Da su rudari Krekinog rudnika &bdquo;Mramor&ldquo; u Tuzli, u noći s četvrtka na petak, u znak protesta zbog stanja u kojem su se na&scaron;li, obustavili proizvodnju te naredni dan dva sata odbijali izaći iz jame, saznalo se tek nakon &scaron;to je ova rudarska drama bila okončana.&nbsp;

Eksplozija rudarskog nezadovoljstva bila je očekivana, jer su upravo u Mramoru, zbog nemogućih uvjeta rada, rudari već jednom umalo obustavili proizvodnju. Naime, do obećane modernizacije rudnika, nakon &scaron;to su postali dio koncerna &quot;Elektroprivrede BiH&quot;, nije do&scaron;lo, a zastarjela oprema uzrokovala je drastičan pad proizvodnje, kao i rudarskog standarda.

&quot;Mramorovi&quot; rudari, po svoj prilici, dugo su trpjeli, a nadležna uprava Kreke uporno skrivala stvarno stanje, &scaron;titeći, očito, svoju (ne)upravljačku poziciju, ali i hator svog federalnog gazde &bdquo;Elektroprivrede BiH&ldquo;.&nbsp;

To &scaron;to su plaće Krekinih rudara niže za nekoliko stotina maraka od primanja njihovih kolega u drugim rudnicima, &scaron;to su neredovne, &scaron;to se oni godinama liječe na veresiju, jer im nije uplaćivano zdravstveno osiguranje, &scaron;to nema prijema mlađih rudara kako bi zamijenili one pred penziju, to je sve godinama gurano pod tepih. &nbsp;

Jedna noć obustave proizvodnje i dva sata odbijanja izlaska 90 &bdquo;Mramorovih&ldquo; rudara iz jame tek je tiha najava onoga &scaron;ta se sprema u Krekinim rudnicima. &nbsp;

A kada krene, onda će rudari, osim o plaćama, zdravstvenom i penzijskom osiguranju, jubilarnim nagradama, zastarjeloj opremi, postavljati i ne&scaron;to neugodnija pitanja poput onih o menadžerskim plaćama ili o tome koliko je to milionera u posljednjih nekoliko godina rođeno ispod Krekine strehe. Neće biti lako ni jednima ni drugima, samo &scaron;to rudari u ovom slučaju nemaju &scaron;ta izgubiti.

Komentar dana

Rudarski bunt

Nakon &scaron;to je pro&scaron;log ljeta prisilno okončao Mundijal u četvrtfinalu zbog povrede pr&scaron;ljena, fudbalski superstar Brazila Nejmar (Neymar) prije vremena zavr&scaron;ava drugo najveće takmičenje za &quot;Karioke&quot; - Kopa Ameriku. &nbsp;

Često nazivan najvećim prevarantom u dana&scaron;njem fudbalu zbog prečestog simuliranja, Nejmar je, nakon poraza od Kolumbije, loptom napucao suparnika Pabla Armera. Ljut zbog kiksa i, kako je poslije otkrio, brojnih o&scaron;trih prekr&scaron;aja na njemu koje čileanski sudija Enrike Oses (Enrique Osses) nije kažnjavao, Nejmar je napravio nesportski gest.&nbsp;

Ovim potezom rekao je zbogom Kopi te je ostavio saigrače na cjedilu, jer je suspendiran na četiri meča, &scaron;to znači da, ako Brazil i dođe do finala, Nejmar opet neće igrati. Dugo je brazilski majstor na udaru svjetske fudbalske javnosti.&nbsp;

Od optužbi za simuliranje, namjerno ponižavanje driblinzima do toga da je mekan u duelima, Nejmar je morao jednom eksplodirati. Rođen je 5. februara 1992. godine u Sao Paulu. Karijeru je počeo 2009. u Santosu, za koji je postigao 136 golova. Član je Barcelone od 2013.

