Akademik Enes Karić, profesor na Fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu i direktor Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice BiH, jučer je putem na&scaron;eg lista javno osudio najnovije terorističke napade u svijetu u kojima su poginule desetine nevinih ljudi.

Jedan od najuglednijih bo&scaron;njačkih intelektualaca i čovjek do čijeg se stava i riječi drži ne samo u BiH već i u svijetu, akademik Karić upozorio je na one koji ubijaju nevine, posebno na one koji to čine, tobože, u ime vjere, poručujući da takve, pored svega ostalog, i &bdquo;vjerničkim srcem&ldquo; treba prezreti.

Osvrnuo se na zločine počinjene u Tunisu, Kuvajtu, Francuskoj, zločine koji se čine diljem Bliskog istoka, a gdje su i počinioci i žrtve uglavnom muslimani.

- Ljudi okrutna srca uzeli su za pravo da govore u ime islama, &scaron;tavi&scaron;e, da u ime te nama drage vjere ubijaju, pale, ru&scaron;e, protjeruju teroriziraju. Njihova djela treba osuditi s gađenjem - poručio je akademik Karić, dodajući da takvi nemaju ni&scaron;ta s islamskom vjerom niti dobročinstvom koje ona u sebi nosi.

Riječi akademika Karića imaju posebnu težinu. Izgovorio ih je&nbsp; čovjek vanrednog intelektualnog duhovno-moralnog autoriteta čiji stavovi obavezuju svakog ko imalo drži do svog karaktera i obraza, posebno onih koji na tom obrazu nose čistotu islamske vjere. Kao čovjek koji je dio samog vrha IZBiH, njegove riječi imaju i zvaničan kontekst.

Osim &scaron;to osuđuje i upozorava na po&scaron;ast nano&scaron;enja zla nevinima u ime islama, riječi akademika Karića govore da se takvima možemo suprotstaviti samo pravilnim tumačenjem i učenjem o islamu. Zato i trebamo paziti ko to nama i na&scaron;oj djeci priča o islamu - da li uvaženi učenjaci poput Karića ili samozvani &scaron;ejihulislami &scaron;to nam se, nakon rata, nerijetko ukazuju kao &bdquo;spasioci vjere&ldquo;. Odbrana islama od onih koji ga žele zloupotrijebiti i unakaraditi za muslimane u BiH je od životne važnosti. &nbsp;

&nbsp;

Komentar dana

Poruke autoriteta

Sinan Alimanović, bh. dirigent, kompozitor, aranžer i profesor, jedan od pet najboljih džez kompozitora u svijetu, odu&scaron;evio je američku publiku nastupom na 2. &bdquo;Annual Jazz Gala Concertu&ldquo;. Alimanović je priredio vrhunsku izvedbu koju je otvorio solo formom, &scaron;to je njegov nastup činilo jedinstvenim. Pristup kompoziciji predstavljao je svojevrsni kontrast u odnosu na izvedbe realizirale prije. Baladni manir kompozicije i umjetnikov specifični pijanizam publiku su uveli u katarzičnu atmosferu.

Reakcije publike su vi&scaron;e nego pozitivne, odu&scaron;evljena i zadovoljna ispratila ga je gromoglasnim aplauzom.

S na&scaron;im Sinanom preksinoć su u Njujorku rame uz rame svirali vrsni muzičari iz Sjedinjenih Američkih Država, Čilea, Izraela, Njemačke, Velike Britanije i Turske.

Sinan Alimanović rođen je 1954. godine. Studirao je na Akademiji muzičkih umjetnosti u Skoplju, Pri&scaron;tini i Sarajevu. Pet puta je bio dirigent i aranžer na Eurosongu, a u karijeri je zabilježio brojne nastupe &scaron;irom Evrope i Amerike.

&nbsp;

Sinan Alimanović

Kad Bosanac zasvira

Samanta Pauer (Samantha Power), ambasadorica SAD u Ujedinjenim narodima, članica kabineta američkog predsjednika Baraka Obame (Barack) i borac za ljudska prava potlačenih i ugroženih, uoči obilježavanja 20. godi&scaron;njice genocida u Srebrenici i razmatranja rezolucije o genocidu u Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a poslala je snažne poruke kako preživjelim žrtvama najvećeg zločina u novijoj svjetskoj historiji tako i svim negatorima genocida.

