Težak teret pao je s leđa Edina Džeke. Makar ga nakon svake utakmice trener Rome Rudi Garsija (Garcia) branio od napada novinara i u svojim izjavama ohrabrivao, rekorderu po broju golova nacionalne reprezentacije BiH sigurno nije bilo lako.

Po dolasku u Romu Edin je zabio dva gola u debiju protiv Sevilje, u prijateljskom meču, potom je glavom pogodio protiv Juventusa, prethodno &quot;otresav&scaron;i&quot; jednog od najboljih odbrambenih igrača na svijetu, Đorđa Kjelinija (Giorgio Chiellini), a onda se ugasio.

Dugo se čekalo na bljesak Dijamanta, a to se desilo u utorak u okviru 4. kola Lige evropskih prvaka. Roma je sa 3:2 pobijedila njemački Bajer Leverkuzen, a Edin je postigao drugi gol za svoj tim te ubilježio asistenciju za prvi.&nbsp;

Time je i sam do&scaron;ao do spoznaje o onome &scaron;to Garsija stalno priča. Edin je vrhunski napadač koji će veoma mnogo koristiti Romi, a njegova forma iz posljednjih utakmica ohrabrujuća je i za selektora fudbalske reprezentacije BiH Mehmeda Baždarevića uoči predstojećih utakmica baraža za EP 2016, s Irskom 13. i 16. novembra. Džeko je propustio posljednje dvije utakmice, ali s njim i bez njega ne može biti isto.

&nbsp;

Edin Džeko

Dijamant opet sija

Kada je američki predsjednik Frenklin Ruzvelt (Franklin Roosevelt) nakon velike krize u Americi, 1933. započeo stabilizaciju zemlje otvarajući velike investicione radove, gradnju puteva i željeznica, taj je projekt nazvao &ldquo;Novi ugovor&rdquo; (New Deal). Upravo tada SAD su postale najjača zemlja svijeta.

Od tada tu, u biti jednostavnu formulu, bez obzira na to &scaron;to se s Amerikom zbog njene veličine i vrijednosnog značaja ne mogu svi uspoređivati, kao model prate i one male zemlje koje su shvatile važnost vlastitih resursa: od energetskih, mineralnih i agrikulturnih potencijala sve do kapitala zvanog ljudi i njihovo znanje.

A Bosna i Hercegovina to posjeduje! Odnedavno ojačana iznutra, domaćim snagama, bez vanjskog faktora, nakon novog i nikad jačeg bosanskog političkog konsenzusa, &scaron;to priznaju EU i SAD, i BiH bi morala krenuti naprijed.&nbsp;

Uzimajući u obzir i pacifizirani kom&scaron;iluk i čvrsto stajali&scaron;te Zagreba (EU) i Beograda da rata vi&scaron;e ne smije biti.&nbsp;

Umjesto da ostane na repu Evrope, 20 godina nakon dejtonskog mira, koji je uz sve kritike u svakoj, čak i nedorečenoj situaciji bolji nego produženi rat, BiH bi mogla postati razvojni motor, a ne kočničar zapadnog Balkana, i ponuditi istinske regionalne lidere. Bosna to, zapravo, mora, jer je sve ostalo povratak u zna se kakvu pro&scaron;lost.

Zato neka kraj ove godine posluži za mjerenje prvog prolaznog vremena najavljenog tempa usvajanja ekonomskih i socijalnih reformi. A onda bi trebalo krenuti u velike ili, u bosanskom slučaju, adekvatne investicione projekte. U korist svih građana, a ne povla&scaron;tenih interesnih grupa, koje su se do sada krile iza jeftinog patriotizma i nacionalnog folklora.&nbsp;

Ruzveltov &ldquo;New Deal&rdquo; u bosanskim okvirima doista znači novi ugovor s narodom kao skupom svih građana, a ne samo etničkih frakcija kao do sada.&nbsp;

&nbsp;

Komentar dana

Bosanski "New Deal"

On nije od onih koji najavljuju spektakle i pobjede, ali nije ni od onih koji potcjenjuju vlastite mogućnosti i tako utiru put vlastitim porazima. Selektor nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Mehmed Baždarević čovjek je koji iz onoga čime raspolaže izvlači najbolje, u &scaron;to nas je uvjerio tokom cijelog svog mandata u kvalifikacionom ciklusu za Evropsko prvenstvo 2016. godine.