Nejmar

Svjetska zvijezda tankih nerava

Emina Busuladžić, članica Sindikata radnika tuzlanske Fabrike deterdženata &bdquo;Dita&ldquo; i nekada&scaron;nja predsjednica &Scaron;trajkačkog odbora ove firme, jedan je od najagilnijih boraca za opstanak i ponovno oživljavanje jedine fabrike ove vrste u BiH.&nbsp;

Uz dužno priznanje svim radnicima &bdquo;Dite&ldquo; koji su godinama čuvali fabriku i ma&scaron;ine od lo&scaron;e vlasti i vlasnika, koji su i radnike i tvornicu htjeli potpuno uni&scaron;titi, mora se priznati da je glas Emine Busuladžić najjače odjekivao i stalno upozoravao na kriminal u &bdquo;Diti&ldquo; i oko nje.&nbsp;

Zajedno sa svojim kolegama, ova agilna sindikalistkinja stalno je ponavljala da je jedini spas za &bdquo;Ditu&ldquo; i njene radnike pokretanje proizvodnje. Dugogodi&scaron;nja uposlenica tuzlanske firme nije propu&scaron;tala priliku da ukaže na kriminal i prema radnicima i prema firmi, koje su oni koji su ih trebali spa&scaron;avati, ustvari, godinama &nbsp;ubijali. &nbsp;

No, neviđenom uporno&scaron;ću i odlučno&scaron;ću Busuladžić i njene kolege dokazali su nakon dugogodi&scaron;nje mukotrpne borbe, tokom koje su bez plaća, bilo kakvih naknada i noseći hranu od kuće, po ki&scaron;i, snijegu i najvećim vrućinama dolazili u fabriku, da njihova borba nije uzaludna i da je moguće ne&scaron;to i sačuvati od grabežljivaca potpomognutih takvima istima u vlasti.&nbsp;

Stoga je podvig Busuladžić i njenih kolega vi&scaron;e od ličnog i lokalnog uspjeha. Oni su slanjem svojih proizvoda na police bh. trgovina probudili nadu da radnici u ovoj zemlji mogu mijenjati surovu stvarnost boljom budućno&scaron;ću. Bez obzira na odricanja i cijenu.&nbsp; 
&nbsp;

Glas „Dite“

Emina Busuladžić

&nbsp;

Govoreći da neće dopustiti da živ bude izručen Srbiji, ratni komandant Srebrenice Naser Orić, prema svjedočenju Ćamila Durakovića, pustio je suzu. Zadnji put Orić je plakao u oktobru 2004. godine dok su u ha&scaron;koj sudnici prikazivani snimci iz ratne Srebrenice u kojoj ljekari bez anestezije operiraju ljude i gdje djeca umiru na rukama svojih roditelja.

Kako u Hagu tako ni u &scaron;vicarskom pritvoru Orić nije plakao zbog sebe. Čvrsta je to japija. Suza ratnika koju je Orić pustio pripada čovjeku koji je (kao i mnogi od nas) blizu tome da izgubi i posljednju nadu da zaista postoji država za koju je ratovao, da &quot;bik nije važniji od &scaron;ehida ili heroja&quot;, i da će njene vođe i elite učiniti ne&scaron;to iskreno da ga izvuku iz ponižavajućeg položaja koji je, u su&scaron;tini, pljuvanje u lice državi BiH i žrtvama.&nbsp;

Jer, utamničeni Orić, kojeg je Hag oslobodio, nije samo krivica Srbije (pa makar nju znamo!) ili licemjernog svijeta koji u nama ionako vidi umiruće Indijance. Za ovo ponižavanje jednako su odgovorni i oni koji se, dok Orić tamnuje, iskreno bore jedino za očuvanje vlasti, umjesto da spase nevinog čovjeka. Za to vrijeme Kosovo snažnom diplomatskom inicijativom oslobađa biv&scaron;eg premijera i zapovjednika OVK-a Ramu&scaron;a Haradinaja, i to sve uz izvinjenje Slovenije, gdje je bio priveden. Osim načelnih izjava, BiH i dalje hladno gleda svog utamničenog komandanta.

