Naslovi jučera&scaron;njih vijesti glase &quot;Policija u Tuzlanskom kantonu presjekla je kriminalni lanac&quot;, a nakon toga svi poja&scaron;njavaju da je uhap&scaron;eno na desetine portira i čuvara rudarskog kopa. Da potcrtam na početku: sve i svima treba po zakonu. Lopov je lopov, krađa je krađa. Ali...

Možda kao nikad do sada pojavljuje se potreba za ovim &quot;ali&quot; da bi se dao prostor za jedno javno, nikad dovoljno puta postavljeno pitanje: postoji li nekakav &quot;red&quot;, makar hronolo&scaron;ki, ako ne red prioriteta u procesuiranju kriminala? Na osnovu kojeg kriterija istražni organi u ovoj državi odlučuju koji će slučaj zadokumentirati?

I ova tuzlanska kriminalna grupa pala je tek kada je prije nekoliko mjeseci palo i najvrednije - ljudski životi. Zar je trebao neko poginuti na Dubravama da bi se poslu&scaron;ao vapaj mje&scaron;tana kako im portiri-graničari naplaćuju prolaz kamiona predajući novac svojim &scaron;efovima. Organizirano. Kriminalno.&nbsp;

I ptice na grani, a kamoli Bosanci i Hercegovci u kafanama, na tržnicama, na ulicama znaju za priče da politički moćnici &quot;rukovode&quot;, određuju kad će neka optužnica, istraga, biti vruća, aktivna.&nbsp;

Kako drukčije objasniti da prvi čovjek policije u tom istom Tuzlanskom kantonu javno govori o kriminalu političara na vlasti, dok njegovi pripadnici hapse buraniju po rudnicima. Porezna uprava ili neka druga državna agencija &quot;svako malo&quot; objavi podatke o stotinama miliona KM neplaćenih, neuplaćenih, skrivenih ili pronevjerenih miliona KM, novca građana BiH.&nbsp;

U tom trenu postoji nekoliko nivoa upravljanja u policijama, tužila&scaron;tvima i sudovima koji bi odmah trebali reagirati ili - propasti u zemlju od stida &scaron;to su preplaćeni za svoj nerad. Za kraj, napomena, naslov je posuđen iz hita Đorđa Bala&scaron;evića, jer treba po zakonu, ali ipak - red je red!

&nbsp;

Komentar dana

Red je red

Filip Vujanović, predsjednik Crne Gore, ponovio je da ta zemlja ne odustaje od svog ranije objavljenog stava da se zločin u Srebrenici treba kvalificirati kao genocid te je potvrdio da će svojim dolaskom 11. jula u Potočare odati duboko po&scaron;tovanje svim nevinim žrtvama.

Ovakva poruka uoči obilježavanja 20. godi&scaron;njice genocida znači mnogo i veliki je izraz po&scaron;tovanja i prema žrtvama genocida i prema onima koji su preživjeli srebreničku golgotu. &nbsp;

Pogotovo je izjava predsjednika Vujanovića da su stajali&scaron;ta Crne Gore identična onima Vijeća Evrope, koje 11. juli obilježava kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, važna u kontekstu sve glasnijih negatora genocida, posebice onih u RS, odnosno Milorada Dodika.

Upravo ove izjave kakva je Vujanovićeva, date s državničkih pozicija, mogu uti&scaron;ati i u konačnici u&scaron;utkati one koji odbijaju istinu. Osim toga &scaron;to je pokazao državničku svijest, svojom porukom predsjednik Crne Gore ukazao je da u regionu postoje zdrave snage koje su spremne biti pravedne i po&scaron;tovati i govoriti istinu. &Scaron;ta reći nekome ko u BiH dolazi s ovakvim porukama nego: Dobro do&scaron;li, predsjedniče!&nbsp;

Filip Vujanović rođen je 1. septembra 1954. godine u Beogradu. Za predsjednika Crne Gore izabran je 11. maja 2003. Biv&scaron;i je čelnik crnogorskog parlamenta i nekada&scaron;nji premijer. Vujanović je potpredsjednik Đukanovićeve Demokratske partije socijalista, koja je organizirala uspje&scaron;an referendum za nezavisnost Crne Gore.

Po struci je pravnik, a prije ulaska u politiku imao je vrlo uspje&scaron;nu advokatsku karijeru. Oženjen je i ima dvije kćerke i sina.