Studioznim radom, iscrpnim analizama i pravim odlukama u pravo vrijeme, Me&scaron;a nas je probudio iz kome i reprezentaciju odveo do baraža, koji je u postojećim okolnostima bio jedini put na&scaron;em državnom timu do Eura. Na tom putu sada stoji Irska, za nas jedina prepreka do evropske smotre u Francuskoj.&nbsp;

Iz izjava koje daje desetak dana pred prvi susret baraža u Zenici, jasno je da je Baždarević svjestan važnosti trenutka i snage Iraca, ali i da se itekako uzda u vlastite, kao i kvalitete koje je uspio izvući iz fudbalera u najgorim trenucima, kada se reprezentacija počela ru&scaron;iti kao kula od karata.&nbsp;

Baždarević je rođen 28. septembra 1960. godine u Vi&scaron;egradu. Dosada&scaron;nje je apsolvirao, ali izazov karijere tek mu slijedi.&nbsp;

&nbsp;

Mehmed Baždarević

Izazov karijere

Izjava njemačke kancelarke Angele Merkel, u kojoj je prije nekoliko dana izrazila bojazan da bi zatvaranje njemačke granice za izbjeglice moglo izazvati nove oružane sukobe na Balkanu, zaledila je mnoga srca.&nbsp;

Naročito ona građana u zemljama biv&scaron;e Jugoslavije koja jo&scaron; krvare zbog rana iz posljednjeg rata, koje su zaboljele jo&scaron; vi&scaron;e na samu pomisao o novim ubijanjima na ovim prostorima.&nbsp;

Iako je u posljednje vrijeme situacija u zemljama od Vardara do Triglava, a i od Đerdapa pa do Jadrana, u jednoj uzavrela, u drugoj napeta, u trećoj zabrinjavajuća iz različitih razloga i uzrokovanih različitim faktorima, sve glasnija priča o zveckanju oružjem jo&scaron; jednom je sve podsjetila na značaj mira i stabilnosti.&nbsp;

Nasreću, riječi kancelarke Merkel, kao najutjecajnije evropske političarke, brzo su izazvale odgovore iz Hrvatske i Srbije, čija je uloga u očuvanju stabilnosti ne samo na ovom nego i na &scaron;irem području izuzetno značajna.&nbsp;

Stoga treba pozdraviti ohrabrujuće riječi Zorana Milanovića, hrvatskog premijera, koji je Merkel brzo poručio da rata ovdje neće biti. Također, treba pozdraviti pacifističke stavove i opredijeljenost za očuvanje stabilnosti regiona kojima je na procjene njemačke kancelarke reagirao premijer Srbije Aleksandar Vučić.

S posebnim su olak&scaron;anjem ove riječi političkih lidera susjednih zemalja dočekane u BiH, gdje je u posljednjem ratu ubijeno najvi&scaron;e ljudi, a počinjen je i genocid. Zato poruke iz kojih se i&scaron;čitava da je okončanjem rata prije 20 godina rečeno i zbogom oružju, ba&scaron; kako je svojevremeno kazao junak Hemingvejevog djela, svakako jesu ohrabrujuće i umirujuće.&nbsp;

&nbsp;

Zbogom, oružje

Dvadeset godina nakon potpisivanja sporazuma koji je zaustavio krvavi rat u BiH, Dejvid Holbruk (David Holbrooke), sin &quot;oca Dejtonskog mirovnog sporazuma&quot; Ričarda Holbruka (Richard), napisao je tekst za CNN u kojem je pozvao američke diplomate da pomognu BiH.

