Taman kada se pomisli da lideri “pet familija” u svojoj kameleonskoj igri možda mogu i stati, oni se potrude da udare u zdravu pamet javnosti. 

Tako je i Denis Zvizdić jednom sarajevskom portalu doslovce rekao kako ga „ne raduje činjenica da se zbog novouspostavljenih odnosa stranačkih vrhova, uzrokovanih jednosmjernim i nekorektnim medijskim napisima, pa i kasnije neprimjerenim izjavama u vezi s bivšim i sadašnjim liderima SDA i njihovom ulogom u modernoj historiji BiH, nedavno proklamovana 'grande' bošnjačka koalicija, polako pretvara u 'piccolo' koaliciju“, te kako mu je „žao da će, kako stvari stoje, personalne ambicije ipak biti jače od općeg interesa, što će, sasvim sigurno, početi narušavati kapacitet i opstojnost predmetne koalicije”. 

Sveprisutni rođaci 

Zaista je neshvatljivo da Denis Zvizdić, čiji su bliski rođaci ministri unutrašnjih poslova ili državni tužioci, a brojna porodica instalirana na mnoge ključne pozicije na svim nivoima vlasti, nekome govori o općem interesu kada je njihov porodični iznad svega. 
Koliko nepotističke veze idu daleko, govori i činjenica da mu je i šefica kabineta kuma bliskog rođaka. 

Još je gore kada se ovaj ratni dezerter indirektno predstavlja kao advokat historijskih ličnosti u BiH.

Umjesto da se pozabavi vlastitom političkom jalovošću, općim stanjem u Vijeću ministara, skandalima koje je izazvao s pakistanskim premijerom Navazom Šarifom (nedočekivanje na aerodromu, uklanjanje božićne jelke iz zgrade institucija BiH, guranje premijera na asfalt s crvenog tepiha pri oficijelnom dočeku itd.), ličnom inferiornošću u odnosu na Đukanovića, Plenkovića ili Vučića, nesretni Zvizdić nekoga plaši ugrožavanjem koalicije.   

Da se ne govori o skandalu kada je svojoj snahi Maidi Čampari legalizirao nezakonito preuzimanje funkcije predsjednice Konkurencijskog vijeća BiH. Ili sramnoj biografskoj činjenici da su mu u poznim akademskim godinama doktorat platili porezni obveznici, odnosno narod Kantona Sarajevo. 

Kompleks od Novalića

Umjesto da nešto nauči od svog agilnog kolege Fadila Novalića, od kojeg ima kompleks, kancelarijski paučak papagajski ponavlja riječi svog kućnog intimusa i predsjednika kojem jedva čeka da vidi leđa. Čovjek koji se nikada nije smio naći na izbornim listama gdje biraju građani, želi vladati s bjelašničkog mindera i s rođacima diktirati šta će raditi Vijeće ministara, primjerice, kada će napokon biti izabran član VSTV-a i kada to odgovara njihovoj miljenici Meddžidi Kreso.  

Zvizdić ne shvata da je “viseći premijer” i da, kada se saberu glasovi za njega nepoćudnog SBB-a, otrgnute četvorke i više drugih stranaka u Parlamentarnoj skupštini BiH, njegov nezasluženi premijerski status ovisi o dobroj volji drugih, a ne o njemu, njegovom porodičnom klanu i čovjeku kojem služe kao nevjerne cuke.

Uostalom, Zvizdić će, osim po nesposobnosti, biti upamćen i po sramnom događaju po BiH – njegov poziv da dođu u Sarajevo na referentni međunarodni skup odbilo je čak 17 stranih premijera. 

Takva bi blamaža svakoga normalnog natjerala da ponudi svoju ostavku i da mu svemoćna familija opet nađe neko dobro radno mjesto, a ne da vrši pritisak na medije čija je jedina krivica što u njemu vide ono što jeste – nezajažljivog karijeristu, nepotistu i poslušnika koji vreba da njegov stranački šef padne, a on i gramziva braća bez ijednog glasa osvojenog na izborima i zvanično preuzmu upravljanje Bošnjacima.   

Otud je jasno da rezultat grande koalicije nije ispunjen i zbog toga što Denis Zvizdić vodi premijersku svitu, što se na jednoj od najvažnijih državnih funkcija nalazi piccolo pamet i gdje ne pomažu ni majka i njena sestra sa svojom enormnom rođačkom shemom koja je svrha sama sebi i svojim interesima, a ne “općem interesu” o kojem Zvizdić lažno govori.