Japanski selektor Hadžime Morijasu (Hajime Moriyasu) ostaje na toj dužnosti i nakon poraza u osmini finala Svjetskog prvenstva od Hrvatske, objavili su japanski mediji. Tako će 54-godišnji Morijasu produžiti saradnju s Japanskim nogometnim savezom najmanje do 2024. godine.
Vodstvo Japanskog nogometnog saveza zadovoljno je nastupima reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Kataru, iako je Japance eliminirala Hrvatska u osmini finala, i to poslije izvođenja jedanaesteraca.
Nakon 120 minuta rezultat je bio 1:1, međutim, Japanci su se ponosno vratili kući, a pored kvalitetnog fudbala, pokazali su i odgoj kakav rijetko ko ima.
Nakon utakmica svaki put su svlačionicu iza sebe ostavljali potpuno čistu, a nakon posljednjeg susreta ostavili su i 11 origamija, što u ovoj zemlji predstavlja simbol časti.
I navijači Japana oduševili su svjetsku javnost, iako je nekolicina njih bila u suzama nakon poraza, i tada su, kao i svaki put tokom Mundijala, pokupili smeće s tribina stadiona. 
- Naše srce je čisto, zato i tribine moraju biti takve. Sređivanje i čišćenje po odlasku je dio naše kulture - objasnio je jedan Japanac.
A čisto je srce i Morijasua, čije je fotografije nakon poraza od Hrvatske dijelio cijeli svijet. Fotografije čovjeka koji na taj način izražava poštovanje prema igračima suparničkog tima, te navijačima i cijelom svijetu drži lekciju, znače i mnogo više.
U slučaju japanskog selektora, on je želio zahvaliti za svu podršku, ali njegov gest je bio i izvinjenje zbog poraza, iako se sam dolazak u nokaut-fazu smatrao velikim uspjehom.
Morijasu je očitao moralnu lekciju mnogima koji ne znaju ostati veliki u porazu, a ni u pobjedi mnogo puta. Japan je, zahvaljujući njemu, igračima i navijačima, još jednom pokazao da postoje vrijednosti koje su i iznad rezultata na travnjaku.

Očitao je moralnu lekciju mnogima koji ne znaju ostati veliki u porazu, a ni u pobjedi mnogo puta

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Već odavno se dovodi u pitanje učinak bh. ambasadora u svijetu. Koliko ih samo imamo i u kojim sve zemljama... A kakve tek plaće primaju! Pitanje je znamo li ko su oni, možete li na prste jedne ruke barem nabrojati?
Teško...
Ali zato možemo one druge vrste – radnike iz svijeta kulture. Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Miraj Grbić, Adnan Hasković, Feđa Štukan, Aleksandar Seksan i brojni drugi najbolji su ambasadori Bosne i Hercegovine. Osim naših sportista.
Oni su zaslužniji za promociju naše zemlje u svijetu nego brojni ambasadori, predstavljaju je u najboljem smislu, i to sve za nula maraka, od države barem (ne mislimo na njihove zaslužene honorare u okviru projekata).
Na nekoj imaginarnoj listi prioriteta kojom se ''bave'' oni koji bi to trebali, jer su za to masno plaćeni, odavno se zna šta je u vrhu, a šta u dnu. Ta posljednja ''stavka'', koja je tu navedena više pro forme nego da bi joj se neko studiozno posvetio, jeste, za rubrike vjerovali ili ne – kultura. Želimo u Evropsku uniju, želimo sjediti za istim stolom s evropskim metropolama, a pri tome smo potpuno zanemarili jedan od stubova društva - ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti.
Kultura je identitet jedne države. Pa kako se onda mi identificiramo?! Kao nekulturni?!
Već odavno je gluma u BiH više hobi nego ozbiljno zanimanje. Ruku na srce, stanje se malo popravilo u posljednje vrijeme, ali zahvaljujući pojedincima, nikako državi.
Je li zaista neophodno da nam gosti „otvaraju oči“ govoreći da se skandalozno malo novca daje za kulturu?
Italijanski reditelj Paolo Mađeli (Magelli) nedavno je rekao da se narodom koji ima manje kulture lakše manipulira. Ne želimo biti nečije marionete, a to možemo spriječiti isključivo ulažući više u institucije kulture, projekte, obrazovanje i ljude!

Kultura je identitet jedne države. Pa kako se onda mi identificiramo?!