Pauer, nekada&scaron;nja novinarka koja je u svijet iz agresijom razorene BiH prije dvadesetak godina slala i &scaron;irila istinu o zločinima nad narodom, kako je tada govorila, &bdquo;koji ubijaju, ne zbog toga &scaron;to su ne&scaron;to počinili, već zbog onoga &scaron;to jesu&ldquo;, nikada se nije prestala boriti za BiH i istinu o ratu u na&scaron;oj zemlji.

Tako istupe srbijanskih i zvaničnika RS o negiranju genocida ova visoka zvaničnica SAD vidi kao njihovo samodiskreditiranje i samoomalovažavanje te je povodom toga ponovila da SAD i međunarodna zajednica nemaju sumnje &scaron;ta se događalo od 1992. do 1995. godine. Također, za na&scaron;u zemlju od izuzetne je važnosti i njena poruka da BiH uvijek može računati na SAD.

Pauer je rođena 1970. godine u Irskoj, a u Ameriku je do&scaron;la kada je imala devet godina. Prije imenovanja na sada&scaron;nju poziciju bila je &scaron;efica za međunarodne odnose i ljudska prava u Nacionalnom vijeću za sigurnost i specijalna pomoćnica američkog predsjednika Baraka Obame.&nbsp;Dobitnica je Pulicerove nagrade za knjigu o ratu u BiH &bdquo;Problem iz pakla&ldquo;.

&nbsp;

Samantha Power

Trajna borba za istinu

Poslije političke i medijske propagande o tome kako je nacrt britanske rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a o Srebrenici usmjeren protiv srpskih interesa (?!), u regionu autori tih teorija zavjere suočavaju se s nekoliko neizbježnih realnosti.

Poziv na priznanje da se u Srebrenici u julu 1995. dogodio genocid jasan je zahtjev da se s negiranjem historijskih fakata mora prestati, zbog budućih generacija i apsolutno svih građana BiH i regiona.

To ostavlja i sve manje prostora za isticanje jednonacionalnih &ldquo;interesa&rdquo;! Istina o Srebrenici tu bizarnu farsu ponovo raskrinkava, a njene negatore dovodi na novi stub srama.

I drugo, iako se u Beogradu najavljuju diplomatske iskre o usagla&scaron;avanju rezolucije u Njujorku, čak i kad se pristane na neki semantički kompromis, ni&scaron;ta ne može umanjiti činjenicu da se u istočnoj Bosni dogodio genocid. Kao ni činjenicu da su ga počinile srpske snage iz najnižih &ldquo;ljudskih&rdquo; i propalih velikodržavnih pobuda.

Ni Rusija ni Kina u Vijeću sigurnosti ne mogu, a sigurno i neće promijeniti tu povijest. Jer, lekcije iz Srebrenice se ne ističu iz nikakve osvetoljubivosti, već da bi se čovječanstvo upozorilo na vlastite gre&scaron;ke. Izvjesno je da za razliku od na&scaron;ih, domaćih političara, ruski i kineski diplomati nisu vođeni kapricem, a jo&scaron; manje forsiranim &ldquo;neznanjem&rdquo;, pa da svojim zemljama dozvole diskreditaciju te vrste.

I pored burnih riječi, prvenstveno iz Moskve, za neku novu balkansku historijsku reviziju ipak nema mjesta! Ko bi pametan sebi dozvolio sramotu te vrste!

Čim prije, u novom suočenju s istinom o Srebrenici i politički Beograd toga postane svjestan - tim bolje. Postoji, dakle, samo jedan - najvažniji smjer ka pomirenju: to je put istine i pravde! A to je i sama srž nove rezolucije u UN-u.

Odgovorno o Srebrenici

Naser Orić, srebrenički ratni komandant i heroj, nakon 16 dana provedenih u &scaron;vicarskom pritvoru konačno je u domovini i na slobodi. I hvala Bogu da je tako, jer svaki drugačiji ishod za komandanta i svakog istinskog domoljuba u BiH bio bi neprihvatljiv i poražavajući. Bakir Izetbegović, bo&scaron;njački član Predsjedni&scaron;tva BiH, pohvalio se da je najzaslužniji &scaron;to je Orić izručen BiH, a ne Srbiji.

