Niti za jednu balkansku zemlju to nije bila vijest! Ali, Amerika se još trese od fotografije na kojoj se vidi bivši glavni savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost, general Majkl Flin (Michael Flynn) na večeri u Kremlju, kako sjedi odmah do ruskog predsjednika Vladimira Putina. Fotografija je snimljena još u decembru 2015. godine, a na njoj su Putinu zdesna još Emir i Maja Kusturica.
Nije da Amerikance nije briga za slavnog bosanskog reditelja s adresom u srbijanskim vrletima, ali njih interesira druga, manje umjetnička garnitura.
Pleše se, dakle, oko uloge penzionisanog američkog generala kojeg je iz stroja izbacio bivši predsjednik Obama, jer se već tada sumnjalo na njegove ruske veze; Majkl Flin je u međuvremenu na američkom sudu priznao da je u vezi s tim lagao FBI, očekujući manju kaznu od ovdašnjeg sudije, ali samo ako bude “propjevao” u istrazi koju protiv predsjednika Trampa (Donald Trump) vodi specijalni istražitelj Robert Miler (Mueller). Svi su izgledi da već i jeste! Nije čudo, kažu cinici, što je Tramp ubrzao s Bliskim istokom.
Ova slika je izbila u prvi plan nakon što je američka TV mreža NBC objavila kako dva odbora Senata intenzivno tragaju za mogućom ruskom upletenošću u američke predsjedničke izbore 2016. godine. I je li pod ruski utjecaj pala i znana američka aktivistkinja, liderka ovdašnje Zelene partije Džil Stein (Jill), koja je, također, sjedila za istim Putinovim i Kustinim stolom. Ona je čak bila ruski favorit na američkoj političkoj sceni, putem koje su mrsili račune romantičnom socijalisti Berniju Sandersu (Bernie), kojeg mnogi Amerikanci još ne mogu preboljeti.
No, iako se ne zna je li predsjednik i koliko upleten u ovu ili neku drugu “rusku vezu”, što Milerova istraga tek treba dokazati, američka televizija bez puno zadrške implicira Trampa i njegovu familiju uz mnoge sumnjive Ruse. Uključujući i milijardera Olega Deripasku, koji je harao po Balkanu.
Ovaj Rus s bezgraničnim Putinovim povjerenjem 2016. godine je tužio Crnu Goru sudu zbog “svog” udjela u vlasništvu kombinata „Aluminijum Podgorica“ (KAP), koji je u oktobru 2013. bankrotirao sa 360 miliona eura duga. Neki se još sjećaju da je KAP nekad bio najveće crnogorsko preduzeće, jer njegovi su proizvodi činili 51 posto državnog izvoza i 15 posto ukupnog bruto godišnjeg proizvoda Crne Gore.
Navodim sve ovo jer, očito, gdje su Putin i njegovi, tu su i pare. A kad Amerikanci nešto istražuju, onda važi maksima: “Follow the money” (Slijedi puteve novca). Pare su, izgleda, opet putovale preko Kipra!
Doduše, general Flin je pomalo bajata, ali još neadaktirana vijest s ove strane Atlantika, jer politička borba za Trampovo prijestolje se nastavlja; zabavljat ćemo se još u vezi s tim i naredne 2018. godine. Uglavnom, Flin se na funkciji nacionalnog savjetnika zadržao svega 24 dana, a i kao lobista turske vlade trebao je, navodno, pomoći da se u Ankaru isporuči Fetulah Gulen u kojeg Erdoanova administracija nastavlja upirati prstom kao glavnog krivca za vojni puč u Turskoj 15. avgusta 2016.
Pravac – Jerusalem
Onomad sam u “Skandinavskoj kući” u Njujorku na jednom prijemu upoznao i imao priliku prvi put razmijeniti nekoliko riječi s aktuelnom američkom ambasadoricu u UN-u Niki Heli (Nikki Haley); nju već nazivaju “Trampovom tigricom”. Pored mene je bio kolega Ahmet Fathi, glavni producent “American TV News”, koji je također, nakratko, ambasadoricu propitao o reformama UN-a. Pa nakon svega što je kristalno jasno ambasadorica rekla, braneći “Trampovo uvjerenje” u vezi s Jerusalemom, jasno je da je rasprava u UN-u samo ojačala drugog šampiona populizma na Putinovoj “strani”: Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan).
Uoči glasanja o osudi Trampove odluke o proglašenju Jerusalema za izraelsku prijestonicu, UN-om se proširila vijest da Erdoan dolazi na zasjedanje Generalne skupštine UN-a, kojom je predsjedavao (opet “naš”) Miroslav Lajčak. Valjda da pokupi očekivane ovacije islamskog svijeta i da Trampa lično “zakuje na stub srama”. Tu sam najavu čuo od grčkog novinara veterana Mihalisa Ignjatia (Ignatiou), ali ubrzo mi je sve to demantirao dopisnik turskog “Hurriyeta” iz UN-a Razi Čanikli (Canikligil); u SMS poruci je stajalo: “Ne mislim da je tako”.
I bio je u pravu! Erdoan je pobjedu slavio u Ankari, jer mu i treba za domaću upotrebu. U Njujork je stigao šef turske diplomatije Mevlut Čavušolu (Cavusoglu). Uglavnom, ništa se još u vezi s Jerusalemom neće mijenjati, bez obzira na sve te uspaljene riječi, poput granata, od kojih, nažalost, mogu pasti još neke glave mladih i uzavrelih neistomišljenika.
- Tramp je sebi kupio još malo vremena da odgodi obaranje u Kongresu od onih koji su solidarni s njegovom odlukom o Jerusalemu - kaže mi Ahmed koji je stajao sa mnom ispred Niki Heli. Tako je Erdoan osvojio još jednu šampionsku titulu među muslimanima.
No, jedini stvarni pobjednik za sada je Putin. Kod njega u Kremlju opet se sprema nova “tajna večera” s novim ili starim kandidatima, ko će ga znati. Ne bi trebalo potcijeniti ni Kusturicino umjetničko znanje o tome.