Nekulturna BiH

Nakon glasanja, krađa, brojanja, žalbi, ponovnog prebrojavanja, postizbornih sporazuma i preslagivanja na političkoj sceni izborna volja građana na kraju se svela na staklenu posudu u Centralnoj izbornoj komisiji BiH i dvije kuglice u njoj te lutriju bez dobitnika. Ne računajući SDA, koja je sada dobila priliku da blokira uspostavu nove vlasti u FBiH i radi upravo ono što je konstantno prigovarala dugogodišnjim saveznicima iz HDZ-a. Suočena s činjenicom da, osim Demokratske fronte, na političkoj sceni ne može pronaći saveznike, SDA će i Pirovu pobjedu ipak smatrati pobjedom i objeručke je nastojati iskoristiti. 
S obzirom na to da je na stolu ogroman ulog – opstanak decenijama građene strukture u institucijama i javnim preduzećima, kontrola milijardi sredstava u budžetima, pa i sudbina stranke u kojoj već godinama, a posebno danas tinja nezadovoljstvo, SDA će, poput napornog, izopćenog komšije, iako je već dobila jasan odgovor, nastojati primorati komšije da je ponovo prime u raju. 
Uostalom, takvu opciju, jedini mehanizam koji joj je omogućila ta (ne)sretna kuglica, već odavno najavljuju kadrovi ove stranke.
SDA sada jedina ima mogućnost da iz Kluba Bošnjaka Doma naroda Parlamenta FBiH predloži kandidata za potpredsjednika entiteta, a potom da s te pozicije odbije dati saglasnost za mandatara za sastav nove Vlade FBiH. U tom slučaju bi građani, nakon prethodnih osam, na poziciji federalnog premijera Fadila Novalića gledali i naredne četiri godine. Nametnutim izmjenama Izbornog zakona BiH visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) nastojao je postići upravo suprotno – ubrzati procese i spriječiti blokade.

SDA će, poput izopćenog komšije, iako je već dobila jasan odgovor, nastojati primorati komšije da je ponovo prime u raju

Šmit: Šta će uraditi visoki predstavnik

Na potezu OHR

Luis Enrike (Enrique) platio je ceh ispadanja Španije sa Svjetskog prvenstva u Kataru, gdje je „Crvena furija“ zaustavljena u osmini finala od Maroka. Španci su mu uručili otkaz, čime je okončana njegova četverogodišnja avantura na klupi državne selekcije, gdje će ga naslijediti njegov imenjak Luis de la Fuente.
Enrike je na klupu Španije došao u julu 2018. godine. Uspio se dva puta plasirati na završni turnir Lige nacija te je vodio reprezentaciju do polufinala EP. Na 45 utakmica, koliko je bio selektor, zabilježio je 25 pobjeda, 11 remija i devet poraza.
Luis Enrike rođen je 8. maja 1970. godine u Hihonu. Igračku karijeru počeo je u Sportingu iz Hihona (1998.-1991.), odakle se preselio u Real Madrid (1991.-1996.), a nakon toga u Barcelonu (1996.-2004.), u kojoj je ostavio najveći trag.
Njegov trenerski put počeo je 2008. upravo u Barceloni, s kojom je osvojio devet trofeja. Osim Barcelone (2008.-2011., 2014.-2017.), vodio je ekipe Rome (2011.-2012.) i Selte iz Viga (2013.-2014.).

