Teferič znači zabava, veselje, izlet u prirodi, često praćen muzikom, pjesmom, igrom, plesom, ašikovanjem... Na Čevljansko polje za vikend pohrlile su hiljade i hiljade građana željnih zabave, rahatluka na jedan dan, pazarenja po jeftinijim cijenama, ića i pića. A šta su oni koji sebe smatraju „višom klasom“ uradili? Stavili na stub srama čovjeka čije su fotografije osvanule na društvenim mrežama dok se vozio na ringišpilu, koji nije radio ništa drugo nego se zabavljao. Dakle, radio upravo ono što je bit teferiča.Malograđanstvo nije bilo na Čevljanovićima, ono živi u svakome od vas koji ste se i na trenutak podsmjehivali nekome što je na nekoliko sati po strani ostavio svoje brige i odlučio promijeniti svoju svakodnevicu.

Osuđujete zbog istih stvari koje radite u centrima gradova, kojekakvim klubovima uz pjevaljke, kako ih nazivate. Ali to je emancipiranost, zar ne? Dok ćemo ljude na teferičima, koji su, „by the way“, tradicija naših naroda, nazivati seljačinama, jer je to bit džetseterskog života u Bosni i Hercegovini. A on je gotovo pa izumro!Ne živite u „Sex i gradu“ i s divama poput Keri Bredšou (Carrie Bradshaw) ili muškarcima njenog života, gospodinom Facom. Živite u zemlji naroda, gdje je čovjek kao takav na prvom mjestu. To je činjenica jer, ma koliko mi željeli biti u Njujorku, Londonu, Madridu, Briselu, rođeni smo u Bosni, državi čovjeka, teferiča, narodne muzike, sevdalinke, dobrih domaćih jela i pića.Iskren osmijeh još anonimnog čovjeka u ljudima koji su suprotnost od svega iznad navedenog izazvao je zavist, onu pozitivnu, jer je uspio sumornu stvarnost ostaviti po strani.A vi se stidite zbog sposobnosti da svoje nezadovoljstvo životom iskaljujete na čovjeku, i to preko tastatura.

Malograđanstvo nije bilo na Čevljanovićima, ono živi u svakome od vas koji ste se i na trenutak podsmjehivali nekome

Viša klasa srama

Bosanskohercegovački veznjak Adi Nalić bljesnuo je u trijumfu svog Hamarbija nad Norkopingom (2:1) u 17. kolu švedskog prvenstva. Nalić je u tom meču postigao gol karijere i pokazao da je iza njega teška povreda koljena zbog koje je morao na operacioni sto i na gotovo jednogodišnju pauzu. Bio je redovan na spisku reprezentacije, dobro igrao u klubu, a onda se dogodio april 2022. i teška povreda koja je usporila njegov razvoj.No, Nalić nije odustajao. Vrijedno je trenirao kako bi se vratio na teren, a sada pokazuje da je spremniji nego ikada. On je za svoj Hamarbi ove sezone postigao dva gola, a dodao je i jednu asistenciju.Imao je još nekoliko dobrih poteza i mečeva u kojima je pokazao da se radi o velikom talentu. Na Adiju je da nastavi s dobrim partijama kojima će se nametnuti novom selektoru fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine.Adi Nalić rođen je 1. decembra 1997. godine u švedskom Solvesborgu. Karijeru je počeo u Mjalbiju, a igrao je još za Landskronu te Malme, s kojim je bio dva puta bio prvak Švedske (2020. i 2021.), a ima i trofej Kupa te zemlje (2022.).Za reprezentaciju BiH debitirao je 2. juna 2021. u prijateljskom susretu protiv Crne Gore (0:0). Do sada je sakupio osam nastupa u najdražem dresu.

