Kada početkom 2016. u Hrvatskoj, dakle u prvoj susjednoj državi EU, zapadno od BiH, krene tehnokratska i nadstranačka vlada, koja će stvari gledati izoštrenim tržišnim očima, bit će to novo ubrzanje i za našu zemlju.
A kako se i prema Srbiji već dugo ne štede riječi hvale, jer je drugačija nego što je bila, a Crnoj Gori pruža ruka NATO-a, zbog znanih prijetnji s istoka, ni Bosni i Hercegovini ne preostaje nego da ubrza svoje euroatlantske procese.
Zato je predavanje molbe za kandidatski status BiH u EU na startu naredne godine ogroman iskorak i više od puke simbolike - potpuno drugačije od svih izlizanih proevropskih fraza koje su se mogle čuti s kraja na kraj BiH, ali uz znanu škripu antibosanskih kočničara.
Otuda Brisel i Vašington trebaju spremiti ozbiljan odgovor za ta otvorena balkanska pitanja, uključujući i uplitanje Rusije u ovdašnje geopolitičke vrleti. Od neriješenog grčkog pitanja, preko neukroćenih rijeka izbjeglica, sve do pitanja kolektivne sigurnosti!
Uostalom, izuzme li se Turska, svaki deseti Evropljanin danas je Balkanac.
I kako to nedavno reče francuski filozof Bernar-Anri Levi (Bernard-Henry Levy), ima tu još i moralnih obaveza i za Evropu i za Ameriku.
Uprkos tome što će se ulazak Srbije u EU možda desiti prije ulaska BiH, što je za misleću savjest svijeta šokantna činjenica, napredak regiona ka EU, makar i s često nedorečenim Beogradom na čelu, službeno Sarajevo i dalje velikodušno podržava.
No, vrijeme je da i ova Vučićeva Srbija tu činjenicu počne uvažavati uvijek i na svakom mjestu, a ne samo kao puku “podršku Dejtonu”. Ili smo svi skupa na vratima Evrope, ili smo zajedno u istom balkanskom blatu.