Španci mu uručili otkaz nakon ispadanja s Mundijala

Luis Enrike: Neslavan kraj

<a href="https://avaz.ba/tag/1659/nermin-niksic">Nermin Nikšić bit će novi premijer Federacije BiH</a>. Ovo je, nakon neformalnih informacija, i sam Nikšić potvrdio jučer poslije sastanka stranaka “osmorke” i HDZ-a u Konjicu.
Nakon jučerašnjeg sastanka na korak smo bliže formiranju novih vlasti u BiH koje možemo očekivati u narednih nekoliko sedmica.
Toga, čini se, ne žele biti svjesni jedino još u SDA. Nesretnici se još uzdaju u naučnofantastični scenarij, prema kojem će uzimanjem većine u bošnjačkom klubu Doma naroda FBiH izabrati bošnjačkog potpredsjednika FBiH, a putem njega blokirati imenovanje nove Vlade FBiH, budući da za sprečavanje formiranja Vijeća ministara BiH nemaju više ni naučnofantastične scenarije.
S obzirom na to da su SAD i zapadni saveznici jasno podržali političke promjene u našoj zemlji i borbu protiv korupcije, očajni Izetbegović se nada i u čudo s Istoka. Tako, posredstvom botova, mjesecima pokušava među Bošnjacima širiti antizapadno raspoloženje i najcrnji islamizam, a u jeku protesta građana Irana protiv teokratskog režima u BiH prima ministra tog istog režima. Bakir je odlučio u istom danu ispaliti i još dva metka iz prazne puške, pa se nakon Iranca sastao i s ambasadorima Turske i Pakistana u BiH.
Na njegovu žalost, ovaj smiješni pokušaj demonstriranja navodne moći putem Istoka Izetbegoviću neće previše pomoći. Denis Bećirović ga je na posljednjim izborima unizio, a 600.000 probosanskih glasača mu poslalo nedvosmisleno poruku da ga ne želi.
Tradicionalnih 250 hiljada glasova uhljeba i izmanipulirane ruralne mase ovaj put mu nije bilo dovoljno da sačuva vlast. A pravi problemi bi mogli tek uslijediti kada dio tih uhljeba izađe iz zavisničkih odnosa prema SDA, a dio Bakiru dođe s pitanjem: „A šta je s mojom egzistencijom?“
Formiranje novih većina u BiH praćeno je naglim smanjenjem nacionalističke retorike i najavom konkretnih programa. Mjeseci koji dolaze nedvojbeno će pokazati da je dobar dio tenzija, sukoba i mrzilačke retorike u ovoj zemlji dolazio upravo s Poljina. A, ako na ovim izborima nije bilo mogućnosti da se pobijede sve tri nacionalističke oligarhije u BiH, dobro je da su barem Bošnjaci, kao najbrojniji narod u BiH, počeli s rušenjem vlastite.

Dobro je da su barem Bošnjaci, kao najbrojniji narod u BiH, počeli s  rušenjem vlastite oligarhije

Bakirov počasni krug

Visoku pobjedu Portugala nad Švicarskom (6:1) u osmini finala Mundijala u Kataru obilježio je Gonzalo Ramos (Goncalo).
Mladi napadač Benfike našao se u startnoj postavi umjesto Kristijana Ronalda (Cristiano) i u potpunosti iskoristio šansu koju mu je ukazao selektor Fernando Santoš (Santos).
Tri puta je tresao protivničku mrežu i postao drugi najmlađi fudbaler koji je to napravio u jednoj utakmici nokaut-faze svjetskog prvenstva. Ispred njega je u tom statističkom segmentu jedino brazilska legenda Pele, koji je u polufinalu SP 1958. protiv Francuske postigao tri gola s nepunih 18 godina.
Gonzalo Ramos rođen je 20. juna 2001. godine u Olhau. Karijeru je počeo u Benfiki, za čiji je prvi tim na 80 utakmica postigao 28 golova.
Do juna ove godine Ramos je bio jedan od najboljih igrača portugalske reprezentacije do 21 godine. Za seniorsku selekciju debitirao je u novembru ove godine i upisao četiri nastupa

Postao drugi najmlađi fudbaler koji je u utakmici nokaut-faze postigao tri pogotka

Gonzalo Ramos: Het-trik za historiju

Teško da je iko ikad u historiji BiH bio gori ministar vanjskih poslova od Bisere Turković. Kao kadar izabran lično od bračnog para Izetbegović, u četiri godine njenog mandata položaj naše zemlje na Zapadu srozan je na historijski minimum, dok je sa svojih karikaturalnih pohoda na Istok Turković uspijevala masovno dobaciti do donacija u obliku hurmi. Ipak, posljednji skandal bit će upisan na jednu od najsramnijih stranica bh. diplomatije. Dok traju masovni protesti u Iranu protiv teokratskog režima, u kojima je ubijeno više stotina demonstranata, Turković je u Sarajevu primila iranskog ministra vanjskih poslova Huseina Abdulahiana. Da stvar bude gora, Abdulahian je iskoristio priliku da usred Sarajeva istrese salve uvreda i optužbi na račun SAD, najvažnijeg saveznika Bosne i Hercegovine.
U strahu od skorog gubitka vlasti i resursa, Bakir Izetbegović očigledno je odlučio, putem svojih kadrova, spas potražiti kod autokratskih režima na istoku, a njegova ministrica spremna je da u njegovo ime Bošnjake stavi kao živi štit ispred SDA i u svijetu označi kao saveznike režime koji masovno krše ljudska prava. Na svu sreću, Bošnjaci su na izborima takvoj politici rekli odlučno “Ne”!