&nbsp;

LIČNOST DANA Filip Vujanović

Pravedan predsjednik

Evropski komesar za pro&scaron;irenje Johanes Han (Johannes Hahn) u na&scaron;u će zemlju doći tek kada bh. političari pokažu zrelu spremnost u rje&scaron;avanju brojnih izazova koji se nalaze pred njima, a koji zahtijevaju brze i važne odluke u interesu stabilnosti i prosperiteta države.

Posebno bi u momentima kada se zemlji nudi napredak usvajanjem socioekonomskih reformi, trebalo uzeti u obzir riječi ovog visokog evropskog zvaničnika, koji je svojim otkazivanje posjete BiH vrlo jasno očitao lekciju nesposobnima, poručujući im da se okrenu poslu i konačno počnu raditi za dobrobit građana.

Time je austrijski političar poslao jasnu poruku bh. vlastima kako od njih očekuje da bez odgađanja počnu raditi na obavezama koje za sobom povlači novi ugovorni odnos između EU i BiH.

Ako je i bilo trunke dvojbe, onda bi nakon ovog poteza Hana bh. javnost trebala shvatiti da Brisel čvrsto stoji iza bh. građana, otvarajući nam vrata EU, koja im uporno svojim neradom i nemarom zatvaraju političari koji se brinu samo za svoje i stranačke interese.

Han se smatra veoma iskusnim diplomatom, posebno kada su u pitanju odnosi Evropske unije i balkanskih zemalja. Važi za iskusnog političara i funkcionera koji je u austrijskoj vladi vodio dva resora, a u Evropskoj uniji bio komesar za regionalnu politiku. Rođen je u Beču 1957. godine. Doktor je filozofije, a &scaron;kolovao se na Bečkom univerzitetu.

&nbsp;

&nbsp;

Johanes Han

Lekcija bh. vlastima

Ratni komandant Srebrenice Naser Orić, uhap&scaron;en u &Scaron;vicarskoj po potjernici iz Srbije, narednih 14 dana bit će zadržan u ekstradicionom pritvoru, do kada će njegova odbrana morati prikupiti dokumente kojim treba dokazati da potjernica nema zakonskog osnova.

Advokati najbolje znaju &scaron;ta im je raditi narednih dana. Predstoji im dug i težak posao prikupljanja dokumentacije, ali i te&scaron;ka borba sa srpskim lobijima, kako u Evropi tako i u BiH, koji krivicu za genocid u Srebrenici punih 20 godina poku&scaron;avaju adresirati na žive i mrtve Srebreničane, posebno na njihove preživjele komandante. &nbsp;

Naseru Oriću dogodilo se ono &scaron;to se dogodilo Ejupu Ganiću i Jovi Divjaku iz Sarajeva, Iliji Juri&scaron;iću iz Tuzle, Jusufu Ahmetoviću iz Milića...

Kome će se od nas jo&scaron; dogoditi, zavisi od na&scaron;e naivne spremnosti da i dalje vjerujemo Srbiji i njenim institucijama, ustvari potomcima onih koji su svojom političkom i vojnom moći prije dvadesetak i ne&scaron;to godina pomogli u ubijanju, klanju, silovanju, progonu stotina hiljada nedužnih građana BiH.

No, za ovo &scaron;to se dogodilo Oriću ne treba, naravno, kriviti samo Srbiju.

Najprije treba pitati bajne nosioce najvi&scaron;ih pravosudnih funkcija u čije ime to oni potpisuju kojekakve protokole o saradnji sa srbijanskim pravosuđem, ako Srbija ima pravo da raspisuje potjernice i na osnovu njih po svijetu hapsi na&scaron;e građane koji na njenoj teritoriji u proteklom ratu nisu ni metka opalili?

Naravno, vrijeme je i da se domaća politika i njene institucije očituju o tome koliko su sposobni da za&scaron;tite svoje građane od licemjerja prekodrinske politike, s kojom se, onako podanički, svako malo, i to za interes evropskog puta Srbije, a ne BiH, &bdquo;ližu&ldquo; pred TV kamerama i uporno nas ubjeđuju da se jedni drugih ne trebamo pla&scaron;iti. Ko tu koga laže?!

&nbsp;

Sudbina patriota

Nekoliko dana prije 7. godi&scaron;njice od oslobađajuće presude pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru biv&scaron;e Jugoslavije (ICTY), Naser Orić opet je lovina! I opet od Srbije!

