Često sam prepričavala, pa ću i ovog puta, kako je, prije nekoliko godina, jedna imućna gošća iz Njemačke bila u bh. prijestonici u vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala i – ostala je bez teksta. Rekla mi je tada da je obišla skoro cijeli svijet, ali da ovakvu atmosferu nigdje nije vidjela. - Ovdje ima više turista nego na Floridi - ustvrdila je tada.SFF jeste veliki filmski brend, ali je i mnogo više od filma. U danima kada se održava Festival, cijelo Sarajevo postaje dio tima, građani su i organizatori, i volonteri, i dobri domaćini.

Za veliki uspjeh Festivala bilo je veoma važno i to što su ga ljudi prigrlili kao nešto svoje i što nisu osjetili da je to elitistička manifestacija miljama udaljena od običnih građana i ulica glavnog grada.U tim danima se svi trude biti gostima grada pri ruci, pomoći, dati informaciju – šta god da treba, naši ljudi su tu.Da se vratim na gošću iz Njemačke i njen doživljaj Festivala. Ona tih dana nije pogledala niti jedan film, ali nju je oduševilo sve ono što se dešavalo na ulicama grada, oduševili su je ljudi i sve ono što bh. prijestonica ima u svom najboljem izdanju. I ove godine ponovo dolazi.Festival jeste filmski, ali je mnogo više od toga. Dakle, dobro došli u Sarajevo!

U danima kada se održava SFF cijeli grad postaje dio tima, građani su i organizatori, i volonteri, i dobri domaćini

Sve spremno za 29. Sarajevo Film Festival

Dobro došli u Sarajevo!

Lejla Njemčević je bila jedina predstavnica Bosne i Hercegovine na minulom Svjetskom biciklističkom prvenstvu održanom u Škotskoj. Uprkos napornoj utrci na zahtjevnoj stazi, Njemčević je na sjajan način predstavila našu zemlju. Iako je loše startala utrku, Njemčević je za dlaku izmakla medalja i treće mjesto. Na kraju je osvojila četvrto mjesto i ponovo obradovala svoju državu. To joj je donijelo novih 180 bodova na UCI svjetskoj rang-listi te je tako zadržala prvu poziciju na Svjetskoj maraton ranking listi.Dolazi iz Bosne i Hercegovine, zemlje koja ne ulaže ni u šta dobro, kamoli sport, a u leđa joj gledaju takmičarke iz Njemačke, Švicarske, Francuske, koje imaju mnogo bolje uvjete.Naredno takmičenje za Lejlu je Svjetski kup u Francuskoj, gdje će imati priliku da odbrani poziciju lidera Svjetske serije.Lejla Njemčević rođena je 19. juna 1994. godine u Udinama. Takmiči se u kategorijama planinskog i drumskog biciklizma. Prva je biciklistkinja iz BiH koja je potpisala ugovor za profesionalni biciklistički tim. Ovim se sportom počela baviti sa 15 godina u Klubu brdskog biciklizma ''Plus''. Višestruka je šampionka BiH i Balkana.

Dolazi iz BiH, a u leđa joj gledaju takmičarke iz Njemačke, Švicarske, Francuske...

Njemčević: Zadržala prvo mjesto na UCI rang-listi

Lejla Njemčević: Nepokolebljiva Bosanka

Dok se u javnom prostoru vode polemike hoće li počiteljski most do ujutro izdržati, koliko je Nedim Sladić kriv za snijeg u avgustu, a profesori i akademici samo što se za kragne ne uhvate raspravljajući ko smo i kako nam je ime, suštinski problemi građana nekako su u drugom planu. Kao da smo navikli da cijene goriva rastu, potrošačka korpa košta više od 2.800 KM, da za rast plaća u državnim službama i komisijama uvijek postoji razlog, a za one radničke nikog i nije briga. Slušajući i gledajući izvještaje o hapšenjima načelnika sarajevskih općina i pretumbavanju parlamentarnih većina u nekima od njih, profesor Filozofskog fakulteta UNSA-e Salih Fočo pokušava skrenuti pažnju na jedan od, vjerovatno, gorućih problema u državi, u kojoj je vlast do te mjere postala mila da se već odavno ne biraju sredstva kako bi se došlo do nje. A kako bismo, barem na lokalnom nivou, izbjegli da načelnici i gradonačelnici na tim pozicijama provedu 12, 16, 22 godine – rekord neprikosnoveno drži načelnik Teočaka koji bi iduće godine trebao proslaviti jubilej, tri decenije na čelu Općine – Fočo predlaže jednostavno rješenje – ograničavanje mandata na najviše dva. Nisu problem dugovječnost i vitalnost čelnih ljudi lokalnih zajednica, već praksa po kojoj vlast, nakon određenog vremena, samoj sebi postane svrha. Uostalom, funkcionerima koji u kabinetima puste bagremovo korijenje treba omogućiti da svoje sposobnosti pokažu i na nekom drugom mjestu, a ne sputavati ih zakonom koji im omogućava da u istoj fotelji ostanu doživotno.