Reditelj filma &bdquo;Diplomat&ldquo; u tekstu koji je objavljen povodom 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, istaknuo je da je na Balkanu opasna i komplicirana geopolitička situacija te da je neophodna promjena Dejtona. Poput svog oca, izuzetnog diplomate koji je imao vje&scaron;tinu pronalaženja rje&scaron;enja, Dejvid promovira interese BiH.&nbsp;

Kritički sagledava ulogu međunarodne zajednice u zaustavljanju rata prije 20 godina i svjestan je i pozitivnih i negativnih efekata Sporazuma te je istaknuo da je neophodno da se pomogne zemlji u kojoj su &quot;rane jo&scaron; otvorene&quot;. Pokazao je snažnu empatiju za žrtve genocida u Srebrenici, koju je nazvao &quot;najtužnijim mjestom na svijetu&quot;. &nbsp;

U dokumentarcu &quot;Diplomat&quot;, koji je prikazan i na Sarajevo Film Festivalu ove godine, oslikava zaostav&scaron;tinu oca koji je pomogao da se promijeni tok de&scaron;avanja u nekoliko zemalja svijeta.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Dejvid Holbruk

Očevim stopama

U Sarajevu je u petak, nakon duge borbe s te&scaron;kom bole&scaron;ću, umrla Zehra Deović, poznata interpretatorka sevdalinki. Primadona sevdaha, kako su je mnogi zvali, čije su interpretacije bile i ostale istinski čuvari sevdalinke kao kulturne ba&scaron;tine BiH, s ovog svijeta oti&scaron;la je skoro nečujno, kako je, kažu, i živjela.

Dženaza Zehri Deović obavljena je u Sarajevu, dan nakon njene smrti, a osim familije i uskog kruga prijatelja te dvoje-troje ljudi s estrade, koji su u javnosti odavno prepoznati kao ljudi od reda, od njenih kolega iz muzičkog svijeta skoro da nikoga nije bilo. Kažu, imali su unaprijed dogovorene tezge po srbijanskim i inozemnim kafanama i klubovima!

Zehra se dugo nosila s te&scaron;kom bole&scaron;ću. Saznajemo da je bila zaboravljena, kako od onih koji su od nje učili kako se interpretira sevdalinka tako i od onih koji su njene muzičke nastupe koristili za vlastitu političku i svaku drugu promociju. Njih, također, nije bilo na dženazi.&nbsp;

Da je država BiH kako treba, ustvari da se njene institucije kulture brinu o zaslužnim umjetnicima, vjerovatno bi posljednje godine života Zehre Deović, kao i njena smrt, imali drukčiji oblik. Ako ni&scaron;ta, pažnjom i javnim priznanjem njenih vrijednosti olak&scaron;ali bi joj borbu koju je vodila s te&scaron;kom bole&scaron;ću.&nbsp;

Nekoliko istinskih po&scaron;tovalaca sevdalinke, dva dana nakon dženaze, uspjelo je organizirati komemoraciju povodom smrti Zehre Deović i na taj način izraziti javno po&scaron;tovanje veličini ove umjetnice.&nbsp;

Zehra Deović bila je i ostala u vrhu najboljih interpretatora sevdalinke. Nažalost, i mnogim drugim veličinama u Bo&scaron;njaka suđeno je da im pravo da budu najbolji poku&scaron;avaju oteti oni &scaron;to im nisu dorasli. Pa makar to bilo i nedolaskom na dženazu.&nbsp;

Zehrin odlazak

Bez obzira na to &scaron;ta će, kada je riječ o motivima, pokazati istraga o stravičnom trostrukom ubistvu kojeg je počinio Anto Niče, krvavi pir u selu Kablići kod Livna za bh. dru&scaron;tvo iznjedrio je mnogo veći problem.&nbsp;

Monstruozni čin, počinjen u porodičnoj kući Niče, pokolj nad majkom, bratom i snahom, a koji je dobrano uznemirio cjelokupnu javnost, nametnuo je pitanje da li sistem kojeg imamo, zapravo pogoduje ovakvim osobama kakav je Niče.