Neovisne sudije Tribunala u Hagu, čija se pi&scaron;e kao zadnja, u presudi o navodnim ratnim zločinima srebreničkog komandanta, poslije 196 dana suđenja, rekli su: Nije kriv! I upravo zbog toga su svaki naredni poku&scaron;aji i Srbije i neukih tužilaca iz RS da okrive Orića padali.

I &scaron;ta sad hoće Beograd ovom političkom montažom? Kakve koristi ili bolje - &scaron;tete - od nje mogu imati tamo&scaron;nji politički faktori koji se bore izvući iz mračnih sjena pro&scaron;losti? Ne može biti da oni iz Okružnog tužila&scaron;tva ne znaju pročitati ha&scaron;ku presudu!? Ili da ne znaju da je Interpol izbrisao potjernicu za Orićem!?&nbsp; &nbsp;

Je li stara optužnica po kojoj je Orić uhap&scaron;en u &Scaron;vicarskoj samo podla provokacija mjesec prije obilježavanja 20. godi&scaron;njice genocida u Srebrenici? Za sjećanje na ubijene Bo&scaron;njake već se pripremaju svi od Amerike i Velike Britanije do Potočara, gdje počivaju žrtve monstruma protiv kojih se Naser Orić borio. To ne može pomutiti ni ponižavanje simbola otpora Bo&scaron;njaka Podrinja - čovjeka kojima ima papir da je slobodan. Naprotiv!

Poslije odgovora preživjelih Srebreničana, čut će se i država BiH, a sumnje u jo&scaron; jednu pobjedu Nasera Orića nema.

Ako mu se ne bude dalo, neka ostane zabilježeno da se 11. jula želio pridružiti boli svog naroda. Rekao je nedavno: &quot;Ja ću se, ako Bog da, pojaviti u Potočarima. Uopće nemam razloga da se krijem. Ja sam dokazao svoju nevinost. Naravno da dolazim. I to čistog obraza.&quot;

Njegov obraz je čist. Nevažno je &scaron;ta o tome misli Srbija.

&nbsp;

Lovina čistog obraza

Ni činjenica da je premijer Denis Zvizdić sinoć iza 23 sata izdao saopćenje za javnost ne može izbrisati fakt da prvi čovjek izvr&scaron;ne vlasti nije prstom mrdnuo nakon &scaron;to je heroj i komandant naser Orić uhap&scaron;en jučer u &Scaron;vicarskoj.

Zvizdić je, istina, imao jučer i niz drugih proma&scaron;aja i neuspjeha, ali je ignorantski odnos spram Orićeve sudbine posebno dirnuo u srce sve patriote.

Banaliziranje sramnog postupka Srbije na jeftino populističko saopćenje, izdato skoro u sitne sate, samo potvrđuje da Zvizdiću građani i njihova sigurnost nisu ni u peti.

Imao je on, vjerovatno, za njega važnijeg posla, jer iako je većina njegovih najbližih rođaka visoko pozicionirana i uhljebljena, ima sigurno onih daljnjih kojima treba pozicija i državna plata.

Kao primjer države, Zvizdić jedini ima instrumente i mogućnost da građanima, pa i Oriću pomogne, a ne samo verbalno politizira.

No, državnom su premijeru, izgleda, &quot;sve koze na broju&quot; nakon &scaron;to je uhljebio članove svoje porodice u institucije. Ratne komandante, heroje BiH, neka hapse...

Ličnost dana Denis Zvizdić

Premijerova nebriga

&nbsp;

Čak 60 posto građana Turske od ukupno 54 miliona glasača nije podržalo AK partiju oličenu u njezinom osnivaču Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan) na netom zavr&scaron;enim parlamentarnim izborima. &nbsp;&nbsp;

Mediji u toj zemlji ovu mini demokratsku revoluciju i Erdoanov gubitak apsolutne većine u parlamentu, i to poslije 13 godina, s pravom su popratili naslovima &quot;Kolaps&quot;, &quot;Crveni karton Erdoganu&quot;, &quot;Nova era&quot;..., obja&scaron;njavajući da su Turci jasno prepoznali namjere autoritarnog &scaron;efa njihove države da, u Putunovom stilu, izmjeni Ustav i preuzme potpunu moć. To &scaron;to su ga neki u Sarajevu pro&scaron;log mjeseca titulirali &quot;sultanom&quot;, Erodan je očito prebukvalno shvatio. No, građani njegove zemlje su rekli - NE.&nbsp;

