Respiratorne viroze ne miruju tokom cijele godine, a izraženije su u periodu smjene godišnjih doba. Osim dobro poznatih simptoma - začepljen nos, curenje nosa, grlobolja, malaksalost, povišena temperatura i bolovi u zglobovima i mišićima ponekoga muči i promuklost, što je najčešće posljedica upale grkljana (laringitis).
Glasnice su poput finih bijelih struna na ružičastom sluzničkom tepihu u grkljanu. Da biste imali „čist“ glas, one moraju biti glatke, dobre napetosti - ni mlohave ni prenapregnute, adekvatno hidrirane te na sebi ne bi smjele imati nikakve izrasline (benigne ili maligne). Paziti ih i maziti moraju posebno glasovni profesionalci, pjevači, glumci, kao i govornici, predavači... -
Kada na pregled
U “klasičnim” virozama promuklost je blaga do izrazita, ali nema osjećaja nedostatka zraka te se liječi simptomatski - adekvatna hidracija, inhalacije fiziološkom otopinom, kaduljom, kamilicom, pastilama s umirujućim učinkom (na primjer pastilama od islandskog lišaja).
No, ako promuklost traje dulje od deset dana, treba se javiti otorinolaringologu na pregled. Naime, liječnik porodične medicine ne može klasičnim pregledom ždrijela vidjeti glasnice pa je potreban barem indirektno-laringoskopski pregled ogledalcem, dok je zapravo jedino pouzdana endoskopija fleksibilnom ili krutom optikom.
Pregled je bezbolan, kratak, nije invazivan pa ga čak i djeca lako podnose. Tako se precizno mogu vidjeti sve strukture u grkljanu uključujući prave i lažne glasnice.
Kad je promuklost hronična
Osim u akutnim stanjima u sklopu virusnih ili bakterijskih bolesti gornjih dišnih putova često se javlja i u hroničnom obliku u onim bolestima i stanjima koji negativno djeluju na pokretljivost i strukturu glasnica.
Razlozi su različiti - od pušenja, nepravilnog korištenja glasnica i izazivanja tzv. sindroma prenaprezanja, suhog zraka u klimatiziranim i pregrijanim prostorima, hemijskih ozljeda i upala zbog refluksa kiseline te tumora – koji mogu biti benigni polipi i papilomi, ali i karcinomi.
Tu spadaju i traume grkljana (udarac, jatrogene traume nakon gastroskopije ili bronhoskopije), slabija pokretljivost jedne ili obje glasnice uslijed nekih neuroloških bolesti (bulbarna paraliza, mijastenija, multipla skleroza, stanja nakon moždanog udara) ili nakon operacija na grkljanu, štitnjači ili karotidnim arterijama kad dođe do oštećenja živca koji pokreće mišiće grkljana.
Kako sačuvati glasnice
1. Dišite na nos, a ne na usta. Zrak se pri prolasku kroz nos vlaži, pročišćava i zagrijava te tako priprema za donji dišni put. Disanjem na usta nema kondicioniranja zraka.
2. Pijte dovoljno tekućine, posebno u klimatiziranim i pregrijanim prostorima.
3. Ne spavajte s upaljenim klima-uređajima.
4. Nemojte pušiti! Pušenje je pokretač brojnih benignih i malignih promjena na glasnicama, pogotovo ako uz to konzumirate alkohol u većoj količini ili u porodici imate nekoga ko je bolovao od sličnih bolesti.
5. Pazite na prehranu ako imate refluks ili želučanu kilu. Jedite češće manje obroke, spavajte na povišenom, ne jedite tri sata prije počinka, izbjegavajte previše hladnu, prevruću, začinjenu, ljutu hranu i gazirana pića.
Ovakvim pacijentima mogu pomoći preparati sladića i matičnjaka koji se može uzeti u kapsulama ili kao ekstrakt dva puta dnevno, đumbir uz obrok kao prokinetik te preparati alginata za neutralizaciju kiseline.
6. Ako vam je glas „alatka“ obavezno se javite logopedu koji će dati upute o vježbama kako uz što manje napora pravilno koristiti svoje glasnice (vježbe disanja, položaj glave i vrata tokom govora...). I barem jednom godišnje kontrolirajte glasnice.
Djecu na hladan zrak
Akutne upale grkljana (akutni laringitisi) rezultat su najčešće virusnih infekcija i češće pogađaju djecu. Kod njih klinička slika može izgledati alarmantno jer imaju vrlo uske dišne putove.
Ta klinička slika može biti u vidu otežanog zvučnog disanja posebno u udisaju, zatim kašalj poput laveža psa te nedostatak zraka i vrlo često se isti simptomi ponavljaju iz viroze u virozu.
Radi se najčešće o tzv. subglotičnom laringitisu (oticanju sluznice neposredno ispod glasnica) što dovodi do sužavanja dišnog puta na nivo procjepa i navedenih simptoma.
U takvim je situacijama važno ne gubiti glavu, nego dijete iznijeti na hladan oštar suh zrak, umiriti ga, dati mu antihistaminik u sirupu te provesti inhalaciju lijekom koji je propisao pedijatar.
Ovakve se smetnje javljaju češće u djece koja imaju alergijski rinitis ili bronhitis i obično prestaju nakon šeste godine.