Posljednji skandal bit će upisan na jednu od najsramnijih stranica bh. diplomatije

Bisera Turković: BiH na stubu srama

Nekada u direktnom prijenosu, a nekada u 15 minuta odgođenom snimku bh. građani na TV ekranima prate Svjetsko prvenstvo u fudbalu koje se održava u Kataru. Sve to izgleda vrlo spektakularno, ali još jednom bez zastave naše zemlje. Mnogi će reći, gledaju s dubokim žalom što Džeko, Pjanić, Krunić i saigrači nisu istrčali na skupocjene katarske stadione. Još jedno veliko takmičenje i još jednom bez reprezentacije Bosne i Hercegovine. 
Navikli smo, a, kada se sve sagleda, čime to mi, kao reprezentacija, i zaslužujemo mjesto na Mundijalu? Igrački, možda bi se ukazao i neko gori od nas, ali sve drugo je naš duboki minus.
Nijedna reprezentacija koja se našla na ovom takmičenju nema baš idealne političke uvjete, ali barem nisu imali ono što imamo mi. Duboka nacionalna podijeljenost u svemu, osim u dijeljenju državnog plijena, još jednom se pokazalo, ne vodi nigdje. Tako i Nogometni savez, ovakav kakav je, teško da je mogao naći put do Katara. 
Kod nas odlučuju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a sportista nema nigdje, pa bi tako jedina mogućnost da se pojavimo na nekoj svjetskoj smotri bila neka puka slučajnost. Sistem kod nas vodi u drugom smjeru, onom koji ne dozvoljava napredak, a čuda se baš ne događaju svaki dan i eto nas gdje jesmo.
Navikli smo mi na ovaj pogled s dna, u mnogo čemu su nas ovi koji vladaju ostavili zakovane na začelju, pa nije ni čudno da smo sportska ili fudbalska mizerija. 
Možda imamo i sreće, u jednu ruku. Nacionalni savezi se u Kataru utrkuju koju će svoju zvijezdu postaviti u ložu tokom utakmice, a šta bismo mi? Sigurno je da ne bi nikako bilo zanimljivo gledati ložu u kojoj su neki naši članovi izvršnih odbora. Mnogi od njih nisu ni fizičko radili, a kamoli pikali loptu na fudbalskom terenu, ali barem im je ovaj put uskraćeno šepurenje o tuđem trošku.

Više se i ne može očekivati nego da nas nema na Mundijalu, jer kod nas i sportu svako vuče na svoju stranu

Nogometni savez, ovakav kakav je, teško da je mogao naći put do Katara

Pogled s dna

Hrvatska je sinoć boljim izvođenjem penala (3:1) savladala Japan i plasirala se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru. Junak „Vatrenih“ bio je golman Dominik Livaković, koji je s tri odbranjena penala ponio epitet igrača utakmice.
Livaković je odbranio udarce Takumiju Minaminu, Kaoru Mitomi i Maji Jošidi (Maya Yoshida).
- Pobijedili smo kad nam je bilo najteže. Ovo je najbolja utakmica u mom životu i najdraži trenuci u mojoj karijeri - rekao je Livaković nakon meča.
Dominik Livaković rođen je 9. januara 1995. godine u Zadru. Karijeru je kao omladinac počeo u istoimenom klubu, da bi 2012. prešao u zagrebački Dinamo, čiji je član i dan-danas.
Za „Modre“ je branio na 262 utakmice i 122 puta sačuvao svoju mrežu. Pet puta je bio prvak Hrvatske i dva puta osvajač Kupa.
S hrvatskom reprezentacijom bio je srebreni u Rusiji, a za „Vatrene“ ima 37 upisanih nastupa.