Zapanjujuće su, naime, informacije prema kojima je Niče već četiri puta zatvaran zbog nasilničkog pona&scaron;anja i nasilja u porodici. Jo&scaron; frapantnije je da je tek nekoliko sati po izlasku iz KPZ-a Mostar okrvavio ruke krvlju svojih najmilijih.

Dakle, tempiranoj bombi poput Ničea nedovoljno razvijeni sigurnosni sistem, zatim nedostatak saradnje između ustanova nadležnih za resocijalizaciju, pa i same policije i zatvora, iako zvuči okrutno, u neku ruku je, ipak, omogućio krvavi pohod nezabilježen na prostorima gdje se desio.

Prema posljednjim objavljenim podacima na slobodi je vi&scaron;e od 150 psihičkih bolesnika koji su u stanju neuračunljivosti počinili neko krivično djelo, jer nema ustanova u kojoj bi bili liječeni, ili stavljeni kako pod stručni tako i pod sigurnosni nadzor.

Istina, u Sokocu je krajem pro&scaron;le godine otvorena takva jedna ustanova, Zavod za forenzičku psihijatriju, ali ona jo&scaron; nije počela s radom, jer je u fazi opremanja, te uspo&scaron;ljavanja osoblja.

Međutim, svakako da jedna ustanova sigurno neće moći rije&scaron;iti dugogodi&scaron;nje zanemarivanje prakse evropskih standarda, te guranje pod tepih ovakvih problema u sigurnosnom sistemu.&nbsp;

Dok to ne rije&scaron;imo i dalje ćemo imati &quot;hodajuće tempirane bombe&quot;, za koje se ne zna kada mogu ponovo eksplodirati, odnosno počiniti neko novo krivično djelo.

Tempirane bombe

Nakon &scaron;to je prije dva mjeseca izgubila od Austrijanke Nikol Vesner (Nicole Wesner) u borbi za svjetsku titulu, Irma Balijagić-Adler nije klonula duhom.&nbsp;

Najbolja bh. bokserka mukotrpno je trenirala i spremala se za borbu karijere. Irma je kroz izjave poručivala da se želi na velika vrata vratiti na svjetsku boksersku scenu i u tome je uspjela.

Ona je na spektakularnoj manifestaciji &bdquo;Sarajevo Fight Night 2&ldquo; u Domu mladih savladala srbijansku bokserku s njemačkim paso&scaron;em Mirjanu Vujić i tako se okitila titulom svjetske prvakinje po WBF verziji u lakoj kategoriji.

Sjajna bh. bokserka je tokom svih deset rundi prikazala vrhunski boks i na koncu potpuno zasluženo, jednoglasnom odlukom sudija (97-92, 97- 94, 97-92) porazila predstavnicu iz Njemačke.

Ovo je za na&scaron;u predstavnicu bila ukupno treća titula prvakinje svijeta u karijeri, a prva koja je ostvarena u lakoj kategoriji. Irmi je ovo bila 16. pobjeda u karijeri.

Irma Balijagić-Adler je rođena 7. februara 1982. godine u Sarajevu. U profesionalnom boksu debitirala je u martu 2007. godine.

Irma Balijagić-Adler

Povratak šampionke

Srbijanski paternalizam prema BiH i zbog imena manjeg bh. entiteta RS, &scaron;to je, na koncu, kao gre&scaron;ku priznao i Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) - nije nova stvar. No, sa sve prisutnijom Rusijom na Balkanu po BiH se mnogo &scaron;ta - dodatno zao&scaron;trava.

