Milorad Dodik možda je nekad u prošlosti i imao šansu da izabere pravo skretanje i tako spasi od propasti i sebe osobno i svoju političku karijeru. U međuvremenu, napravio je toliko krivih poteza i procjena da mu - u geopolitičkom smislu - spasa nema.
Zato nas i ne treba posebno čuditi dok gledamo kako Dodik - koji je, uz profanog desničara, islamofoba i gadljivog populističkog kalkulanta Viktora Orbana, ostao jedini saveznik Putinovog smrtonosnog režima u ovom dijelu Evrope - svjesno korača strojevim korakom slijepom ulicom i, usto, sve oko sebe ubjeđuje da zna gdje je krenuo i da je to jedini ispravan put.
Možda bi, da živi negdje u Rusiji, Kini ili Bjelorusiji, Dodik sa svojom tvrdokornom separatističkom agendom i mogao računati na političko preživljavanje, pa čak i ograničeni uspon, ali ovdje, u srcu Balkana i u okruženju zapadnih i NATO saveznika, sve osim njegovog političkog i ekonomskog kraha bilo bi ravno nekom od do sada poznatih svjetskih čuda.
Jedino što može i što već čini je da odgodi neminovno, a pri tome poseže za oprobanim alatima svojih političkih uzora - Putina i Orbana. Nakon što je novinarima i opozicionim intelektualcima novim zakonom drastično ograničio slobodnu izražavanja, uz prijetnje drakonskim novčanim kaznama, te nakon što je zabranio saradnju i kontakte srpskim zvaničnicima iz RS i na nivou BiH s američkim i britanskim diplomatama u Sarajevu, Dodik je najavio i sljedeće korake - zakonsko ometanje rada i finansiranja nevladinog sektora, te brutalni progon LGBT zajednice u RS.