A možda nekima u Sarajevu Orić i treba ponižen i zatvoren. Velikom vođi Bakiru Izetbegoviću, recimo, on najbolje služi kao dimna zavjesa dok se muči oko nagomilanih problema u SDA i koaliciji. Dok pumpa patriotske mi&scaron;ice pred masama, Bakir otkazivanjem posjete Tomislavu Nikoliću i sličnim gestovima zapravo Srbiji daje izlaznu varijantu za Orića i 20. godi&scaron;njicu Srebrenice, umjesto da &scaron;efa susjedne države u Predsjedni&scaron;tvu BiH, u blizini mezara Safeta Zajke i Envera &Scaron;ehovića, suvereno i državnički pita: &quot;Za&scaron;to nam hapsi&scaron; građane?!&quot;.

Ali, tako to biva u zemlji u kojoj jedan dan heroja Orića slave, drugi dan mu pakuju, pa mu se smiju jer živi od uzgoja ovaca, ili mu otpu&scaron;taju suprugu, a onda, uprkos svemu, pred narodom plaču za njim.&nbsp;

Pun je kufer svima na&scaron;ih laži, iluzija i zabluda. Onima koji narod truju stranačkom ideologijom i jeftinim patriotizmom, a važnije su im pločice u kupatilu od cisterni Orićevih suza, možemo samo poručiti: &ldquo;Dobili ste vlast, &scaron;titite građane, gradite državu - ili idite odakle ste i do&scaron;li&rdquo;.&nbsp;

&nbsp;

Orićeve suze

Stiv Ker (Steve Kerr) zna kako se osvajaju titule. Kao aktivan ko&scaron;arka&scaron; pet puta je bio prvak NBA lige, tri titule osvojio je kao član neponovljive generacije Čikago bulsa, dvije u dresu San Antonio sparsa. I danas se prepričava njegov odlučujući &scaron;ut iz NBA finala 1997. godine, kada je pogodio za konačni trijumf Bulsa u seriji protiv Juta džeza.&nbsp;

Već u svojoj prvoj trenerskoj sezoni opravdao je &scaron;ampionski pedigre. Nakon 40 godina čekanja, Golden Stejt voriorsi su osvojili vrh najjače svjetske lige, savladav&scaron;i u finalnoj seriji Klivlend kavalirse Lebrona Džejmsa (James) s ukupnih 4-2. Ker je, istina, dobio u ruke odličnu ekipu, ali bez njegovog sjajnog vođenja s klupe te&scaron;ko da bi se ta titula danas slavila u Ouklendu.&nbsp;

Bio je dovoljno pragmatičan da se prilagodi protivniku i odustane od &quot;silovanja&quot; svoje provjerene formacije. Kad je shvatio da mu prvi centar Bogut stvara vi&scaron;e problema nego koristi, snizio je prvu postavu, ubrzao igru i tako, praktično, slomio Klivlend.&nbsp;

Stiv Ker rođen je 27. septembra 1965. godine u libanskoj prijestonici Bejrutu. Kao igrač promijenio je sedam klubova. Kao trener odradio je svoju prvu sezonu na klupi Voriorsa. S maksimalnim učinkom.&nbsp;

Ličnost dana    Stiv Ker

Kako biti šampion

Uoči mjeseca posta predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Barak Obama (Barack) uputio je ramazansku čestitku muslimanima svijeta i istaknuo da u Americi &ldquo;različitost i patriotizam&rdquo; daju snagu slobodi vjeroispovijesti, &ldquo;podsjećajući nas na vrijednosti koje dijelimo&rdquo;.

Različitost, sloboda i patriotizam zajedničke su vrijednosti o kojima bi muslimani u Bosni posebno trebali razmi&scaron;ljati tokom ovog svetog mjeseca! Jer ključna poruka islama i jeste da je to vjera upućena svim ljudima i svim narodima, a ne samo onima koji se svrstavaju u vjernike.

Obamina poruka je vi&scaron;e nego dobrodo&scaron;la jer se svijet jo&scaron; suočava s gnusnim lažima i manipulacijama onih koji u svom radikalizmu ne prezaju od zloupotrebe vjere - ne samo islama već i drugih religija.&nbsp;

I ovaj put ramazanske riječi iz najmoćnije političke metropole svijeta sasvim su jasne i jednostavne. Imponira i to &scaron;to je državni sekretar Džon Keri (John Kerry) uz ramazansku čestitku podsjetio kako se u Va&scaron;ingtonu reflektira sve ono &scaron;to znači ovaj mjesec.