Golman Hrvatske odbranio tri penala Japancima

Livaković: Odveo Hrvatsku u četvrtfinale SP

Dominik Livaković: Junak "Vatrenih"

Ovo što ovih dana gledamo na Svjetskom prvenstvu u fudbalu u Kataru zasigurno je demonstracija onoga što je bila sama ideja osnivača ovog sporta koji je postao, ako ništa, po zaradama mnogo više od najvažnije sporedne stvari u svijetu. Gledamo igru koja je sposobna da zadrži pažnju, izazove emocije, dovede do ekstaze, iako je i pred ovo kontroverzno takmičenje bilo mnogo upitnika. No, igrači uživaju, navijači za nešto više od 90 minuta promijene cijeli spektar emocija, ruše se rekordi u gledanosti...
Nažalost, među esencijom najboljih svjetskih fudbalera, izuzev njih nekoliko koji su rođeni u našoj zemlji, a nastupaju pod zastavama druge države, nema onih iz BiH. 
Edin Džeko i Miralem Pjanić, iako vrhunski asovi, samo s tribina mogli su posmatrati dešavanja na Mundijalu. Je li im po umijeću i kvalitetu mjesto na terenu? Naravno da jeste. Zašto su onda među navijačima? Jer su iz Bosne i Hercegovine, zemlje koja obiluje talentima, ali čiji je sport, u globalu, na samom dnu evropskog kvaliteta, zemlji u kojoj niko nema obavezu da finansira sport, a još samo nekoliko entuzijasta, uprkos svim političkim ključevima, nacionalnim problemima, nedostatku novca, i dalje pokušava nešto uraditi.

Brojni su dokazi za tu tvrdnju, a od rata do danas, uz povremene, kratkotrajne bljeskove pojedinaca čiji je talent neiscrpan, suštinski se ništa ne mijenja.

Krenimo od fudbala, naši stadioni su kao oranice, pa i pompezno nazvana Premijer liga BiH igra se na terenima prigodnijim za uzgajanje neke poljoprivredne kulture nego za kotrljanje fudbalske lopte. Klubovi su daleko od evropskog prosjeka, a ulaganja ravna nuli.
Zaslužuje li ova ovakva BiH Lanu Pudar, evropsku prvakinju u plivanju kojoj je realan domet olimpijska medalja? Ne zaslužuje. Obećali su joj političari pred same izbore, kada je Lana donijela medalju, da će krenuti izgradnja, da će imati sve uvjete dostojne jedne šampionke, slikali su se Kordić i Novalić pored bagere. No, ne lezi vraže, na tom mjestu nekoliko mjeseci kasnije i dalje zjapi jedna velika rupa.
Šta je sa sankašem Nikolajevim, koji moli državu za pomoć? Apsurdno je nabrajati sve te mlade ljude, pune talenta i želje da predstavljaju svoju BiH, a koji mole političare da im pomognu.
Zakon o sportu Bosne i Hercegovine je godinama poprište političkih prepucavanja, a složena politička situacija sputala je do sada brojne koji su i htjeli nešto učiniti. Posljednji, svježi primjer je kada je košarkaška reprezentacija BiH umalo propustila nastup na Evropskom prvenstvu zbog nedostatka novca, ili primjer Razije Mujanović, koja je morala vući torbetine s opremom.
U savremenom sportu uspjesi su tek krajnji proizvod jednog vrlo, ispostavit će se, za naše političare veoma složenog procesa – ulaganja. Očigledno, kao društvo i ne zaslužujemo više od 15-minutnog kašnjenja direktnog prijenosa mečeva s Mundijala na BHRT-u.

U BiH niko nema obavezu finansirati sport, a još samo nekoliko entuzijasta i dalje pokušava nešto uraditi