Zato će biti potrebno mnogo rafinirane diplomatske vje&scaron;tine i ujedinjenih, probosanskih političkih stavova, s ni&scaron;ta manje jasnom, a ne reaktivnom retorikom. Jer, svi znamo da samo diplomatija, krhka i uglavnom nemoćna, kakva je ova bh., bez robusne potpore moćnih država iz NATO saveza malo znači.&nbsp;

Zato je važan bosanski konsenzus, kao moralni minimum, koga bh. političari, poslije svih žrtava u minulom ratu, sada trebaju uzdržati, ako su to, spletom raznih okolnosti, već bili &ldquo;prinuđeni&rdquo; potisnuti kao moralni imperativ prije 20 godina u Dejtonu.&nbsp;

Iako su, sasvim ispravno, tada pristali na kraj rata, bilo je pogre&scaron;no, kako to sada ističu i mnogi Amerikanci, ne utvrditi rok trajanja Dejtonskog sporazuma, kao prijelaznog, a ne trajnog rje&scaron;enja za BiH. S oprezom treba prihvatati i inicijative iz Beograda, koje nisu pod strogim pokroviteljstvom EU i SAD.&nbsp;

Jer, Moskva vi&scaron;e i ne krije da se RS tretira kao iskoristivi ratni plijen, a &ldquo;Dejton&rdquo; brani kao vlastito geostrate&scaron;ko oružje. Pa tako Jelena Guskova, ruski akademik, podjednako izjednačava važnost Srbije i RS, ističući &ldquo;odlične odnose&rdquo; Putina i Dodika, iako to znači direktni udar na BiH.&nbsp;

Vrijeme je da se, 20 godina od sporazuma koji je u BiH donio prijeko potrebni mir, reafirmira stav kako je BiH za SAD i EU, za sve nas &ldquo;Terra Intemerata&rdquo; - nedodirljiva i cijela zemlja. To je i politički minimum i za svaki probosanski politički blok, jer tako se najbrže putuje u EU!&nbsp;

&nbsp;

Bosanski konsenzus

Piter Dafi (Peter Duffy), nedavno imenovani direktor Misije Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) u BiH, agilno je započeo svoj trogodi&scaron;nji mandat u na&scaron;oj zemlji na čelu organizacije koja je do sada osigurala vi&scaron;e od 1,6 milijardi dolara pomoći BiH.

Pokretanjem kampanje &bdquo;Vremenska kapsula: narednih 20 godina&ldquo;, kojom se potiču građani, posebno mladi, u na&scaron;oj zemlji da zabilježe svoje vizije, želje i očekivanja u naredne dvije decenije, te da ih otisnu na papir i pohrane u Zemaljski muzej u Sarajevu, misija USAID-a, s Dafijem na čelu, ustvari želi potaknuti na&scaron;e građane da vi&scaron;e brinu za svoju budućnost.&nbsp;

Želje će biti zapečaćene u kapsulama narednih 20 godina, a kada budu otvorene 2035., bit će najbolji pokazatelj &scaron;ta je od njih ostvareno. Dafi je istovremeno poručio da je USAID opredijeljen za nastavak saradnje s BiH te ukazao na potrebu otvaranja novih radnih mjesta i smanjenje korupcije.&nbsp;

Prije dolaska u BiH Dafi je radio kao zamjenik direktora USAID misije i kao direktor Programskog ureda te organizacije u Afganistanu.Bio je i na važnim pozicijama ove misije u Ukrajini, Bjelorusiji, Moldaviji, na Kosovu i u Pakistanu.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Piter Dafi

Direktor budućnosti

Prije pet godina bio je prisiljen zbog bolesti prekinuti karijeru. Srećom, uspio se oporaviti te u tri navrata &quot;uskočiti&quot; na klupe reprezentacija Turske i Crne Gore, kao privremeno rje&scaron;enje.

No, definitivni povratak u ko&scaron;arku i trenerske vode desio se ovih dana, kada je Bogdan Tanjević potvrdio da nastavlja karijeru i to ovog puta u &quot;punom kapacitetu&quot;, kao selektor Crne Gore.

Na&scaron; legendarni trener tako je potvrdio da ne može bez ko&scaron;arke u kojoj je praktično postigao sve - sarajevsku Bosnu 1979. je predvodio do titule prvaka Evrope, dok se reprezentativne titule najboljeg na Starom kontinentu domogao 1999. s Italijom. Bo&scaron;a je osvojio i svjetsku medalju (srebro) s Turskom 2010., vodio neke od najvećih evropskih klubova...

