Državni sekretar SAD Džon Keri (John Kerry) bio je ključni čovjek u postizanju historijskog sporazuma, nakon 18 dana intenzivnih pregovora u Beču između Irana i &scaron;est svjetskih sila. Nakon bojazni da bi Iran mogao dobiti atomsko oružje te mukotrpnih pregovora, ta zemlja je pristala na ograničavanje svog nuklearnog programa te će joj biti ukinute sankcije.

Iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif i Keri, koji su vodili većinu pregovora, prijetili su da će napustiti pregovarački sto i uzajamno su se optuživali za nepopustljivost. No, zahvaljujući diplomatskim naporima i pritiscima američkog državnog sekretara zarad postizanja željenog cilja, ostvareno je ono &scaron;to nije uspjelo nikome do sada.

Nakon niza kompromisa s obje strane pregovaračkog stola, postignut je historijski sporazum koji će omogućiti normalizaciju i rije&scaron;iti određene krize na Bliskom istoku.

Džon Keri je rođen 11. decembra 1943. godine u Orori u Koloradu. Bio je kandidat za predsjednika SAD u ime Demokratske stranke na izborima 2004., ali je izgubio od Džordža Bu&scaron;a (George Bush). Svoju predsjedničku kampanju temeljio je na protivljenju ratu u Iraku.

Ličnost dana Džon Keri

Doprinos miru

Kada Žoze Murinjo (Jose Mourinho) procijeni da je neki nogometa&scaron; vrijedan njegove pažnje i odluči ga dovesti u svoj klub, jasno je o kakvoj se klasi mora raditi. A u moru velikih imena koja je mogao birati, slavni portugalski stručnjak upravo se odlučio za reprezentativca Bosne i Hercegovine Asmira Begovića!

Jučera&scaron;njim potpisom na četverogodi&scaron;nji ugovor s Murinjovim Čelzijem, Begović je dobio definitivno priznanje svojih golmanskih kvaliteta i &scaron;ansu za dokazivanje u jednom od najboljih klubova na planeti. Ova je transakcija ko&scaron;tala aktuelnog prvaka Engleske ukupno 24 miliona funti, od kojih 16 miliona otpada na Begovićevu zaradu tokom četiri sezone, a preostalih osam na od&scaron;tetu Asmirovom dosada&scaron;njem klubu Stouku.

Begović je rođen 20. juna 1987. u Trebinju, odakle je 1992. s porodicom iz rodnog grada izbjegao u Njemačku, da bi četiri godine kasnije porodica Begović stigla i do Kanade.

Begović je od aprila 2011. godine u braku s Amerikankom Nikol (Nicolle), s kojom ima kćerku Tejlor (Taylor). U oktobru 2013. pokrenuo je Humanitarnu fondaciju &bdquo;Asmir Begović&ldquo;.

Asmir Begović

Murinjov izbor

Napad na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u Potočarima velika je sramota za Bosnu i Hercegovina i sigurno će se negativno odraziti na sliku na&scaron;e zemlje u svjetskoj javnosti.&nbsp;

&Scaron;teta je jo&scaron; veća jer se ta slika počela popravljati zahvaljujući nedavnim događajima, poput posjete pape Franje, uspjeha na&scaron;ih sportista itd. BiH je u posljednje vrijeme u nekoliko navrata bila pozitivna vijest u svjetskoj javnosti, &scaron;to je obradovalo sve prave patriote. &nbsp;

Nažalost, posljednji incident bio je povod da dospijemo u svjetske medije u nimalo pozitivnom kontekstu.&nbsp;

Incident u Potočarima svakako je korak unazad i u smislu izgradnje imidža, i nikako se ne može uklopiti u onu viziju BiH koju moramo nastojati graditi, a to je prosperitetna i mirna zemlja, gdje živi gostoprimljivi ljudi otvorenog srca te u koju su svi dobrodo&scaron;li. &nbsp;

O vijestima koje &scaron;aljemo u svijet ovisi kakvu će ljudi sliku formirati o nama, a o tome u dobroj mjeri ovisi koliko ćemo turista imati, koliko investicija privući&hellip;&nbsp;

Naravno, poznato je da je za pravljenje dobre slike o sebi u svijetu potrebno mnogo truda, vremena i znanja, a da je za kreiranje lo&scaron;e slike dovoljna jedna jedina usijana glava.&nbsp;

Ta jedna, ili nekoliko takvih glava, mogu uni&scaron;titi sve ono &scaron;to stotine pametnih ljudi mukom naprave. To im je ovog puta po&scaron;lo za rukom, ali se mora učiniti sve da se to ne desi ponovo.&nbsp;

Kako je i sam Vučić rekao, budala ima u svakom narodu. No, odgovornost države je da ne dozvoli tim budalama da nadjačaju ostale, normalne ljude i da u svijet &scaron;alju iskrivljenu sliku o ovom, u su&scaron;tini miroljubivom dru&scaron;tvu.

