Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) razmatrat će britanski Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici. Činjenica da se inicijativa o usvajanju rezolucije o genocidu u Srebrenici na&scaron;la pred Ujedinjenim narodima, bez obzira na eventualni ishod, pečat je istini da genocid u Srebrenici nije samo pitanje BiH nego i cijelog svijeta.&nbsp;

Posebno je važno &scaron;to svaka, a naročito ova rezolucija u UN-u predstavlja opomenu svim negatorima genocida i onima koji poku&scaron;avaju uvesti skalu zločina prema kojoj postoje samo manje ili nikako krivi za genocid, a na kojoj nema odgovornih.&nbsp;

Kao da za genocid postoji bilo kakvo opravdanje i kao da bi bio manji i da je ubijeno 800, a ne 8.000 ljudi. Nema manjeg zločina, ali ako ubijate s namjerom, ciljano i smi&scaron;ljeno i kako su ubijali monstrumi u Srebrenici - to se zove genocid.&nbsp;

Ne može se zvati drugačije, jer je tako i presuđeno sudskom presudom. Ne samo onom Ha&scaron;kog tribunala nego i drugih nacionalnih sudova, kao naprimjer u Njemačkoj, gdje je jo&scaron; 1997. godine izrečena prva historijska presuda za genocid nad Bo&scaron;njacima zločincu Nikoli Jorgiću Jorgi, koji je s presudom za genocid i umro u jednom njemačkom zatvoru.&nbsp;

Istovremeno, rezolucija je, &scaron;to je veoma važno za buduće generacije, opomena i poziv na promociju univerzalnih vrijednosti čovjeka i civilizacije, koji su jedino oružje u borbi od ponavljana monstruoznih zločina poput onog u Srebrenici.&nbsp;

Danas, kada u BiH živi i odrasta već druga generacija Bo&scaron;njaka nakon genocida, sramotno je &scaron;to se za istinu jo&scaron; vode velike bitke, ali u njima niko ne smije posustati.&nbsp;

Jer samo historija utemeljena na istini može nas odvesti ka pomirenju i boljem životu. &nbsp;

Stoga su danas oči i nade bo&scaron;njačkog, ali i drugih plemenitih &nbsp;naroda čistoga srca uprte u velike nacije koje odlučuju o ostvarenju prava i pravde. Jer, iako ni&scaron;ta ne može umanjiti bol koji je svakog 11. jula sve jači, mogućnost da svijet osudi i obaveže se da se srebreničko zlo nikome i nikada neće ponoviti, ostavlja nadu u bolje sutra.&nbsp;

Komentar dana

Pečat istini

Počeo je na blatnjavom terenu u tuzlanskim Slavinovićima i izgradio je život i karijeru istinske fudbalske legende koja je svojim golom u Litvaniji odvela BiH na Svjetsko prvenstvo 2014. godine.&nbsp;

No, sudbina Vedada Ibi&scaron;evića mogla je biti mnogo drugačija da njegova porodica, pukom srećom, iz rodne Vlasenice pod četničkom najezdom nije izbjegla u Tuzlu, umjesto u Srebrenicu. Napadač fudbalske reprezentacije BiH i njemačkog &Scaron;tutgarta otvorio je du&scaron;u u razgovoru za &bdquo;Dnevni avaz&ldquo;, prisjetio se bolnih trenutaka iz djetinjstva i odao je počast svim žrtvama srebreničkog genocida.&nbsp;

Za učesnike &bdquo;Mar&scaron;a mira&ldquo; 30-godi&scaron;nji Ibi&scaron;ević osigurao je iftar i na taj način pokazao veličinu svog karaktera te potvrdio da nikada neće zaboraviti genocid koji se dogodio njegovom narodu u Srebrenici. U razgovoru s novinarom &bdquo;Dnevnog avaza&ldquo; kazao je da ni ove godine nije mogao učestvovati u &bdquo;Mar&scaron;u mira&ldquo;, iako mu je to velika želja.