Tanjević je rođen 13. februara 1947. upravo u Crnoj Gori (Pljevlja), no već kao četverogodi&scaron;njak s porodicom se doselio u Sarajevo, grad za koji tvrdi da je njegov jedini pravi dom i u kojem je, na klupi Bosne, jo&scaron; 1971. počeo veliku trenersku karijeru.

Ličnost dana   Bogdan Tanjević

Povratak Boše

Oko tri hiljade lažnih azilanata iz BiH koji su u posljednje vrijeme stigli u Njemačku kao ekonomski imigranti, narednih mjeseci mogli bi biti deportirani nazad u BiH. I dok od deportacija strepe cijele porodice, broj građana BiH koji se poku&scaron;avaju domoći zemalja EU, s nadom da će dobiti azil, skoro da se ne smanjuje. Osim cijelih romskih porodica iz oba bh. entiteta, po azil u Evropu, mahom, odlaze bo&scaron;njačke povratničke porodice, koje u svojim mjestima povratka u RS, uglavnom, nemaju od čega da žive. &nbsp;

Većina onih koji su u Njemačku i u druge evropske zemlje otputovali s nadom da će dobiti azil, pri odlasku su imali pomoć plaćenih posrednika.&nbsp;

Neki od njih, misleći da konačno rje&scaron;avaju sve svoje probleme, da bi osigurali novac za putovanje, prodavali su svoja imanja, a neki čak i tek obnovljene kuće vjerujući da im vi&scaron;e nikad neće trebati. Gdje će se takvi nakon deportacije vratiti, ni država, a ni oni sami ne znaju. Uglavnom, morat će se vratiti.&nbsp; 
&nbsp; 
Prije nekoliko dana, u naguravanju s policijom u jednom od &nbsp;izbjegličkih sabirnih centara u Sloveniji, među sirijskim izbjeglicama povratnici u bratunačka sela prepoznali su nekoliko &nbsp;svojih kom&scaron;ija. Jednostavno, priključili su se koloni sirijskih izbjeglica, vjerujući da će s njima lak&scaron;e doći do svog cilja, odnosno azila. Prema svemu sudeći, riječ je o novoj praksi u načinu traženja azila u zemljama zapadne Evrope na&scaron;ih državljana.&nbsp;

BiH je, kako tvrde predstavnici zvaničnih organa vlasti, balkanska zemlja iz koje trenutno u Evropu stiže najmanji broj azilanata. Ta konstatacija ne može biti nikakva utjeha za ono &scaron;to državu BiH, nakon &scaron;to joj Evropa isporuči lažne azilante, čeka. A čeka je suočavanje s nekoliko hiljada ljudi bez posla, krova nad glavom i bilo kakvih izvora egzistencije o kojima će, htjela ili ne, morati brinuti. Kamo sreće da je te brige bilo ranije!

Povratak azilanata

Izjava slovenskog premijera Mire Cerara da Slovenija &bdquo;podržava članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji i da BiH nesumnjivo pripada evropskoj porodici&ldquo;, u trenutku kada se na&scaron;a zemlja ubrzano priprema za podno&scaron;enje zahtjeva za članstvo u EU, ne može nikako biti protumačena kao kurtoazna i olako izrečena poruka. &nbsp;

Pogotovo jer dolazi od političara i čelnika vlade zemlje koja je upravo u&scaron;la u drugu deceniju članstva u Evropskoj uniji. Zasigurno nije slučajno da premijer Cerar ovakve poruke oda&scaron;ilje u trenutku kada u BiH na dugo vremena vagi opterećenoj samo problemima, počinje pretezati onaj tas na kojem su se ubrzano počeli redati reformski procesi.

Hoće li u BiH u konačnici potpuno prevagnuti opredijeljenost za stvaranjem bolje i sretnije budućnosti i za ovu zemlju i za njene građane, najvi&scaron;e zavisi od političara, naročito onih koji su potezima u posljednje vrijeme pokazali da imaju snage i volje da se suoče sa zadacima koje je pred BiH stavila Evropska unija, kao uvjet za članstvo.

