Inicijativa vijećnika Naše stranke Farisa Šehovića da se dio Aleje lipa, od mosta Bratstva i jedinstva do mosta Vrbanja, imenuje kao Šetnica Rodoljuba Čolakovića, otvorila je važno pitanje odnosa Sarajeva prema vlastitoj političkoj i državnoj historiji. Kako je naveo Šehović, „ovim imenovanjem želimo da odamo javno priznanje čovjeku koji je svojim djelovanjem trajno obilježio antifašističku borbu, obnovu državnosti i institucionalni razvoj Bosne i Hercegovine“.
Vječni revolucionar
Ime Rodoljuba Čolakovića nije tek simbol jedne epohe, nego oznaka jedne dosljedne političke biografije obilježene borbom protiv autoritarizma, fašizma i nacionalnog poricanja Bosne i Hercegovine. Rodoljub Čolaković bio je revolucionar, politički zatvorenik, partizanski lider i državnik - i sve te uloge nisu bile formalne, nego skupo plaćene ličnim iskustvom progona, robije i rata.
Rođeni Bijeljinac, još u periodu Kraljevine Jugoslavije, Čolaković se profilirao kao ljevičarski intelektualac i politički aktivista, blizak komunističkom pokretu, u vremenu kada je takvo djelovanje značilo direktan sukob s represivnim aparatom države. Zbog političkog rada i organiziranja, više puta je hapšen i osuđivan, a značajan dio mladosti proveo je u zatvorima, gdje se formirala generacija ljudi koja će kasnije nositi antifašistički otpor. Njegovo predratno djelovanje nije bilo romantizirana ideologija, već svjesni otpor sistemu koji je gušio političke slobode i socijalnu pravdu.
Tokom Drugog svjetskog rata, Čolaković se uključuje u Narodnooslobodilački pokret i postaje jedan od ključnih političkih organizatora partizanskog otpora u Bosni i Hercegovini. Njegov partizanski angažman nije se iscrpljivao u vojnoj hijerarhiji, već prvenstveno u političkom radu: organiziranju vlasti na oslobođenim teritorijama, artikulaciji ideje Bosne i Hercegovine kao ravnopravne zajednice i borbi protiv i fašizma i etničkog fragmentiranja zemlje.
Upravo zbog toga, njegova uloga u ZAVNOBiH-u ima trajni historijski značaj. U vremenu kada Bosna i Hercegovina nije bila samorazumljiva politička činjenica, već predmet sporenja i potkusurivanja, Čolaković je pripadao krugu ljudi koji su jasno zastupali ideju BiH kao zasebne, ravnopravne federalne jedinice. Ta ideja nije bila puka administrativna konstrukcija, nego politički odgovor na pokušaje njenog brisanja ili podjele koji su postojali čak i unutar komunističkih redova.
Nakon rata, kao prvi predsjednik Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Čolaković je sudjelovao u uspostavljanju prvih savremenih institucija republike. U razorenoj zemlji, njegov rad nije bio simbolički, nego operativan: izgradnja državne administracije, zakonodavnog okvira, obrazovnog i kulturnog sistema. To je bio period u kojem se državnost nije „čuvala“ deklaracijama, nego konkretnim političkim odlukama.