Komentar dana

Sramota za državu

Amel Tuka, prije sedam godina srednjo&scaron;kolac, predstavnik Srednje tehničke &scaron;kole &quot;Kemal Kapetanović&quot; Kakanj, za samo mjesec bavljenja atletikom postao je državni juniorski prvak.

Sportista godine Zenice, Kaknja, Zeničko-dobojskog kantona, u Madridu je izveo jo&scaron; jednu briljantnu putanju u utrci na 800 metara, gdje je osvojio prvo mjesto i postavio novi rekord BiH, &scaron;to ga svrstava na vrh liste najboljih rezultata evropskih atletičara u ovoj godini.&nbsp;

Uz sve pobrojano, rekorde, medalje, pobjede, Tuka je prizeman toliko da je skoro neprimjetan u dru&scaron;tvu, skroman, posvećen treningu, sportu, ali i vjeri. Upravo ga je vjera, kaže, održala na ovom sportskom putu.&nbsp;

Svoju ljudskost, a ona ide uvijek uz to, pokazao je porukama podr&scaron;ke žrtvama genocida u Srebrenici, i to nekoliko sekundi nakon furiozne utrke, novog ličnog i državnog rekorda. Znao je &quot;iskoristiti priliku&quot; i jo&scaron; jednom svijetu pred kamerama ukazati na tragediju u Srebrenici!

Rođen je prije 24 godine u Zenici, a &quot;slučajno&quot; je nakon &scaron;kolovanja u Kaknju, ponovo postao Zeničanin. Član je Atletskog kluba Zenica.

Amel Tuka

Čovjek i šampion

&bdquo;Mora se pomoći Srebrenici&ldquo;, &bdquo;pomozimo Srebrenici&ldquo;, &bdquo;briga za Srebrenicu&ldquo;... najvi&scaron;e su izgovarane floskule koje punih 20 godina, kako se počne približavati 11. juli, slu&scaron;amo iz usta kako predstavnika domaćih institucija i organizacija tako i samih građana.&nbsp;

Ne treba sumnjati u nečija javno iskazana osjećanja kada su u pitanju srebreničke žrtve i bol porodica za izgubljenim životima njihovih najmilijih. Ali, u tobožnju brigu za Srebrenicu, koja nam se histerično svake godine, sa svih strana, nudi u prvih 11 dana jula, ne samo da treba sumnjati nego svima koji se &bdquo;brinu&ldquo; za sva vremena reći: Dosta!

Primjer nebrige za Srebrenicu upravo je slučaj Advije Ibrahimović, koja je svojim obraćanjem u ime preživjelih žrtava genocida u subotu natjerala suze na oči mnogima koji su je slu&scaron;ali, pa i zvaničnicima pred kojima je stajala.

Advija je jedno od stotina srebreničke djece koja su se uspjela &scaron;kolovati, a da nije imala ni dom ni porodicu. Zavr&scaron;ila je Visoku zdravstvenu &scaron;kolu pri Medicinskom fakultetu u Tuzli, a potom godinama uzalud kucala na vrata mnogima, pa i nekima od onih koje je u subotu, bajagi, potreslo njeno obraćanje, tražeći po&scaron;ten posao, ali džaba. Prije nekoliko mjeseci, kao zdravstveni radnik, oti&scaron;la je na rad u Njemačku.

