skinuti s državnih jasala.&nbsp;

Je li novi zakon o državnoj službi najbolje rje&scaron;enje, pokazat će vrijeme. Kakav god je, bolji je, sigurno, od onoga kojim su političke partije u posljednjih desetak godina pozapo&scaron;ljavale svoje vodono&scaron;e, koje svako malo na TV ekranu možemo vidjeti s lisicama na rukama.&nbsp;

Partijske vodonoše

Riječi Žizel Vilc (Giselle Wilz), komandanta &Scaron;taba NATO-a u BiH, kojima hvali angažman na&scaron;ih vojnika u misijama ove najjače vojne alijanse na svijetu, samo su potvrda onoga &scaron;to već skoro svi znamo i u &scaron;ta ne sumnjamo &ndash; spremnost i obučenost bh. vojnika.

Pokazali su to na&scaron;i najbolji sinovi mnogo puta u raznim mirovnim misijama &scaron;irom planete.&nbsp;

Od Južnog Sudana do Afganistana, gdje god se vihorila bh. zastava, moglo se računati na profesionalnost i odgovornost kontingenta koji dolazi iz na&scaron;e zemlje.

Sasvim je sigurno kako bi, da samo o tome ovisi da li bi BiH postala članica NATO-a i tako se priključila vojnom bloku koji garantira ne samo sigurnost nego i stabilnost, &scaron;to na kraju dovodi do investicija i boljeg života, zastava na&scaron;e zemlje već bi bila okačena ispred sjedi&scaron;ta Saveza u Briselu.

No, brojna dokazivanja bh. vojske u svijetu nisu jedino &scaron;to se gleda. Može na&scaron;a vojska kupiti ordenje &scaron;irom svijeta, ali ako politika ne uradi svoj posao, od članstva u NATO-u nema ni&scaron;ta! Dakle, sve ključne stvari koje nam trebaju su tu: vojska, tehnika, obuka... ali nedostaje onaj formalno-pravni dio, onaj dio koji je u na&scaron;oj zemlji prečesto bio kočnica: politička volja i dogovor. Potrebno je samo uknjižiti svu vojnu imovinu na državu, ispuniti uvjet za Akcioni plan za članstvo, i već smo otkočili na&scaron; put prema najvećem garantu sigurnosti države. &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Politička kočnica

Bosna i Hercegovina ne mora se brinuti za svoju budućnost sve dok ima mladih kao &scaron;to je Vahidin Likić. Ovaj hrabri mladić prekjučer je na obilježavanju 22. godi&scaron;njice stradanja Bo&scaron;njaka u mjestu Stupni Do pokazao osjećaje kakvi su danas rijetki i kojima je dirnuo sve. Svoju neutje&scaron;nu nanu Hajriju zagrlio je i poljubio govoreći joj: &bdquo;Nano, nemoj plakati&ldquo;, dok je ona grcala u suzama pored mezara svoje kćerke Merime i njene djece Vahidina i Mumbere.&nbsp;

Vahidin je dobio ime po bratu koji je ubijen kada je imao samo osam godina. &nbsp;

Bosni i Hercegovini potrebna je omladina koja će pamtiti i oteti od zaborava stradanja svojih sunarodnika &scaron;irom BiH, ali ne kako bi mrzili druge i drugačije, nego kako se nikad vi&scaron;e ne bi ponovilo. Vahidinov čin na najbolji je način pokazao da ima onih koji neće zaboraviti.

Oktobarski dani 1993. godine bili su kobni za Bo&scaron;njake iz Stupnog Dola. Tada je 38 Bo&scaron;njaka, uglavnom civila, ubijeno. Sedamnaest žena i petero djece, 11 zapaljenih živih osoba u jednoj kući, sedmero staraca. Spaljeno je 58 kuća i mjesna džamija. Najmlađa ubijena bila je dvogodi&scaron;nja Sabina Likić, ubijeni su i trogodi&scaron;njaci Indira Žutić i Enis Likić, ali i 74-godi&scaron;nji Salih.&nbsp;

Vahidin Likić

Mladić velikog srca

Uznemirila se ne samo sarajevska nego i bh. javnost kada je u četvrtak navečer objavljena vijest da je ispred jedne osnovne &scaron;kole nestao automobil u kojem je bio 12-godi&scaron;nji dječak. U vremenu u kojem živimo, u ta dva-tri sata koliko su trajali potraga, a s njom i strah, neizvjesnost, očaj, zebnja, zasigurno su se svima koji su čuli za ovu vijest u mislima izredali najcrnji scenariji filmova o otmičarima djece.&nbsp;