Postigao gol karijere za svoj Hamarbi

Nalić: U aprilu prošle godine doživio tešku povredu

Adi Nalić: Jači od povrede

Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio je na današnjoj sjednici izmjene i dopune Zakona o trezoru u FBiH čiji je predlagač bila Vlada FBiH.Radi se o kratkim izmjenama četiri člana Zakona o trezoru u FBiH koje su, kako je obrazloženo, više tehničke nego suštinske prirode.Predstavnički dom ranije je usvojio ove izmjene, a glavni razlog je harmonizacija sa Zakonom o budžetima u FBiH i Zakonom o internoj reviziji u javnom sektoru u FBiH.Delegati su također primili k znanju Dokument okvirnog budžeta FBiH za period 2024. – 2026. godina, koji je Vlada FBiH dostavila radi informiranja ovom domu.U toku je razmatranje seta energetskih zakona.&nbsp;

Radi se o kratkim izmjenama četiri člana Zakona o trezoru u FBiH koje su, kako je obrazloženo, više tehničke nego suštinske prirode

Dom naroda Parlamenta FBiH usvojio izmjene Zakona o trezoru u FBiH

Predsjedništvo BiH može smijeniti ambasadora BiH u bilo kojoj zemlji svijeta ako za to postoji jedinstven stav. No, tog jedinstva u Predsjedništvu već odavno nema, pa tako ni u slučaju ambasadora BiH u Srbiji Aleksandra Vranješa.&nbsp;On je svojom skandaloznom izjavom na sastanku s direktorom srbijanske BIA-e, svojim imenjakom Vulinom, inače čovjekom s američke crne liste, izazvao reakciju članova Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i Željka Komšića jer mu je zahvalio zbog davanja stipendija famoznim studenticama iz Sarajeva koje su ratnog zločinca Ratka Mladića veličale na društvenim mrežama!Nisu Bećirović i Komšić ni trepnuli, hitno u odbranu Vranješovih postupaka stala je članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. Oglasio se i Vranješ porukom kako njega može smijeniti samo Dodik. Slučaj „Vranješ“ po ko zna koji put ilustrira diplomatsku sliku BiH.&nbsp;Već odavno smo smiješni i žalosni s našom diplomatijom koja hoće-neće postaviti zastave na pola koplja, koja ganja kojekakve ikone u privatnoj režiji, zastupa interese entiteta umjesto, jasno, države BiH. Kakvim sve to putem ide, ne bismo se čudili da nam ambasadori počnu zastupati i interese kantona!Naravno, sve bi to drugačije bilo da BiH nije jedina zemlja u regiji koja nema zakon o vanjskim poslovima. Praktično, cjelokupna vanjska politika zemlje temelji se na dokumentu koji je Predsjedništvo BiH usvojilo 2003. godine nazvanom Opći pravci i prioriteti za provedbu vanjske politike.Uzalud godinama državni revizori ukazuju na važnost donošenja tog zakona, važnog za rad cjelokupne diplomatsko-konzularne mreže, ali dalje od nacrta on ne miče. I to zahvaljujući ponajviše, ne treba pogađati, Miloradu Dodiku.Iako ga je Vijeće ministara BiH jednoglasno usvojilo 11. maja, svega dva dana kasnije, Dodik je poručio da od toga nema ništa. Zato nam je na sceni nezapamćena praksa da svaki član Predsjedništva BiH ima „svoje“ ambasadore, koji se, nerijetko, predstavljaju „bošnjačkim“, „hrvatskim“ i „srpskim“.I kako onda očekivati od vlasti da ublaži ekonomsku krizu i donese adekvatne mjere kada nisu u stanju taj jedan od osnovnih i najvažnijih zakona usaglasiti?!

Sve bi bilo drugačije da BiH nije jedina zemlja u regiji koja nema zakon o vanjskim poslovima