Vedad Ibi&scaron;ević rođen je 6. avgusta 1984. godine u Vlasenici. U karijeri je nastupao za Sent Luis strajkers, Čikago fajer, Pari Sen Žermen, Dižon, Alemanju, Hofenhajm i &Scaron;tutgart.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Vedad Ibišević

Ne zaboravlja Srebrenicu

Te&scaron;ko da iko zdrav u ovoj zemlji može objasniti &scaron;ta radi i čemu služi Komisija za službenu provjeru i potvrđivanje kod pravnih i fizičkih lica u cilju ispunjavanja uvjeta za tretiranje ili označavanje drvenog materijala za pakovanje, koja funkcionira pri Upravi za za&scaron;titu bilja.

Ne samo da niko ne zna &scaron;ta radi i čemu služi ova komisija već i famozna Uprava koja je oformila, a čiji članovi, kako se vidi iz revizorskih izvje&scaron;taja, godi&scaron;nje u svoje džepove tisnu po nekoliko hiljada maraka otetih od poreznih obveznika ove zemlje.

Koliko ovakvih i sličnih komisija postoji pri raznim entitetskih i državnim ministarstvima, upravama, agencijama, direkcijama, ko su njihovi članovi, &scaron;ta rade i kome odgovaraju za svoj rad, to samo dragi Bog zna i oni koji su takve komisije izmislili.

Nije nikakva tajna da su članovi većine &bdquo;nikad čuo&ldquo; komisija, zatim cijeli odredi kojekakvih savjetnika, pomoćnika i raznoraznih drugih zgubidana i neradnika na državne jasle, samo u Federaciji, smje&scaron;teni isključivo kao sigurni čuvari izbornih rezultata svojih političkih gazda.

Za prosječno informiranog građanina ove zemlje, koji samo ovla&scaron; baci oko na sastav pojedinih komisija, odnosno na prezimena koja nose njihovi članovi, prepoznat će supruge, muževe, sinove, kćeri, braću, amidžiće... visokih stranačkih funkcionera koji godinama diktiraju procese u ovoj zemlji. &nbsp;

&Scaron;to je najgore, takvi su, većinom, već uhljebljeni na dobro plaćene pozicije u državnoj administraciji i dodatnih nekoliko hiljada maraka po osnovu članstva u komisijama koje dobiju u toku jedne godine dođe im kao naknada za njihov &bdquo;naučni doprinos&ldquo; u projektu uni&scaron;tavanja države BiH. Jer kako drugačije objasniti postojanje na stotine nepotrebnih komisija čiji se članovi finansiraju budžetskim sredstvima?&nbsp;

Čuvari vlasti

Britanski ambasador pri UN-u Metju Rajkroft (Matthew Rycroft) po mnogo čemu zaslužio je da bude diplomata za primjer. Već sedmicama ovaj iskusni britanski političar snažno istrajava na dono&scaron;enju rezolucije o Srebrenici, koju je predložila njegova država.

Rezolucija koja je uzburkala strasti ne samo u srpskom korpusu na Balkanu već i &scaron;ire, a posebno zbog činjenice da se u sve umije&scaron;ala i Rusija, uveliko je, nažalost, postala meta za potkusurivanje.

Međutim, Rajkroft je prekjučera&scaron;njim otvorenim pismom upućenim predsjedavajućem Predsjedni&scaron;tva BiH Mladenu Ivaniću u kojem je naveo da &quot;nije antisrpski reći da je genocid zločin&quot; mnogim kovačima teorije zavjere diplomatski začepio usta.

Rajkroft je rođen 1968. godine. Bio je ambasador svoje zemlje u BiH te član delegacije Velike Britanije na pregovorima u Dejtonu 1995. godine.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Metju Rajkroft

Diplomata za primjer

Kada čelnica najjače sile u Evropi poruči da vidi problem u BiH, jedinoj državi zapadnog Balkana u kojoj politička situacija i dalje stagnira, onda je to zasigurno znak za alarm. A kada uz to jo&scaron; ova rečenica uslijedi pred samu historijsku posjetu na&scaron;oj zemlji, onda se ona treba shvatiti kao posljednja opomena da se stvari moraju odmah mijenjati.