- Tako dug period obnašanja funkcije dovodi do velike personalne moći nad drugim procesima i idejama, pa i političkim opcijama i programskim ciljevima. To za posljedicu ima privatizaciju funkcije i raznih izbornih manipulacija koje su do perfekcije usavršili takvi načelnici - argumentirano obrazlaže profesor Fočo, podsjećajući da dugogodišnji načelnici mijenjaju i stranke i uvjerenja, samo ne i težnju da ostanu gdje jesu.Primjenom ovakvog rješenja vjerovatno bismo rjeđe svjedočili predizbornim asfaltiranjima, paketima, slikanjima, korupciji, zloupotrebama i pritiscima svake vrste, priliku bi možda dobili novi, svježiji, sposobniji i inovativniji, sredstva bi se trošila racionalnije i adekvatnije, a i međuljudski odnosi, lišeni ucjena, bili bi mnogo bolji.

Rekord neprikosnoveno drži načelnik Teočaka koji bi iduće godine trebao proslaviti jubilej, tri decenije na čelu Općine

Bagremovo korijenje

Kada govorimo o ženskoj košarci, prva asocijacija nam je bosanskohercegovačka legenda Razija Mujanović. Nema nam niko veći od popularne Raze. Jeste čuvena Mujanović visoka dva metra, ali je bila još veća košarkašica i još je bolji čovjek. Mnogi su upoznati s njenim nemjerljivim doprinosom, kako košarci tako i sportu u Bosni i Hercegovini. Kada bismo krenuli sipati hvalospjeve na račun njene vrhunske karijere, trebalo bi nam nekoliko dana. Kolege s BHRT-a su se dale u jedan vrlo zahtjevan projekt – snimili su dokumentarni film o čuvenoj Razi „Velika Raza“, sa zadatkom da u nešto više od sat obuhvate toliko stvari. Nebrojeno puta se moglo svjedočiti Razijinoj istinskoj strasti i ljubavi prema košarci, ali i njenoj domovini Bosni i Hercegovini. Četverostruki evropski klupski prvak, srebrena s Olimpijskih igara, svjetskih i evropskih prvenstava s reprezentacijom bivše Jugoslavije, zlato s Mediteranskih igara sa selekcijom Bosne i Hercegovine te čak 13 titula nacionalnih prvenstava, avanturistički i hrabri poduhvati u WNBA ..., sve je to pošlo za rukom Raziji Mujanović.Tri puta je bila proglašena za najbolju igračicu Evrope po izboru uglednog „Gazzetta dello Sporta“, a kao šlag na tortu primljena je u Kuću slavnih. Dokumentarni film koji je legendarna Mujanović i zaslužila ostat će vječno svjedočanstvo o sportskoj i ljudskoj figuri i inspiracija novim generacijama.Razija Mujanović rođena je 15. aprila 1967. u Čeliću. U karijeri je igrala za Jedinstvo Aida, Dorna Godela, Pul Komense, Sao Paulu, Detroit Šok, Vićencu, Mesinu, Seltu, Barcelonu, Komo, Zagreb i Ragušu. Danas je team menadžerica ženske reprezentacije BiH.

Dokumentarni film kao vječno svjedočanstvo o legendi

Razija Mujanović: Velika Raza

Omalovažavaju zbog "tamo neke fotografije", riječi su Radovana Viškovića, premijera RS, na vijest da je, umjesto žrtve "Oluje", objavljena fotografija žene koja je protjerana iz Žepe 1995. godine, u naručju s tada tromjesečnom kćerkicom Nerminom. Bruka i sramota. Neviđena. Iz Vlade RS krivicu su prebacili na kompaniju iz Srbije koja je, kako tvrde, bila zadužena za organizaciju događaja.Iz Srbije su, pak, priznali krivicu. Višković, međutim, tvrdi da je svaka suza suza, ali o klasičnoj podvali, teškoj greški, ni riječi.I nije to tamo neka fotografija, kako reče Višković, nego fotografija srebreničkih majki koje su, s djecom u naručju, bježale od Karadžićevih i Mladićevih koljača i sijača smrti u Podrinju.