Treba li u ovakvoj situaciji, kada je sreća &scaron;to žrtva nije zavr&scaron;ila u rukama dželata, neko pisati zasluge, loviti političke poene i profitirati na Orićevoj sudbini. Izetbegović se poku&scaron;ao prikazati spasiocem heroja i njegovom jedinom i posljednjom slamkom spasa, tvrdeći da je &bdquo;BiH očuvala integritet svog pravosudnog sistema&ldquo;. A ustvari je dokazao suprotno.

Za razliku od Ejupa Ganića i Jovana Divjaka, koji su bili hap&scaron;eni po srbijanskim potjernicama, Orić jučer na tlo domovine koju je branio nije kročio kao slobodan čovjek. 
Sproveden je pod jakim mjerama osiguranja u Tužila&scaron;tvo, ne kao heroj, &scaron;to jeste, nego kao osumnjičenik i tako će ostati do obustave istrage ili podizanja optužnice za ratni zločin. Nema tu mnogo toga čime bi se Izetbegović i vlast koju predstavlja trebala hvaliti i ponositi. S Orića je davno trebala biti skinuta ljaga.

Osim toga, Izetbegović se nakon odluke o izručenju Orića pohvalio da je na njegovu inicijativu Tužila&scaron;tvo BiH putem Ministarstva pravde zatražilo izručenje. Gdje je tu neovisnost pravosuđa i da li Izetbegović može ili treba davati nalog za ovakve poteze? Ako je i morao vratiti Orića, za&scaron;to o tome mora obavje&scaron;tavati javnosti, bacajući sjenu sumnje na cijelu državu i sistem. Zar to nije direktno uplitanje u rad pravosuđa?

Treba li neko profitirati na činjenici da je ratni heroj Srebrenice već &scaron;estu godinu osumnjičenik u svojoj zemlji, &scaron;to je uhap&scaron;en u &Scaron;vicarskoj, &scaron;to je proveo nevin dvije sedmice u pritvoru i &scaron;to je kao osumnjičenik izručen BiH?

Za svakog legalistu, poznavaoca, ali i laika prava i pravnih propisa, jasno je da je Orić, kada je izlazio iz Ha&scaron;kog tribunala, iza&scaron;ao kao pobjednik i heroj. Ali, ove su vlasti, ako imaju zasluge &scaron;to je izručen, onda i krive &scaron;to je pro&scaron;ao kroz novu golgotu.

&nbsp;

&nbsp;

Politički poeni

Dejvid Robinson (David) jučer je kao prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH imao posljednji radni dan, a s te pozicije oti&scaron;ao je u Va&scaron;ington na poziv američkog predsjednika Baraka Obame (Barack), koji mu je namijenio važnu funkciju u Stejt departmentu.

Dok većina zagovarača zatvaranja OHR-a zbog, kako kažu, bespotrebnosti, priča da u BiH dolaze samo trećerazredni ili petorazredni diplomati, Robinson je dokaz da SAD u na&scaron;u zemlju &scaron;alju ozbiljne diplomatske kadrove. Da nije tako, Robinson sigurno ne bi dobio poziv od predsjednika najmoćnije države da dođe raditi u američkoj vladi.

Dok je bio angažiran u BiH, Robinson je kao zamjenik visokog predstavnika po&scaron;tovao integritet na&scaron;e zemlje, slao pomirljive, ali kad je trebalo, jasne poruke onima koji su radili suprotno.

Ambasador Robinson rođen je u Hartfordu, američkoj saveznoj državi Konetiket, a diplomirao je na Univerzitetu &bdquo;Notre Dame&ldquo;. Počasni je diplomant Nacionalnog ratnog koledža, na kojem je stekao zvanje magistra nauka u oblasti strategije nacionalne sigurnosti, a također posjeduje i zvanje magistra teologije.