Ma, kako ubuduće izgledala turska politička scena, nadati se da će demokratsku lekciju građana ove prijateljske zemlje svojim vladarima shvatiti i oni u BiH oboljelih od fenomena &quot;hu iz ju&quot; (Who is you), to jest gotovo božanskog pogleda na Erdoana i njegovu politiku.&nbsp;

Ovaj sindrom koji je već nekoliko godina zahvatio dio ovda&scaron;njih visokih dužnosnika, članova i simpatizera SDA, a nažalost i dijelove IZBiH, na upečatljiv način je ba&scaron; u junu 2013. oslikao jedan lokalni aktivista vladajuće partije verbalno napadajući upravo Turčina Dirima Ozgura Ozkana koji je u Sarajevu simbolično podržao proteste &scaron;to su se tada održavali u njegovoj zemlji! Turski antropolog u razgovoru za &quot;Dane&quot; primijetio je tada da slijepa lojalnost Erdoanu u BiH nije zdrava, te da se Ankara lažno predstavlja stanovni&scaron;tvu na&scaron;e zemlje kao neki mesija, &scaron;to je ustvari utopija.&nbsp;

Tuga koja je zbog Erdoanove sudbine ovih dana može i&scaron;čitati na dru&scaron;tvenim mrežama i u razgovoru s bh. konzervativcima i desničarima (iako bi malo ko od njih mogao objasniti &scaron;ta su to AK partija i turski predsjednik dali BiH da toliko očajavaju za politikom koju sve manje žele i Turci), zorno pokazuje da je Ozkan bio upravu i da je na&scaron;e dru&scaron;tvo zahvatila bolest koju valja liječiti.&nbsp;

Možda je ovo trenutak i za &quot;novu eru&quot; u politici Bakira Izetbegovića i SDA, koji bi, ako žele i&scaron;ta dobro ovoj zemlji, morali prestati s politikom baziranom na turskim Potemkinovim selima i Erdoanu kao halifi ili sultanu koji će nas, kao kakav mitski junak, spasiti od svih zala. Vrijeme je da, umjesto slijepog podani&scaron;tva koje ne vodi nigdje, sudbinu preuzmemo u svoje ruke. Bakire, prihvatiti izazov! Naravno, ako smije&scaron;. 
&nbsp;

Hu iz ju?

Boravak Džona Alena (John Allen), specijalnog izaslanika predsjednika SAD Baraka Obame (Barack) za Globalnu koaliciju za borbu protiv Islamske države (IS), u BiH jo&scaron; je jedan pokazatelj da SAD u na&scaron;oj zemlji vide snažnog partnera u borbi protiv terorizma.

General Alen, osim zahvalnosti bh. institucijama na čvrstoj podr&scaron;ci koju pružaju Koaliciji za borbu protiv terorizma, informirao je vlasti BiH i o naporima koje Koalicija pruža da se porazi IS, konstatirajući da u ovoj borbi moraju učestvovati sve zemlje, ujedinjenje i povezane.

Posebno je istaknuta njegova poruka prema kojoj se svaka država, pa i BiH, mora snažno uključiti u borbu kako njeni građani ne bi ilegalno prelazili granice i priključili se teroristima IS-a u Siriji i Iraku, &scaron;to je ključno da se ova teroristička organizacija ne bi dalje razvijala.

General Alen rođen je 15. decembra 1953. godine u Fort Belvoiru u Virdžiniji. Jedan je od najiskusnijih američkih generala. Prema zvaničnoj biografiji, u Afganistanu je upravljao sa oko 150.000 vojnika, a učestvovao je i u operacijama tokom intervencija na Balkanu i Karibima.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Džon Alen

Odlučno protiv terorizma

Kao ni mnogo toga u ovoj zemlji, tako ni rezultati popisa stanovni&scaron;tva, u vezi s kojima se&nbsp; dobrano vode zakulisne političke igre, prema svemu sudeći neće moći biti objavljeni bez jačeg angažmana međunarodnih faktora.

To je postalo očito nakon &scaron;to državna i entitetske statističke institucije nisu usaglasile način obrade podataka s popisa, zbog čega je objava i prolongirana, dok su statističari iz RS zaprijetili da će sami objaviti podatke.