Nasreću, drama je okončana bez tragičnih posljedica, ali zasigurno je iza nje ostalo hiljadu neodgovorenih pitanja i spoznaja koje nas sve skupa moraju natjerati na razmi&scaron;ljanje i promi&scaron;ljanje. Prije svega o nama samima.&nbsp;

Ne ulazeći u ovom trenutku u detalje o tome kako i za&scaron;to se dijete od 12 godina odlučilo na to da upali i pokrene automobil te gdje se zaputilo, zavr&scaron;iv&scaron;i u oko 150 kilometara od Sarajeva udaljenom Te&scaron;nju, moramo se zapitati kako je bilo moguće izvesti ovu naizgled nesta&scaron;nu ili nemoguću misiju.&nbsp;

Sada, kada je i konačno potvrđeno da se dijete samo odvezlo, svaki savjestan i odgovoran čovjek mora se zapitati za&scaron;to niko od onih koji su vidjeli dijete za volanom, a potvrdili su to mnogi na dru&scaron;tvenim mrežama, nije alarmirao odmah policiju.&nbsp;

Kako se ni kod koga nije javio strah za sudbinu tog djeteta i svih drugih na cesti te ki&scaron;ne noći. Je li i na&scaron;a odgovornost i savjest u dru&scaron;tvu prodata na buvljaku siroma&scaron;tva i ogorčenosti?&nbsp;

Sve su ovo pitanja čiji bi odgovori, da ih ima neko dati, pokazali da smo se očigledno udaljili od vrijednosti kojima smo se nekada ponosili i koja nam vi&scaron;e od bilo čega drugog govore o otuđenju, kojeg očigledno nismo ni svjesni.&nbsp;

Jednako je &scaron;okantno i to da su se na ovom slučaju pokazale sve slabosti sistema, koji nije reagirao dovoljno brzo, nego se dijete zaustavilo, jer je automobil ostao bez goriva!? Stra&scaron;na je i pomisao &scaron;ta bi se desilo da su u automobilu bili otmičari profesionalci, koji su za dva sata mogli i &bdquo;do mjeseca&ldquo; stići, a da ih na&scaron;a policija ne locira.&nbsp;

Zato, ne može se u ovakvim slučajevima krivica za proživljenu dramu svaliti na dijete, koje se ni po ovozemaljskim ni po Božijim zakonima ne progla&scaron;ava krivim za svoje postupke. Kada bi u ovakvim slučajevima bilo neke istrage, sigurno bi pokazala da smo za sve uzroke i posljedice ovakvih situacija krivi mi &ndash; odrasli.

Krivi su odrasli

Uprkos krizama i ogromnim problemima koji potresaju Evropsku uniju posljednjih mjeseci, kao &scaron;to su izbjeglička kriza, grčka finansijska (ne)stabilnost koja ugrožava i zajedničku evropsku monetu, Žozef Dol (Joseph Daul), predsjednik najveće stranke u Parlamentu EU Evropske narodne stranke (EPP) prekjučer je jasno istakao stav da evropska porodica ne smije stati sa svojim &scaron;irenjem.

Poruka je to koju je uputio na&scaron;oj delegaciji predvođenoj predsjedavajućim Predsjedni&scaron;tva BiH Draganom Čovićem. Dol je naglasio da u evropskoj porodici ima i mora biti mjesta za BiH, ali je i precizno naglasio koje su to obaveze koje na&scaron;a država mora ispuniti.

Jo&scaron; je veći značaj ovih snažnih poruka jer su izgovorene na Kongresu ove stranke u Madridu, kojem su prisustvovali najveći zvaničnici EU, ali i država članica.

Žozef Dol rođen je 13. aprila 1947. godine u Strazburu, a 12. novembra 2013. godine izabran je za predsjednika EPP-a.

Žozef Dol

Snažna podrška BiH

Reisu-l-ulema IZBiH Husein ef. Kavazović, reagirajući na izjave mađarskog premjera Viktora Orbana da &quot;islam u duhovnom smislu ne pripada Evropi&quot;, snagom autoriteta funkcije na kojoj se nalazi, ali i poznavanjem historije i duha Evrope, poručio je Orbanu da, kao političar, nema pravo zbog vlastitih predrasuda o islamu potirati izgrađene principe i vrijednosti evropske demokratije.&nbsp;

Ne bi se, sigurno, reis Kavazović osvrtao na Orbanove tvrdnje o islamu da u njima nije prepoznao opasne ideje kakve su kroz historiju itekako znale potpaliti vatru međuvjerske netrpeljivosti na ovim prostorima... Takve ideje oduvijek su dolazile od onih koji ne znaju. A da Orban ne zna, pokazao je tvrdnjom da je islam u Evropu do&scaron;ao preko &quot;turskih gastarbajtera&quot;.&nbsp;