Dejvid Robinson

Prvorazredni diplomata

Nije potrebno biti posebno stručan niti posjedovati precizne podatke o radu na terenu da bi se uočilo da su Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) i Ambasada SAD, s ambasadoricom Morin Kormak (Maureen E. Cormack) na čelu, za bh. stanovni&scaron;tvo u oba entiteta u proteklim mjesecima uradili vi&scaron;e nego obje entitetske vlade zajedno.

Dok su se vlasti u FBiH svađale zbog toga ko će koliko javnih kompanija preuzeti, zbog čega je uostalom pukla i koalicija, a vlasti RS s opozicijom prepirale u vezi s aferom &quot;Dva papka&quot;, Kormak je sa svojim timom pomagala ugroženom stanovni&scaron;tvu, a pogotovo onom dijelu pogođenom te&scaron;kim poplavama.&nbsp;

Dokaz predanosti Ambasade SAD i USAID-a običnim građanima BiH upravo je prekjučera&scaron;nja vijest iz Bijeljine i Gradačca o tome da SAD grade 150 kuća za žrtve poplava, a da je USAID u vrlo kratkom periodu nakon poplava izdvojio 15 miliona dolara. I time su očitali važnu lekciju na&scaron;im vlastima

&nbsp;

Ličnost dana Morin Kormak

Lekcija vlastima

Vijest da su &scaron;vicarske vlasti odobrile izručenje Nasera Orića Bosni i Hercegovini svi bh. patrioti i istinoljubivi ljudi na Balkanu dočekali su kao olak&scaron;anje. Prijedlog dvije rezolucije o Srebrenici i hap&scaron;enje ratnog komandanta tog grada podigli su tenzije i otkrili da je stabilnost krhka na ovim na&scaron;im prostorima. Toliko da ćemo, kako reče srbijanski novinar Du&scaron;an Ma&scaron;ić, prije ponovo zaratiti nego se pomiriti.&nbsp;

Slučaj &quot;Orić&quot; pokazao je vi&scaron;e opasnih činjenica. Srbija nije spremna da se suoči s krvavom pro&scaron;lo&scaron;ću, ne odustaje od svog viđenja historije koje svodi na strategiju negiranja genocida u BiH do krajnjih granica, ali zato nastavlja progoniti bh. građane. Za&scaron;to? Jer su Naser Orić i ostali branioci BiH potrebni Srbiji kako bi se na nogama očuvala jedna gnusna laž! To, kao i rehabilitacija Draže Mihailovića i ideologije srpskog nacionalizma, treba žalostiti sve koji se nadaju nekom normalnijem životu na ovim prostorima.

Ali, ni zvanično Sarajevo nema ni grama razloga da se busa u prsa. Institucije države BiH umnogome su krive &scaron;to je heroj Srebrenice i zavr&scaron;io iza re&scaron;etaka. Također, i nakon hap&scaron;enja reagirali su tromo i neodlučno, dopu&scaron;tajući da se ponižavaju i država i njeni nevini građani. Da nije bilo vjerničkih dova, suza majki Srebrenice, pa i prijetnji otkazivanjem obilježavanja 20. godi&scaron;njice genocida i dženaze 11. jula, &scaron;to se tiče bh. političara, Orić bi jo&scaron; tamnovao.&nbsp;

No, sarajevski političari zato će Orića narednih dana koristiti kao monetu za vlastito uzdizanje (zbog čega im je uostalom i interesantan), ali činjenica da je čovjek koji je oslobođen u Hagu hap&scaron;en i maltretiran dovoljno govori i o rejtingu &scaron;ićardžija, ali i o tome &scaron;ta su napravili od države. Zamislite, uostalom, da negdje po potjernici iz Srbije bude uhap&scaron;en i maltretiran hrvatski general Ante Gotovina, i sve će vam se samo kazati. Zato slučaj &quot;Orić&quot; mora biti nauk svima - kada već nismo ni&scaron;ta naučili iz hap&scaron;enja Ganića, Divjaka, Juri&scaron;ića...