U RS, umjesto priznanja greške, za sve su optužili sarajevske medije koji su ukazali na podvalu. Što su ukazali na činjenicu da je beba s fotografije, danas žena, raskrinkala laži iz RS.Čak se i Milorad Dodik ušutio, isti onaj koji je fotografije Nermine i njene majke Sabine podijelio na Twitteru i držao govor kako su ubijena djeca žrtve „Oluje“.Ljudski je griješiti, ali je ljudski i priznati grešku. Očekivalo se to od Vlade RS, ali i Vlade Srbije.Umjesto toga, jadikovanje, optužbe, prebacivanje odgovornosti i minimiziranje cijelog slučaja.Navikli smo na laži, ali nećemo šutjeti na podvale.

Ljudski je griješiti, ali je ljudski i priznati grešku. Očekivalo se to od Vlade RS, ali i Vlade Srbije

Dodik: Iza njega fotografija protjeranih Bošnjaka iz Žepe

Podvala i sramota

Muzička zvijezda Zdravko Čolić na subotnjem koncertu u Travniku ostavio je publiku bez daha. O tome kolika je Čola legenda, govori činjenica da je 10.000 ljudi, od onih najstarijih pa do najmlađih, iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine došlo da sluša neprevaziđene hitove. Čak ni loše vrijeme nije uspjelo spriječiti raju da dođu i uživaju. Pjesme koje su se našle na repertoaru koncerta, koji je trajao skoro tri sata, pjevali su uglas, a gromoglasni aplauz uslijedio je nakon izvedene pjesme "Stanica Podlugovi" i stihova da je "čekao za Travnik vezu". Zdravko Čolić je rođen 30. maja 1951. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Grbavici. Karijera popularnog Čole traje već duže od 50 godina, punio je mnoge arene i stadione, a publika ga uvijek dočeka s oduševljenjem. Iako živi u Beogradu, više puta je isticao kako je srcem vezan za rodno Sarajevo. U braku je s Aleksandrom i imaju dvije kćerke Unu i Laru.

Više od 10.000 ljudi, od onih najstarijih pa do najmlađih, iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine došlo je slušati neprevaziđene hitove

Zdravko Čolić: Dočekao "Travnik vezu"

Dodik je nečovjek. Ne može se to više nikako drugačije ni nazvati ni tumačiti. Od balkanskih lidera smo do sada navikli na sve i svašta: korupciju, kriminal, nacionalizam, laži, širenje mržnje. Samo, rijetko ko je, uključujući i one direktno odgovorne za ratne zločine, bio spreman toliko se nisko spuštati da, nakon što su pobijeni, koristi svaku priliku da verbalno i politički urinira po žrtvama ratnih zločina. Nakon što je predstavnicima trojke javno opsovao Srebrenicu, Dodik je odlučio da soli i drugu najveću bošnjačku ranu - Prijedor. U gradu u kojem je u prvim mjesecima rata na najbrutalniji način ubijeno više od 3.000 Bošnjaka, Dodik je odlučio organizirati obilježavanje stradanja Srba u „Oluji“ u susjednoj Hrvatskoj.No, ni tu skandali nisu stali pa se tokom Dodikovog govora u Prijedoru pojavila fotografija protjeranih Bošnjaka koja je uslikana 26. jula 1995. nakon pada Žepe. Osim što je odlučio vrijeđati bošnjačke žrtve, i organizatori su bošnjačke žrtve odlučili da podvaljuju kao srpske, što, dakako, nije neka novost kada je u pitanju velikosrpska falsifikatorska propaganda.

