Rafael Nadal još jednom je pokazao zbog čega nosi nadimak "Kralj šljake". Uvjerljivom pobjedom nad Norvežaninom Kasperom Rudom (Casper Ruud) u finalu (6:3, 6:3, 6:0) Španac je 14. put osvojio Rolan Garos.

Koliko je Nadal dominantan u Parizu, pokazuje i činjenica da niko u Open Eri tu nije osvojio više od šest titula.
Ujedno je Nadal stigao do 22. grend slem naslova, čime se učvrstio na vrhu ispred svojih najvećih rivala Novaka Đokovića i Rodžera Federera (Roger), koji ih imaju po 20. Time je napravio još jedan korak ka tituli najboljeg svih vremena.
Rafael Nadal rođen je 3. juna 1986. godine na Majorki. Osvojio je 92 ATP titule, od čega 36 na Masters turnirima. Jedini je španski igrač koji je osvojio sva četiri grend slema barem dva puta, bio „broj jedan“ više od 200 sedmica i osvojio više od 20 slemova. Također ima i dva zlata s olimpijskih igara, po jedno u singlu i dublu.
Trenutno je četvrti igrač svijeta.

Španac stigao do 14. naslova na Rolan Garosu i 22. grend slem titule

Rafael Nadal: Dominacija

Dok osjećaj uznemirenosti u javnosti stvaraju svakodnevne lažne dojave o podmetnutim bombama, ali i egzistencijalne teme - od enormnih poskupljenja do najava rasta kamata - Globalna inicijativa za borbu protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI-TOC) podsjetila je na problem koji je, u međuvremenu, gurnut pod tepih. 
Bosna i Hercegovina je i izvor, ali i ključna tranzitna zemlja za krijumčarenje lakog naoružanja u Evropu, navodi GI-TOC u svom posljednjem izvještaju, u kojem su detaljno analizirani trendovi na crnom tržištu naoružanja, rute i načini njegovog transporta iz naše zemlje i kroz nju, krađe oružja iz vojnih skladišta i policijske akcije koje su rezultirale zapljenama naoružanja i municije. 
U periodu globalne sigurnosne krize, kada se svijet ubrzano polarizira u skladu s novim okolnostima izazvanim agresijom Rusije na Ukrajinu, a svaka zemlja jača odbrambene potencijale, ni ovi podaci nam nimalo ne idu naruku. 
Brojna krivična djela i do sada su bila vezana za nelegalno oružje u posjedu građana, ali upozorenja da posjedujemo i količine za “izvoz”, da se oružjem iz BiH naoružavaju kriminalci u Evropi ili da je kriminalnim grupama preko naše zemlje najlakše prenijeti oružje s istoka na zapad, moraju naići na reakciju. 
Još prije 12 godina UNDP je upozorio da se u vlasništvu građana BiH nalazi čak 750.000 komada nelegalnog naoružanja. Na ovaj podatak podsjeća i GI-TOC, jer je upitno koliko su, nakon akcija “Žetva” SFOR-a i EUFOR-a, domaće institucije uspjele smanjiti broj pušaka u ovdašnjim slamaricama. 
Upozorenja su jasna, za šverc oružja koriste se šumski putevi kod Trebinja i Bileće prema Crnoj Gori, čamci kod Bijeljine i Brčkog između Srbije i BiH i šumske staze kod Čapljine i Ljubuškog prema Hrvatskoj. 
Dok kriminalci ne poznaju nacionalne granice i na svim stranama očigledno dobro sarađuju, aktuelne politike u BiH su im, svojim politikantstvom, podjelama, torovima, blokadama i nastojanjima da država bude što slabija, od ove zemlje napravile odličan poligon. Jasno je da se problemom međunarodnih razmjera fragmentirani bh. sigurnosni sektor ne može izboriti te da nam i u ovom slučaju, a radi sigurnosti svih njenih građana, nedostaju jače državne institucije.

