Dok nam je Trojka prije nego što su zajahali na vlast u Kantonu Sarajevo najavljivala "metropolu", „moderni evropski grad“, stvarnost na ulicama glavnog grada pod njihovom vladavinom izgleda sve više kao scenografija postapokaliptičnog filma.
Fotografija iz samog centra Sarajeva, uz zgradu Higijenskog zavoda, pokazuje zapuštenu cvjetnu površinu obraslu korovom, suhom travom i neodržavanim rastinjem, tik uz zidove išarane grafitima i fasade pune tragova propadanja.
Mjesto koje bi trebalo predstavljati urbanu jezgru grada danas izgleda kao prostor kojeg su se institucije odrekle.
A ovo nije izolovan slučaj.
Sarajevo posljednjih godina sve više tone u infrastrukturni i komunalni haos. Dok se javnosti predstavljaju promotivni spotovi "čuda" od tramvaja i helikoptera, marketinške kampanje i priče o „evropskim standardima“, građani svakodnevno gledaju potpuno drugačiju sliku grada.
Skenderija, nekada simbol Sarajeva i jednog vremena, danas je simbol propadanja. Dijelovi kompleksa godinama su ruinirani, plafoni se urušavaju, objekat je zapušten, a obećanja o obnovi ostala su uglavnom na konferencijama za medije i političkim izjavama.
Istovremeno, širom centra grada sve češće padaju fasade i dijelovi objekata. Građani su više puta upozoravali na opasnost po prolaznike, dok pojedine zgrade izgledaju kao da decenijama nisu dotaknute ozbiljnijom obnovom. Ulice su pune improvizacija, polomljenog mobilijara, išaranih zidova i zapuštenih javnih površina.
Šta bi od obećanja o "evropskom Sarajevu"?
Poseban paradoks predstavlja činjenica da se upravo vlast koja je dolazila pod sloganima „reda“, „evropskog Sarajeva“ i „novog upravljanja“ danas suočava sa sve vidljivijim raspadom osnovnih funkcija grada.
Korov u centru Sarajeva možda djeluje kao sitnica. Ali problem Sarajeva odavno više nije samo korov. Problem je osjećaj da se grad polako prepušta stihiji, improvizaciji i odsustvu elementarnog održavanja.
Jer grad ne čine press konferencije, PR kampanje i politički slogani. Grad čine uređene ulice, sigurne fasade, funkcionalni objekti i osjećaj da neko vodi računa o prostoru u kojem ljudi žive.
A upravo toga u Sarajevu danas sve više nedostaje.