Diplomatija na bh. način

Ne mogu me smijeniti ni Komšić, ni Bećirović, mene može da smijeni samo Željka Cvijanović, mene može da smijeni samo Milorad Dodik, narodni poslanici NSRS...&nbsp;Ovakva izjava Aleksandra Vranješa, ambasadora BiH u Beogradu,&nbsp;samo je nastavak politike bahatosti režima u RS koji, uprkos povremenim epizodama tobožnje kooperativnosti i zakletvi u Ustav BiH i Dejtonski sporazum, ne propušta niti jednu priliku da entitet predstavi kao državu.Pa ni tako banalnu kao što je Vranješova zahvalnost srbijanskom ministru Vulinu na “zbrinjavanju” studentica iz Sarajeva koje veličaju ratne zločine i krvnike iz posljednjeg rata. Jasno je Vranješu da njegova zahvalnost Vulinu, suočenim s adekvatnim reakcijama međunarodne, ali i dijela domaće javnosti, ne znači ništa.&nbsp;Kao što mu je itekako poznato da ga je na tu dužnost imenovalo Predsjedništvo BiH, u čijoj su nadležnosti vanjski poslovi, da nije i nikada neće biti ambasador RS, već da je, nažalost, u kadrovskoj kombinatorici na koju je osuđena i diplomatija ove zemlje baš njegovo ime iskočilo iz stranačkog šešira te je danas ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji.Zato je Vranješ tek puki izvršilac secesionističke i antiustavne politike i prolazna epizoda u vremenu koje će obilježiti stalni pokušaji podrivanja države, njenih nadležnosti i institucija.

Zato je Vranješ tek puki izvršilac secesionističke i antiustavne politike i prolazna epizoda

Aleksandar Vranješ: Dodikov ambasador

Nakon što se, prije nekoliko mjeseci, oprostio od karijere stranačkog bota, radikala i internet-jurišnika koji sa sigurne distance iz Luksemburga lijepi mete na čelo svima koji nisu po volji SDA, Jasmin Mulahusić ponovo je ispuzao ispod kamena i počeo ispaljivati otrovne strelice, praćen lajkovima i komentarima podrške svojih pratilaca. Prijetnje jurišnika SDA, uvrede i kletve i do sada su, u skladu s dnevnopolitičkim potrebama omiljene mu stranke i bračnog para na njenom čelu, bile namijenjene javnim ličnostima, novinarima, političarima, čak i suprugama političara, a ovaj put odlučio je prstom, po ko zna koji put, pokazati na Danijala Hadžovića (“Dnevni avaz”) i Slađana Tomića (“Buka”). “Vjerujem da će neko sresti Slađana i Danijala i fino popričati s njima. Stvar je samo vremena i momenta”, prijeti po ko zna koji put Mulahusić, naočigled svih institucija unoseći nemir i nesigurnost u državi. U pitanju su novinari, pa policijske agencije na jedno oko mogu i spavati čekajući da se strašne prijetnje, opisane u komentarima ispod ovakvog Mulahusićevog posta, zaista i ostvare.&nbsp;

Za novinarsku zajednicu je nedopustivo i indikativno da se istraga protiv Mulahusića vodi više od tri godine bez rezultata, uprkos desetinama krivičnih prijava s dokazima o prijetnjama, pozivanju na nasilje, uvredama na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, govoru mržnje i drugim krivičnim djelima.Da li šutnja i pasivnost državnih organa predstavljaju znak da je, kada su novinari u pitanju, sve dopušteno? Hoće li izostanak adekvatne sankcije u posljednjem, kao i desetinama slučajeva ranije, ohrabriti sve mulahusiće u ovoj zemlji da vrijeđaju, prijete i određuju s kim se, kada i na koji način treba obračunati? Da li bi policijske agencije i pravosudne institucije bile ažurnije i efikasnije da je, umjesto novinara, targetiran neko od političara? Odgovor na posljednje pitanje znamo još od dana kada je u sarajevskoj ulici Koševo prije šest godina američka državljanka ekspresno privedena i kažnjena nakon što je iz automobila pokazala srednji prst prema pratnji tadašnjeg člana Predsjedništva i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića.