Pjanić i Džeko: Umjesto na terenu, na tribinama u Kataru

Sport bez obaveza

Odavno su građani BiH u nezavidnoj situaciji. Inflacija u našoj zemlji iznosi 17,4 posto, a potrošačka korpa se približava cifri od 3.000 KM. Potrošačka korpa je ujedno nesrazmjerna visini prosječne plaće i građani jedva spajaju kraj s krajem. Štedi se na razne načine, a stvari koje su se do unazad nekoliko mjeseci podrazumijevale postaju luksuz.
Aktuelna vlast se za probleme građana interesirala dok je trajala predizborna kampanja. Ta tobože zainteresiranost, očekivano, nije donijela ništa, pa ni mjere poput ukidanja akciza na gorivo nisu usvojene ili ograničavanja cijena pojedinih namirnica.
I istina je, oni odlaze s vlasti, ali pustoš koju su ostavili za sobom građani će još dugo osjećati. Mnogima će vlast koja je ovaj narod mrcvarila godinama u amanet ostaviti dugove, jer su građani morali ulaziti u crveno da bi preživjeli.
Da nije tragično, bilo bi smiješno. Država ili oni koji je vode imala je novac, povećala prihode, ali, jednostavno, nikoga u proteklom periodu nije zanimao obični građanin.
Oni su se bavili podjelom fotelja, prikrivanjem korupcije, punjenjem svojih džepova, progonom neistomišljenika i podmirivanjem botova, svime i svačim, samo ne onim što im je zaista trebao biti posao.
Grčevito se bore i sada, kupuju, otimaju mandate, blokiraju, pokušavaju na sve načine da se održe, čak i onda kada to izgleda nemoguće. Tolika ljubav za plijenom iz budžeta i javnih kompanija graniči s opsesijom, a opet u svim tim namjerama da opstanu nigdje ne postoji narod ili nešto što bi učinili za običnog čovjeka.
Građani su svakako već godinama u teškim mukama, neće biti lako ni onima koji će naslijediti osobe koje su decenijama pustošile narod i državu, ali dolazeći imaju sjajnu priliku da pokažu da se može bolje i drugačije. 
Istina, imaju i sjajnu priliku biti kao odlazeći, ali to je njihov izbor. Smjer će se znati veoma brzo.

Oni odlaze, ali pustoš koju su ostavili za sobom građani će još dugo osjećati

Dugovi u amanet

Lionel Mesi (Messi) u utakmici osmine finala Svjetskog prvenstva protiv Australije upisao je svoj hiljaditi nastup u karijeri. U toj je utakmici zabio i pogodak za 1:0, a Argentina je pobijedila 2:1 i plasirala se u četvrtfinale. Kapiten argentinske reprezentacije po mnogima je najbolji nogometaš svih vremena, no osvajanjem naslova svjetskog prvaka sebi bi zacementirao tu titulu.
Protivnik “Gaučosa” u četvrtfinalu bit će selekcija Nizozemske, koja je savladala Sjedinjene Američke Države sa 3:1, a svi se pitaju ima li Mesi čarobni štapić kojim bi svoju Argentinu pogurao još dalje.
Mesi je rođen 24. juna 1987. godine i nogomet je počeo igrati u Rosariju u Argentini, no još kao dijete stigao je u Barcelonu, s kojom je osvojio četiri lige prvaka. Dobio je i sedam Zlatnih lopti, po čemu je rekorder u historiji nogometa. Mesi je u utakmici s Australijom stoti put istrčao kao kapiten Argentine, za koju ima 169 nastupa i 94 gola.

Svi se pitaju ima li čarobni štapić kojim bi svoju Argentinu pogurao još dalje

Lionel Mesi: Za jubilej produžio snove nacije

Sjednice Predstavničkog doma federalnog i državnog zakonodavnog tijela pokazale su sav jad Stranke demokratske akcije.
Uprkos najavama da nije sve onako kako se čini, realnost ih je demantirala.
Svi silni pokušaji "zavrtanja ruku" od stranke koja je 30 godina bila nezamjenjiv faktor nisu pili vode, uspjelo se kupiti tek nekoliko kantonalnih zastupnika kako bi ta stranka mogla predložiti potpredsjednika Federacije BiH, ali ga ne može izglasati jer nemaju potrebnu većinu u oba doma.
Jalov je bio pokušaj blokiranja održavanja sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, kada je predsjedavajući tog zakonodavnog tijela u tehničkom mandatu Mirsad Zaimović, zajedno sa svojim stranačkim kolegama iz SDA, pokušao blokirati održavanje sjednice tog doma. Rukovodstvo je izabrano bez te stranke.
Biralo se i rukovodstvo Državnog parlamenta, a kada je postalo jasno da ta stranka nema većinu, umjesto priznavanja časnog poraza, krenule su opstrukcije. Javljali su se brojni zastupnici za riječ, tražili povrede poslovnika i ispravke krivih navoda, ali nikakvih tu nije bilo povreda poslovnika niti ispravaka krivih navoda, nego pojašnjenja kako oni imaju devet od 42 zastupnika u ovom domu i da se bez njih ne bi trebalo, ali govorilo se i o tome kako bi nova koalicija mogla biti opasnost po državu iako su oni s istim partnerima prije samo četiri godine dogovarali vlast, i to bez ikakvog programa.
Pokušali su i sa zahtjevom za prekid sjednice kako bi dobili na vremenu za zakulisne radnje, ali, naravno, ni na taj potez očajnika niko nije reagirao.
Čini se da su na naplatu došle brojne afere, ali i to što su zvaničnici te stranke završili na crnoj listi SAD, respiratori, kontrola pravosuđa i obavještajnih struktura…
SDA je izgubila državnu vlast, izgubili su vlast na nivou Federacije BiH, a, kako stvari stoje, izgubit će i većinu kantona. Šačicu vlasti će, vjerovatno, zadržati u RS, ali u Tuzlanskom kantonu, gdje su kupovinom zastupnika osigurali većinu, ali i mjesto u Domu naroda FBiH.