Kako god, sada je prilika da se tenzije spuste, da se preostalih petnaestak dana u miru dovr&scaron;i organiziranje komemoracije žrtvama posljednjeg genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata te da se iz napaćenog grada uputi poruka da je genocid u Srebrenici gorka istina i da svaka priča o zajedničkoj budućnosti ima smisla tek kada se ona prihvati. Priznanje te istine nije ničija pobjeda, ali jeste ljudskost. Čestiti i u Srbiji to su odavno shvatili. 
&nbsp;

Sloboda za Nasera

Oduvijek smo znali da imamo kvalitetno mlijeko, kao i proizvode od njega, ali administrativne zavrzlame, komplicirana papirologija, neuređeni higijenski i veterinarski sistemi su na&scaron;e proizvođače mlijeka sprečavali da svoje proizvode plasiraju na ogromno tržite Evropske unije.

Jo&scaron; početkom svog pro&scaron;log mandata ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko &Scaron;arović ubrzano je pokrenuo aktivnosti da se to promijeni i da domaćim proizvođačima omogući da prodaju svoje proizvode i preko granice.

Iako je taj proces bio donekle usporen, zaustavljen njegovom smjenom, &Scaron;arovićev povratak u Vijeće ministara i na staro ministarsko mjesto automatski je ubrzao proces te su bh. mljekari prekjučer dobili zeleno svjetlo za izvoz mlijeka u EU. 
&nbsp; 
S pravom mljekari taj dan nazivaju historijskim, prvi put svoje proizvode mogu plasirati na, možda, najzahtjevnije trži&scaron;te, koje će od njih tražiti uvijek vi&scaron;e i bolje. &Scaron;arović je rođen 16. septembra 1956. godine u Rogatici. U Sarajevu je 1979. godine zavr&scaron;io Pravni fakultet. Od 2002. do 2003. bio je član Predsjedni&scaron;tva BiH. Oženjen je i otac dvoje djece.

&nbsp;

Ličnost dana Mirko Šarović

Spas za mljekare

Te&scaron;ko se oteti dojmu da očajnički napori bh. vlasti na čuvanju i minimalne &scaron;anse za obnavljanje životno potrebnog kreditnog aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), a time i s ostalim internacionalnim kreditorima, neodoljivo podsjećaju na sudbonosno rje&scaron;enje koje se trenutno poku&scaron;ava postići za Grčku.

Grčka se, naime, postizanjem dogovora s istim međunarodnim finansijerima, s kojima, uzgred, pregovaramo i mi, nastoji spasiti od bankrota. Riječ bankrot sasvim je realna i kada je riječ o Federaciji. Dubioza u budžetu od 646 miliona KM je rekordna, a same obaveze odavno su prema&scaron;ile milijardu KM, &scaron;to predstavlja polovinu od iznosa budžeta.

Jo&scaron; jednu od paralela s Grčkom predstavlja činjenica da je federalna vlast dovedena pred zid te da vi&scaron;e doslovno i nema alternativnih izvora finansiranja. Vlada Fadila Novalića ima i druge identične probleme s ovom zemljom.&nbsp;

Ne zna kako isplatiti predstojeće tran&scaron;e MMF-a koje neumoljivu stižu na naplatu, niti je načisto s budućom isplatom penzija te socijalnih davanja i plaća. U najkraćem, FBiH bez novog novca MMF-a neće moći isplatiti ranije dugove stvorene prema ovog finansijskoj instituciji. Jednako kao i Grčka.

Uzmu li sve ove činjenice u obzir, onda se može opravdano postaviti pitanje čeka li nas ista sudbina kao i Grčku. Ako ćemo po&scaron;teno, Federacija je možda i u goroj situaciji, jer nema ni približnu količinu pažnje evropskih sila poput Grčke. Također, jasno je da smo i svjetlosnim godinama udaljeni od eurozone, u kojoj se Grčka nalazi te pregovara o ostanku u zoni članica EU koje su euro prihvatile kao službenu valutu.

A sve su prilike da ćemo, u situaciji u kojoj se trenutno nalazimo te s ovakvom vla&scaron;ću, koja je davno izgubila kompas, nastaviti tonuti i dalje.

&nbsp;

&nbsp;

Sudbina Grčke

Bo&scaron;njačkim učenicima u Republici Srpskoj osporeno je učenje Ustavom zagarantiranog bosanskog jezika i u njihove đačke knjižice i svjedočanstva od ove godine bit će upisano da su učili nepostojeći bo&scaron;njački jezik.