Da li šutnja i pasivnost državnih organa predstavljaju znak da je, kada su predstavnici medija u pitanju, sve dopušteno

Mulahusić: Prijetio novinarima "Avaza" i "Buke"

Novinari nisu političari

Edin Džeko zabilježio je debi u zvaničnim utakmicama Fenerbahčea. Kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine doveden je i dočekan u Istanbulu kao svjetska zvijezda, a Dijamant je još jednom našao način da se oduži vjernim fanaticima koji vole žuto-plavi dres. Džeko je u utakmici 2. pretkola Konferencijske lige protiv moldavskog Zimbrua iz Kišnjeva upisao pogodak i dvije asistencije, od kojih je druga pravi izbor za sladokusce. Po ko zna koji put, Džeko je pokazao zašto je toliko voljen gdje god da se pojavi i da je, uprkos svojim godinama (37), kao vino, sve bolji. U zraku se osjeti spremnost da za kraj izdominira još jednom ligom i upiše se u stranice historije istanbulskog giganta. Smireni veteran, lagan kao pero, igrač za primjer. Stoga ne čudi da je izabran po dolasku u klub da bude kapiten. Utakmica protiv Zimbrua je samo vrh ledenog brijega svega što Edin Džeko nudi kao fudbaler i dokaz da njegovo umijeće i veteranski šarm u igri samo mogu dobro donijeti – kako Fenerbahčeu tako i Bosni i Hercegovini.

Kapiten BiH je u zvaničnom debiju postigao gol i upisao dvije asistencije

Edin Džeko: Lagano, golgeterski

Država ti, zahvaljujući dokazanim prijateljima Bosne i Hercegovine – Evropskoj uniji i Delegaciji EU u BiH, obeća jednokratnu pomoć u iznosu od oko 300 KM do maksimalno 600 KM. Obeća i na tome stane. Mrtvo slovo na papiru. Isplata 64,5 miliona KM, koji su trenutno u budžetu Federacije BiH, bit će sigurno, no pitanje je kada. Iznos se dijeli na četiri kategorije stanovništva, a najviši postotak će dobiti penzioneri, ali ne više od 300 KM.Upitno je hoće li dio od 42,5 miliona KM, koliko je planirano, biti dovoljno da „pokrije“ one kojima je pomoć neophodna. S druge strane, obećano je da će to biti do jeseni kako bi ona najugroženija domaćinstva mogla na vrijeme osigurati neophodni ogrjev za zimu ili platiti račune za grijanje.

U vremenu u kojem živimo 300 KM je ništa. I sve. Nekada si za trećinu tog iznosa mogao kupiti puna kolica namirnica, danas jedva nekoliko neophodnih artikala. I to dobro da paziš na cijenu i upoređuješ s drugim lancima trgovina, pa biraš u kojoj ćeš gdje šta kupiti. Jer je i 20 feninga velika razlika.Da, plaćanjem ogrjeva ili grijanja olakšalo bi se barem nakratko onima koji zaista nemaju da ne razmišljaju hoće li leći u ledene krevete, iako sretni što ih imaju. Ali i hoće li ujutro imati šta jesti oni i njihovi najmiliji koji su pod istim krovom.Tako da, 300 KM nije puno. Ali nije ni malo. Poklonu se ne gleda u oči. Daleko su teži kriteriji za tri skupine koje mogu dobiti do 600 KM.No, Federacija nema socijalne karte. Nadležni pojma nemaju ko zaista treba tu pomoć, već samo mogu nagađati. I sada oni za koje je 64,5 miliona KM namijenjeno sjede i čekaju dok vlast tek pravi neki spisak koji su davno morali imati. Jer, ako igdje ima socijalno ugroženih, to je Bosna i Hercegovina.Opet se birokratija nameće naspram stvarnog stanja na terenu.

Opet se birokratija nameće naspram stvarnog stanja na terenu

Sve i ništa

Možete li zamisliti da pozovete goste u svoj dom, a da pred njihov dolazak krenete renovirati kuću – izbijate zidove, mijenjate krov, stavljate nove prozore, vrata... Gosti vam dođu i u čudu se nađu. Ne znaju šta bi – da li da se vrate odakle su došli ili da i oni sami zasuču rukave i krenu s vama u akciju. U oba slučaja se osjećaju kao nepoželjni gosti.Naravno da to ne možete ni zamisliti, a to se upravo dešava ususret Sarajevo Film Festivalu – manifestaciji zahvaljujući kojoj bh. prijestonica na desetak dana postaje centar Evrope i kada nam u goste dolaze desetine hiljada turista. I zašto ne spomenuti, period je to kada u Sarajevu svi zadovoljno trljaju ruke – od taksista, ugostitelja, hotelijera...