SDA je izgubila državnu vlast, izgubili su vlast na nivou Federacije BiH, a, kako stvari stoje, izgubit će i većinu kantona

Bakir Izetbegović: Poražen na izborima, a njegova stranka ide u opoziciju

Uzaludno "zavrtanje ruku"

Čuveni pjesnik Pero Zubac je na 5. sajmu „Knjige u nišama – KUN“ u Sarajevu predstavio novo književno djelo „Sestra moja samoća“. Bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpopularnijih s područja bivše Jugoslavije, Hercegovac&nbsp;Pero Zubac nije krio oduševljenje što je ponovo u bh. prijestonici ističući kako ga je Sarajevo uvijek voljelo i dodajući, u svom stilu - „samo da mi se moj Mostar ne naljuti“.
Ovaj hercegovački pjesnik, koji za sebe voli reći da je u Novom Sadu na privremenom radu, dao je tako veliki doprinos KUN-u.
Zubac je tvorac velikog književnog opusa – od poezije, eseja, do scenarija za koji je dobio brojne nagrade, a ono po čemu ga pamti cijela bivša Jugoslavija jesu njegove pjesme posvećene gradu na Neretvi, među kojima je jedna od najljepših „Mostarske kiše“. Brojna njegova djela prevedena su na više od 20 jezika.
Zubac je rođen 30. maja 1945. godine u Nevesinju.

Na sajmu "Knjige u nišama“ predstavio novo djelo "Sestra moja samoća“

Pero Zubac: Kad "Mostarske kiše" obraduju Sarajevo

Ambasador SAD u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy) jučer je održao pravu lekciju pojedincima u pravosuđu, ali i korumpiranim političarima, dajući snažnu podršku radu Tužilaštva BiH na predmetima koji se odnose na Sky aplikaciju i vođe narkokartela u BiH koji su pohapšeni i pritvoreni.
Većina ih je u Vojkovićima, dok drugi čekaju optužnice iz kućnog prebivališta.
Američki ambasador je ustvari iznio stavove suprotne ranijim tvrdnjama čelnika VSTV-a BiH Halila Lagumdžije da ne zna koliko dokazi iz Sky aplikacije mogu biti zakoniti na sudovima.
Lagumdžija se kasnije korigirao, ublažio svoju izjavu, ali je Marfi jučerašnjom tezom da dokazi iz Sky i Anom aplikacija pokazuju da političari rade za kriminalce, da pojedinci štite vođe narkobandi, jasno i precizno secirao sve probleme i dao vjetar u leđa tužiocima da raskrinkaju bandu koja je uvozila tone kokaina u državu, a pri tome imala pomoć pojedinaca u pravosuđu i policijsko-obavještajnim strukturama.
Marfijeve izjave su jasne i nedvosmislene. Ovaj iskusni diplomata koji je godinama u BiH itekako poznaje svaki pedalj ove zemlje, ali njegova izjava da pojedini političari rade za narkodilere i da štite kriminalce nosi posebnu težinu.
Njegova poruka daje vjetar u leđa i medijima, poput „Avaza“, ali i novinaru Slobodanu Vaskoviću i drugima koji ukazuju na Sky mafiju koja je imala zaštitu mafijaške države.
Hapšenje Elvisa Keljmendija, koji je imao pomoć šefa OSA-e Osmana Mehmedagića Osmice, što su pokazale i Sky poruke, vrh su ledenog brijega koji je pokazao kako je funkcionirala zaštita obavještajnog aparata. Osmica, umjesto da štiti državu, kriminalcima je davao upute kako da se zaštite.
Posebna su priča kako su povjerljivi dokumenti OSA-e završili kod vođe narkobande Bojana Cvijetića, savjetnika donedavnog ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića.
Ko je štitio Admira Arnautovića Šmrka, Ajlina Ahmića, Milana Matkovića, narkobosa iz Trebinja koji je bio i na potjernici, a uredno obavljao poslove iz Hercegovine. Sky je ulovio i pripadnika OSA-e Roberta&nbsp;Radonjića, šefa ove službe iz Banje Luke, ali i 14 policijskih pripadnika. Doveo je i do korumpiranih tužilaca...
Ozbiljna istraga Tužilaštva sada će rezultirati prvim optužnicama, ali i pokucati na vrata mnogih nečasnih i prljavih policajaca. Marfi je samo posložio kockice koje su svima u državi već odavno jasne.