Pri tome ne treba nikako zaboraviti da pravna regulativa Evropske unije propisuje da svaka država članica te zajednice, kao i Evropski parlament moraju ponaosob pristati na svako novo pro&scaron;irenje.

Tako će i Slovenija, kada za to kucne čas, uz ostalih 27 članica EU ravnopravno odlučivati o tome je li saglasna da BiH postane dio EU.

Činjenica da je premijer jedne evropske zemlje već sada iskazao podr&scaron;ku na&scaron;oj zemlji u takvom pothvatu svakako bi trebala biti &bdquo;vjetar u leđa&ldquo; i dodatni zamah vlastima da &scaron;to prije i efikasnije ispune zadatke i očekivanja koji su kompatibilni i onima koje s nestrpljenjem očekuju građani koji su im dali povjerenje.

&nbsp;

Komentar dan

Podrška u pravi tren

Ivan Đikić, svjetski priznati strukturalni biolog, porijeklom iz BiH, iz Gornjeg Vakufa, dobio je veliko svijetsko zvanje. Đikić je postao član Europske akademije nauka i umjetnosti sa sjedi&scaron;tem u Londonu, a svojim radom pokazao je da se može nositi sa najboljima.

Priznanje mu nije povjereno zbog &scaron;tekle kako to biva u na&scaron;oj zemlji. Ba&scaron; zbog toga Đikićev primjer može da posluži mladima u na&scaron;oj zemlji da se rad, trud, zananje i upornost isplate. Da najbolji, ipak, isplivaju na povr&scaron;inu. 
&nbsp; 
Uprkos nizu uspjeha koje je postigao, Đikić se nikada nije odrekao BiH. Pored niza svjetskim priznanjima koja su mu dodjeljenja za značajna otkrića na polju biohemije, a tiču se otkrivanja uzraka nastajanja tumora i zaustavljanja &scaron;irenja ove bolesti, Đikić je azao da bi želio da postane članom Akademije nauka i umjestnosti (ANU) BiH.

Da je Đikić naučnik s entuzijazmom i neiscrpnom energijom pokazuje njegovo članstvo, ne samo u Evropskoj akademiji nauka i umjetnosti, nego i u Akademije nauka i umjetnosti Njemačke. U dosada&scaron;njem radu imao je toliko uspjeha te dobio vi&scaron;e nagrada i priznanja nego mnogi naučnici tokom cijelog života.

Ivan Đikić rođen je 28. maja 1966. u Zagrebu. Do desete godine živio je u Bugojnu, a zatim se preselio u Mariju Bistricu, gdje je zavr&scaron;io osnovnu &scaron;kolu. U vodećim svjetskim naučnim časopisima objavio vi&scaron;e od 70 radova. Oženjen je i ima dvoje djece

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana     Ivan Đikić

U društvu najboljih

Na pragu novembra u kojem ćemo obilježiti 20. godi&scaron;njicu Dejtonskog mirovnog sporazuma, dogovora koji je okončao krvavu agresiju na na&scaron;u domovinu, umjesto nagovje&scaron;taja toliko očekivanih godina mira i stabilnosti, slika koja dolazi iz na&scaron;e regije nije nimalo optimistična. &Scaron;tavi&scaron;e, mnogo bi smjelije bilo zaključiti da nam prijete olovni vjetrovi nego da će uslijediti ružičasto razvedravanje.

Balkan, naime, ponovo mnogo vi&scaron;e liči na onu Krležinu krčmu nego na skupinu pitomih državica željnih razvoja i progresa nakon turbulentne, luđačke pro&scaron;losti. Dok se ne nazire kraj izbjegličke krize, a evropske države sve odlučnije podižu visoke zidove kao &quot;za&scaron;titu&quot; od unesrećenih ljudi s Bliskog istoka koji im stižu preko Balkana, &quot;konobari fa&scaron;izma&quot; i ovdje sve spremnije dižu glavu.