Oni koji su u subotu zvižducima i psovkama krenuli prema premijeru Srbije Aleksandru Vučiću lažu da se brinu za Srebrenicu. Oni su, nakon dženaze, odmaglili iz Srebrenice kako bi, dok ne padne mrak, stigli popiti turu u svom kafiću ili se vidjeti s rajom, a posljedice svoje neiskrenosti i nekulture ostavili Srebrenici i Srebreničanima.&nbsp;

Njih, kao i svih prethodnih godina, danas neće biti s majkama na obilasku strati&scaron;ta njihove djece i od pljuvanja, &scaron;utanja i vrijeđanja onih koji se protive tom obilasku, morat će se same braniti. O tome kako se &bdquo;brine&ldquo; brigada nevladinih hoh&scaron;taplera koji su svoje organizacije titulirali imenom Srebrenice, da i ne govorimo. Dosta vi&scaron;e &bdquo;brige&ldquo;, uradite ne&scaron;to za Srebrenicu!!!

Dosta lažne brige

Advija Ibrahimović, Srebreničanka koja je kao 11-godi&scaron;nja djevojčica preživjela genocid, poslala je jučer iz Potočara poruku svima koji negiraju srebrenički genocid da je bol žrtava &ldquo;odavno prerasla u snagu koja neće dozvoliti da se lažima ubija istina o Srebrenici&rdquo;.

Dostojanstvena u svom gubitku i bolu, a istovremeno ponizna pred bijelim ni&scaron;anima i svim žrtvama genocida, ova mlada i hrabra žena, kojoj su 11. jula 1995. ubijeni majka Remzija i otac Daut, obraćajući se jučer svijetu s najtužnijeg mjesta na kugli zemaljskoj, kazala je da je istina jedina brana da se Srebrenica nikada, nigdje i nikome ne ponovi.&nbsp;

Podijelila je s javno&scaron;ću samo djelić sjećanja na strahote koje je preživjela, ukazujući na to koliko je godinama proganjaju pitanja o tome ko je, za&scaron;to i u ime koga i čega ubio vi&scaron;e od 8.000 nevinih ljudi, među kojima su i njeni roditelji. O čistoći srca i du&scaron;e preživjele srebreničke žrtve najbolje govore Advijina sjećanja na to kako se pitala o čemu su pričali svojoj djeci monstrumi koji su se prije 20 godina vraćali sa srebreničkih strati&scaron;ta umorni od ubijanja njihovih bo&scaron;njačkih vr&scaron;njaka.&nbsp;

Da je istinska paradigma dostojanstva i sabura svih srebreničkih žrtava, Advija je otkrila kada se jučer simbolično obratila ubijenim roditeljima. Poručila im je da su ona, sestra i brat preživjeli genocid. Da su zavr&scaron;ili fakultete, osnovali porodice, da se ne predaju uprkos boli koja ih muči. I da su, kao i ostali njihovi preživjeli vr&scaron;njaci, postali generacija ljudi kojima bi se roditelji danas ponosili.

Advija Ibrahimović

Bol kao snaga

Ko god da je organizirao jučera&scaron;nji incident na najsvetijem događaju i mjestu na svijetu, nanio je nepopravljivu &scaron;tetu onima koji to najmanje zaslužuju - Bo&scaron;njacima, najvećim žrtvama genocida i svih drugih oblika zločina i nepravde koja im se de&scaron;ava od 1992. do danas. Bo&scaron;njaci su, sve od prije 23 godine nametnutog embarga na oružje, preko džehenemskih ratnih patnji i stradanja, pa do ovojulskog ruskog veta u UN-u, trpjeli i trpjeli, ali ostajali dostojanstveni u svom bolu.&nbsp;

Bo&scaron;njaci su svoje dostojanstvo pokazali i jučer, a najbolji primjer bile su ponosne majke Srebrenice koje su premijera Srbije Aleksandra Vučića, i nakon svega &scaron;to smo u pro&scaron;losti doživjeli od njega, dočekale dobrodo&scaron;licom, &ldquo;Cvijetom Srebrenice&rdquo; i rečenicama: &ldquo;Hvala &scaron;to ste do&scaron;li na mjesto genocida&rdquo; i &ldquo;Vi ste mladi, mi trebamo toleranciju.&rdquo;

Incident koji je, nažalost, zasjenio dženazu i važne poruke odaslane u Potočarima od Klintona, Bramerca, Merona, kraljice Nur..., očito je bio pripremljen i dirigiran. Ko god da je to uradio, sigurno nije mislio dobro Srebrenici ni državi BiH, koja je ovim najvi&scaron;e izgubila.