Njemačka kancelarka Angela Merkel ovu rečenicu nije bez razloga izgovorila nekoliko dana pred posjetu regionu, a jo&scaron; indikativnija je činjenica da u videoporuci odaslanoj javnosti nije imala ama ba&scaron; ni&scaron;ta pozitivno izdvojiti za na&scaron;u državu.

Kako bi i mogla kada politička, ekonomska, pa i dru&scaron;tvena situacija u momentu njene posjete te&scaron;ko da mogu biti kritičnije. Država je dovedena u svojevrsnu blokadu na evropskom putu, prvenstveno zbog ogromnog nepovjerenja između onih koji čine državnu i entitetske vlasti.

Politički konflikti kulminiraju iz dana u dan. U Federaciji je na sceni svojevrsna paraliza vlasti, a svima nam, kao &scaron;lag na tortu, prijeti grčki scenarij - odnosno bankrot - zbog činjenice da su vlasti demonstrirale nesposobnost za pokretanje reformi koje očekuju i međunarodni kreditori i EU, &scaron;to rezultira izostankom prijeko nam potrebnih kreditnih aranžmana.

Pa ipak nadu ulijeva sama posjeta njemačke kancelarke na&scaron;oj državi, a zbog činjenice da je, uprkos svim ovim poraznim pokazateljima, ona ipak naglasila da i BiH, zajedno s ostalim zemljama regiona, ima dobru &scaron;ansu biti dijelom Evropske unije.

Sigurno je, pak, da se to neće desiti u trenutnoj konstelaciji političkih odnosa i snaga koje, pomoću nacionalizma, ali i elitističkim načinom vladanja državu vuku u ponor. Iz dana u dan postaje jasno da se ne&scaron;to mora mijenjati, da su ovoj državi, umjesto retrogradnih centara moći, potrebne proevropske reformske snage.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Poziv za promjene

Mlada ženska ko&scaron;arka&scaron;ka reprezentacija Bosne i Hercegovine nastup na Evropskom prvenstvu divizije B do 20 godina u Crnoj Gori otvorila je pobjedama nad Grčkom (79:71) i Crnom Gorom (96:63), a u obje utakmice briljirala je Marica Gajić, postigav&scaron;i 41 poen.

Mlada ko&scaron;arka&scaron;ica postigla je u prvom meču 22 poena, da bi dan kasnije uknjižila 19.

Marica je inače čudo od djeteta i predstavlja pravi pandan Mirzi Teletoviću u ženskoj konkurenciji. Ona je i na pro&scaron;logodi&scaron;njem Evropskom prvenstvu divizije B predvodila BiH te je izabrana za najbolju igračicu, a od naredne sezone igrat će u ženskoj NBA ligi.

Gajić je na WNBA draftu izabrana u trećoj rundi kao 32. pik, a odabrala ju je ekipa Va&scaron;ington Mistiksa.

Prve ko&scaron;arka&scaron;ke korake napravila je u Budućnosti iz Bijeljine, kod trenera Darija Čojića i Dragane Jovanović. Tu je nastupala za sve mlađe selekcije i trenirala s mu&scaron;karcima. Poslije je odigrala seniorsku sezonu Premijer lige BiH za Banoviće, da bi potom pre&scaron;la u Atlete iz Celja, gdje je nastupala do kraja ove sezone.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Marica Gajić

Nastavlja po svom

Kolumbijski nogometa&scaron; Radamel Falkao (Falcao) od jučer je i zvanično novi igrač Čelzija, koji je na Stamford Bridž stigao na jednogodi&scaron;nju pozajmicu iz Monaka.

Falkao je pro&scaron;lu sezonu proveo na pozajmici u Mančester junajtedu gdje je odigrao 29 utakmica i postigao samo četiri gola.