Građani BiH, posebno pripadnici islama, s razlogom mogu biti ponosni na svoj evropski odgoj i civilizacijske vrijednosti koje u sebi nose, a koje, prije svega, ljude ne vrednuju po tome kojem se Bogu mole, već po snazi morala, znanja, pa i senzibiliteta spram drugog i drugačijeg.&nbsp;

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, očito, zna &scaron;ta Orban ne zna. Stoga, njegove poruke, osim dostojanstvom, odi&scaron;u i prijeko potrebnim znanjem koje bi mađarski premijer, s obzirom na to da se progla&scaron;ava za&scaron;titnikom evropskog identiteta, &scaron;to prije morao usvojiti.

Husein ef. Kavazović

Dostojanstveni odgovor

Kada je prije godinu &scaron;ef ruske diplomatije Sergej Lavrov poručio da ulazak Crne Gore u NATO i daljnje približavanje BiH i Makedonije ovom najmoćnijem vojnom savezu Moskva smatra provokacijom, svjetske novinske agencije u tome su odmah prepoznale regionalne i globalne implikacije.

Nažalost, putem aktuelnih protesta u Podgorici svjedočimo i realizaciji izvjesnog ruskog plana da se osujete euroatlantske aspiracije ovih zemalja. I na podgoričkom &ldquo;događanju naroda&rdquo; su otisci prstiju opasnih nacionalističkih krugova u Beogradu, kako bi se spriječilo ispadanje Crne Gore iz (veliko)srpske ili, bolje rečeno, iz neoimperijalne ruske orbite.&nbsp;

Nije to vi&scaron;e nikakva teorija zavjere, već je, kako to tvrde zapadni analitičari (ruskog porijekla), na djelu i poku&scaron;aj da se ponudi &ldquo;Jalta 2&rdquo; za prekrajanje svijeta. Balkan bi u svemu opet mogao postati kolateralna &scaron;teta. Znajući za nuđene, najče&scaron;će truhle kompromise s Rusima, uključujući i o unutra&scaron;njem ustrojstvu BiH, oprez je vi&scaron;e nego nužan.

Poslije neuspjelog hibridnog rata u Ukrajini, Putinu je neophodan uspjeh u Siriji. U nekom doglednom prijelaznom periodu on bi mogao trampiti posljednjeg ruskog satelita Ba&scaron;ara el-Asada za tu novu preraspodjelu moći sa Zapadom, na Bliskom istoku, ali i &scaron;ire. Cilj je zapadni pristanak na vraćanje ruske moći i sfere utjecaja nad barem nekim zemljama biv&scaron;eg SSSR-a.

Nakon pada Berlinskog zida i vi&scaron;e od četvrt stoljeća od zvaničnog okončanja Hladnog rata, to je, naravno, tužna činjenica. No, njena je otrežnjavajuća vrijednost u tome &scaron;to je ovo i posljednje upozorenje da Amerika i Evropa vi&scaron;e nemaju prava na gre&scaron;ku u Bosni i na Balkanu!

Jednostavno, bilo bi pogubno ne progurati BiH, odmah poslije Crne Gore, na putu za NATO, ubrzavajući sve domaće demokratske procedure u vezi s tim. Jer, NATO je u ovom dijelu svijeta dio sigurnosnog ki&scaron;obrana za sve nas, i za Evropu i Ameriku ni&scaron;ta manje.

Posljednje upozorenje

U sjeni žestoke polemike koju je u srbijanskoj javnosti zadjenulo javno priznanje čelnika SANU-a Vladimira Kostića da Kosovo ni de facto ni de jure vi&scaron;e nije u rukama Srbije i da &quot;to neko mora da kaže narodu&quot;, odnosno da se iz cijele priče treba izaći s &quot;elementima dostojanstva&quot;, ostala je jedna za nas u BiH mnogo važnija ocjena.&nbsp;

Kostić, naime, s čela institucije koja je svojim Memorandumom iz 1986. godine otvorila vrata pakla jugoslavenske krize poručuje da, kada je već Kosovo izgubljeno, onda treba sačuvati &quot;zdrav korpus&quot; te da ga u tom smislu u ovom trenutku mnogo vi&scaron;e zanima sudbina Republike Srpske, jer tamo postoji &quot;ozbiljan, aktivni, djelujući, kulturni i naučni dio naroda&quot; od milion i po ili dva miliona ljudi.&nbsp;