Ovaj incident se, međutim, mogao i morao predvidjeti, jer su svima bile poznate reakcije na Vučićevu najavu dolaska u Potočare. Zato je bo&scaron;njački član Predsjedni&scaron;tva BiH Bakir Izetbegović jučer u Potočarima morao biti pokraj Vučića i ne odvajati se od njega i tako ne dozvoliti da jo&scaron; jednom du&scaron;mani pucaju u ranjeno bo&scaron;njačko srce!&nbsp;

Ako to već nije odlučio učiniti zbog unaprijed poznatog rizika od Vučićevog dolaska, onda je morao makar zbog hadisa: &ldquo;Kada vam dođe uglednik nekog naroda, iskažite mu po&scaron;tovanje&rdquo;, na koji je jučer, u ključnom momentu, smirujući uzavrelu situaciju, podsjetio reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

I dok su bo&scaron;njački vlastelini po ko zna koji put &scaron;utjeli, glas razuma stigao je opet samo od majki Srebrenice i načelnika Ćamila Durakovića, koji su se, duboko razočarani i povrijeđeni, ogradili od incidenta i pozvali na mir i toleranciju. No, koliko će toga biti nakon svega ovoga, te&scaron;ko je predvidjeti, pogotovo za bo&scaron;njačke povratnike u RS.

Valja njima ostati živjeti i strahovati u Srebrenici, Prijedoru, Banjoj Luci, Foči, Vi&scaron;egradu, Bijeljini, Doboju...

Oskrnavljeni Potočari

Kada dođe 11. juli, misli nezaustavljivo vode na onu Sidranovu kako nama &quot;vi&scaron;e ni&scaron;ta, ni ružno ni dobro, ne može da se desi&quot;. Nad mučkim oduzimanjem 8.372 života nevinih Srebreničana, nad pričama koje su sve različite i sve istinite, te nad 7.300 dana tuge i boli, &scaron;to su, evo, iza nas - čovjek naprosto mora zanijemjeti, od&scaron;utjeti. A valjda i treba tako.

No, to, svakako, ne znači da iko od onih koji koračaju ovom planetom ima pravo, ima slobodu da ne digne glas protiv negiranja genocida u Srebrenici i u BiH, kao i onih koji bi da pi&scaron;u &quot;svoje istine&quot; o istini koja je jedna. Ba&scaron; ta borba za istinu predstavlja borbu za Srebrenicu, ravnu onoj koju su Srebreničani čekali, ali nisu dočekali jula 1995. godine.

Bez suočavanja s vlastitim grijesima nikada nećemo ozdraviti kao dru&scaron;tvo, kazat će Čedomir Jovanović u intervjuu za &quot;Avazov&quot; specijal. No, koliko glas &quot;druge Srbije&quot; (ne)dolazi do elita preko Drine i u bh. entitetu RS, zorno će govoriti jučera&scaron;nji stav Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) koja je &quot;na stanovi&scaron;tu da je na&scaron;im građanima i državi (Srbiji) najpotrebnije utvrđivanje i suočavanje s istinom - do koje ćemo sami doći&quot;!?

Taj krug sijedih glava, koji je pod vodstvom Dobrice Ćosića jo&scaron; 1986. godine iz svog Memoranduma pustio velikosrpsku avet zla nad Balkanom i popločao put pakla od Gazimestana 1989. do Srebrenice jula 1995. godine, sada bi da Srbiju uči istini. Naravno, u duhu učenja &quot;oca nacije&quot; da je &quot;laž srpski državni interes&quot;. Srpski narod mora napokon spaliti ove svoje zablude na istoj lomači na kojoj će Bo&scaron;njaci spaliti svoje u nekim drugim proma&scaron;ajima.

Ali, Srebrenice i bijelih potočarskih ni&scaron;ana Beograd i Banja Luka ne trebaju se pla&scaron;iti. Ova 20. godi&scaron;njica Srebrenice, uprkos snazi svoje svevremenske poruke, nije poziv na osvetničke pohode, nije poziv na mržnju... Srebrenica je samo cvijet istine o svima nama i potrebno ju je ljudski prihvatiti, ako se čovjekom želi biti. Ne radi jeftine politizacije i bo&scaron;njačkog trijumfalizma, već zato &scaron;to se bez istine ne može dalje.

Da, mora doći dan kada će da bo&scaron;njačka i srpska djeca pod ruku krenuti u sretniju evropsku budućnost. Ali se to sigurno neće desiti dok se ne spali i posljednja fa&scaron;istička ideja nastala u SANU-u i u beogradskoj Francuskoj 7, i dok se istina o sebi bude skrivala na kostima nevinih: Rame, Nermina, Bege, Be&scaron;ira, Abida, Avde, Ibre, Ismeta, Sa&scaron;e, Kja&scaron;ifa, Rudolfa, Nine... 8.372.