Naruku im ide i sve veća spremnost sila poput Rusije da za svoje interese me&scaron;etare po regiji ili čak otvoreno prijete državama poput Crne Gore ako nastave svoju politiku euroatlantskih integracija. Zabrinjavajuće je i da je upravo poslije razmjene o&scaron;tre retorike posljednjih mjeseci, ovdje otpočela (jo&scaron; i to!?) i otvorena utrka u nabavci oružja.

&Scaron;tavi&scaron;e, Rusija preko svojih medija poručuje da &quot;može opremiti Vojsku Srbije jeftinije i brže od Zapada&quot;. Zato, umjesto poruka mira, s naslovnica tabloida bliskih režimu u Beogradu ovih dana se slavi i veliča oružje, ali i sve očitije odu&scaron;evljenje vrha Srbije zbog toplih poljubaca Putina i ruske braće.

Ima li razloga za zabrinutost? Ima. Jer, priča o oružju i uplitanje velikih sila na Balkanu nikad ni&scaron;ta dobro nisu donijeli. Izgleda, kako reče Žarko Korać, da će po hiljaditi put mali balkanski narodi ispasti žrtve velikih sila.

Nije ovo glas onih koji bi da pla&scaron;e građane, već upozorenje i odgovornim liderima u BiH da se o važnim stvarima mora početi promi&scaron;ljati. Najsnažniji odgovor na regionalne izazove jeste glas razuma, stabilnost i hitan početak rada na projektima koji će donijeti ekonomsko jačanje i snagu države. Dok jo&scaron; nije kasno.

&nbsp;

Balkansko bure baruta

Poslanik Muhammed, a. s., muslimanima je uvijek govorio da kom&scaron;ijama dobročinstvo čine.

Upravo hadisi Božijeg Poslanika koji govore o važnosti njegovanja lijepih odnosa s kom&scaron;ijama, bilo da su oni muslimani, kr&scaron;ćani ili neke druge vjere, životna su vodilja Amira ef. Drežnjaka, imama džemata Lizoperci kod Prozora.

Svake nedjelje nekoliko starijih katolika iz susjednog mjesta Slatina, koji nemaju vlastita vozila, ef. Drežnjak odvozi na misu u obližnje naselje Gračac. Nikada im nije uzeo nijedan fening za ovo dobročinstvo, iako zna, kada je raspust, voziti ih i maksuz.

U ovom kraju između Jablanice i Prozora podjednako ga vole i Bo&scaron;njaci i Hrvati, a njegov pozitivni primjer na polju izgradnje međuljudskih i međuvjerskih odnosa dokaz je da je, uprkos ratu koji je sve poremetio, u ovoj na&scaron;oj lijepoj BiH suživot itekako moguć. Efendija Drežnjak kaže da će ga možda neki upitati odakle mu pravo da voli ljude druge vjere, ali dodaje da će hadisima Božijeg Poslanika takvima vrlo lako zatvoriti usta. &nbsp;

Amir ef. Drežnjak rođen je 27. januara 1977. u Grevićima kod Prozora. Već 13 godina imam je džemata Lizoperci.

&nbsp;

&nbsp;

Dijamant opet sija

Bosanski "New Deal"

Izazov karijere

Zbogom, oružje

Očevim stopama

Zehrin odlazak

Tempirane bombe

Povratak šampionke

Bosanski konsenzus

Direktor budućnosti

Povratak Boše

Povratak azilanata

Podrška u pravi tren

U društvu najboljih

Balkansko bure baruta

Komšija za primjer

Kolumne

Dijamant opet sija

Bosanski "New Deal"

Izazov karijere

Zbogom, oružje

Očevim stopama

Zehrin odlazak

Tempirane bombe

Povratak šampionke

Bosanski konsenzus

Direktor budućnosti

Povratak Boše

Povratak azilanata

Podrška u pravi tren

U društvu najboljih

Balkansko bure baruta

Komšija za primjer