- Vrijeme je da se razmi&scaron;lja o svijesti i odgovornosti ljudi svih vjera da pomognu onima koji imaju potrebu, uključujući one koji su pogođeni siroma&scaron;tvom i žrtvama konflikta u zemljama kao &scaron;to su Burma, Irak, Libija, Nigerija, Somalija, Sirija i Jemen - rekao je Keri.

Kada zaokupljeni sobom na Balkanu razmi&scaron;ljamo o nezavidnom ekonomskom položaju, valja nam se prisjetiti da je na svijetu mnogo patnje poput one bosanske. Zato i moramo razmi&scaron;ljati o svojim kom&scaron;ijama i hrabro gledati u zajedničku budućnost. I stalno željeti i raditi na tome da nam se pro&scaron;lost vi&scaron;e ne ponovi.&nbsp;

Obamina čestitka

Holivudska glumica Anđelina Đoli (Angelina Jolie) planetarnu popularnost koristi u najbolje moguće svrhe, pa u svakom svom govoru ukazuje na globalne probleme.&nbsp;

Tako je u izlaganju na dvogodi&scaron;njem samitu Afričke unije, kako bi privukla pažnju na ženska prava koja su u mnogim dijelovima svijeta jo&scaron; ugrožena, Đoli hrabro i otvoreno govorila o nasilju nad ženama kao globalnoj epidemiji, bez razlike u tome je li riječ o problematičnim zonama ili mirnim dijelovima svijeta. &nbsp;

Nije se Đoli libila govoriti ni o tome da su pripadnice nježnijeg spola prečesto žrtve barbarskog nasilja koje nad njima provode ekstremisti, &scaron;to je ocijenila grupnim čovječanskim neuspjehom.&nbsp;

Sigurno je da žene &scaron;irom svijeta osjećaju po&scaron;tovanje prema moćnoj Anđi, istinskom borcu za prava nemoćnih, slabih, ugnjetavanih, ugroženih.&nbsp;

Anđelina Đoli rođena je 4. juna 1975. godine u Los Anđelesu. Dobitnica je tri Zlatna globusa i Oskara za najbolju sporednu ulogu, a u braku je s holivudskim glumcem Bredom Pitom (Brad Pitt).

Anđelina Đoli

Istinski borac

Ko nije prije nekoliko dana u &quot;Avazu&quot; pročitao kolumnu Abdulaha Sidrana u kojoj govori o prečesto kobnoj gre&scaron;ki potcjenjivanja neka to učini, pa makar i naknadno. Posebno bi iz nje mogao pouku izvući novopečeni predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović.&nbsp;

Jer, kako drukčije, ako ne kroz prizmu potcjenjivanja, razumjeti njegov odnos prema odluci četiri zastupnika iz njegove stranke u Parlamentu BiH da ubuduće djeluju neovisno od stavova Centrale.&nbsp;

&Scaron;emsudin Mehmedović, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović i Senad &Scaron;epić nisu samo dugogodi&scaron;nji visokopozicionirani kadrovi SDA. Oni su narodni predstavnici koji su ovoj stranci na izborima donijeli 55.000 glasova, a SDA je kao stranka pro&scaron;le godine dobila veću podr&scaron;ku nego Izetbegović kao kandidat za člana Predsjedni&scaron;tva BiH.&nbsp;

Njih četvorica su skoro polovica Kluba SDA u Parlamentu BIH i mogu imati presudnu ulogu za funkcioniranje parlamentarne većine na državnom nivou.&nbsp;

Zapravo, njihovim izlaskom iz stranačkog &scaron;injela i aktuelna državna vlast je de facto uvjetna i manjinska. Tim prije &scaron;to razlaz četvorke i Izetbegovića nije formalni, kadrovski i fotelja&scaron;ki, nego su&scaron;tinski. Oni, čini se, drukčije vide budućnost model funkcioniranja, ne samo SDA, nego i cijele BiH. &nbsp;

Čak i ako znamo da ova stranka ima &quot;bogatu&quot; historiju razlaza, frakcija i sukoba, nisu prečesto iz nje u važnim trenucima izlazili dojučera&scaron;nji potpredsjednici i aktuelni državni zastupnici.