Ovu uzavrelu situaciju, čini se, poku&scaron;at će rije&scaron;iti Ured za statistiku Evropske komisije (Eurostat), čiji je direktor Piter Everers (Pieter Everaers) jučer posjetio BiH. Everers je razgovarao s ključnim zvaničnicima kako bi se stvari pomakle s mrtve tačke.

Vi&scaron;e je, naime, nego indikativno to &scaron;to će Eurostat statističkim institucijama u BiH uskoro poslati preporuke na osnovu kojih će najkasnije do kraja godine zatvoriti sporna pitanja.

Problem je zapravo u tome &scaron;to su statističke institucije iz RS, očito po političkom nalogu, tražile da se za izvođenje rezidenata primjenjuje &scaron;iri set pravila, &scaron;to bi u konačnici rezultiralo manjim brojem osoba stalno naseljenih u BiH u vrijeme popisa. Tako je potvrđena informacija koju je nedavno prvi objavio &quot;Avaz&quot;, a ona govori da se u RS uvođenjem nelegalnih kriterija poku&scaron;aju eliminirati vi&scaron;e od 233.000 osoba!

No, Everers je jučer upozorio i na to da treba iznaći metodologiju koja će omogućiti da podaci budu takvi da se mogu koristiti za pravljenje kvalitetnih politika. Drugim riječima, nema iskrivljavanja slike popisa niti pribjegavanja vlastitim standardima!

Ostaje da se vidi hoće li ovo njegovo upozorenje uroditi plodom, ili će ovda&scaron;nji &quot;statističari&quot; nastaviti provoditi političke naloge svojih mentora.

&nbsp;

&nbsp;

Politička statistika

Kada je 2014. osvojio Australian Open, to je bilo ravno senzaciji. Tada je skoro bilo nezamislivo da pehar s nekog gren slema ode u ruke bilo koga ko se ne zove Rafael, Rodžer (Roger) ili Novak.&nbsp;

Znao je Del Potro, recimo, zatalasati ustajalu žabokrečinu, nije ni Mareju (Murray) bilo mane, ali sve je to bilo &quot;potanko&quot;. Onda se pojavio Stanislas Vavrinka (Wawrinka), igrom pokazav&scaron;i da bi moglo i u budućnosti biti &quot;iznenađenja&quot;.&nbsp;

Tako je do&scaron;ao Rolan Garos 2015, a prvi teniser svijeta Novak Đoković osjetio je možda najbolju priliku da uzme trofej jedinog gren slema koji mu nedostaje. Padali su redom ničice i Nadal i Marej, a onda se ukazao popularni Sten. Iako je izgubio prvi set u pariskom finalu, Vavrinka se vratio da bi zagorčao život Noletu.

Zanimljiv je Sten. Tada 2014. postao je prvi teniser nakon Serhija Brugere (Sergio) koji je na putu do Australian Opena savladao prvo dvojicu tenisera sa ATP liste. Također, u karijeri ima i zlato s Olimpijskih igara 2008. kada je u paru s Rodžerom Federom trijumfirao u Pekingu. Rođen je 28. marta 1985. u Lucernu, osvojio je do danas deset turnira, a na najnovijoj ATP listi zauzima četvrto mjesto.

&nbsp;

Ličnost dana  Stanislas Vavrinka

Đokovićeva enigma

&Scaron;ta god da se kaže dan nakon historijske posjete pape Franje Bosni i Hercegovini, malo je! Emocije su neopisive i o njima govore svi, ali ba&scaron; svi, uz odu&scaron;evljenje kakvo se u ovoj napaćenoj zemlji ne pamti. No, ono &scaron;to je definitivno jeste jedno: Da, mi imamo državu!

To je Sarajevo potvrdilo hrleći u zagrljaj dragome gostu, prateći ga na svakom koraku, rukujući se, klicajući Papi, glasniku mira, suživota, ljubavi, tolerancije. To su pokazale sve njegove velike poruke, ali i naslovi novina, tekstova na portalima, stotine hiljada komentara na dru&scaron;tvenim mrežama... To je pokazala bh. policija, i to je pokazao Javni servis BiH (BHRT), besprijekornim cjelodnevnim programom uživo, unoseći u milione domova euforiju sa sarajevskih ulica.

