Da je blokada evropskog puta BiH, u najkraćem, istovremeno i blokada pristupa novcu, govori situacija u koju su našu državu, a i sebe, doveli zvaničnici RS. Svojim taktiziranjem kod neprihvatanja ključnih uvjeta EU za kandidatski status BiH, istovremeno su, sada je očito, rezali granu na kojoj sjede.
Naime, odbijanjem ispregovaranog Protokola o adaptaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) te oduzimanjem državnih nadležnosti u rješenju o mehanizmu koordinacije, zbog čega su se pregovori o tom aktu odužili unedogled, za rezultat su dobili da RS, koja grca u dugovima, za sada neće dobiti potrebnu finansijsku injekciju. Prosto kao pasulj, reklo bi se.
No, ovakav ishod mogao se i ranije pretpostaviti ako se uzme u obzir da su pregovori o Reformskoj agendi (čitaj: evropskom putu BiH) vođeni ne samo s predstavnicima EU nego su uključivali i niz zvaničnika iz međunarodnih finansijskih institucija poput MMF-a, Svjetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Međunarodne finansijske korporacije (IFC).
Drugim riječima, evropski put BiH, obnovljen zahvaljujući njemačko-britanskoj inicijativi, u fazi u kojoj se nalazimo predstavlja ništa drugo do sistem spojenih posuda. U mjeri u kojoj budemo igrali po evropskim, pa i svjetskim pravilima, toliko ćemo dobivati potrebnu finansijsku podršku.
I dobro je da je tako, jer je to jedini način da se kočničari evropskog puta, a samim time i razvoja i budućnosti u cjelini, konačno urazume! Nesumnjivo je ova situacija doprinijela da je neko sada udaren po džepu. I to prvenstveno manji bh. entitet, koji iskazuje daleko lošije ekonomske parametre od većeg.
A veliko je pitanje kako će premijerka RS Željka Cvijanović realizirati svoju prvu najavu o tome da će njena vlada bez problema nadomjestiti novac planiran od MMF-a. Tim više što su vlasti u tom entitetu iscrpile sve mogućnosti, pa i one privatizacijske, da se domognu potrebnog novca, kako bi, ako ništa, očuvali socijalni mir u ovom dijelu BiH.
