Novi slučaj femicida u BiH - naslov ili objava koja postaje sve učestalija. Ponovo je u našoj zemlji žena stradala od ruke muškarca, još jedne osobe koja baš ničim ne zaslužuje da se nazove muškarcem.

Brojimo žrtve, a dok to činimo čini se da se ništa ne mijenja. Puna su nam usta borbe za prava žena, a istovremeno ne možemo naći konkretne korake koji mogu doprijeti da se bar smanji vjerovatnoća da će žene gubiti živote samo zato što nekom manijaku nešto nije po volji.

Ružno je bilo koga prozivati zbog nedjela jedne osobe, ali dužni smo stalno ponavljati kako su oni koji vode ovu državu odgovorni i za ambijent koji vlada vezano za sigurnost građana, tako i žena. Ne može se sa sigurnošću reći da će bilo koja mjera donijeti pomak, jer tih bolesnih umova će uvijek biti i oni će uvijek naći način da učine svoje morbidne zamisli, ali od nečega se mora krenuti.

Dok brojimo žrtve bilo bi zanimljivo znati da li iko razmišlja o mjerama poput većih kazni za uhođenje, prijetnje, podstrekivanje, nošenje oružja, ali i o tome ko smije posjedovati oružje. Jedan zaštitar, očigledno se ispostavilo ranije sumnjivog ponašanja, nedavno je ubio ženu. Da li je nakon toga iko izvršio provjere ko sve radi na poslovima gdje smije nositi oružje? Iako se često može čuti da se dosta sumnjivih tipova „sakrilo“ u uniforme ove ili one vrste, sve je ostalo na riječima željenja.

Posebnu pažnju trebalo bi obratiti na uhođenje, prijetnje ili podstrekivanje, nešto o čemu se veoma malo govori. Jesu li te ubice bile baš same u svojim nakanama i da li je neko na bilo koji način, pa i razgovorom doprinosio da se ustreme na žrtvu na tako brutalan način?

Mogu li ove ili slične mjere bar malo "pokolebati" manijake kojima je životno dostignuće mahati pištoljem ženi iznad glave, teško ćemo saznati, ali ne činiti ništa jednostavno ne smijemo, valjda je to odavno trebalo biti jasno.