&ldquo;Nikad vi&scaron;e rata!&rdquo; &ldquo;Mir nama!&rdquo;, &ldquo;Mir vama!&rdquo;, glavni su naslovi najutjecajnijih medija u regionu. Spomenimo jo&scaron; samo neke iz, primjerice, hrvatskog &ldquo;Jutarnjeg lista&rdquo;: &ldquo;Odnosi Hrvata, Bo&scaron;njaka i Srba imaju važnost koja seže daleko izvan granica BiH, &ldquo;Ljubio djecu, mahao iz Focusa i blagoslovio tržnicu Markale&rdquo;, &ldquo;Hodočasnik mira i dijaloga&rdquo;...

Zadovoljstvo je jučer bilo čitati i &ldquo;Večernji list&rdquo;, koji prenosi riječi kardinala Vinka Puljića: &ldquo;Ako nas je Bog u ovoj zemlji pozvao u život, kako da tu zemlju ne volimo&rdquo;, pa pismo imama ef. Admira Muhića papi Franji, koji mu se obraća sa Ti uz očekivanje da će mu Papa to oprostiti jer mu se time želi približiti, te mu pi&scaron;e: &ldquo;Nisam tvoje vjere, ali sam sljedbenik tvojih poruka i drago mi je da će&scaron; svojom posjetom zanijekati da je BiH militantno-džihadistička platforma u srcu Evrope!&rdquo; Zadovoljstvo je bilo vidjeti zagrljaj pape Franje i reisa Kavazovića, čuti Jakoba Fincija koji kaže: &ldquo;Jevreji u BiH ne žele drugu domovinu&rdquo;, te vladiku Grigorija s porukom Papi: &ldquo;Va&scaron; dolazak je utjeha i velika nada.&rdquo;

Mi, novinari i urednici najtiražnijeg bh. političkog lista &ldquo;Dnevnog avaza&rdquo; posebno smo ponosni na svojih jučera&scaron;njih 13 strana posvećenih Papi, koji se rame uz rame s hrvatskim, a potom i srpskim članom Predsjedni&scaron;tva na&scaron;e zemlje poklonio zastavi BiH!

I zato - da, mi jesmo država! O tome su prekjučer sve rekli i mediji, i bh. policija, i BHRT, i 100.000 ljudi okupljenih u Sarajevu, i milioni ljudi pred malim ekranima. Uinat negatorima i pokvarenjacima!

Da, mi imamo državu!

Javnost, vjerovatno, nikada neće saznati kakve su sve pripreme provođene i aktivnosti poduzete u policijskim redovima u BiH kako bi se &scaron;to kvalitetnije odgovorilo sigurnosnom izazovu kakav je bio posjeta pape Franje Sarajevu.

No, da je u zemlji, u kojoj su i utakmice dva fudbalska kluba događaji visokog rizika, sve &scaron;to je urađeno u domenu sigurnosti bilo besprijekorno i perfektno, pokazalo se u subotu, 6. juna, kada je Sarajevo bilo centar svijeta u koji je odaslalo sliku dugo neviđenu na ovim prostorima. Nema, zaista, nijedne sitnice za koju bi se mogli uhvatiti nedobronamjerni.

Jedan od najzaslužnijih za to je Mirsad Vilić, direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela i &scaron;ef Pododbora za sigurnost za doček pape Franje. Upravljajući organizacijskim i operativnim aktivnostima pripadnika svih policijskih agencija u BiH, Vilić je opravdao povjerenje koje mu je ukazano i dokazao da rezultati ne mogu izostati kada se svoj posao obavlja profesionalno.

Upravo je Vilić pokazao koliko je važno, pogotovo kada se radi o policijskim i sigurnosnim agencijama, da su na njihovom čelu sposobni, a ne podobni, za kakve se vladajući u BiH uglavnom odlučuju. Planirano je tako bilo i pro&scaron;le godine kada je biran čelnik Direkcije. Uprkos tome &scaron;to je Vilić bio prvorangirani na listi kandidata za ovu funkciju, SDP je tada poku&scaron;ao svim silama, umjesto njega, na to mjesto dovesti svog podobnog kandidata. Srećom, tada&scaron;nji ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić nije podlegao pritiscima i predložio je Vijeću ministara Vilića kao najbolji izbor. Sada je jo&scaron; jednom potvrđeno da je Radončićev potez bio pun pogodak.

Vilić je rođen 1968. godine u Vi&scaron;egradu. Zavr&scaron;io je Srednju policijsku &scaron;kolu i Fakultet za fizičku kulturu u Sarajevu, a ima i diplomu prestižne FBI akademije iz SAD.