&nbsp;

Istina: 8.372

Poruke reisu-l-uleme Islamske zajednice (IZ) u BiH Huseina ef. Kavazovića, odaslane uoči obilježavanja 20. godi&scaron;njice genocida u Srebrenici, nova su prilika da se međusobno pogledamo uoči i upitamo kako pobijediti traumu zločina počinjenog prije 20 godina, a&nbsp; pri tome graditi budućnost bez mržnje i osvete.

- Srbi i Bo&scaron;njaci trebali bi dati jedni drugima prisegu na saboru u Srebrenici i međusobno se obavezati na trajnu saradnju, i to uz prisustvo političkih, duhovnih i intelektualnih elita ova dva naroda - poručio je Kavazović, smatrajući da tek tada može doći do pomirenja.

Reis Kavazović u svim svojim istupima ovih dana nije dvojio da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bo&scaron;njacima, ali i da se zlo ne može poraziti njegovim oružjem - mržnjom i osvetom, već samo ljubavlju, dijalogom i iskrenim po&scaron;tovanjem prema žrtvi.

Poručujući da je Srebrenica &bdquo;znak, biljeg i zavjet na&scaron;&ldquo;, reis Kavazović snagom svoje duhovnosti jasno je upozorio sve one koji svoj dolazak na komemoraciju u Potočare, dok uporno negiraju genocid, poku&scaron;avaju prikazati kao pruženu ruku pomirenja s Bo&scaron;njacima, da to ne čine jer nisu iskreni.&nbsp;&nbsp; &nbsp;

Direktno i otvoreno poručio je da takvi mogu doći, ali da Bo&scaron;njacima, posebno žrtvama,&nbsp; &bdquo;njihov dolazak znači isto &scaron;to i nedolazak&ldquo;. Dovoljno za sve koji dana&scaron;nji Dan žalosti imaju namjeru pretvoriti u svoj politički marketing, bilo da dolaze iz Srbije ili iz BiH.

&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Husein ef. Kavazović

Snaga duhovnosti

Jasno je da je ruski veto u Vijeću sigurnosti UN-a na Rezoluciju o Srebrenici bio &scaron;amar preživjelima, majkama koje su svoje sinove pokopali, ali i svima onima koji shvataju razmjere zločina i nemaju problem taj zločin nazvati genocidom.

Ipak, odgovor na takav potez Rusije stigao je ubrzo. Sjedinjene Američke Države jučer su jednoglasno usvojile svoju rezoluciju, kojom se ono &scaron;to se desilo u Srebrenici može samo nazvati genocidom i kojom se osuđuje svako negiranje tog zločina.

Da najmoćnija država na svijetu usvoji takav dokument, kojim se u samo 24 sata nakon poniženja žrtvama vratilo dostojanstvo i odala počast, zaslužan je američki kongresmen Kristofer Smit (Christopher Smith), koji je predložio rezoluciju.

U svom govoru pred američkim predstavničkim domom Smit je kazao da je u Srebrenici sistemski ubijeno vi&scaron;e od 8.000 bo&scaron;njačkih civila te ljutito dodao da je cijeli svijet nijemo posmatrao tragediju koja se tamo događala.

- Ove sedmice mi, narod SAD, izražavamo najdublje sauče&scaron;će i po&scaron;tovanje majkama i preživjelima koji su pretrpjeli neizrecivu tugu i bol koje vrijeme neće nikada izliječiti - kazao je Smit u svom govoru u kongresnoj sali.

Smit je rođen 4. marta 1954. godine u Nju Džersiju i član je Republikanske partije.