Otkako ga je sputala povreda, Kolumbijac nikako ne uspijeva da se vrati u ubojitu formu koja ga je krasila u Atletiko Madridu, u čijem dresu je 2012. u Superkupu UEFA-e upravo Čelziju postigao het-trik. 
&nbsp; 
Rođen je 10. februara 1986. godine. Njegov otac Garsija (Garcia) također je profesionalno igrao nogomet.&nbsp;

Popularni Tigar ranije je nastupao jo&scaron; za River platu i Porto.

Ličnost dana Radamel Falkao

Tigar u Čelziju

Tužnija slika stanja bosanskog naroda od one prekjučera&scaron;nje na kojoj se sarajevski penzioneri otimaju za nekoliko kilograma krompira i luka, koje su na ulicama Sarajeva dijelili nezadovoljni poljoprivrednici, odavno nije viđena u javnosti.

Ispružene ruke i guranje nemoćnih staraca i jo&scaron; nemoćnijih žena, uz dovikivanje &bdquo;daj meni&ldquo;, &bdquo;daj meni&ldquo; pokazali su svu bijedu na koju su osuđeni najstariji stanovnici na&scaron;e zemlje, i to najmanje svojom krivicom.&nbsp;

Usto &scaron;to im penzije vi&scaron;e liče na uličnu sadaku nego na produkt njihovog časnog dugogodi&scaron;njeg rada i &scaron;to tu sadaku moraju da čekaju po 15 i vi&scaron;e dana da im se isplati, otimanje za vrećicu darovanog krompira mnogi su doživjeli kao nuždu u kojoj su bili prisiljeni na samoponiženje. &nbsp;

Svaka zahvala poljoprivrednicima koji su, da bi pokazali očaj u koji ih je dovela neodgovorna država, uradili dobro djelo time &scaron;to su svoje proizvode dijelili najugroženijima. Jer ko to zna koliko je prekjučer, među penzionerima koji su se otimali za vrećicu krompira i luka, bilo onih koji su tim darovanim povrćem u ove ramazanske dane osigurali sebi iftar ili ručak barem na nekoliko dana? Mnogo, sigurno mnogo!

- Neka dođu političari da vide dokle su doveli narod &ndash; poručila je jedna od nana koje su čekale red za svoju vrećicu krompira, svjesna da ona nije kriva za stanje u koje je dovedena, već oni koji su plaćeni da se brinu za državu i upravljaju njome.&nbsp;

Poziv političarima nane sa Soukbunara te&scaron;ko da je ko od njih čuo. Jer oni se, umjesto vođenjem države na način da se u njoj živi bolje, jedino dobro bave smjenama i postavljenjima, a u ove ramazanske dane, dodatno, i organiziranjem kadrovskih iftara i sijela. Licemjeri!

Penzionerska bijeda

Rijetko kad su građani BiH imali osjećaj da ih svijet razumije. Da se ne lažemo, mnogo puta ni svijet s razlogom nije razumio nas i na&scaron;a beskrajna balkanska skretanja.&nbsp;

Uostalom, posljednjih godina ionako imamo utisak da su svi od nas digli ruke. Ali, u boli koju osjećamo u povodu predstojeće 20. godi&scaron;njice genocida u Srebrenici, čini se da civilizirani svijet nikada nije vi&scaron;e saosjećao s Bosancima i Hercegovcima. &quot;Cvijet Srebrenice&quot; na reveru generalnog sekretara UN-a Ban Ki-muna i njegov potresan govor u kojem je kazao da će &quot;pamtiti Srebrenicu dok je živ&quot;, jesu mehlem za na&scaron;e žive rane, iako s gorkim osjećanjem zbog dvije decenije zaka&scaron;njenja.&nbsp;

Da, nema sumnje, svijet nije spasio Srebrenicu jula 1995. godine. Ali, priznanje prvog čovjeka UN-a da je ostavljena enklava &quot;najtamniji trenutak u historiji UN-a&quot;, daje nadu da će taj isti svijet spriječiti neke druge srebrenice ili makar poneke od njih. Uz sve, to je velika moralna pobjeda žrtava Srebrenice kojima je bilo namijenjeno da nestanu u ti&scaron;ini.&nbsp;