Međutim, sudeći prema Izetbegovićevim izjavama i blagoj ignoranciji prema dojučera&scaron;njim saradnicima i kolegama, od kojih su mnogi, poput &Scaron;epića uveli veliki broj mladih u SDA, on potcjenjuje problem koji je upravo on napravio.&nbsp;

Posljedice takvog pristupa, nažalost, neće osjetiti samo SDA, nego i cijela država koja, i bez ovoga, ima sasvim dovoljno problema sa funkcioniranjem.

Četiri mušketira

Fadil Novalić, premijer Federacije BiH, ne prestaje pristajati na muku građanima ovog entiteta koje more brige za puko preživljavanje. Dok se federalna vlast SDA, HDZ-a BiH i DF-a raspala prije nego &scaron;to se uopće i sastala, Novalić tvrdi da &quot;nema krize u Vladi FBiH&quot;. To je valjda razlog &scaron;to je premijer jučer izbjegao i suočenje s poslanicima u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, koji su tražili od njega da položi račun i pokaže ima li podr&scaron;ku ili ne.&nbsp;

No, ovakve Novalićeve izjave i ignoriranje Parlamenta FBiH pokazuju da ili ne zna gdje živi, &scaron;to je manje vjerovatno, jer se radi o dojučera&scaron;njem uspje&scaron;nom privredniku, ili pak, &scaron;to je bliže istini, ne želi da vidi da propada tlo, pardon, fotelja na kojoj sjedi.&nbsp;

Poslanici Parlamenta FBiH jučer su glasno i osnovano tražili njegovu ostavku. Da je ovdje normalna evropska demokratija, Novalić bi je sam već podnio i na vrijeme shvatio da možda on drži ključ za početak rje&scaron;avanja krize u Federaciji, ali je fotelja, čini se, prirasla srcu.&nbsp;

Fadil Novalić rođen je 25. septembra 1959. godine u Gradačcu. Osnovnu &scaron;kolu i gimnaziju zavr&scaron;io j eu rodnom gradu, a na Ma&scaron;inskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1983. Oženjen je i otac tri kćerke.

Ličnost dana Fadil Novalić

Ima li krize?

Tvrdnje o tome da se BiH, a posebno Federacija, trenutno nalazi možda u najvećoj političkoj krizi u cijelom poslijeratnom periodu, iz dana u dan dobivaju na težini. Jučera&scaron;nji događaji u Federalnom parlamentu de facto su potvrdili rasulo u vlasti, a nagovijestili su zaista težak period za državu koju čekaju brojni nagomilani problemi.

Naime, strankama koje su bez pravog programa i kompasa pohrlile da formiraju vlast radi vlasti, rukovođene, kako je vrijeme pokazalo, uglavnom ličnim interesima za ovladavanje resursima, u najvi&scaron;em organu zakonodavne vlasti se sve ono &scaron;to su u posljednje vrijeme radili nasilu, vratilo poput bumeranga. Otrežnjenje im, nažalost, dolazi u najgorem trenutku!&nbsp;

To je trenutak u kojem nam voz prema Evropskoj uniji, a zbog nesposobnosti vlasti da usaglasi evropsku agendu, odmiče jednako kao i dinamika u vezi s preuzimanjem obaveza Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je početkom mjeseca stupio na snagu.

A kao &scaron;lag na tortu stigao nam je dodatni &scaron;amar iz Brisela u vidu statistike Eurostata prema kojoj smo i formalno najsiroma&scaron;niji u Evropi. Ovaj bi podatak u svakoj normalnoj zemlji za stranke koje su pobijedile na izborima trebao predstavljati posljednji alarm da konačno preuzmu odgovornost prema građanima i počnu raditi u interesu njih.&nbsp;

Da uskostranačke interese stave po strani te da ne dnevni red stave borbu protiv siroma&scaron;tva, korupcije i ispunjavanje evropskih obaveza. To bi, pak, mogla biti očekivanja od nekoga ko je istinski zainteresiran da zemlju pokrene naprijed, a ne od onoga ko ju je doveo na ivicu ambisa.

