Problemi s ocem često se spominju u psihologiji. Odnosi se na posljedice narušenog odnosa s očinskom figurom. Iako mnogi u nekom razdoblju života osjete napetost u tom odnosu, kod nekih ona kasnije utječe na partnerske veze i sliku o sebi.
Stručnjaci upozoravaju da rani obrasci privrženosti snažno oblikuju način na koji volimo. Psihijatar Bessel van der Kolk ističe da mozak teži poznatim obrascima, čak i kada su bolni. Zato osobe koje su imale hladan, odsutan ili kritičan odnos s ocem često nesvjesno biraju emocionalno nedostupne partnere. Žele bliskost, ali završavaju u odnosima bez jasne budućnosti.
Čest je i strah od vezivanja. Kada odnos postane ozbiljan, dolazi do povlačenja. Izbjegava se razgovor o osjećajima, prekida se kontakt ili se veza završava prije nego što postane dublja. Istraživanja pokazuju da emocionalna udaljenost u ranom odnosu s ocem može biti povezana s nesigurnim stilom privrženosti i strahom od napuštanja.
Problemi s povjerenjem također su česti. Ako su u djetinjstvu postojala neispunjena obećanja ili nedosljednost, osoba može stalno preispitivati partnerove namjere. Umjesto opuštenosti, javlja se sumnja i potreba za kontrolom.
S druge strane, neki ulažu previše u vezu. Imaju snažan osjećaj manje vrijednosti pa pokušavaju zaslužiti ljubav pretjeranim trudom. Psihoterapeutkinja Marni Feuerman navodi da osobe s nesigurnom privrženošću često preuzimaju preveliku odgovornost za odnos i pristaju na kompromise koji im ne odgovaraju.
Nerijetko dolazi i do sabotiranja zdravih veza. Iako žele ljubav, strah od razočaranja prevlada. Fokusiraju se na mane partnera, izazivaju sukobe ili odlaze prije nego što budu ostavljeni.