Ambasador SAD precizno detektirao probleme i udario u srce mafije koja je ulovljena na Sky aplikacijama

Marfijeva lekcija

Proslavili su ljubitelji “sokera“ u SAD historijski prolazak u osminu finala Mundijala 2022. poslije minimalnog trijumfa nad Iranom (1:0), a sada s dosta zebnje iščekuju vijesti o zdravstvenom biltenu heroja nacije&nbsp;Kristijana Pulišića (Christian&nbsp;Pulisic). Krilni napadač Čelzija i strijelac pobjedonosnog gola za Amerikance pretrpio je žestok sudar s golmanom Irana&nbsp;Alirezom Beiranvandom&nbsp;u momentu kada je zatresao mrežu, zbog čega nije mogao, kako to dolikuje, proslaviti veliki trenutak u svojoj reprezentativnoj karijeri. Poslije nekoliko minuta neizvjesnosti&nbsp;Pulišić&nbsp;je pokušao da se vrati na teren, ali nije bilo moguće jer je osjetio vrtoglavice, dok se istovremeno žalio na bolove u predjelu abdomena. Selektor SAD&nbsp;Greg Berhalter&nbsp;(Gregg Berhalter) nije želio ništa riskirati te je Pulišića&nbsp;zamijenio pred sami kraj poluvremena, a, kako je naknadno objavljeno, odmah je prebačen u lokalnu bolnicu zbog jakih bolova. Nekoliko sati kasnije konstatirana mu je povreda karlice, a njegovo stanje pratit će se na dnevnoj bazi.
Kako je duel s Nizozemskom u osmini finala Mundijala 2022. već u subotu,&nbsp;Pulišić&nbsp;bi se mogao naći u trci s vremenom. 
Kristijan Pulišić rođen je 18. septembra 1998. godine u Heršiju, Pensilvanija, a inače je hrvatskog porijekla. Fudbalsku abecedu učio je u Brakli Taunu, Mičigen Rešu i PA Klasiksu, a omladinski staž zaključio je u Borusiji Dortmund, gdje je i debitirao za prvi tim. Lopta ga je 2019. godine odvela u London.

Strijelac pobjedonosnog gola za osminu finala Mundijala

Pulišić: Upitan nastup protiv Nizozemske

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Nekulturna BiH

Na potezu OHR

Luis Enrike: Neslavan kraj

Bakirov počasni krug

Gonzalo Ramos: Het-trik za historiju

Bisera Turković: BiH na stubu srama

Pogled s dna

Dominik Livaković: Junak "Vatrenih"

Sport bez obaveza

Dugovi u amanet

Lionel Mesi: Za jubilej produžio snove nacije

Uzaludno "zavrtanje ruku"

Pero Zubac: Kad "Mostarske kiše" obraduju Sarajevo

Marfijeva lekcija

Kristijan Pulišić: Igrač odluke

Kolumne

Hadžime Morijasu: Selektor čistog srca

Nekulturna BiH

Na potezu OHR

Luis Enrike: Neslavan kraj

Bakirov počasni krug

Gonzalo Ramos: Het-trik za historiju

Bisera Turković: BiH na stubu srama

Pogled s dna

Dominik Livaković: Junak "Vatrenih"

Sport bez obaveza

Dugovi u amanet

Lionel Mesi: Za jubilej produžio snove nacije

Uzaludno "zavrtanje ruku"

Pero Zubac: Kad "Mostarske kiše" obraduju Sarajevo

Marfijeva lekcija

Kristijan Pulišić: Igrač odluke