Nismo krivi - glasio je odgovor u Sudu BiH optuženih u aferi "Respiratori" Fadila Novalića, premijera FBiH, Jelke Milićević, njegove prve zamjenice, ali i suspendiranog direktora FUCZ-a Fahrudina Solaka i vlasnika "Srebrene maline" Fikreta Hodžića.
Očekivano. Novalić i Milićević nisu krivi kao visoki dužnosnici Vlade Federacije BiH za nabavku 100 respiratora iz Kine za BiH po cijeni od 10,5 miliona maraka. Nisu krivi ni Solak ni Hodžić, koji su zamisao Vlade proveli u djelo.
I da stvar bude gora, uređaji već više od pola godine, isti ti koji su plaćeni narodnim novcem, još nisu u funkciji. Mjesecima su van upotrebe, a upitno je jesu li uopće i ispravni.
No, to ne brine optužene. Ne ulazeći u sudski proces, ali i optužbe Tužilaštva BiH, jedno je jasno: niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno. Tu postoji, naravno, i presumpcija nevinosti i mora se poštovati.
Ali ono što ne postoji jeste moralna odgovornost. Ni trunka odgovornosti. O ostavkama da ne govorimo. Krivi su mediji, politika je iza toga... Ne damo ostavke, radit ćemo i dalje, u najblažem su sumirani odgovori ranije osumnjičenih, a nedavno i optuženih čelnika Vlade.
Bilo im je teško naći respiratore u teškim vremenima pandemije, tvrdio je Novalić u aprilu. Tvrdio i ostao premijer. Sporni mu nisu ni hapšenje, ni optužbe Tužilaštva, ni osuda javnosti, ali jesu medijski natpisi.
I da sumiramo - važnija je fotelja od svake afere. I to samo u BiH. U Evropi i svijetu to je drugačije. Irski ministar podnio je ostavku jer je prekršio mjere protiv koronavirusa. Nizozemska vlada je pala zbog poreznog skandala vezanog za dječiji doplatak...
U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj je sve naopako, ostavke su misaone imenice. Težimo Evropi, a čvrsto smo privrženi balkanskom mentalitetu.
Nikad nismo krivi, krivi su drugi.