S obzirom na to da znaju da je bosanski jezik ustavna kategorija, nadležne obrazovne institucije u RS za preimenovanje bosanskog u bo&scaron;njački jezik nisu izdale nikakav zvanični dokument, već su izgon bosanskog jezika iz njihovih &scaron;kola uradili na osnovu usmenih naredbi inspektora obrazovanja, odnosno njihovih političkih mentora.

Da uvođenje takozvanog bo&scaron;njačkog jezika u RS predstavlja kontinuitet negiranja svega &scaron;to u primisli ima Bosnu i Hercegovinu, to je potpuno jasno. Ali, u ovom trenutku nikome zdravom ne može biti jasno da na ovako drsko kr&scaron;enje ustavom zagarantiranih prava Bo&scaron;njaka u ovom entitetu ostaju nijeme država i njene institucije zadužene da se brinu o provođenju tih prava na svim nivoima.&nbsp; &nbsp;

Bo&scaron;njak, učitelj u Zvorniku, saznajemo, prije nekoliko dana odbio je da u đačku knjižicu učenicima kojima je predavao bosanski upi&scaron;e ocjenu iz &bdquo;bo&scaron;njačkog jezika&ldquo;, &scaron;to je izazvalo bijes direktora &scaron;kole u kojoj radi i koji je odmah naredio da, umjesto ovog &bdquo;neposlu&scaron;nog&ldquo;, &bdquo;bo&scaron;njački jezik&ldquo; u knjižicu upi&scaron;e drugi, &bdquo;poslu&scaron;ni&ldquo; učitelj te &scaron;kole.&nbsp; &nbsp;

Na sve ove zloupotrebe i diskriminaciju danima &scaron;ute i ombudsmani i ministri za ljudska prava i raznorazni bo&scaron;njački du&scaron;obrižnici u zemlji. Ne tiče ih se, očito! Ili možda čekaju da se pred njihove sarajevske kabinete ponovo parkiraju &scaron;atori s prognaničkom djecom koja ih imaju mnogo &scaron;ta pitati, pa i to ko odobrava progon BiH iz RS. A izgon bosanskog jezika iz RS jedna je od posljednjih faza izgona BiH iz tog entiteta!

&nbsp;

Progon Bosne

Samo Bog zna kroz kakve je patnje prolazio dječak Smajo Ćesir i na &scaron;ta je mislio kada se rođena majka, potpomognuta njegovim očuhom, iživljavala nad njim, zlostavljajući ga danima.&nbsp;

Iako prekasno, jer Smajino tijelo nije vi&scaron;e izdržalo, ovozemaljska pravda je stigla monstrume presudom koju je izrekao Jasenko Ružić, sudija Kantonalnog suda u Sarajevu, poslav&scaron;i Enu Lipu i Saliha Arnautovića na ukupno 80 godina iza re&scaron;etaka, a dedu i nanu, koji su sve nijemo posmatrali na pet godina zatvora.&nbsp;

Strpljivo je sudija Ružić saslu&scaron;ao sve dokaze. Nisu ga pokolebali navodi odbrane da su roditelji malog Smaje neuračunljivi i psihički bolesni. Zahvaljujući njemu, vratila se vjera u pravdu. Reakcije u sudnici nakon izricanja presude bile su pozitivne, &scaron;to je jo&scaron; jedna potvrda da se radi o odgovarajućoj kazni za monstruozno zlodjelo.

&nbsp;

Jasenko Ružić

Riječ pravde

Pro&scaron;losedmična vijest da su u Sveučili&scaron;noj kliničkoj bolnici u Mostaru u samo desetak dana umrle tri bebe &scaron;okirala je cijelu BiH. Nema čovjeka kojem se srce nije stegnulo zbog tragične sudbine novorođenčadi, ali i njihovih roditelja, porodica...&nbsp;

&Scaron;okirani, ožalo&scaron;ćeni, iznenađeni i u strahu od novih sličnih slučajeva su svi osim nadležnih institucija. Počev od odgovornih i zaposlenih u Kliničkoj bolnici u Mostaru pa do svih ostalih u lancu odgovornosti, koji bi se mogli naći obuhvaćeni eventualnom istragom o smrti tri bebe.&nbsp;