Grad Sarajevo u jeku turističke sezone neko je okrenuo naglavačke – ulice se kopaju u centru, grad grca u smeću, zarastao u travu... Ukratko, Sarajevo je rijetko kad bilo neprivlačnije, a trebalo bi baš sada da zasja u punom sjaju.Jedno je sigurno, oni koji iz udobnih fotelja rukovode ovom akcijom majstori su da od gotovine naprave veresiju.Možda ipak nije sve izgubljeno i možda u maniru dobrih domaćina odgovorni za ovakvo stanje zasuču rukave i do početka SFF-a 11. avgusta, koliko-toliko, uglancaju bh. prijestonicu. Na (ne)reakciju se neće dugo čekati.&nbsp;

Ususret SFF-u, kada očekujemo desetine hiljada turista sa svih strana svijeta, neko je bh. prijestonicu okrenuo naglavačke

Ne(željeni) gosti

Reprezentativac Bosne i Hercegovine Benjamin Tahirović za kratko vrijeme oduševio je navijače Ajaksa, u koji je stigao iz Rome za oko osam miliona eura. Bila je dovoljna jedna utakmica da Tahirović pokaže o kakvom se talentu radi, a navijači „Kopljanika“ upoređivali su ga s Kazemirom (Casemiro), Jajom Tureom (Yaya Toure), Frenkijem De Jongom (Frankie)...Tahirović je još i bolji bio protiv Unterahtinga. U trijumfu Ajaksa rezultatom 5:3 jedan od pogodaka bio je djelo sjajnog „Zmaja“. Oduzeo je loptu na svojoj polovici, a onda nezaustavljivo krenuo na gol protivnika.Prošetao se kroz redove protivničkih igrača i onda lijepo pogodio. Lijep prvjenac, naročito za fudbalera koji nije često u gol-šansama.Mladi "Zmaj" polako opravdava epitete koje mu navijači daju nazivajući ga spojem brojnih velikana u jednom. Ajaks je odlično mjesto za mlade fudbalere da se razvijaju, a Tahirović je talentiran fudbaler koji želi napraviti veliku karijeru. Takvo nešto mu i predviđaju otkako je „zapao za oko“ skautima slavne italijanske Rome. Benjamin Tahirović rođen je 3. marta 2003. godine u švedskom gradu Spangi. Karijeru je počeo u omladinskim kategorijama Vasalunda, odakle je na zimu 2021. godine stigao u U-19 tim Rome. Iz Rome je ovog ljeta prešao u Ajaks. Za reprezentaciju BiH ima već četiri nastupa.

 Navijači prezadovoljni zbog partija bh. fudbalera

Benjamin Tahirović: Očarao "ajaksovce"

Dok lideri vladajuće koalicije najavljuju rasplet političke krize, jedino logično pitanje je da li je do nje uopće moralo i doći. Teško je dokučiti na čemu su temeljili svoj optimizam kada su, u junu, usvajali antidejtonske zakone, ali očigledno je da su odluke vlasti iz manjeg bh. entiteta naišle na čvrst odgovor, kako unutar države tako i u međunarodnim krugovima. Nakon što je glavom udario u zid, dobio jasne poruke sa svih važnih međunarodnih adresa, te osjetio prve efekte, za sada finansijskih sankcija, logična je izjava predsjednika RS Milorada Dodika da je „period velike medijske i političke galame iza nas“. Nema odgovora zašto smo morali „galamiti“ ako je rezultat unaprijed bio poznat, zar zakone koji nas približavaju EU već nismo mogli usvojiti, te jesu li svojevrsna izolacija RS i još duži redovi mladih pred stranim ambasadama nešto što je vrijedilo Dodikove „galame“?!

