Edin Ramić, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica i potpredsjednik SDA, pokušava ovih dana od sebe napraviti žrtvu, tvrdeći da ga “neki mediji napadaju jer pomaže škole u manjem bh. entitetu u koje idu djeca Bošnjaka povratnika”. Tom izmišljenom konstrukcijom Ramić namjerno prešućuje da su mediji samo prenijeli reakcije ogorčenih povratnika koji su mu spočitali da je posjetio školu u Grbavcima kod Zvornika, a da nijednom riječju nije spomenuo da su u tom objektu 1995. godine agresorski zločinci mučili, a potom odatle odveli na strijeljanje oko 2.000 Bošnjaka.
Nagrade poslušnima
No, nije to jedini grijeh ovog ministra kojeg iz budžeta plaćaju građani ove zemlje da bi on isto tako njihov novac raspoređivao kao donacije povratnicima. Dakle javni, a ne svoj ili novac SDA, kako on želi to prikazati. Premda bi i Ramić i SDA, koja ga je do sada lansirala na brojne funkcije, voljeli da se u javnosti plasiraju samo informacije medija koje oni finansijski pomažu, i kod kojih zauzvrat naručuju promotivne tekstove, red je “zaboravnog” ministra podsjetiti na nekoliko činjenica.
Prije svega, tvrdnje da on dobro obavlja svoj posao demantiraju sami povratnici. Predstavnici čak sedam bošnjačkih mjesnih zajednica zvorničke općine poslali su otvoreno pismo federalnom premijeru Fadilu Novaliću u kojem tvrde da Ramić zloupotrebljava sredstva Ministarstva namijenjena povratnicima.
Ramić je, umjesto da se opravda Bošnjacima koji su se vratili na svoja ognjišta, svoj odgovor na optužbe poslao SNSD-ovom gradonačelniku Zvornika Zoranu Stevanoviću. Valjda je s njim u boljim donosima nego s bošnjačkim povratnicima.
O tome bi još više mogli reći Bošnjaci koji su se za vrijeme Ramićevog mandata iselili s područja zvorničke općine, a neke informacije govore da ih je čak oko 6.000!? Između ostalih egzistencijalnih muka, s ognjišta ih je drugi put otjerala i Ramićeva „sistematizacija“ povratnika koje je podijelio na „svoje“ (one koji su lojalni SDA) i „tuđe“ (svi ostali koji su Ramićevom logikom postali ničija briga).
Internetsku stranicu svog ministarstva Ramić je „nakitio“ raznoraznim saopćenjima o dodjelama pomoći. No, u njima, naprimjer, nema ni riječi o tome kako su isključivo donacije dobili samo oni koji su prije nekoliko mjeseci u Srebrenici grubo napali državnog ministra Adila Osmanovića. Upućeni kažu da su im za taj čin upravo donacije bile nagrada.
Put, brat, junice
Ništa manje ozbiljne nisu ni tvrdnje povratnika da to nije jedini takav slučaj, jer se, kako kažu, Ramić i sa svojim neistomišljenicima sve češće obračunava tako što iz budžetske stavke za pomoć povratnicima nagrađuje one koji rade za njega.
Nadalje, u ugovorima o izgradnji puta od Kalesije do Osmaka nema podatka da jedna njegova trasa vodi i do Ramićeve kuće. Povratnici Ramiću posebno zamjeraju što je brata bez konkursa zaposlio u Upravi za indirektno oporezivanje BiH, a nisu mu nikada zaboravili ni kako im je prodao bolesne junice.
Sve to je samo mali dio problema koje povratnici više ne žele trpjeti dok čekaju pomoć ministra Ramića i SDA. A o tome kako su do sada SDA ministri brinuli o povratnicima dovoljno govori podatak da i 22 godine nakon rata itekako postoji potreba da u ovoj zemlji još postoji Ministarstvo izbjeglih i raseljenih osoba!
Iz Bakirovog u ministarski kabinet
Edin Ramić je rođen 1975. godine u Kalesiji. Član je SDA od 18. godine. Sa 25 počeo je raditi u općinskoj službi u Osmacima (od 2000. do 2004.), što mu je bila stepenica do izbora za načelnika te općine. Opozvan je s te funkcije na referendumu 2006. godine, nakon čega je postao delegat u Vijeću naroda Republike Srpske.
Na općim izborima 2010. godine bezuspješno se borio za mandat u Narodnoj skupštini RS (NSRS). Povratnici ga nisu izabrali, pa se obreo na mjestu savjetnika u kabinetu člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, da bi ipak na izborima 2014. uspio dobiti mjesto u NSRS, ali odbio je taj, a prihvatio ministarski mandat.