Bosna i Hercegovina je i izvor, ali i ključna tranzitna zemlja za krijumčarenje lakog naoružanja u Evropu

Još prije 12 godina UNDP je upozorio da se u vlasništvu građana BiH nalazi čak 750.000 komada nelegalnog naoružanja

Kriminalci bez granica

Bajka Marina Čilića na Rolan Garosu još traje. Hrvatski teniser porijeklom iz BiH plasirao se u polufinale drugog grend slema sezone, napravivši još jedan podvig. Nakon što je izbacio drugog igrača svijeta Danila Medvedeva, trenutno 23. reket svijeta u četvrtfinalu je nadigrao i sedmog nosioca Andreja Rubljova. Slavio je poslije drame 2:3 u setovima i došao nadomak historijskog trenutka. Naime, pobijedi li Kaspera Ruda (Casper Ruud), Čilić će u svojoj kolekciji imati finale na sva četiri grend slem turnira tokom karijere i u jednoj domeni prestići Pita Samprasa (Pete), Džona Mekinroa (John McEnroe), Borisa Bekera (Becker), Bjerna Borga (Bjorn), Džimija Konorsa (Jimmy Connors), Artura Eša (Arthur Ashe) i mnoge druge svjetske teniske legende.
Marin Čilić rođen je 28. septembra 1988. godine u Međugorju. Najveći uspjeh u karijeri bio mu je trofej US Opena 2014. godine, dok je finale igrao na Vimbldonu 2017. i Australian Openu 2018. godine.
Najbolji renking bilo mu je 3. mjesto, koje je ostvario u januaru 2018. godine.

Hrvatski teniser porijeklom iz BiH došao nadomak historijskog trenutka

Marin Čilić: Međugorac u polufinalu Rolan Garosa

Nakon niza pogrešnih odluka Upravnog odbora Fudbalskog kluba Sarajevo - od imenovanja sada već bivšeg trenera i savjetnika „koševske vlade“ Aleksandra Vasoskog, odnosno Ivana Kepčije, što je uvjetovalo najlošiju sezonu u poslijeratnoj historiji, do povratka sportskog direktora Emira Hadžića, predsjednik kluba s Koševa Ismir Mirvić konačno je povukao i jedan ispravan, logičan potez, iako su i dalje slobodni treneri i Husref Musemić i Mirza Varešanović. Kako smo to ekskluzivno i najavili, jučer je u sarajevskoj Titovoj 38b predstavljen novi šef stručnog štaba Feđa Dudić, koji je potpisao dvogodišnji ugovor, uz opciju produženja na još jednu sezonu. Zajedno s Dudićem, iz FK Velež na klupu FK Sarajevo dolaze i&nbsp;Mustafa Kodro,&nbsp;kao prvi asistent, te&nbsp;kondicioni trener Jasmin Trnovac, dok će trener golmana i dalje biti&nbsp;nezamjenjivi Adi Adilović.
U svom prvom obraćanju kao trener bordo tima Dudić je istakao da je svjestan trenutne situacije te da je povratak na Koševo, prije svega, za njega veliki izazov. Međutim, činjenica je i to da je ponuda kluba s Koševa bila i finansijski dvostruko bolja od mostarske.
Većina trenera možda se i ne bi odlučila na hrabar korak koji je on napravio, jer je u Mostaru izgradio pobjednički sistem i stekao povjerenje, kako čelnika kluba tako i onih najbitnijih - navijača. 
No, ima svoje ciljeve i snove, tako da jednostavno ide dalje, naprijed, a za to mora tražiti i nove, velike izazove. Za povratak kluba s Koševa na stare staze trebat će mu i bezrezervna podrška svih onih koji vole FK Sarajevo ili žive od tog kluba.

Većina trenera možda se i ne bi odlučila na hrabar korak koji je Dudić napravio

Konačno logičan potez Mirvića

Rafael Nadal bio je otpisan uoči teniskog klasika s Novakom Đokovićem u četvrtfinalu Rolan Garosa, turnira čiji je apsolutni rekorder i koji je osvajao čak 13 puta. Niko mu nije davao šanse, ali je Španac totalno razuvjerio sve koji su mu predviđali kraj i po ko zna koji put opravdao svoj nadimak „Kralj šljake“.
Vrhunskom i sebi svojstvenom borbenom igrom uspio je slaviti 1:3 u setovima (2:6, 6:4, 2:6, 6:7/4:7) i nastaviti put ka rekordnom 22. grend slemu.
Time je došao do 29. trijumfa u međusobnim duelima s Đokovićem i približio mu se na samo jednu pobjedu (29-30).
Rafael Nadal rođen je 3. juna 1986. godine na Majorki. Jedan je od članova „velike trojke“ i igrač s najviše osvojenih grend slem naslova (21). Osvojio je 91 ATP titulu, od čega 36 Mastersa. Jedini je španski igrač koji je osvojio sva četiri grend slema barem dva puta, bio „broj jedan“ više od 200 sedmica i osvojio više od 20 slemova. Trenutno je peti igrač svijeta.