Na ivici ambisa

Neko ne može zaplakati ni kada bi realno morao i trebao, kada se plakanje čini jedinim suvislim pona&scaron;anjem. Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine porazom od Danske u Brondbiju neuspje&scaron;no je okončala kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Poljskoj 2016.&nbsp;

Trebao nam je remi i mogli smo ga izboriti da je bilo vi&scaron;e prisebnosti u posljednjim sekundama, premda smo igrali protiv jedne od pet najboljih reprezentacija u Evropi u posljednjem desetljeću.

Obični smrtnici, koliko god imali empatije, te&scaron;ko mogu dokučiti kako su se na&scaron;i igrači osjećali nakon meča, ali ono &scaron;to su vidjeli na licu Ivana Karačića, rođenog Mostarca čiji brat, recimo, igra za Hrvatsku, nije ih moglo ostaviti ravnodu&scaron;nim.&nbsp;

Ivan je u Brondbiju ridao suze, ponajvi&scaron;e zbog toga &scaron;to u posljednje dvije utakmice nije mogao pomoći svojim suigračima. I onda nakon silne boli zbog te činjenice, udarac poraza bio je neizdrživ. Izgubili smo u Danskoj, ali smo barem spoznali svu ljudskost istinske rukometne veličine.

Ivan Karačić

Suze ljudskosti

Srbijanski mediji jučer su objavili detalje rezolucije o Srebrenici, koju je u Vijeću sigurnosti UN-a pripremila Velika Britanija. Neki od njih nisu krili zaprepa&scaron;tenje činjenicom da je rezolucijom predviđeno da djeca &scaron;irom svijeta ubuduće u &scaron;kolama uče o genocidu, kao ni time da se &quot;srpske žrtve u BiH ne spominju ni na jednom mjestu u rezoluciji&quot;.

Potpuno je razumljivo &scaron;to su pojedini mediji u susjednoj državi tako reagirali, ali prave udare i osporavanja tog dokumenta tek treba očekivati. Mračni umovi, isti oni koji su projektirali stravične zločine u na&scaron;oj domovini, vjerovali su da će ne samo geografiju moći prilagođavati vlastitim apetitima nego da će vlastitim rukopisom kreirati i historiju ovih prostora.

Njihove monstruozne ideje su propale, &scaron;to je plaćeno rijekama krvi, ali su vjerovali kako će barem uspjeti zločine zakopati dovoljno duboko da nove generacije nikada ne saznaju &scaron;ta se zaista desilo, ne samo u Srebrenici nego na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Htjeli mi to priznati ili ne, godinama su to uspje&scaron;no radili, bili su na dobrom putu da iz mnogih historijskih čitanki istrgnu stranice o zbivanjima tokom agresije na BiH.&nbsp;

Istina, međutim, uvijek nađe put. Rezolucija koju su pripremili Britanci potvrđuje ovo nepisano pravilo te ujedno zadaje jo&scaron; jedan udarac toj kuli od laži, građenoj cijele dvije decenije.&nbsp;

Ima istina koje nisu za sve ljude, niti za sva vremena, napisao je Volter. Za istinu o Srebrenici i ostalim strahotama devedesetih uvijek je bilo pravo vrijeme, samo je bilo pitanje kada će pojedinci u Srbiji prestati pokrivati u&scaron;i kada se o tome priča. Ovo je možda taj trenutak, da se o srebreničkom genocidu počne govoriti ne samo na ulicama srbijanskih gradova nego i u učionicama. Laž kao nasljedstvo ne zaslužuje nijedna generacija.

Nasljedstvo laži

Vijest o hrvatskoj sramoti sa svastikom, odnosno kukastim križem, na travnjaku Poljuda ekspresno je u petak navečer obi&scaron;la svijet.

Sve zgrade oko Poljuda bile su osigurane, policajci su dežurali oko svakog ulaza, ali je nacistički simbol ipak osvanuo u Splitu, nad kojim se i danas zgražava čitava planeta, a naročito Njemačka, odakle su zločinac Adolf Hitler i njegovi nacisti krenuli u krvavi pohod početkom 30-ih godina pro&scaron;log stoljeća.