Dok majke koje su se tek porodile u mostarskoj i bolnicama &scaron;irom BiH, kao i trudnice koje čekaju najljep&scaron;i dan u životu, umjesto da mu se raduju strahuju od sudbine majki nesretnih beba, ljekari, epidemiolozi, inspektori, ministri &scaron;alju im svojim pona&scaron;anjem poruku u 21. stoljeću da je normalno ako im beba umre zaražena bakterijom.&nbsp;

Jo&scaron; nas sve ubjeđuju da je smrt tri bebe u deset dana skoro identična stopi smrtnosti novorođenčadi u Evropi!

Ba&scaron; kao da smo mi svi ostali koji nismo dio pokvarenog sistema vlasti koji misli samo na svoju djecu, a na&scaron;a mogu umirati &bdquo;srazmjerno evropskoj stopi&ldquo;, toliko neupućeni i nepismeni, da ne znamo da je BiH odavno pri dnu ljestvica ne samo kvaliteta rađanja &nbsp;nego i življenja uopće. Kao da svako od nas skoro svakodnevno ne svjedoči katastrofalnim uvjetima u na&scaron;im zdravstvenim ustanovama.&nbsp;

Zato bi se, iako već kasne, nadležna tužila&scaron;tva koja se za pokretanje istrage o smrti beba u Mostaru pravdaju time &scaron;to nisu dobila nikakvu prijavu, konačno trebala početi baviti svojim poslom. Krenuti u akciju i zaustaviti ubice na&scaron;e djece. Jer, kako drugačije nazvati one na vlasti koji na&scaron; novac koji izdvajamo za zdravstvo, trpaju u svoje džepove, umjesto da ga ulažu u bolje uvjete u zdravstvenim ustanovama. Oni su pravi krivci &scaron;to nam bakterije haraju porodili&scaron;tima. Samo ih nadležni trebaju naći. I kazniti. Naravno, ako budu htjeli.

Mostarska tragedija

Za pobjedu Amela Ćurića u popularnom regionalnom takmičenju &quot;X Factor&quot; u najmanju ruku može se reći da je zaslužena i po&scaron;tena. Čovjek koji je osvojio žiri i publiku od prvog pojavljivanja na &quot;X Factoru&quot; preksinoć je pokorio beogradsku Kombank arenu i zasluženo osvojio novčanu nagradu u vrijednosti od 20.000 eura.&nbsp;

Bosanci i Hercegovci jo&scaron; jednom su udružili snage i podržali talentiranog Gračanliju, čije je ime skandirala publika u punoj beogradskoj Areni. Nakon tri sjajna nastupa, dru&scaron;tvene mreže su bile pune komentara podr&scaron;ke upućenih bh. pjevaču, koji je nakon progla&scaron;enja od sreće smogao snage reći samo: &quot;Snovi su se ostvarili&quot;...

Lijepo je bilo jo&scaron; jednom se uvjeriti u veliki talent Bosanca koji se, među 12.000 prijavljenih kandidata za ovo takmičenje, izborio za prvo mjesto.&nbsp;

Ćurić je rođen 7. avgusta 1980. u Gračanici. Muzikom se počeo baviti 1988. godine, a s obzirom na to da je pokazivao interesiranje za sevdalinku i harmoniku, roditelji su ga upisali u osnovnu muzičku &scaron;kolu. Pobjedom u superfinalu prvog bh. rijaliti &scaron;oua &quot;OBN Music Talents&quot; 2003. godine u sarajevskoj Zetri započeo je karijeru pop-rok muzičara.