Suočeni s obavezom, datim obećanjima, pa i prilikom pruženom novim geopolitičkim odnosima u Evropi, predstavnici stranaka trojke suočavaju se s ključnim izazovom – usvojiti reformske zakone i ispuniti uvjete za početak pregovora o članstvu BiH u EU, a istovremeno paziti na svako slovo svakog akta kojim će zvaničnici režima iz RS nastojati eliminirati sve prepreke nekog budućeg puta ka secesiji. Strane sudije u Ustavnom sudu BiH i OHR su jedine prepreke takvoj politici i na ovakva upozorenja pravnih eksperata ne smije se zaboraviti bez obzira na novi val Dodikove slatkorječivosti, pozivanja na dogovor i Ustav BiH.Predsjednik NSRS Nenad Stevandić nedavno se pohvalio da su njegova djeca odbila da nastupaju za reprezentaciju BiH, te da „braća Stevandići mogu nastupati samo za Srbiju ili nikog“. Za današnje visoke zvaničnike RS, vjerovatno, nikad niko ne bi ni čuo da su se rodili u Kruševcu ili Valjevu, ali dok visoke plaće primaju iz budžeta ove države, čak i vlastitu djecu okreću protiv nje, time se još i javno hvale kako bi u vlastitom biračkom tijelu nastavili hraniti iluziju „ili za Srbiju ili nikog“. Sve dok je tako, povjerenja neće i ne može biti, a svi razgovori i politički sporazumi moraju se odvijati pod mikroskopom javnosti i uz detaljnu provjeru postoji li neka figa ili ''šipak'' u džepu ili iza leđa.

Teško je dokučiti na čemu su temeljili svoj optimizam kada su usvajali antidejtonske zakone

Šipak iza leđa

Ajla Alimanović više nije direktorica FK Sarajevo. Nakon evropskog neuspjeha i kraha bordo tima pred skoro 20.000 navijača na stadionu Koševo klub su napustili šef stručnog štaba Mirza Varešanović i direktorica Ajla Alimanović. Ceh za blamažu neko je morao platiti. I platili su odgovorni. Činjenica je da nisu jedini krivci, ali da snose krivicu, snose. Alimanović će pratiti izjava iz aprila 2022. godine, kada je preuzela funkciju generalne direktorice FK Sarajevo. Tada je preambiciozno izjavila kako želi da Sarajevo za dvije godine bude najbolji klub na Balkanu. Otad je Sarajevo gubilo od Čelika u Kupu, bilo daleko od titule i da bude najbolji klub u BiH, kamoli na Balkanu, a šlag na tortu je poraz od „jakog“ Torpeda. Bila je to pompezna izjava direktorice, koja se od početka mandata našla na udaru najvatrenijih navijača Sarajeva koji su joj zamjerali njenu prošlost, odnosno to što je (bila) navijač ljutog rivala Željezničara. Alimanović je u početku hvalila najvatrenije navijače, popularne „Horde zla“. Govorila je kako su oni 12. igrač kluba, da je njihova podrška najvažnija. Kada se našla na udaru kritika, nakon loših rezultata, ušla je u sukob s njima. Pokazivali su se „mišići“, a na kraju je na gubitku bio samo klub. Direktorica sada odlazi, otišao je i Mirza Varešanović, a vraćaju se “Horde zla” – 12. igrač Sarajeva, koje su nedostajale protiv Torpeda.Ajla Alimanović je rođena u Sarajevu. Magistrica je menadžmenta i posjeduje više od 15 godina iskustva na pozicijama CEO-a i transformacijskog direktora u različitim kompanijama. Funkciju generalne direktorice FK Sarajevo obavljala je od aprila 2022. do jula 2023. godine.

Od pompezne izjave do ostavke na mjestu direktorice FK Sarajevo za godinu

Ajla Alimanović: Zamalo najbolji

Bosna i Hercegovina svakim danom dokazuje svijetu da obiluje mladim genijalcima. Dokaz za to je Vuk Janković iz Trebinja, koji je na takmičenju iz matematike u Japanu osvojio bronzanu medalju. Janković je ovaj uspjeh postigao među više od 600 matematičara iz 112 zemalja svijeta uzrasta od 20 godina. Ovaj mladić, kao i desetine drugih kao on budućnost su naše zemlje i razlog zašto bismo se svi trebali potruditi i ovu pamet zadržati u BiH, a ne pustiti da se druge zemlje hvale našom djecom.On je matematiku zavolio i prije polaska u školu, a kasnije mu je postala preokupacija. Dokaz za to je bronza iz Japana. Osim Vuka, uspjeh su postigli i Andrej Krčmar, Benjamin Mujkić, Ervin Macić, Mirnes Fehrić i Harun Alibegović. Ovi mladi genijalci zaslužili su svaki vid podrške, a ponajviše od države. Sačuvajmo talente, cijenimo njihovu sposobnost i ne dopustimo da nam odu u druge zemlje.