No, riječi neće biti dovoljne. Zato poruka hrabre Samante Pauer (Samantha Power), ambasadorice SAD pri UN-u, da &quot;SAD nikada neće zaboraviti Srebrenicu&quot; i da će &quot;tragati za pravdom do kraja svijeta&quot; jeste ohrabrenje da, nakon &scaron;to je svijet jednom umro u Bosni, neće biti dozvoljeno da zlo i konačno pobijedi i da se po zločinačkom &scaron;ablonu nastavi daljnja destrukcija ove države.&nbsp;

Ali, zalud je sve to kada institucije BiH svakodnevno sipaju so i udaraju &scaron;amare žrtvama, majkama Srebrenice. Jedan od takvih je jučera&scaron;nje oslobađanje Aleksandra Cvetkovića, pripadnika Mladićevih falangi, koji je terećen za učestvovanje u ubistvu 900 srebreničkih Bo&scaron;njaka u Branjevu.&nbsp;

Odgovornost za to, između ostalih, snosi i Tužila&scaron;tvo BiH, te posebno postupajući tužilac, sveprisutni Dubravko Čampara, koji u sveopćoj jurnjavi za popularno&scaron;ću i vrhovima vlasti nije stigao uzeti u obzir sve pravne zamke, pa će jo&scaron; jedan zločinac mirno od&scaron;etati van zemlje. Zaista, nema te geste iz svijeta koju na&scaron;i &quot;babini sinovi&quot; neće survati u blato vlastite neodgovornosti, nesposobnosti, ali i okeane svoje pohlepe.&nbsp;

Počasti i šamari

Adisada Dudić, advokatica iz Va&scaron;ingtona, porijeklom iz Srebrenice, prilikom govora pred najvi&scaron;im zvaničnicima UN-a na komemoraciji povodom 20 godina od najveće tragedije u Evropi nakon holokausta, prisutne je rasplakala pričajući o strahu, masovnom krvoproliću i vatri te o svom izlasku iz Srebrenice.&nbsp;

Adisada je u vrijeme genocida imala samo pet godina te se kroz suze prisjetila poginulih članova porodice, prijatelja, kom&scaron;ija... Nije se libila govoriti ni o poku&scaron;ajima negiranja genocida koji su i danas česti. Jasno, da cijeli svijet čuje, mlada advokatica potcrtala je da nazivanje onoga &scaron;to se dogodilo u Srebrenici nekim drugim imenom usporava proces pomirenja, ali i potiče one koji negiraju genocid da nastave s procesom otcjepljenja.&nbsp;

Omalovažavanje boli i patnje žrtava genocida ima za cilj, kako je kazala Dudić, da se viktimiziraju preživjeli, čime se umanjuju strahote zločina.&nbsp;

Adisada Dudić je rođena 1990., a iz Srebrenice je s majkom i sestrama izbjegla pred užasom rata. Diplomirala je političke nauke na Univerzitetu &ldquo;Virginia Commonwealth&rdquo;.&nbsp;

Ličnost dana Adisada Dudić

Riječi svjedoka

Uspje&scaron;ni biznismen, vlasnik firme &bdquo;Voleta&ldquo;, koja nosi ime po njegovoj kćerki, Petar Ćorluka jedan je od pozitivnih primjera kako se može pametno ulagati u BiH, a biti jednako uspje&scaron;an i u svijetu. I to ulaganje mu se isplatilo, jer danas je firma koju vodi evropsko ime, a priliku da rade dao je mnogima.

Balkanski kralj toalet-papira, kako ga odmila zovu, nedavno je u maloj hercegovačkoj općini, u rodnim Grudama, otvorio tvornicu tekućih deterdženata i dječijih pelena, u čiju je izgradnju i opremanje uložio čak 40 miliona KM, zaposliv&scaron;i tako 40 osoba, a u planu ima jo&scaron; njih 200.