Španac u teniskom klasiku nadigrao Novaka Đokovića i plasirao se u polufinale Rolan Garosa

Nadal: Razuvjerio sve koji su mu predviđali kraj

Rafael Nadal: Lekcija "Kralja šljake"

Kao da nije dovoljno to što se jedva nose s poskupljenjima, užasnom inflacijom, baukom stagflacije, strepnjom od mogućeg trećeg svjetskog rata, ovih dana, kada pandemija koronavirusa jenjava, stigla je nova vijest kojom se narod plaši i koja se već danima vrti u eteru - majmunske boginje. I opet se vijest šablonski ponavlja i dokazuje nam da ništa nismo naučili. Ili smo naučili vrlo malo.
Od pojave prvih slučajeva majmunskih boginja u Evropi automatski su na društvenim mrežama krenule razne priče, lažne tvrdnje i teorije zavjere o ovoj zaraznoj bolesti. 
Baš kao što se to vidjelo i u slučaju pojave koronavirusa, progovorilo je mnoštvo „stručnjaka“ raznih profila lansiranjem informacija o tome da je i ovaj virus pobjegao iz laboratorije, a nemali je broj onih koji tvrde da je namjerno pušten i da se koristi kao biološko oružje.
Jer, kad koronavirus nije čovječanstvo usmrtio, ovaj će, kažu teoretičari zavjere, završiti posao.
Pandemija koronavirusa je preokrenula cijeli svijet, a strah od nepoznatog, od „lockdowna“,&nbsp;masovne vakcinacije i slično, kako to najavljuju&nbsp;Facebook, TikTok i ini stručnjaci, prilično je razumljiv.
Međutim, kao i u slučaju pojave koronavirusa, koji jeste bio novo i nepoznato, građanima se i sa slučajem majmunskih boginja upućuje apel da slušaju struku.
A struka kaže da virus majmunskih boginja nije nepoznat i da to nije „novi koronavirus“.
Praktično, s prvom pojavom ove bolesti u Evropi, a pogotovo na Balkanu, u Sloveniji, stručnjaci su se oglasili i oglašavaju. Ukazuju i na to da majmunske boginje nisu nikakva spolna bolest, kao što se u posljednje vrijeme tvrdi, već klasična zoonoza. 
Poručuju da mjesta panici nema, ali, kao i sa svakom drugom zaraznom bolesti, oprezu ima. Uostalom, samo ih slušajte. Ne nasjedajte.

Majmunske boginje nisu pobjegle iz laboratorija niti je to novi koronavirus

Majmunske poginje: Pojava zabilježena i u Evropi

Teoretičari zavjere

Zamislite majku koja je izgubila svoje čedo da, nakon toliko godina, ne može centrom grada prošetati i odati počast svom, ali i svakom drugom djetetu koje je mučki ubijeno. Zamislite oca koji, ako je imao sreću da preživi, nije mogao mimohodom, s drugim roditeljima koji osjećaju njegovu bol, obilježiti jedan od najtežih dana u svom životu.
Pokušajte zaviriti u glave preživjelih Prijedorčana, kakvi se sve terori, horori i suze prožimaju kod njih. 
Sramota! Jedina riječ koja može opisati činjenicu da preživjelima nije dozvoljeno da 31. maj, Međunarodni dan bijelih traka, obilježe onako kako su zamislili i planirali. Jer neko im nije dao odobrenje da prođu gradom, a skup im je ograničio na jedan sat.
Sramota što su najbliže komšije 1992. počele progon i pokolj onih koji su bili drugačiji prema njima pa su nesrpskom stanovništvu naredili da na kuće stave bijele čaršafe, a prilikom izlaska oko ruke bijele marame kako bi znali ko je ko i ko se kojem Bogu moli.
Gledamo jučer ruže na prijedorskom trgu, 102 za 102 ubijene djece. Normalan mozak ne može da procesuira šta je mogla tromjesečna beba (koliko je imao maleni Velid kada je ubijen) učiniti da nekome zasmeta.
A ni spomenik im ne daju. Spomenik za njihove živote koje nisu ni počeli živjeti, spomenik za prve ljubavi koje nisu stigli osjetiti, za prvi poljubac i prvo crvenjenje obraza, spomenik za potomke koje nikad neće imati i za onaj posljednji poljubac i zagrljaj koji nisu pružili majci i ocu.
Sramota je što se ni nakon 30 godina od početka horora u cijeloj BiH u Prijedoru ne priznaju zvjerski zločini. Uprkos brojnim presudama i stotinama godina zatvora onima koji su bili dio tog horora.