Ovaj mladić, kao i desetine drugih kao on budućnost su naše zemlje

Budućnost BiH

Još jedna tužna godišnjica jučer je obilježena. Logor smrti Keraterm, uz Trnopolje i Omarsku, jedan je od najozloglašenijih. Posmrtni ostaci mučki ubijenih u ovom logoru ekshumirani su na području Starih Kevljana, Tomašice i Jakarine Kose. Stanovnici prijedorske općine bošnjačke i hrvatske nacionalnosti suočili su se s nasilnim sistemskim progonom. Srpske jedinice iskoristile su bivšu tvornicu i skladište keramičkih proizvoda „Keraterm“ da drže zatočenim do 3.000 civilnih lica. Dakle, nenaoružane ljude zločinci su premlaćivali skoro svakodnevno, izgladnjivali, mučili, silovali i ubijali. Oni koji su imali sreću da prežive, žive s traumama i danas.Zatvorenike su premlaćivali čim su stizali – drvenim palicama, čeličnim kuglama, željeznim šipkama, čizmama, puškama, pištoljima...

Logoraš Fikret Alić nacrtao je skicu Keraterma, kao vječni podsjetnik na ono što su on i drugi proživjeli. Mrtve su odlagali na kamaru u jednom dijelu tvornice, a kamion ih je jutrom odvozio do kasnije otkrivenih masovnih grobnica.Nije ni to neljudima bilo dovoljno. Željni panike, straha, krvi, kobne noći s 23. na 24. juli stražari logora u jednu od četiri prostorije ispustili su ispušni plin nadajući se panici, prirodnoj ljudskoj reakciji. Zatvorenici su, željni života, pohrlili u smrt!Ispred vrata prostorije dočekali su ih stražari srpskih paravojnih jedinica koji su pucali iz mitraljeza na njih. Za tu jednu noć ubijeno je skoro 200 logoraša. Nenaoružanih, izgladnjelih, premlaćenih ljudi.Nema u tome ništa ljudsko. Niti to ima veze s ratom. To je bilo iživljavanje na nemoćnima.Preživjeli i članovi porodica ubijenih i danas pričaju o tome jer moraju. Jer im neko i 30 godina poslije govori da lažu, da se preuveličava. A njihove žive rane su i naše i, ma koliko boljele, mogućnost ponavljanja istih i sličnih zločina ne dozvoljava da šutimo!

Oni koji su imali sreću da prežive, žive s traumama i danas

Željni života, pohrlili u smrt

Ogromna, neviđeno duga kolona jučer se formirala pred stadionom Grbavica. Navijači Željezničara pohrlili su da nabave ulaznice za meč drugog pretkola Konferencijske lige protiv azerbejdžanskog Nefčija odmah nakon što su puštene u prodaju. Kada bi se rezultati kluba mjerili ljubavlju njegovih navijača, Željo bi bio najveći klub u Evropi. Klub za koji većina Sarajlija navija, ali i koji je među rijetkim koji se mogu pohvaliti da ima navijače širom zemlje, tokom godina ostao je bez mnogo toga.Posljednja titula osvojena je daleke 2013. godine. Klub i dalje grca u dugovima, dotle da mu je na momente i finansijska stabilnost bila upitna, a sastavi tima se iz godine u godinu doslovno krpe.Ipak, sve to godinama nije ni na tren pokolebalo navijače, pa Željo kontinuirano i neprikosnoveno bilježi najveće posjete na svojim utakmicama u BiH, dok za evropske utakmice karte nestanu u nekoliko sati. Ne svodi se uloga Željinih navijača samo na navijanje i gledanje utakmica voljenog kluba. Rijetko gdje imamo toliku involviranost i podršku navijača i u samom djelovanju kluba. Dovoljno je podsjetiti na akcije poput kupovine stolica ili prikupljanja sredstava za sponzoriranje kluba.