&nbsp;

Mirsad Vilić

Policajac kakav treba BiH

Sarajevo ima tu čast i prokletstvo da se s vremena na vrijeme u njemu događaju velike stvari. Često, za ukus njegovih stanovnika, i prevelike, s obzirom na to da u Sarajevu živi onoliko ljudi koliko stane, recimo, u prosječnu četvrt Istanbula. Ali, brojke su jedno, a simbolika, emocija, historija i duh ne&scaron;to sasvim drugo.&nbsp;

Jučera&scaron;nja posjeta pape Franje glavnom gradu BiH bila je ba&scaron; po mjeri, na mjestu i u pravo vrijeme. Njen značaj, posljedice i poruke, naravno, tumačit će se i analizirati jo&scaron; dugo nakon &scaron;to se simpatični i skromni Argentinac vratio u Rim. No, jedno je već sada potpuno jasno.&nbsp;

Papa Franjo za jedan je dan, jednom gestom, obrisao pra&scaron;inu s patriotskih emocija, izvukao iz ogorčenjem i razočarenjem zatrpanih sehara onaj zaboravljeni osjećaj državnosti, važnosti i ponosa koji su ljudi s ovih prostora oduvijek imali.

Jer, nije danas, niti je ikada bilo, lahko graditi, živjeti i na ovom krvavom Balkanu punom zvijeri i agresora, stoljećima čuvati evropski Jerusalem. Tu alhemijsku formulu suživota mnogi u dana&scaron;njem svijetu traže i suhim zlatom plaćaju, a ovdje je ona, uprkos ranama i o&scaron;tećenjima, sačuvana kao su&scaron;tinski dio bića ove zemlje i grada.&nbsp;

To poglavar Katoličke crkve i lider države Vatikan dobro zna i duboko cijeni.

Njegov jučera&scaron;nji čin i njegove riječi historijsko su priznanje, počast i pobjeda za sve Sarajlije, Bosance i Hercegovce, ali i sve one koji su se ikada napili vode s česme kod Begove džamije.&nbsp;

Činjenica da je papa Franjo, vjerski i duhovni vođa religije kojoj pripada vi&scaron;e od 1,2 milijarde vjernika u svijetu u najvećim i najutjecajnijim državama svijeta, odabrao na&scaron;u avliju, na&scaron;e ulice i na&scaron; stadion da - zato &scaron;to one daju dodatnu težinu i značaj - uputi poruku mira protiv, kako je rekao, svojevrsnog &quot;trećeg svjetskog rata&quot; ostat će zlatnim slovima upisana u historiju života ovog grada i ove generacije.&nbsp;

Zbog toga, između ostalog, papi Franji treba reći: Hvala! Uvijek ćete u ovom gradu i zemlji biti drag gost i prijatelj. &nbsp;

Mir i Vama, Papa

Osim &scaron;to je uspje&scaron;an u političkom životu, aktuelni član Predsjedni&scaron;tva BiH iz reda hrvatskog naroda Dragan Čović, kao predsjednik Organizacionog odbora za posjetu pape Franje, dokazao je da ima sjajne organizacione sposobnosti.

Čović je, uprkos te&scaron;kim i kompliciranim bh. procedurama, dokazao da je ipak moguće organizirati jedan svjetski događaj, kakav je zasigurno bio jučer onaj u Sarajevu.&nbsp;

Na svaki od izazova, od onih protokolarnih do sigurnosnih, koji su bili pred Organizacionim odborom, odgovoreno je na najbolji mogući način. Nijedan veći incident nije se dogodio ili barem nije zabilježen.&nbsp;

Dobra organizacija događaja, kojem je prisustvovalo oko 100.000 hodočasnika iz cijelog svijeta i koji su prenijeli svi relevantni svjetski mediji, sigurno je poslala i pozitivnu sliku o na&scaron;oj državi, kakva već duže vrijeme nije oti&scaron;la.

Ličnost dana Dragan Čović

Besprijekorna organizacija

Nije mala stvar kada vrhovni poglavar Katoličke crkve i vatikanske države jednu malu zemlju kao &scaron;to je Bosna i Hercegovina posjeti tri puta. Prevelika je čast čak i ako papa neku državu posjeti jednom u 20 godina. Na&scaron;u je pohodio tri puta.