No, pored toga što ponižava bošnjačke žrtve, lidera RS, koji je odavno pogubio sve moralne, političke i ljudske kompase, savršeno nije briga, naravno, ni za srpske žrtve u „Oluji“. Naime, Srbi protjerani iz Hrvatske njemu su samo potrošno sredstvo koje koristi za najprizemnije političke provokacije, manipulacije i trgovine. Jednako onako kao što ih je iskoristio Slobodan Milošević, koji je, nakon što ih je nahuškao na rat i pobunu, na kraju ostavio na milost i nemilost Hrvatskoj vojsci i Tuđmanu.Kao što će i Dodik, da bi se očajnički zadržao na vlasti i u svojim rukama sačuvao pozicije moći, biti spreman RS i srpski narod u BiH gurnuti u politički ambis, dužničko ropstvo i međunarodnu izolaciju. A u tom cilju, ako procijeni da će pomoći, neće prezati ni od najbrutalnijeg ponižavanja bošnjačkih žrtava. Neljudske psihopate nama vladaju.

Osim što ponižava bošnjačke žrtve, lidera RS savršeno nije briga, naravno, ni za srpske žrtve u „Oluji“

Dodik je nečovjek

Anel Hebibović briljirao je u pobjedi svog Igmana iz Konjica na gostovanju kod Zvijezde 09 u drugom kolu Premijer lige BiH (4:3). Sjajni Hebibović je s kapitenskom trakom oko ruke i tri pogotka predvodio Konjičane do trijumfa na njihovom premijernom nastupu ove sezone, s obzirom na to da nisu igrali meč prvog kola. Iskusni krilni fudbaler je u razmaku od samo 12 minuta, od 30. do 42., postigao čak tri pogotka.Bila je to utakmica života za Hebibovića. Rijetko kada dolazi u situaciju da se upiše u strijelce. Poznat je kao „radilica“, zahvalan fudbaler kojeg vole treneri. Oko njega nema mnogo galame, on šuti i vrijedno radi. Često je radio onaj „prljavi“ posao, pa je bio i u sjeni junaka kojima su Hebibović i njemu slični ostavljali onaj lakši dio posla. Zaslužio je Hebibović da se o njemu priča. Postigao je četvrti najbrži het-trik u historiji Premijer lige. Brži su bili jedino Nemanja Bilbija (5 minuta), Mladen Petričević (7) i Elvir Čolić (8).Anel Hebibović rođen je 7. jula 1990. godine u Konjicu. Karijeru je počeo u Igmanu, a prije nego što se vratio u matični klub, nastupao je još za GOŠK, Velež, Sarajevo i Olimpik.

Zahvalan fudbaler koji je zaslužio da se o njemu priča

Anel Hebibović: Utakmica života

Prednacrt zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije BiH, a o kojem bi Vlada FBiH trebala raspravljati ujesen, usvojen je prije nekoliko dana. Između ostalog, prednacrt podrazumijeva zatvaranje objekata u trgovini nedjeljom i u vrijeme praznika. Iako je riječ o naizgled benignom prijedlogu, koji ne bi trebao proizvesti veće reakcije, ispostavilo se da nije tako. Već danima na društvenim mrežama traju duge rasprave o ovom pitanju, a u koje se uključio i resorni ministar Amir Hasičević, ali i brojni drugi političari i ekonomisti.Razlog za to je taj što ovo nije samo socijalno nego i ideološko pitanje.Na jednoj strani su liberali, koji su protiv bilo kakvih restrikcija i ograničenja u bilo kojem segmentu. Osim toga, oni ovom problemu pristupaju najčešće posmatrajući isključivo ekonomski pristup, odnosno da ovo podrazumijeva gubitke i smanjenje prihoda, dok zabranu rada nedjeljom nazivaju demokršćanskom budalaštinom, koja ima pokriće jedino u religiji. Liberali su u modernom svijetu stalno važili i za one koje zastupaju interese kapitala.

Na drugoj strani su socijalisti, koji su u svojim principima za što veća prava radnika i zanemaruju ekonomski aspekt. Oni u ovom vide priliku da radnici imaju jedan dan za porodicu, jer ih „poslodavci ionako izrabljuju i jer ionako rade više nego što trebaju“.No, u pravu nisu niti jedni niti drugi i istina je negdje između. Što se tiče stajališta liberala, potpuno je netačno tvrditi da će na ekonomiju utjecaj imati zabrana rada. Ljudi neće prestati kupovati sve što su kupovali samo zato što je to zabranjeno nedjeljom. Građani će više kupovati ostalim danima i samim tim će im biti potrebno više uposlenika za preostale dane i do otkaza neće doći.Socijalisti u startu imaju pogrešnu metu. To što kod pojedinih loših poslodavaca radnici rade više nego što je dozvoljeno neće se riješiti time što neće raditi nedjeljom. Zakoni su vrlo jasni po pitanju toga koliko je dozvoljeno raditi i jedini problem je njihova (ne)primjena.Ono što je dodatni paradoks je to da su kadrovi Naše stranke predlagači ovog zakona, jer su oni već dugo bili etablirani kao jedina liberalna stranka u BiH. Kako su se oni našli u ovom neobranom grožđu, to jeste u prijedlogu koji bi bio idealan za neku socijaldemokratsku ili socijalističku stranku, a u konkretnom slučaju za njihovog koalicionog partnera SDP, nije baš najjasnije.