Kada govori o svom uspjehu, često ističe da je sve stekao radom, vizijom i poslovnim potezima te da je njegova poslovna filozofija mnogo raditi, ali kvalitetno i biti uvijek bolji od konkurencije. Hercegovac, koji svojom proizvodnjom konkurira najpoznatijim svjetskim proizvođačima, nakon balkanskog, želi uzeti dio trži&scaron;nog kolača u EU.

Za Petra Ćorluku bila je presudna 1990. godina, kada je u biv&scaron;oj Jugoslaviji ozakonjen privatni biznis, u koji je uplovio. Do tada je radio kao pravnik u &bdquo;Putevima Grude&ldquo;, a 2002. godine lansirao je brend &bdquo;Violeta&ldquo;. &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana    Petar Ćorluka

Pozitivan primjer ulaganja u BiH

Skoro da ne prođe nijedan dan da u medijima ne osvane informacija da su se bo&scaron;njački povratnici, njihove svetinje ili državni simboli u manjem bh. entitetu na&scaron;li na meti ekstremista, nacionalista, huligana i kojekakvih vandala i nasilnika. Da stvar bude gora, napadi i provokacije intenzivirani su za vrijeme ramazana.

I dok tvrdolinija&scaron;ima smetaju ili marame i hidžabi, ili bogomolje i imami, ili ezani i iftari na otvorenom, bo&scaron;njački povratnici u RS &scaron;ute i trpe. A strah od novih napada, novih uvreda, svakim danom sve je jači. Politika straha, uvreda, pljački i napada na povratnike u Doboju, Trebinju, Prijedoru, Zvorniku, Foči, Bijeljini, Srebrenici, Banjoj Luci, postaje sve vi&scaron;e pravilo, a ne izuzetak.

I svaki put isto, policija u RS tvrdi da je riječ o maloljetnicima, razuzdanim razbojnicima i alkoholičarima, a umjesto o&scaron;trih kazni, sve se zavr&scaron;i na prekr&scaron;ajima i opet sve ispočetka.

No, uzrok takvih događaja je dublji i seže u zapaljivu retoriku vlastodržaca manjeg entiteta. Politika straha u RS, kakvoj se, sudeći prema njegovim stalnim prijetnjama i podrivanju suvereniteta države, vraća Milorad Dodik, ne garantira niti je ikada garantirala sigurnost povratnicima u ovom entitetu.

Kako onda očekivati da se država reintegrira i zaživi u svakom svom dijelu, kada je svaka druga bo&scaron;njačka kuća u RS živa meta, a život povratnika životarenje od danas do sutra. S druge strane, vlasti u Federaciji, zauzete očitim borbama za fotelje i pozicije, godinama nijemo posmatraju muku povratnika u RS, tako da ni njihovo, kako kaže narodna izreka, maslo nije za ramazana.

Uznemiravanje u političke svrhe stanovni&scaron;tva koje je tokom agresije najvi&scaron;e pretrpjelo, pa makar bilo samo verbalno, najgori je vid udara na državu, ali i Dejton, čiji je cilj bio uspostavljanje mira. A povratnici pravog mira, nažalost, jo&scaron; nisu vidjeli.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Život u strahu

Rudari ukazuju na nepravilnosti u upravi, rudari upiru prst u kriminal, rudari traže pomoć za spas svoje industrije na izdisaju. Oni traže pravdu, traže istinu, oni traže zasluženo za sve, a onda za svoje kolege i sebe.

Komorati su i u prethodnom sistemu bili okidač bitnih dru&scaron;tvenih promjera, jer je važila ona da &quot;kada njima dođe dogrla, onda je ba&scaron; belaj&quot;.

Duboko, stotinama metara pod zemljom, kopajući u njedrima zemlje bosanske crno zlato, rudari imaju samo srce i lopatu. I zdrav razum koji ih održava u onakvim uvjetima. Od rudara danas, prema svemu sudeći, kriju istinu.