Osuda je stigla iz cijelog svijeta, a javila se i predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, dok su drugi političari i sportisti u susjednoj zemlji podijeljenih mi&scaron;ljenja. Pojedinci osuđuju, drugi &scaron;ute, treći su neutralni...

Nacionalizam je davno stigao u nogometnu Evropu, a priče slične poljudskoj u pro&scaron;losti su bile najava mnogo gorih i mračnijih stvari. Zbog toga Evropa, ne samo nogometna, slične incidente drastično sankcionira, ne &scaron;tedeći ni one koji to rade ni one koji to pre&scaron;utno toleriraju.

Gdje je tu Bosna i Hercegovina? U ovom slučaju pohvalno je da kaskamo za Evropom i regijom. Istina, i na&scaron;i su navijači pravili incidente, ali ni približnih razmjera ovom splitskom.

Možemo li zaustaviti ovakav vid huliganstva u prelasku granice na&scaron;e zemlje? Možemo i moramo, zajedničkim snagama, jer samo tako nogomet ostaje za&scaron;tićen od ovog zla.

Uostalom, mnogi i danas smatraju da je obračun huligana Dinama i Crvene zvezde u Zagrebu u maju 1990. bio svojevrsna uvertira za zlo koje će uslijediti u biv&scaron;oj Jugoslaviji, a &scaron;to smo mi najvi&scaron;e osjetili na vlastitoj koži.

&nbsp;

Split kao opomena

Pet minuta i četiri sekunde bile su potrebne Vladani Gavranović da pretrči 780 stepenica i stigne kao prvoplasirana do cilja na utrci &quot;Avaz Tower Running 2015&quot;. Nakon &scaron;to se u punom sprintu popela na 36. sprat najvi&scaron;e zgrade na Balkanu, postaviv&scaron;i novi rekord staze, atletičarka iz Banja Luke primila je nagradu, te kratko poručila:

- Postavila sam zadatak svim takmičarkama koje se prijave sljedeće godine.

Umjesto da nakon iscrpljujućeg pretrčanog vertikalnog maratona ide odmarati, Gavranović se odmah zaputila u Zenicu, gdje je samo nekoliko sati nakon uče&scaron;ća na &quot;Avaz Tower Runningu 2015&quot; nastupila na državnom atletskom prvenstvu i odbranila titulu najbrže atletičarke Bosne i Hercegovine u disciplini 1.500 metara.

Vladana Gavranović rođena je 13. avgusta 1989. godine u Banja Luci. Jedna je od najboljih bh. atletičarki. Vlasnica je nekoliko državnih rekorda, a na &quot;Avaz Tower Runningu&quot; je učestovala četiri puta, na pobjedničko postolje se penjala tri puta i trenutno drži rekord staze u ženskoj konkurenciji.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Vladana Gavranović

Ponovo na tronu

Koprcajući se između institucionalne nemoći i vlastitog neznanja, službeno se Sarajevo u slučaju Nasera Orića politički nerealno poziva na protokol iz 2013. godine prema kojem je sa Srbijom &ldquo;dogovoreno&rdquo; da se procesuiranje optuženih za ratne zločine &ldquo;obostrano&rdquo; prepu&scaron;ta domaćoj jurisdikciji.

No, hap&scaron;enje Orića u Ženevi dobro je politički isplanirano! Nažalost, srbijanski pravnici ostaju u službi jedne iste politike, koristeći sve rupe u zakonu da bi ratnog komandanta Srebrenice uhapsili u drugom po važnosti gradu Ujedinjenih naroda. I to upravo kad se u UN-u najvi&scaron;e govori o genocidu u Srebrenici, jer se o tome sprema rezolucija Vijeća sigurnosti.

I dok Bakir Izetbegović očekuje da se Aleksandar Vučić pona&scaron;a u skladu s dogovorenim, &scaron;to je civilizacijski ispravno, Vučić na pitanje o hap&scaron;enju Orića hladno i makijavelistički odgovara - &ldquo;neka pravosudni organi rade svoj posao&rdquo;.