Amel Ćurić

Ostvareni snovi

<div>Kukanje je disciplina za gubitnike. Ako si nemoćan da bilo &scaron;ta uradi&scaron;, ti zakukaj, a nama te nepodno&scaron;ljive večeri u Kujabi nije preostalo ni&scaron;ta drugo nego zakukati nad vlastitom sudbinom i zapitati se čime li smo je zaslužili. Pored svega drugog, pa zar jo&scaron; i u fudbalu?</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>Tačno godinu nakon te bezočne mundijalske pljačke kojoj je svjedočila cijela planeta, čovjek i dalje ne može, a da se ne zapita &scaron;ta bi bilo da novozelandski neznalica u sudijskoj odori nije podigao zastavicu, pogre&scaron;no signalizirao ofsajd Edina Džeke i poni&scaron;tio mu pogodak?&nbsp;</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>Da je tada priznat njegov, kao kristal čist gol Nigeriji u ključnoj utakmici grupne faze Svjetskog prvenstva u Brazilu, kojim smo trebali povesti sa 1:0?&nbsp;</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>&Scaron;ta bi bilo kad bi bilo... Možda bismo oti&scaron;li u drugi krug i li&scaron;eni svakog tereta, u osmini finala svijetu priredili poslasticu za pamćenje? Možda čak i pro&scaron;li dalje, pa kvalifikacije počeli mnogo bolje nego &scaron;to jesmo, već razmi&scaron;ljali o Euru u Francuskoj...&nbsp;</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>Nama&scaron;tati je lako, ali sigurno se ne bi zavr&scaron;ilo onako kako se zavr&scaron;ilo, turobno i tegobno, eliminacijom i krahom koji je uslijedio nakon nje.</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>No, ne smijemo i ne trebamo se osjećati kao gubitnici. Najljep&scaron;e životne priče kroje se na najteži način i preko trnja, krvlju i suzama. Mi smo ih te večeri prosuli dovoljno za cijeli život, ali valjda nam je tako bilo suđeno, kao neka neminovnost kroz koju treba proći na putu do nečeg većeg i vi&scaron;eg.&nbsp;</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>Uspjeh se kroji učenjem iz neuspjeha i izdizanjem iz nesreće. Zato prestanimo kukati, gledajmo naprijed i gradimo nove pobjede, poput one koju smo nedavno ostvarili protiv Izraela.</div>

Godina pljačke

Nema predaje, borba ne smije stati! Poručile su to stotine mladih ljudi koji su bolovali od raka drugim mladima i djeci koji trenutno vode svoju bitku za život, u sklopu akcije &bdquo;Oni su heroji&ldquo;. Ova akcija, koju je organiziralo Udruženje &bdquo;Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH&ldquo;, tako je prekjučer okupila najjače borce među nama da svojim vr&scaron;njacima pruže podr&scaron;ku i primjer da je moguće da se izbore, da pobijede rak i da nakon toga nastave svoj život.

Nije ovo prvi put da Udruženje, predvođeno Lejlom Kamerić, priređuje ovakve događaje. Ona je omogućila da djeca koja danas leže u bolničkim posteljama čitaju ohrabrujuće poruke onih koji su prije njih ležali na istom mjestu i izliječili se. &nbsp;

Možda i najveći projekt koji je pokrenulo ovo udruženje jeste gradnja roditeljske kuće pored Pedijatrijske klinike u Sarajevu. Tu bi mogli ostajati roditelji djece koja bolju od raka. Naravno, besplatno i neograničeno.

Lejla Kamerić rođena je 1967. godine u Bihaću, a odrasla je u Sarajevu. Diplomirani je elektroinžinjer informatičar. Majka je dvije djevojčice. Upravo je traumatično iskustvo bolesti jedne od kćerki Lejlu motiviralo da se uključi u Udruženje, gdje je kasnije izabrana za predsjednicu.

Poruke autoriteta

Kad Bosanac zasvira

Trajna borba za istinu

Odgovorno o Srebrenici

Politički poeni

Prvorazredni diplomata

Lekcija vlastima

Sloboda za Nasera

Spas za mljekare

Sudbina Grčke

Progon Bosne

Riječ pravde

Mostarska tragedija

Ostvareni snovi

Godina pljačke

I ona je heroj

Kolumne

Poruke autoriteta

Kad Bosanac zasvira

Trajna borba za istinu

Odgovorno o Srebrenici

Politički poeni

Prvorazredni diplomata

Lekcija vlastima

Sloboda za Nasera

Spas za mljekare

Sudbina Grčke

Progon Bosne

Riječ pravde

Mostarska tragedija

Ostvareni snovi

Godina pljačke

I ona je heroj