Da su rudnici u gubicima, za&scaron;to im se ne uplaćuje staž i zdravstveno osiguranje. Osim &scaron;to se time &scaron;teti njima, uni&scaron;tavaju se i zdravstvo i penzijski fond. Sve zbog mira u kući. Naručuju se basnoslovno skupe studije, koje su kontradiktorne jedna drugoj. Odugovlači se reći istinu, napraviti ozbiljnu strategiju. Pomoći rudnicima, a i rudarima u njima.

Rudarima prije strpljenja ponestaje opreme, a zbog lo&scaron;eg planiranja u državi prepunoj uglja, ponestaje čak i uglja. Dovoljno je jednom sići u jame poput Bile i Raspotočja te vidjeti svu nemoć i neznanje onih koji su preplaćeni da se brinu o rudarima, o uglju, o energiji, o državi.

Dok se u udobnim foteljama na povr&scaron;ini planiraju odmori, biraju termini i destinacije, duboko u utrobi zemlje bosanske i hercegovačke rudari će i ovo ljeto strpljivo čekati da neko ozbiljno razmisli i donese odluku - &scaron;ta i kako dalje s rudnicima, rudarima... jer ovako vi&scaron;e ne ide. S opremom i načinom iz 19. u&scaron;lo se u 21. stoljeće i već tako 15 godina.

Tek povremene rudarske bune (ili, ne daj Bože, nesreće) vrate rudare na početak vijesti, naslovnice. Ipak, osim vremena, vidljivo je da rudarima sve vi&scaron;e nedostaje i strpljenja, sabura, koji ih je krasio svih ovih godina, decenija. A kada rudari progovore, čut će se njihov glas daleko, daleko, mnogo dalje nego &scaron;to oni silaze da osiguraju energente za tople i osvijetljene urede političara i vlasti.

Kad rudari progovore

Rijetko je neko uspio političku elitu Evropske unije dovesti tako blizu nervnog sloma kao grčki premijer Aleksis Cipras. Riječ je o najdramatičnijem preokretu&nbsp;tokom petomjesečnih pregovora Grčke i međunarodnih kreditora, a rezultiralo je time da je Cipras objavio da će glasači na referendumu u nedjelju odlučiti o tome treba li Grčka prihvatiti paket ekonomskih reformi u zamjenu za nove zajmove kojima bi izbjegli stečaj.

On je posljednjeg dana trajanja programa za spa&scaron;avanje Grčke jasno stavio do znanja da Atina nema novca za otplatu 1,6 milijadi eura duga Međunarodnom monetarnom fondu.

U slučaju da Grci prihvate na referendumu sporazum s kreditorima, Cipras je najavio da će podnijeti ostavku jer ne želi provoditi dodatne budžetske rezove. Ako glasači odluče ne prihvatiti program, značilo bi to gotovo sigurni izlazak Grčke iz eurozone i sigurnu dramu na finansijskim trži&scaron;tima &scaron;irom Starog kontinenta.

Aleksis Cipras rođen je 28. jula 1974. godine u Atini. Diplomirao je građevinu na Nacionalnom tehničkom univerzitetu. Predsjednik je Koalicije radikalne ljevice (Siriza). 
&nbsp; 
&nbsp;

Ličnost dana Aleksis Cipras

Reditelj drame na tržištu EU

&Scaron;trajk policajaca u Unsko-sanskom kantonu i pobuna rudara u Travniku samo su naznaka problema s kojima se vlast u Federaciji BiH suočava. Svakodnevne obustave, protesti i demonstracije zbog te&scaron;ke ekonomske i socijalne situacije te&scaron;ko su breme i za stabilnu vlast. Ali, veći je entitet daleko od toga da ima stabilnu vlast.&nbsp;

Naprotiv, nedavno imenovana Vlada Fadila Novalića već je izgubila podr&scaron;ku u Parlamentu. Takozvana prohodnost političkih odluka u zakonodavnoj vlasti, u takvoj situaciji, ravna je nuli, a Novalić i njegovi ministri imaju savr&scaron;en izgovor za nerad i neodgovornost.&nbsp;