Iako je riječ o naizgled benignom prijedlogu, koji ne bi trebao proizvesti veće reakcije, ispostavilo se da nije tako

(Ne)radni dan nedjeljom izazvao mnogo polemike

Nedjelja u raljama ideologije

Bilo kojoj tvrdnji ili priči je često dovoljno samo da joj se vjeruje. Bila istinita ili ne. Ispričat ću ovdje jednu priču. Istinitu.Priča je o općenitoj surovosti događaja determiniranih sitnim strastima. Ali da bi događaji bili uistinu surovi moraju se desiti u okolnostima zla, nebrige i socijalne nesigurnosti.Priča može biti ispričana u raznim vremenima, i to uvijek u vremenima u kojima su pojedinačni bjesovi bili jači od brige za sigurnost ljudi. Takva priča je mogla biti ispričana tokom opsade Sarajeva (pročitah najnoviju knjigu Dr. Šimunovića, poznatog sarajevskog predratnog i ratnog neurohirurga, koji je pisao o događajima u opkoljenom Sarajevu na ilustrativan i potreban način). <h2>Svoji ciljevi&nbsp;</h2>Takva suštinski slična priča o surovosti se mogla desiti i u državi 30 godina nakon rata (ubistvo mladića koje je trebalo biti zaboravljeno, te su „oni u zaboravu“ sebe naprosto uvjerili da su čitav događaj stvarno zaboravili, a neki su tom događaju - što reče onaj sudski filozof – samo rašomonski pristupili, a sve jer je nenarodna vlast, u vremenu nesigurnosti, bjesove surovih koristila za svoje ciljeve). Odmah nakon kraja onog strašnog Hitlerovog rata, započetog na ideji biologije transponirane u međuljudske i međunarodne odnosa (zato i danas svaka pogrešna upotreba DNK u socijalnom kontekstu izaziva jezu), pojedini partizani (iz vojske koja je zvanično zastupala ideološki stav da smo jednaki) su pod unutrašnjim, ali i vanjskim, pritiskom nekih svojih bjesova pokazivali surovost koja i danas uznemirava. Posebno potomke onih koji su je direktno osjetili.Pa kada je pripadnik 3. Proleterske brigade došao u Sarajevo, kao naoružani oslobodilac, i slučajno sreo vlasnika jednog hotela u centru grada, on se brzo prisjetio nekih ustvari sitnih, a za njega krupnih, neugodnosti koje je ranije doživio s tim vlasnikom pa ga je naprosto upucao na ulazu u njegov hotel. Pravu dubinu tragedije je potencirala činjenica da je mrtvo tijelo tog vlasnik hotela naprosto nestalo i da je ubijeni čovjek proglašen mrtvim tek skoro deset godina kasnije. Ubica je napredovao na socijalnoj ljestvici tadašnjeg društva, a njegovi potomci su postali dobri i uspješni ljudi. <h2>Istina se krila od potomaka&nbsp;</h2>O ovoj pojedinačnoj tragediji, koja je bila odraz tadašnjih okolnosti, se nije pričalo. Istina se krila od potomaka ubijenog koji su vodili svoje borbe u polutami porodičnog zaborava. Istina se krila, da ne bi široko otvorenih očiju, prerano shvatili gdje su i šta ih možda u budućnosti čeka. A kao što vidimo budućnost je bila puna sličnih priča. Sve zbog bjesova jačih od brige za sigurnost ljudi. Sve zbog loše vlasti koja je jedini kontinuum ovih prostora. Dokle će, niko ne zna, čak ni mi puni kognitivnih predrasuda tj. optimizma. Valjda “promjene“ napokon stvarno postanu promjene.&nbsp;

Ali da bi događaji bili uistinu surovi moraju se desiti u okolnostima zla, nebrige i socijalne nesigurnosti