I dok srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić i mediji bliski režimu uzduž i poprijeko čereče Kostića zato &scaron;to je Srbiji otkrio istinu o Republici Kosovo, u entuzijazmu u svojatanju dijela na&scaron;e zemlje pridružuje mu se patrijarh Irinej, koji poručuje da je &bdquo;RS srpska država&quot; i da &quot;RS postoji i postojat će na radost cijeloga srpstva&quot;.&nbsp;

Kada tome dodate sve očitije rusko uplitanje u Srbiji i RS te Putinovo nastojanje da se onemogući ulazak Crne Gore u NATO, onda je, nažalost, jasno da su, kako reče Andrej Nikolaidis, prilike u regiji jezive i da su ideje koje su ostavile stotine hiljada mrtvih, ipak, itekako žive.

Na testu je zato srbijanski premijer Aleksandar Vučić, koji svoje evropsko i demokratsko opredjeljenje mora potvrditi u regiji i pred svijetom. Geste prema kojima, navodno, uvažava cjelovitost i integritet BiH i poziva na pomirenje, dok tolerira stvaranje proruske atmosfere, kampanju protiv bosanskog jezika, Kusturicine mitove te, posebno, poruke iz SANU-a i SPC-a da će se Srbija, ipak, namiriti preko leđa BiH, tuknu na strategiju koja ovaj dio svijeta vodi ka opasnim vodama.

Tu strategiju mora raspoznati američka i evropska administracija na Balkanu, ali je ključni interes BiH, pa i Bo&scaron;njaka, uspostava stabilnosti i početak najavljenog krvničkog rada ovdje kako bi se brojne izgubljene bitke kompenzirale jačanjem bh. države i njenih institucija. Tek tada neće biti moguće, kao danas, da se olako izrečenim prijetnjama Bosni i oživljenim ratnim strategijama pumpaju rejtinzi i krpe proma&scaron;aji političara iz susjedstva.

Namirivanje preko Bosne

Do&scaron;ao je Miralem Pjanić u italijansku Romu prije četiri godine kao supertalent kojem je samo nebo granica, nakon odličnih nastupa u francuskom Lionu. I bio je dobar, na trenutke odličan, no bez statusa koji je zaslužio epitet velikog igrača.&nbsp;

Čini se da je ove sezone konačno do&scaron;lo vrijeme da bh. reprezentativac pokaže koliko zaista može i vrijedi, jer je dobio potpunu slobodu u igri, za razliku od prethodnih sezona kada je često bio žrtva taktičkih zamisli trenera.&nbsp;

Nakon &scaron;to je proteklog vikenda pružio briljantnu partiju i postigao gol u Seriji A protiv Empolija, 25-godi&scaron;nji veznjak je i u Ligi prvaka pokazao da je jedan od najboljih izvođača slobodnih udaraca na svijetu. Protiv Bajera je postigao maestralan gol, uz to je upisao i asistenciju, no njegova briljantnost nije pomogla Romi da slavi na gostovanju u Leverkuzenu (4:4).&nbsp;

Gol je posvetio umrloj nani, čija dženaza je obavljena jučer. Na&scaron; &bdquo;Zmaj&rdquo; je podigao ruke ka nebu i na taj način odao počast osobi koju je neizmjerno volio.&nbsp;

Pjanić je rođen 2. aprila 1990. godine u Tuzli. Nakon &scaron;to mu je porodica izbjegla u Luksemburg, fudbal je počeo igrati u tamo&scaron;njem &Scaron;iflangeu. Od 2004. do 2008. bio je član francuskog Meca, a naredne tri godine proveo je u Lionu. Od 2011. igra za Romu.

Jednaka šansa

Izvući zemlju iz blata

Nikšićev bandit!

Zemlja pješaka

Protiv mraka

Snažni lider

Neumorni čuvar bosanske tradicije

Partijske vodonoše

Politička kočnica

Mladić velikog srca

Krivi su odrasli

Snažna podrška BiH

Dostojanstveni odgovor

Posljednje upozorenje

Namirivanje preko Bosne

Rimski bombarder

Kolumne

Jednaka šansa

Izvući zemlju iz blata

Nikšićev bandit!

Zemlja pješaka

Protiv mraka

Snažni lider

Neumorni čuvar bosanske tradicije

Partijske vodonoše

Politička kočnica

Mladić velikog srca

Krivi su odrasli

Snažna podrška BiH

Dostojanstveni odgovor

Posljednje upozorenje

Namirivanje preko Bosne

Rimski bombarder