Ipak, podrška navijača sama po sebi u modernom fudbalu nije dovoljna. Ma koliko da je, s jedne strane, Željo imao bezrezervnu i masovnu podršku svojih navijača, dotle je, s druge strane, izostalo dovoljno kvalitetno upravljanje koje će finansijski stabilizirati klub, organizirati poslovanje i vratiti najuspješniji bh. klub tamo gdje i pripada – na tron bh. fudbala.

Kada bi se rezultati kluba mjerili ljubavlju njegovih navijača, Željo bi bio najveći klub u Evropi

Kolona navijača Željezničara u redu za kartu

Ponos glavnog grada

Željezničaru je izmicala Evropa, snovi navijača su se rušili, a onda je na trenersku klupu „Plavih“ stigao Nermin Bašić. Nije se uplašio pritiska, uhvatio se ukoštac s problemima i za kratak period ekipu vratio na pravi kolosijek. Fudbaleri su pod njegovom trenerskom palicom izborili Evropu, a onda su napravili veliki uspjeh i eliminirali Dinamo Minsk. „Plavi“ su prošli u drugo pretkolo Konferencijske lige zahvaljujući odlično pripremljenoj i taktički savršenoj utakmici Bašića i njegovog stručnog štaba.Svojevremeno su ga zvali „mali Ćiro“, jer je legendarni Miroslav Ćiro Blažević u njemu vidio svog nasljednika. Bašić je upijao znanje i čekao pravu priliku. Travničanin je za kratko vrijeme kupio navijače Željezničara. Ponovo je Željo igrao lepršav fudbal, a Grbavica je opet puna kao nekada. Navijači se bore za kartu više. U nedjelju su puštene karte za meč s Nefčijem u drugom pretkolu, a ispred Grbavice je snimljen fascinantan prizor – red navijača koji su čekali vrijedan komadić papira protezao se gotovo do kružnog toka u Hrasnom. Bašić je posložio stvari, a svima onima kojima je Željezničar u srcu dao mnogo razloga za radost. I ne čudi euforija pred naredni evropski meč, gdje će Bašić ponovo pokušati napraviti veliki rezultat.Nermin Bašić rođen je 24. novembra 1983. godine u Travniku. Fudbalsku karijeru je prekinuo zbog povrede, pa se okrenuo trenerskom zanatu. Svojevremeno je bio jedan od najmlađih trenera u Evropi. Prije Željezničara je vodio Travnik, Metalege, Slogu Simin Han, Radomlje, Goricu i Tuzla City.

Viša klasa srama

Adi Nalić: Jači od povrede

Dom naroda Parlamenta FBiH usvojio izmjene Zakona o trezoru u FBiH

Diplomatija na bh. način

Aleksandar Vranješ: Dodikov ambasador

Novinari nisu političari

Edin Džeko: Lagano, golgeterski

Sve i ništa

Ne(željeni) gosti

Benjamin Tahirović: Očarao "ajaksovce"

Šipak iza leđa

Ajla Alimanović: Zamalo najbolji

Budućnost BiH

Željni života, pohrlili u smrt

Ponos glavnog grada

Nermin Bašić: Posložio stvari

Kolumne

Viša klasa srama

Adi Nalić: Jači od povrede

Dom naroda Parlamenta FBiH usvojio izmjene Zakona o trezoru u FBiH

Diplomatija na bh. način

Aleksandar Vranješ: Dodikov ambasador

Novinari nisu političari

Edin Džeko: Lagano, golgeterski

Sve i ništa

Ne(željeni) gosti

Benjamin Tahirović: Očarao "ajaksovce"

Šipak iza leđa

Ajla Alimanović: Zamalo najbolji

Budućnost BiH

Željni života, pohrlili u smrt

Ponos glavnog grada

Nermin Bašić: Posložio stvari