Ozbiljni politički programi i reforme koje jedino mogu rije&scaron;iti probleme s kojim se suočavaju i kraji&scaron;ki policajci i travnički rudari, ali i penzioneri, privrednici, nezaposleni i demobilisani borci, ne mogu prolaziti kroz iglene u&scaron;i nepostojeće parlamentarne većine.&nbsp;

Za ono &scaron;to treba ovoj državi i građanima neophodna je snažna, sposobna i kompaktna vlast, na temelju reformskog programa i čvrstog partnerstva. Zapravo, sve ono &scaron;to nije ova Novalićeva neuspjela epizoda.&nbsp;

No, do toga je, čini se, dug put. Predug, ako se pitaju travnički rudari. Jer, oni koji su vodili neuspjeli proces formiranja vlasti nakon oktobarskih izbora jo&scaron;, čini se, nisu u cijelosti shvatili u kakvom se belaju FBiH nalazi i za&scaron;to je u njega do&scaron;la.&nbsp;

Prvi korak ka nekoj stabilizaciji bio bi, barem, priznati da veći entitet nema vlast koja ima legitimitet i koja je u skladu s voljom građana. Relativiziranje propasti parlamentarne većine, priča o kakvom-takvom održavanju funkcioniranja Novalićeve vlasti je tjeranje u trk mrtvog konja. Ako je nekome ovo stanje prihvatljivo, onda neka siđe u jamu i objasni rudarima i neka stane pred osiroma&scaron;ene kraji&scaron;ke policajce.

&nbsp;

Politički autizam

Prvo se spominjalo da će u Liverpul. Ima tome i dvije godine. Pa onda da bi mogao u Real Madrid, zamijeniti Ikera Kasiljasa... Budući da se ni&scaron;ta od toga nije desilo i da je Asmir Begović na kraju uvijek ostajao u Stouku, solidnom engleskom premijerliga&scaron;u, tako je sumnja ljubitelja nogometa u BiH postajala sve veća.

Da te nekada&scaron;nje priče nisu bile tek puka naklapanja i da je zaista na&scaron; reprezentativni čuvar mreže vrijedan većeg kluba od Stouka, pokazuju procjene engleskih kladionica da će karijeru nastaviti u velikom Čelziju.&nbsp;

Možda to i nije najsretniji izbor, budući da je Tibo Kurtoa zacementiran na mjestu prvog golmana, ali sama činjenica da vas Žoze Murinjo smatra dostojnom zamjenom za velikog Petra Čeha, mora buditi najljep&scaron;e emocije. Ministar odbrane &bdquo;Zmajeva&ldquo; tražen je na Otoku, ali, izgleda, ne mogu ga tek tako zaslužiti.&nbsp;

Naime, Stouk je kao s poslom odbio sedam miliona eura koje je ponudila Aston Vila za stasitog Trebinjca, no i to je samo jo&scaron; jedna naznaka da će Asmir ovoga ljeta skoro sigurno promijeniti sredinu.&nbsp; 
Begović je rođen 20. juna 1987. godine. Za BiH je od 2009. ubilježio 41 nastup.

Pečat istini

Ne zaboravlja Srebrenicu

Čuvari vlasti

Diplomata za primjer

Poziv za promjene

Nastavlja po svom

Tigar u Čelziju

Penzionerska bijeda

Počasti i šamari

Riječi svjedoka

Pozitivan primjer ulaganja u BiH

Život u strahu

Kad rudari progovore

Reditelj drame na tržištu EU

Politički autizam

Ministar odbrane cijenjen na Otoku

Kolumne

Pečat istini

Ne zaboravlja Srebrenicu

Čuvari vlasti

Diplomata za primjer

Poziv za promjene

Nastavlja po svom

Tigar u Čelziju

Penzionerska bijeda

Počasti i šamari

Riječi svjedoka

Pozitivan primjer ulaganja u BiH

Život u strahu

Kad rudari progovore

Reditelj drame na tržištu EU

Politički autizam

Ministar odbrane cijenjen na Otoku