O Vehbi, bijesovima i ostalom

U provrelom bosanskom loncu skoro nezapaženo prolaze izvještaji Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, koja ponovo obara rekorde kad su u pitanju prihodi od indirektnih poreza. U samo jednom mjesecu prihodi po ovom osnovu iznosili su 951 milion KM. To praktično znači da su građani BiH, kroz onih 17 posto PDV-a, akcize i druge poreze, do vrha napunili državnu seharu, pa iz UIOBiH kažu da su u julu prikupili najveći iznos od svog osnivanja. U odnosu na prošlu godinu prihodi su, zaključno s julom, veći za 422 miliona KM, od ukupno 5,9 milijardi KM 1,2 milijarde vraćene su privredi, skromnih 587 miliona KM usmjeren za finansiranje državnih institucija, a najveći dio završio je u kasama entiteta i Distrikta Brčko. I dok ekonomskoj krizi nikako da dočekamo kraj, sasvim opravdanim mogu se ocijeniti pitanja zašto se, i pored enormnog rasta prihoda i nikad većih budžeta, veliki broj građana muči kako bi preživio, zašto nema mjera pomoći najugroženijima, a broj korisnika javnih kuhinja već duže vrijeme raste.

Zašto se država zaista ne bi odrekla dijela prihoda i usmjerila ih u značajniji rast plaća radnika u realnom sektoru!? Zašto, i pored stotina miliona više, bolesne liječimo dobrovoljnim prilozima i humanitarnim akcijama? Ili zašto, na kraju, nema snažnijeg poticaja investicijama i ekonomskom razvoju!?Odgovori na ova i stotinu sličnih pitanja daju se naslutiti ako se sjetimo izvještaja po kojima se najveći iznosi budžeta na svim nivoima vlasti troše na plaće i materijalne troškove uposlenih. Uz one vrijedne i potrebne, udobne i klimatizirane kancelarije popunili su i podobni, a dovodila ih je svaka vlast do sada. Gdje završava novac poreznih obveznika, jasno je i iz letimičnog pregleda javnih poziva za nabavku službenih automobila s masažerima i frižiderima.Uzaludna su, izgleda, upozorenja stručnjaka da je bh. društvo podijeljeno na budžetske korisnike i one koji nisu te sreće, da budžeti nisu nepresušna vrela, da siječemo granu na kojoj sjedimo, te da ćemo, prije nego što bude sasvim kasno, glomazni, birokratizirani, neefikasni, prekobrojni administrativni aparat morati racionalizirati.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Zašto se, i pored enormnog rasta prihoda i nikad većih budžeta, veliki broj građana muči kako bi preživio

Pune kancelarije

Dino Merlin najesen će imati najmanje četiri koncerta u beogradskoj Štark areni i najmanje tri koncerta u zagrebačkoj Areni. Ove dvorane su kapaciteta 20.000 ljudi i nije teško izračunati da je 140.000 ljudi u samo nekoliko dana kupilo ulaznice za koncerte bh. zvijezde, i to bez ijednog zalijepljenog plakata.„Merlinomanija“, koja trenutno drma region, samo je nastavak jedinstvene muzičke karijere Dine Merlina, koji svakim projektom pomjera granice i ruši rekorde.Iza njega su rasprodate dvorane širom svijeta, a koncertni spektakli rađeni su prema najvišim svjetskim standardima. Tako je jedan istinski poznavalac muzičkih dešavanja na koncertu Dine Merlina rekao: “Kao Mik Džeger je!”Edin Dervišhalilović, alias Dino Merlin, rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu. U svojoj karijeri dužoj od 30 godina ubilježio je mnoge muzičke rekorde, spektakularne koncerte i nezaboravne turneje.U sretnom je i dugogodišnjem braku s Amelom, s kojom ima kćerku Naidu i sina Hamzu, od kojeg je dočekao i unuka.