Kada se, nažalost, ne može govoriti o unisonim stavovima iz bh. prijestonice, postaje vidljivo koliko &ldquo;bo&scaron;njačko&rdquo; Sarajevo, očito, jo&scaron; nije razumjelo (?!) politiku Beograda: između Moskve i Va&scaron;ingtona Vučićeva Srbija hrli ka Briselu i Berlinu, kažnjavajući gdje god može tuđe neznanje.

Sreća je da su oni koji opet brane ratnog komandanta Srebrenice pravno upućeni te da shvataju političku dimenziju &ldquo;slučaja Orić&rdquo;, s posljedicama za budućnost BiH. Zato Vasviji Vidović i ostalima država BiH mora pružiti svaku pomoć u tom važnom poslu.

A mora se i prisjetiti kako su eksperti s Damirom Arnautom na čelu i cijelim timom vrhunskih advokata uspjeli pobijediti krvoločnu političko-pravnu ma&scaron;ineriju iz Beograda. Da nije bilo njih, BiH bi u slučaju Ejupa Ganića, a onda i generala Jove Divjaka uveliko &ldquo;zijanila&rdquo;.

Državnom sudskom teroru iz Beograda se mora stati ukraj pod svaku cijenu. Ali valja biti oprezan s bh. institucijama, u kojima vi&scaron;e od 20 godina vladaju lojalisti jedne te iste političke opcije.

&nbsp;

Dalekosežne posljedice

Čekao je i dočekao svojih pet minuta. U možda najvažnijoj utakmici za nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine, u kvalifikacijama u borbi za Euro, Edin Vi&scaron;ća je odigrao maestralno i &quot;Zmajeve&quot; ponovo vratio u igru za plasman u Francusku.

S njegova dva gola u duelu protiv Izraela (3:1), prvim u A timu u nekim kvalifikacijama (dao je i dva gola za A tim u prijateljskoj utakmici protiv U-21 BiH), Vi&scaron;ća je samo stavio &scaron;lag na tortu na sjajnu sezonu koju je imao u dresu istanbulskog Ba&scaron;ak&scaron;ehira. Oba gola protiv Izraela jednako su važna, ali onaj prvi, u trenutku kada su navijači na Bilinom polju zanijemili nakon &scaron;okantnog gola gostiju, poseban je na svoj način.

Vi&scaron;ća je tako golovima protiv Izraela trasirao put prema važnoj pobjedi u borbi za prvi nastup BiH na Evropskom prvenstvu. Uz sve to Edin se u jednu ruku pokazao i kao džoker selektora Mehmeda Baždarevića, s obzirom na to da smo već navikli da golove za na&scaron; tim postižu Edin Džeko ili Vedad Ibi&scaron;ević.

Rođen je 17. februara 1990. u Olovu, a omladinsku karijeru počeo je graditi u Budućnosti iz Banovića, iz koje je 2009. godine pre&scaron;ao u Željezničar. Vi&scaron;ća je igrao i za U-21 selekciju, a za A tim debitirao je 10. decembra 2010. protiv Poljske. U Ba&scaron;ak&scaron;ehir je stigao iz Željezničara, koji je za njegov transfer inkasirao 400.000 eura.

&nbsp;

&nbsp;

Rudarski bunt

Svjetska zvijezda tankih nerava

Emina Busuladžić

Orićeve suze

Kako biti šampion

Obamina čestitka

Istinski borac

Četiri mušketira

Ima li krize?

Na ivici ambisa

Suze ljudskosti

Nasljedstvo laži

Split kao opomena

Ponovo na tronu

Dalekosežne posljedice

Mešin džoker

Kolumne

Rudarski bunt

Svjetska zvijezda tankih nerava

Emina Busuladžić

Orićeve suze

Kako biti šampion

Obamina čestitka

Istinski borac

Četiri mušketira

Ima li krize?

Na ivici ambisa

Suze ljudskosti

Nasljedstvo laži

Split kao opomena

Ponovo na tronu

Dalekosežne posljedice

Mešin džoker