&nbsp;

Ličnost dana Kristofer Smit

Žrtvama vratio dostojanstvo

U Han-Pijesku jučer je napadnuta kolona koja je prema Potočarima prevozila tabute s posmrtnim ostacima 136 identificiranih žrtava Srebrenice. Napasti kamion s tabutima nije slika moći i snage napadača. Prije bi se reklo da je u pitanju suočenje zločinca sa samim sobom, odnosno s tabutima kao svjedocima zločina za koje ne postoji kontraargument ni na ovom ni na onom svijetu.&nbsp;

Jedina istina o Srebrenici koju nikada niko neće moći demantirati jesu upravo tabuti koji svake godine stignu u Potočare.&nbsp;

Uzaludan je svaki poku&scaron;aj kojim se želi ubiti istina o genocidu počinjenom nad Bo&scaron;njacima Srebrenice. Bilo da se to čini udarcima rukama po tabutima žrtava, svakodnevnim lažima &nbsp;ideologa i počinilaca genocida u ratu i njihovih nasljednika u miru ili neusvajanjem rezolucija koje o genocidu govore. Uvijek se mora doći pred argument broja, koji je neumoljiv i koji ne opra&scaron;ta ničiju laž.&nbsp;

U Srebrenici su ubijena 8.372 nevina čovjeka. Od tog broja, u mezarju u Potočarima smiraj je na&scaron;ao 6.241. Već sutra među njima će biti i onih 136 na koje je jučer, u strahu od tog argumenta, i nasrnuo &bdquo;junak&ldquo; iz Han-Pijeska. &nbsp;

O zločinima u Srebrenici i zločincima koji su ih počinili javnosti se svakodnevno nude novi, ozbiljni dokazi. Jedan takav danas će, kao dodatak istini o Srebrenici, u kojem se laži tope i ru&scaron;e kroz ispovijesti preživjelih sa strijeljanja, kroz priče o ubicama i mučiteljima, kroz nalaze najpoznatijih istražitelja zločina te stavove svjetskih državnika i intelektualaca, &nbsp;ponuditi i &bdquo;Dnevni avaz&ldquo; specijalnim prilogom posvećenom 20. godi&scaron;njici genocida u Srebrenici.&nbsp;

Dobro bi bilo vidjeti &bdquo;baju&ldquo; koji će se zaletjeti na istinu ispisanu na stranicama ovog priloga!

Svjedok zločina

Veto na politički pažljivo balansiranu, ali pravno doista preciznu rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, koja izvlači lekcije o počinjenom genocidu nad ljudima u istočnoj Bosni, bez spominjanja Bo&scaron;njaka kao žrtava ili Srba kao počinilaca tog najvećeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata &ndash; sramota je koju će službena Moskva, a onda i Beograd jo&scaron; dugo nositi na svom obrazu.&nbsp;

Bez obzira na to &scaron;to mnogi tvrde da u međunarodnoj politici nema prijateljstva, emocija jo&scaron; manje te da je sve &ldquo;goli interes&rdquo;, uglavnom velikih, dok su male zemlje moneta za potkusurivanje, odgovornost za ovaj potez u UN-u opet ima i svoje balkanske adrese i imena i prezimena političkih lidera.&nbsp;

Oni su skandalozno doprinijeli ovom iracionalnom diplomatskom debaklu u Njujorku. Tužno je, ali i ne manje opasno to &scaron;to se neki od njih jo&scaron; smatraju i &ldquo;proevropskim&rdquo;. Upravo zato, Evropa i Zapad moraju otvoriti taj dosje, u kojem će ostati zapisano njihovo pona&scaron;anje.&nbsp;

Zato bez obzira na to &scaron;to ova rezolucija u UN-u nije usvojena, svi oni koji dolaze u Potočare ove subote, uključujući i srbijanskog premjera Aleksandra Vučića, koji je rekao da u Srebrenicu ide &ldquo;jer rezolucija u UN-u nije usvojena&rdquo; (!?) moraju biti spremni na to suočavanje. Sve ostalo bilo bi dodatno vrijeđanje žrtve.

Prema riječima američke ambasadorice u UN-u Samante Pauer (Samantha Power), samo blesav čovjek može povjerovati da se pomirenje može dogoditi bez suočavanja s historijskom istinom: U Srebrenici se u julu 1995. dogodio genocid!

Ruski veto je i ponovno upozorenje da počinioci tog stra&scaron;nog zločina i njihovi međunarodni sponzori rabe &ldquo;pomirenje&rdquo; kako to njima odgovara. Ali i da time ru&scaron;e povjerenje onih koji su očekivali drugačije pona&scaron;anje autora njihove stra&scaron;ne i tako produžene patnje. No, pomirenja nema bez povjerenja da oni koji su jednom ustali na svoje kom&scaron;ije, neće to učiniti opet.&nbsp;

Nažalost, ruski veto podsjeća čak i na to!