U nekoliko dana rasprodao četiri beogradske i tri zagrebačke arene

Dino Merlin: "Merlinomanija" drma region

Sjedinjene Američke Države uvele su prije tri dana nove sankcije zvaničnicima RS. Na spisku su Željka Cvijanović, Radovan Višković, Nenad Stevandić... Zasluženo.“Elita” iz Banje Luke koja je radila protiv odluka Kristijana Šmita (Christian Schmidt) i Dejtonskog sporazuma našla se već ranije u odabranom društvu koje predvodi Milorad Dodik!I dok su mahom svi pozdravili ovu odluku Stejt departmenta, znakovito je da u SDA, najvećoj bošnjačkoj stranci, šute o sankcijama zvaničnicima RS. Nekad se SDA utrkivala ko će prije podržati sankcije RS, ali sada šute. Šuti i Bakir Izetbegović, lider SDA.Istina, možda je Izetbegoviću, koji je otvoreno u posljednje vrijeme protiv odluka SAD i Majkla Marfija (Michael Murphy), američkog ambasadora u BiH, teško podržati sankcije jer je pola njegove stranke na crnoj listi!Od Asima Sarajlića, Amira Zukića, Fadila Novalića, Osmana Mehmedagića, pa do bivšeg “uzoritog” člana Mirsada Kukića.Možda je Bakiru teško pozdraviti sankcije za one koji ruše državu za koju se on zalaže, ili se zabrinuo da će se i sam naći na listi. Rame uz rame s Miloradom Dodikom. Strah očiju nema!

Kada se pogleda šta je i kako radio Bakir, ništa nije nemoguće. Zbog toga se možda i pritajio lider stranke koji je za godinu ostao bez svega. Izgubio je fotelju u Predsjedništvu, stranka mu je opozicija i u državi i Federaciji, a ništa bolje nije ni u kantonima.Ostale su mu samo Sebija i pozicija lidera SDA, koja se itekako ljulja. Bliži se Kongres SDA i, kako stvari stoje, Bakiru je uzdrmana stolica jer je od stranke napravio privatnu bazu kojom je okružio podobne, a sposobne satjerao u ćošak.Nije ni čudno zašto su članovi ove stranke na posljednjim izborima glasali za SDA, ali ne i za Bakira!Bakir je, kako stoje stvari, politička prošlost. Ali prije toga mora odgovarati za ono što je radio, a to je da je od Bošnjaka napravio sirotinju, a od Sarajeva kasabu!

Možda je Bakiru teško pozdraviti sankcije za one koji ruše državu za koju se on zalaže, ili se zabrinuo da će se i sam naći na listi

Zašto Bakir šuti

Reprezentativac Bosne i Hercegovine u paraplivanju Ismail Barlov (12) imao je zavidan nastup na Svjetskom seniorskom prvenstvu, koje je održano u Mančesteru.Takmičaru Plivačkog kluba SPID iz Sarajeva je u disciplini 50 metara prsno zamalo izmakla medalja budući da je završio četvrti, dok je utrku u disciplini 150 metara miks završio na sedmom mjestu, uz isplivanu A normu za nastup na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. godine.Ismail je još jednom pokazao da je dječak čelične volje i nepokolebljivog duha. Ponovo je oduševio svoju Bosnu i Hercegovinu, koju je u Mančesteru predstavljao na najbolji mogući način.Ismail Barlov je veliki sportista s ogromnom dušom, koji boluje od TAR sindroma. Radi se o rijetkom genetičkom poremećaju koji karakterizira odsustvo radijusne kosti u podlaktici i dramatično smanjen broj trombocita.No, ni to nije spriječilo Ismaila da sanja o medaljama i tako bude lijep primjer svima u Bosni i Hercegovini. A medalje će sigurno doći.

Sa samo 12 godina izborio A normu za nastup na Paraolimpijskim igrama u Parizu

Ismail Barlov: Čelična volja

Željka Cvijanović, Nenad Stevandić, Radovan Višković i Miloš Bukejlović pridružili su se u ponedjeljak svojim iskusnijim kolegama Nikoli Špiriću i Miloradu Dodiku na američkoj crnoj listi. Razlog za ovakvu odluku bila je odgovornost za poticanje pri donošenju zakona u Narodnoj skupštini RS kojim se odluke Ustavnog suda neće primjenjivati u RS, što znači direktno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma.Direktnih posljedica za ovih četvero zvaničnika, vjerovatno, neće biti, jer sankcije se odnose na imovinu ovih političara u SAD, a koju, vjerovatno, oni u toj državi nemaju. No, na drugoj strani, u simboličkom smislu, sankcije imaju veliki značaj. Cvijanović je najviša predstavnica izvršne, a Špirić zakonodavne vlasti iz Republike Srpske na državnom nivou, dok su Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković najviši predstavnici vlasti na nivou entiteta.