Iako papa sam donosi odluke o tome u koju će državu kročiti, svakako da ugled domaćeg kardinala može imati presudnu ulogu u odluci &scaron;efa Vatikana. Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić svakako je dokazao da ima veliki ugled i utjecaj, kao i da njegov poziv ne bude lako zaboravljen.

Puljićeve poruke mira i pozivi na dijalog, sposobnost da u državi, koja je puna različitosti, učini bilo &scaron;ta na pomirenju naroda svakako su veliki. Njegov rad i trud očigledno su prepoznati u Vatikanu. Na njegov poziv na&scaron;u državu dva puta je pohodio papa Ivan Pavao II, a evo sada će to učiniti i papa Franjo, jedan od najomiljenijih poglavara Vatikana, čovjek kojeg po&scaron;tuju i vole &scaron;irom svijeta.

Kardinal Puljić rođen je 8. septembra 1945. u mjestu Priječani kod Banje Luke. Za svećenika je zaređen 29. juna 1970., a papa Ivan Pavao II imenovao ga je 1990. za vrhobosanskog nadbiskupa. Za svoj rad na jednakopravnosti naroda dobio je nekoliko priznanja i počasnih doktorata humanističkih univerziteta.

Ličnost dana Vinko Puljić

Ugled u Vatikanu

Svaki pohod poglavara Rimokatoličke crkve uvijek je prvo apostolska misija, da se u svojoj vjeri učvrste katolici. No, svaka posjeta pape kr&scaron;ćanskoj, islamskoj ili nepopravljivo mje&scaron;ovitoj zemlji kao &scaron;to je Bosna, nosi sa sobom i posebnu poruku!&nbsp;

Boravak pape Franje u Sarajevu vi&scaron;e je od svega toga. Moj kolega Inoslav Be&scaron;ker tvrdi da je dolazak pape Franje u glavni grad BiH uspinjanje na jedan planetarni vidikovac odakle se čisto ekumenski i blistavo ljudski da poručiti svijetu da je tolerancija jedina garancija njegovog opstanka. Tačno!

Zbog svih povijesnih lekcija iz minulog bosanskog rata u kojem se tako tragično i nepotrebno dogodila i Srebrenica, a onda zlurado i dodatni, namjerni zločini iz &ldquo;religijskih&rdquo; (?!) pobuda, Sarajevo je taj opservatorij odakle, jednako kao i Bosancima, papa Franjo &scaron;alje poruku svima, ma kako se oni molili Bogu.

Urbi et Orbi &ndash; u prijevodu &bdquo;Rimu i svijetu&ldquo; &ndash; kako se naziva tradicionalni papin blagoslov s kapija Vatikana, danas je &bdquo;Sarajevu i svijetu&ldquo;.

Jer, sudar &ldquo;civilizacija&rdquo; ne samo da nije imanentan nego je izlizana akademska fraza, koju sve teže rabi i najgora politika. Ovaj papa to dobro zna i na razne načine na to upozorava!

Bosanci - katolici, pravoslavci, muslimani, Jevreji i ostali, na koncu svi oni koji se ne svrstavaju po bogoslužnim župama i hramovima - mogu i moraju ostati primjer svijetu, bez obzira na minula stradanja, da su riječi zajedno, skupa, složno, solidarno... milosrdnija molitva od sebičnog zazivanja samo svoje religije i nacije.

Hvala Vam, Sveti Oče, na tom podsjećanju odavde, iz nekada&scaron;nje prijestonice ratnog pakla, da mir nema cijenu! Važno je da se ta veličanstvena poruka čuje iz Sarajeva sve do obje Amerike, Azije i Afrike. Amin!

Red je red

Pravedan predsjednik

Lekcija bh. vlastima

Sudbina patriota

Lovina čistog obraza

Premijerova nebriga

Hu iz ju?

Odlučno protiv terorizma

Politička statistika

Đokovićeva enigma

Da, mi imamo državu!

Policajac kakav treba BiH

Mir i Vama, Papa

Besprijekorna organizacija

Ugled u Vatikanu

Sarajevo – Urbi et Orbi

Kolumne

Red je red

Pravedan predsjednik

Lekcija bh. vlastima

Sudbina patriota

Lovina čistog obraza

Premijerova nebriga

Hu iz ju?

Odlučno protiv terorizma

Politička statistika

Đokovićeva enigma

Da, mi imamo državu!

Policajac kakav treba BiH

Mir i Vama, Papa

Besprijekorna organizacija

Ugled u Vatikanu

Sarajevo – Urbi et Orbi