Povjerenje, pa pomirenje

Služeći se dobro poznatom floskulom iz usta srbijanskih političara da britanska rezolucija o Srebrenici neće poslužiti &quot;pomirenju&quot;, Rusija je jučer je u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda potvrdila da se zvanična politika, s predsjednikom Vladimirom Putinom na čelu, ne da otrgnuti iz čvrstog zagrljaja nacionalističke politike Srbije.&nbsp;

Čak ni po cijenu da na međunarodnom planu bude označena kao zemlja koja, de fakto, ovim činom podržava genocid, Putin, vjerovatno iz svojih interesa nije htio odustati od nečasnog saveza utemeljenog na negiranju genocida.&nbsp;

A nije isključeno ni da su razlozi zbog kojih riječ genocid unosi nervozu kod ruskih političara, počev od Putina, vidljivi diljem RS, gdje brojni grobovi svjedoče o uče&scaron;ću ruskih dobrovoljaca u agresiji na BiH. Snažnim nastojanjem Moskve da iz rezolucije izbaci riječ genocid i naposljetku ulaganjem veta, Putin je, vjerovatno, zahvalio Srbiji na uče&scaron;ću njenih dobrovoljaca u ratu u Ukrajini. Ma kakvi interesi Moskve bili, Putin nije smio stati na put istini i pravdi. To čine samo oni koji se ne stide zločina.&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Vladimir Putin

Nečasni savez

Premijera FBiH Fadila Novalića upoznah kao privrednika na čelu pogona slovenskog &bdquo;Cimos&ldquo; u BiH prije nekoliko godina. Zanemarit ću činjenicu neslavnog kraja tog angažmana, &quot;noge&quot; Novaliću uz džentlmenski sporazum. Zanemarit ću i neke priče iz pogona o njegovim (ne)sposobnostima. Bavit ću se samo općepoznatim činjenicama. A one kažu da prvi potezi premijera Novalića u odnosu na privrednika Novalića pokazuju da premijer nije iz &quot;prethodnog života&quot; prenio bilo &scaron;ta, osim ponekog odijela i kravate.&nbsp;

Kako razumno komentirati Novalićev &bdquo;plan B&ldquo; nakon odlaska MMF-a koji predviđa u&scaron;tede svugdje, osim u administrativnoj stranačkoj hobotnici, koju uglavnom čini biračka ma&scaron;ina Novalićeve SDA. Dok je bio privrednik, Novalić je tvrdio da pet posto smanjenja opterećenja privrede znači desetke posto vi&scaron;e &scaron;anse da nas privreda, ono malo zdravog jezgra države, izvede na zelenu granu.&nbsp;

Premijer Novalić, pak, poseže za ionako bijednim transferima kulturi, sportu, planira zaduženje i kod komercijalnih banaka, kao da nije kao &quot;&scaron;ejtan od magle&quot; bježao od svega toga dok je bio &quot;pri zdravoj pameti&quot;, odnosno u privredi. Može li Novalić toliko lo&scaron;ije voditi Federaciju nego &scaron;to je &bdquo;Cimos&ldquo;? Može, jer za vratom nema poslovično &scaron;krte Slovence, nego raskala&scaron;ene stranačke SDA moćnike.&nbsp;

Ručna, premijeru, odosmo u provaliju! Umjesto novih nameta na vilajet, presaberite sebe, svoje iPhone, vozače, sekretarice, pratioce, savjetnike, doministre, podministre... Treba vam 200 miliona KM? Pa to je samo 3-4 posto umanjenja osnovne plaće nakoćenoj administraciji, ako već nećete da im isključujete bonuse na mobilnim telefonima, naknade za odvojen život 100 metara od porodice, hotelske tro&scaron;kove u mjestu rođenja.&nbsp;

Premijeru, znate li da direktori domova zdravlja imaju plaće po pet-&scaron;est hiljada KM, a da je zabranjeno i pitati, kad nemaju morala, odakle im pravo na to? I sve to puta 100, pa federalni nivo, pa kantonalni.... Eto, premijeru, recepta, ne treba kredit. Jer Va&scaron;oj hobotnici neće biti dovoljan nijedan kredit ovog svijeta kad ste svojom raskala&scaron;eno&scaron;ću već izgubili sve &bdquo;kredite&ldquo; za onaj naredni.&nbsp;

&nbsp;