Tako se šalje jasna poruka da Sjedinjene Američke Države neće trpjeti više secesionističke igrarije, ali i da su zvaničnici RS eliminirani kao relevantni sagovornici. Kada se tome dodaju ranije sankcije Velike Britanije, kritike Evropske unije te odluke koje je nametnuo visoki predstavnik, jasno je da Republici Srpskoj prijeti potpuni izolacionizam.Režim predvođen Miloradom Dodikom skoro da nema niti jednog međunarodnog sagovornika. Osim Vladimira Putina i istočno orijentiranih Zorana Milanovića i Viktora Orbana, Dodiku i njegovim strukturama nije ostalo puno opcija. To je tek poneki razgovor s Aleksandrom Vučićem, za kojeg se priča da je sve bliži novoformiranoj stranci Jelene Trivić i kojem je „preko glave“ Dodikovih „grešaka u koracima“.Osim toga, moć SAD je puno veća od samih sankcija, pogotovo ako se uzme u obzir njihov utjecaj u međunarodnoj zajednici. Finansijska podrška ovom entitetu bi mogla biti ukinuta, a bez toga ovaj entitet na rubu je bankrota.Uprkos svemu, „okretanje ploče“ se ne čini kao izgledna opcija za taj režim, jer oni mogu samo opstati kao ovakvi: na sijanju straha, na stalnim tenzijama, na nacionalizmu.Kontra svih i bez nekih valjanih argumenata, a nasuprot cijelom svijetu do samog kraja. Baš onako kao i njihov idol Vladimir Putin.

Moć SAD je puno veća od samih sankcija, pogotovo ako se uzme u obzir njihov utjecaj u međunarodnoj zajednici

Direktnih posljedica za ovih četvero zvaničnika, vjerovatno, neće biti,

Do potpunog izolacionizma

Specijalni izaslanik SAD za zapadni Balkan Gabrijel Eskobar (Gabriel Escobar) u Vašingtonu je sredinom jula poručio da će SAD koristiti „sva moguća sredstva“ da spriječe predsjednika manjeg bh. entiteta RS Milorada Dodika u njegovoj namjeri da otcijepi RS od BiH. Obećanja su često pusta radovanja, no to se nikako ne može primijeniti na prijatelje BiH – SAD i EU, naravno, uz još neke države.Njegove riječi djelimično su se obistinile posljednjeg dana jula, kada je objelodanjeno da je Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) ministarstva finansija SAD proširio crnu listu te na nju dodao četiri zvaničnika iz RS zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.Na spisku su Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, te predsjednik NSRS Nenad Stevandić, premijer RS Radovan Višković i ministar pravde RS Miloš Bukejlović.Sankcije su pretežno finansijske prirode i, dok „crnolistaši“ tvrde da ih ne dotiču mnogo, posljedice su daleko veće. No, to će se s vremenom pokazati.Eskobar je, također, najavio jačanje EUFOR-ovih snaga, kao i punu podršku visokom predstavniku u BiH Kristijanu Šmitu (Christian Schmidt), dok SAD s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i Evropskom unijom radi na tome da zaustave pritok novca onima koji štete Bosni.Mir je skup, a Dodik i ostala ekipa iz RS uskoro će osjetiti sve posljedice njegovog narušavanja.

Dobro došli u Sarajevo!

Lejla Njemčević: Nepokolebljiva Bosanka

Bagremovo korijenje

Razija Mujanović: Velika Raza

Podvala i sramota

Zdravko Čolić: Dočekao "Travnik vezu"

Dodik je nečovjek

Anel Hebibović: Utakmica života

Nedjelja u raljama ideologije

O Vehbi, bijesovima i ostalom

Pune kancelarije

Dino Merlin: "Merlinomanija" drma region

Zašto Bakir šuti

Ismail Barlov: Čelična volja

Do potpunog izolacionizma

Gabrijel Eskobar: Mir je skup

Kolumne

Dobro došli u Sarajevo!

Lejla Njemčević: Nepokolebljiva Bosanka

Bagremovo korijenje

Razija Mujanović: Velika Raza

Podvala i sramota

Zdravko Čolić: Dočekao "Travnik vezu"

Dodik je nečovjek

Anel Hebibović: Utakmica života

Nedjelja u raljama ideologije

O Vehbi, bijesovima i ostalom

Pune kancelarije

Dino Merlin: "Merlinomanija" drma region

Zašto Bakir šuti

Ismail Barlov: Čelična volja

Do potpunog izolacionizma

Gabrijel Eskobar: Mir je skup