Sve je na prodaju! Navalite sa svih strana svijeta, pijaca radi non-stop. Jeftino prirodnih ljepota, koliko treba, malo planina, brda, privage pokoji hotelčić, nek' se nađe... Čista hava gratis!

Sretni dobitnici mogu izvući i koje jezero, pa šume, imamo ih, šta će nam toliko... A sirovine za proizvođače namještaja koji haraju svijetom ćemo uvoziti. Logično.

Zveckaju strane valute našim uglednicima, kojima je posao da se brinu o nama. Toliko se brinu da su se pobrinuli i da postave svoje direktorčiće da što više unište, strovale sve što je nekada vrijedilo i donosilo prihode.   

Ma, šta će nam to! Ostaci prošlih vremena. Eto, taj neki hotel "Maršal" na Bjelašnici šta će nam, a i dobro je radio, sramota! Hajmo mi poslat' nekoga "stručnog" da ga skroz dokrajči, a onda ćemo ga lijepo prodat' za neku siću, misli se, naravno, zvanično za siću! Ili Veliko polje na Igmanu. Ma, šta će nam i to!

Podsjetilo me sve ovo s aktuelnim pričama o Velikom polju i „Maršalu” na onog sarajevskog mangupa koji je nekom strancu prodao Vijećnicu. Uzeo akontaciju i nestao u vidu lastinog repa. Bojim se samo da se ovi sadašnji ne sjete toga.

A, šta hoćete, oni to rade za narod, sve će oni prodati, a kad se raspodijeli, ostat će i narodu. Pa će biti više narodnih kuhinja, a može bit' da ostane koja markica i za nove kontejnere, e drug moj!

Hajmo, hajmo, još malo pa nestalo!

I ne treba gledati poprijeko one koji kupuju, ljudi imaju, ulažu, biznis... Šta ćete, imaju ljudi pravo. Ko bi bio lud pa odbio što mu ovi naši serviraju na tacni!