Godine 1942. temperatura se još nije počela mjeriti na Igmanu, ali na osnovu kasnije prikupljenih podataka možemo pretpostaviti da je za vrijeme „Igmanskog marša“, kada je u Sarajevu izmjerena najniža temperatura ikad, na ovoj planini bilo i do minus 50 stepen.
Mnoge žrtve
- Poznato nam je da je skoro opkoljena Prva proleterska brigada morala prijeći preko Igmana u noći s 27. na 28. januar 1942., a da je na mjestu zvanom Mrazište na Velikom polju temperatura, po kasnijoj analizi meteorološkog stručnjaka Majstorovića, iznosila do minus pedeset stepeni - kazao je za „Avaz“ Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije Sarajeva.
Borcima je od hladnoće srce pucalo, studen je odnijela mnogo života, a prema svjedočenju preživjelih, toliko je bilo hladno da se i drveće znalo raspuknuti.
Na marš je krenula kolona od 500 boraca i to 25. januara. Za dva dana su došli u Sarajevsko polje. Najteži dio je bio početak uspona na Igman. Prelaz preko Igmana je izveden noću između 27. i 28. januara, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći. Taj marš postaje legenda, a četrdeset teško promrzlih boraca prebačeno je na liječenje u Foču, gdje su podnijeli nadljudske bolove amputiranja promrzlih dijelova tijela bez narkoze.
Izrazito niska temperatura izmjerena je na Igmanu i 24. januara 1963. godine, i to čak 42,5 stepeni ispod nule.
Ledile vode
Kakve su hladnoće znale biti, zabilježio je i Mula Mustafa Bašeskija u Ljetopisu iz 1789. godine, gdje navodi da je bila žestoka studen koja je trajala čak 20 dana.
- On opisuje kako su se sve vode zaledile pa i ona na mlinovima Isa-bega Ishakovića na Bembaši, bez obzira na to što je njen protok brz. Također, od velike hladnoće i kube Begove džamije se iznutra zaledilo - naveo je Garibija.
