Za vrijeme osmanske vladavine u Sarajevu je zatečena i njegovana multietičnost. Zajedno su živjeli muslimani, pravoslavci, katolici, Jevreji... Nemuslimani su imali isti tretman kao i muslimani. Mnogi od njih bili su ugledni, bogati i utjecajni ljudi, koji su učestvovali u razvoju grada.
Mahala Latinluk
- O tome svjedoče sačuvani vjerski i kulturni objekti. Jedna od interesantnih mahala bila je Latinluk, na desnoj strani Miljacke. U njoj su najviše živjeli katolici, a poslije i pravoslavci. Prvobitno se zvala Stara franjevačka mahala - govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta.
Baš u toj mahali u 17. stoljeću nastanila se čuvena sarajevska pravoslavna porodica Despić. Bavili su se trgovinom, a najistaknutiji je bio Makso Despić.
- Dolaskom Austro-Ugarske, oni su u svojoj kući organizirali prve amaterske pozorišne predstave. I sami su učestvovali, a u prostoriji gdje su se predstave održavale, bilo je i stotinu ljudi. U pauzama se dijelila kafa - ističe Garibija.
Makso Despić sa suprugom
Bili su to začeci pozorišne umjetnosti u Sarajevu, što je novu vlast uskoro navelo na gradnju Narodnog pozorišta. Porodica Despić obilnim prilozima pomogla je gradnju prvog pozorišta u BiH.
Despića kuća nastala je iz dva dijela i u više etapa. Najstariji dijelovi su iz 17. stoljeća, radovi su nastavljeni, a cjelina je zaokružena u 19. stoljeću.
Dominiraju uokvireni prozori na spratu i lučni u prizemlju. Dijelovi iz osmanskog perioda sačuvani su kroz enterijer prizemlja i kaldrme u avliji.
Tri etaže
Kuća je napravljena u tri etaže. Povezivanjem objekta u prizemlju napravljena je divanhana. Osjeti se utjecaj Orijenta s bosanskim pećima i okolicama. Na spratu je vidljiv prodor evropskog utjecaja kroz namještaj te obradu i bojenje zidova i plafona. To je najinteresantniji spoj osmanske i evropske kulture življenja.
Pravljena je od kamena, ćerpiča i cigle, a ima krov na dvije vode.
Objekt je porodica sredinom prošlog stoljeća poklonila Sarajevu zajedno s još jednim objektom u kome je danas Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Šta je naveo u testamentu
U testamentu hadži Maksim Despić zabranio je nošenje crnine i okupljanje u kući. Naredio je da se njegov novac podijeli muslimanskoj, pravoslavnoj, katoličkoj i jevrejskoj sirotinji. Tražio je sprovod bez mnogo vijenaca, da mu tijelo prenoći u crkvi, a uz njega da probdije i sirotinja koja će za to biti dobro nagrađena.
Rođen 1836.
Rođen je 1836., a preminuo je 1926. godine. Priča se da je “cijelo” Sarajevo došlo na njegovu sahranu.
Prezime po djedu
Porodica se prezivala Despić po Maksinom utjecajnom djedu Despi, a prije su se prezivali Nikolić. Građani Sarajeva očuvali su sjećanje na njega davanjem imena ulici uz njihovu kuću. Danas Despića kuća pripada Muzeju grada.
