Ćazim Bajrić i Namir Pipo, demobilisani borci iz Kaknja, došli su jučer pred zgradu Vlade Federacije BiH da bi se sastali sa Salkom Bukvarevićem (SDA), federalnim ministrom za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, jer, kako su kazali, "nemaju više ni za kiflu".
Iz svog Kaknja došli su sa 20 KM, a ponijeli su i deku jer namjeravaju ostati pred zgradom Vlade dok im se ne ponudi konkretno rješenje, zaposlenje ili makar jednokratna pomoć.
- Nemam kud nazad, mene kući čekaju gladna djeca! Na početku agresije na BiH iz Novog Sada sam se vratio u BiH, da branim svoju državu, a sada izgleda da mi je bolje bilo da se nisam vraćao - počinje svoju priču Bajrić.
Nakon završetka agresije, nikada nije dobio posao. Aplicirao je na razne adrese, RMU Kakanj, Termoelektranu... Međutim, uvijek je nailazio na zatvorena vrata.
- Sve mislim bit će bolje. A ono sve gore. Ne razumijem kako borci nikoga ne zanimaju. Sve mi se više čini da smo branili državu da bi pojedinci mogli danas da se šepure, a mi da pomremo - razočaran je Bajrić.
Njegov saborac i kolega Namir Pipo u još je težoj poziciji.
- Da bih preživio, dajem krv. Na osnovu toga imam neke pogodnosti. Imam troje djece. Treba ih školovati, ne mogu djeca ostati nepismena, a sve to košta, knjige, pribor... - ističe Pipo.
Kaže da ne vidi perspektivu u BiH.
- Najradije bih otišao iz države. Ali gdje ću sad. Godine su prošle, da sam bogdo otišao dok sam bio mlađi - ogorčen je Pipo.
Ova dvojica Kakanjaca samo su kap u moru problema demobilisanih boraca. Iako su odmah po dolasku u Sarajevu tražili susret s resornim ministrom, na ulazu u zgradu Vlade FBiH samo su im uzeli podatke i rečeno im je da će ih pozvati. Kakogod, oni ostaju pred Vladom do daljnjeg.