Ručna, premijeru

Iako je učinila mnogo na &scaron;irenju istine o agresiji na BiH, ali i progovarala u ime nevinih bo&scaron;njačkih žrtava kojima je srpska vojska presudila samo zbog imena i prezimena, holivudska zvijezda Anđelina Đoli (Angelina Jolie) na tome ne staje.&nbsp;

Ona i dalje kroz različite projekte, događaje, ali i u običnim životnim situacijama, ustrajava u svojoj humanosti. Da su njene suze bile iskrene prilikom posjete Potočarima, gdje se sastala s predstavnicama udruženja koja okupljaju porodice ubijenih Srebreničana, dokazala je i potezom koji su zabilježili i prenijeli svjetski mediji.

Novinarske ekipe Đoli su prije nekoliko dana fotografirale na međunarodnom aerodromu u Los Anđelesu, a na crnoj majici koju je nosila stajao je &quot;Cvijet Srebrenice&quot;. Na taj način slavna glumica podsjetila je na obilježavane 20 godina od genocida. Iako daleko od BiH, Đoli je srcem i djelima uvijek uz na&scaron;u zemlju.

Anđelina Đoli rođena je 1975. godine. Uspje&scaron;na je pozori&scaron;na i filmska glumica. U svijet režije uplovila je filmom &quot;U zemlji krvi i meda&ldquo;, koji je posvetila na&scaron;oj zemlji i svim žrtvama rata. Dobitnica je brojnih vrijednih priznanja, među kojima su tri Zlatna globusa i Oskar. U braku je s glumcem Bredom Pitom (Brad Pitt) i imaju &scaron;estero djece. Đoli je ambasadorica UN-a.&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Anđelina Đoli

Srcem i djelima uz Srebrenicu

Da je jedan od vodećih hirurga u svijetu, prof. dr. Milomir Ninković, direktor Klinike za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju u Minhenu, pokazao je i operativnim zahvatom u fočanskoj bolnici, kada je svojim umijećem i iskustvom Miloradu Sajiću spasio ruku odstraniv&scaron;i tumor koji je bio u poodmakloj fazi.

O kakvom se kompliciranom zahvatu radilo, pokazuje i činjenica da je 25-godi&scaron;nji Sajić pet puta podvrgavan operacijama, ali neuspje&scaron;no. Petnaestogodi&scaron;nja agonija s kojom je živio mladi Sajić rije&scaron;ena je tek onda kada je doktor Ninković uzeo stvar u svoje ruke i uz pomoć osoblja bolnice u Foči operirao Sajića, koji se uspje&scaron;no oporavlja.

Ninković je prvi na svijetu uradio rekonstrukciju donje usne s mi&scaron;ićem s natkoljenice, uspostavom kompletne funkcije. Ta metoda sada je priznata u plastičnoj hirurgiji. Nisu mu strane ni alotransplantacije - organ s mrtvaca, poput &scaron;aka. U tome je bio drugi u svijetu.

Milomir Ninković zavr&scaron;io je Medicinski fakultet u Sarajevu, a 1989. godine zavr&scaron;io je specijalizaciju iz plastične rekonstruktivne hirurgije. Početkom devedesetih godina bio je član vodećeg centra za rekonstruktivnu mikrohirurgiju ne samo na Balkanu nego i u Evropi, pa i &scaron;ire. Doktorirao je 1995., a dvije godine kasnije postao profesor na univerzitetu. Između 14 kandidata hirurga, izabran je na mjesto &scaron;efa Klinike.

&nbsp;

&nbsp;

Doprinos miru

Murinjov izbor

Sramota za državu

Čovjek i šampion

Dosta lažne brige

Bol kao snaga

Oskrnavljeni Potočari

Istina: 8.372

Snaga duhovnosti

Žrtvama vratio dostojanstvo

Svjedok zločina

Povjerenje, pa pomirenje

Nečasni savez

Ručna, premijeru

Srcem i djelima uz Srebrenicu

Svjetski stručnjak

Kolumne

Doprinos miru

Murinjov izbor

Sramota za državu

Čovjek i šampion

Dosta lažne brige

Bol kao snaga

Oskrnavljeni Potočari

Istina: 8.372

Snaga duhovnosti

Žrtvama vratio dostojanstvo

Svjedok zločina

Povjerenje, pa pomirenje

Nečasni savez

Ručna, premijeru

Srcem i djelima uz Srebrenicu

Svjetski stručnjak