Čestitkama punim slatkih riječi, dobrih namjera i želja obasuti smo i ovog Bajrama, kako od onih koji Bajram istinski dočekuju, tako i od onih koji mu se kao i svakom drugom blagdanu u godini raduju.
Kod vjernika koji nakon jednomjesečnog posta Bajram doživljavaju kao nagradu, bajramske čestitke uvijek su u sebi nosile želje za više međusobne iskrenosti, darežljivosti i poštovanja, s nadom da nadjačaju licemjerje, pohlepu i mržnju u nama kakvu nerijetko jedni prema drugim znamo iskazati.
Iskreni pozivi na međusobno poštovanje i uvažavanje, u državi kakva je BiH oduvijek su imali posebnu težinu i značaj i do njih su istinski vjernici stoljećima držali, bez obzira na to kojoj vjeri i kojem narodu pripadaju. I tako ukazivali da se zajedno može, samo ako se to hoće.
Brojni masovni zajednički iftari koji su i ovog ramazana upriličeni u većini gradova i sela u BiH i kojima su, uz muslimane postače, prisustvovali i nepostači te komšije i prijatelji drugih vjeroispovijesti pokazali su upravo onu najsvjetliju stranu lica bosanskog čovjeka koje je stoljećima svijetlilo blagošću, dobrotom, poštenjem, razumijevanjem i zajedništvom.
Tako su se u Podrinju najprije u Đulićima kod Zvornika, Diviču, a potom i u Konjević-Polju, prvi put nakon rata, na iftaru okupile hiljade ljudi ne gledajući ko za koga na izborima glasa, ko s kim može i hoće da se druži te ko kojoj vjeri pripada. Došli su da budu skupa, da sjede za jednom sofrom koja je u tradiciji bosanskog čovjeka oduvijek predstavljala zajedništvo i napredak.
Iskustvo i ovog ramazana pokazalo nam je da možemo biti zajedno samo ako to hoćemo i ako se u to ime malo više potrudimo. Više od ostalih truditi se moraju oni koji više znaju, koji su obrazovaniji i imućniji, posebno oni koji u svojim rukama imaju moć vlasti. Bude li drukčije, bajramske čestitke pune slatkih riječi, dobrih namjera i želja, kao i mnogo puta do sada, ostat će samo mrtvo slovo na papiru i po ko zna koji put biti predmet propitivanja iskrenosti onih koji ih upućuju.