Gledamo jučer ruže na prijedorskom trgu, 102 za 102 ubijene djece

Prijedorska sramota

U gradu koji ih ne želi i državi koja ih ne priznaje, među ljudima koji bi sutra ponovili isto, jučer je nastavljena duga i teška, ali dostojanstvena borba Prijedorčanina Fikreta Bačića.&nbsp;
Malo je reći da je borba roditelja ubijene djece Prijedora, tamo gdje nemaju pravo na šetnju, istinu, izvinjenje i spomen-obilježje svojoj djeci, neravnopravna. Sistem utemeljen na zlu spreman je da obećava, laže, zabranjuje, opstruira, relativizira, da čini sve kako bi nakon prijedorske djece, jedan po jedan,&nbsp;otišli i njihovi roditelji i kako na ovom svijetu ne bi ostao niko ko bi se borio da ne budu zaboravljena.&nbsp;
Zbog tereta koji nosi od juna 1992., kada je u mjestu Zecovi ubijeno 29 Bačića, a među njima i Fikretovi supruga i njihovo dvoje djece, majka, brat i njegova djeca, Fikret Bačić već tri decenije ne spava više od nekoliko sati dnevno. 
Davno je sebi dao zavjet, svoju Nerminu i svog Nermina tražit će sve dok diše. Ranjenog oca, čija bol je, kako kaže, iz godine u godinu samo jača, niti jedan sistem na njegovom putu ka istini ne može zaustaviti.&nbsp;

Davno je sebi dao zavjet, svoju Nerminu i svog Nermina tražit će sve dok diše

Bačić: Bol iz godine u godinu sve jača

Fikret Bačić: Otac protiv sistema

Omer Karalić Azzaro, Sarajlija koji već 13 godina živi u gradu Hamburgu u Njemačkoj, kako kaže, kao i sav normalan svijet, uspio se plasirati u polufinale popularnog muzičkog takmičenja „Nikad nije kasno“. Presudna pjesma za njegov prolaz bila je „Sad je kasno“ od Saše Matića. Pojavljivanje u emisiji „Nikad nije kasno“ donijelo mu je mnogo novih angažmana, poziva i nastupa. Sve mu je, kaže, postalo jednostavnije. Postao je miljenik mnogih pripadnica ljepšeg spola, pa se dešava da i od žirija traže njegov broj telefona. 
Učešćem u emisiji želio je ispuniti želju svojih roditelja koji su bili veliki fanovi emisije „Nikad nije kasno“, ali, nažalost, oboje su preminuli prije nekoliko mjeseci.
Raspjevani Sarajlija pokazao je da zaista nikad nije kasno i da čovjek nikad ne treba odustati od svojih snova.
Karalić je rođen 1975. godine u Sarajevu, trenutno je slobodan i otac osmogodišnjakinje.

Sarajlija s adresom u Hamburgu plasirao se u polufinale "Nikad nije kasno"

Omer Karalić Azzaro: Pjesma za rahmetli roditelje

Prije nekoliko dana u srednjoj školi u Milićima pretučen je bošnjački dječak na nacionalnoj osnovi. Bošnjački političari na to su reagirali nemoćnim pisanjem saopćenja, no zapravo malo toga mogu učiniti da Bošnjake u manjem entitetu zaista i zaštite. U Zapadnohercegovačkom kantonu jučer je bio neradni dan. Zbog čega? Pa, zbog Dana državnosti susjedne Hrvatske. Oni se ponašaju kao da su dio te države, a ne Bosne i Hercegovine. I niko im ništa ne može.
I dok Bakir Izetbegović izjavljuje da se on za Bosnu ne boji dok god su džamije pune, istina je da Bosne danas jedino i ima na onim teritorijama na kojima možemo vidjeti džamiju, tačnije na otprilike trećini teritorije na kojoj su bile jedinice Armije RBiH. Ostale dvije trećine formalno su u Bosni i Hercegovini, no i dušom i politikom žive u Srbiji odnosno Hrvatskoj. 
Tu ne možete vidjeti bosanska obilježja, bosanski državni duh niti bilo kakvu identifikaciju s državom Bosnom i Hercegovinom.
Porazna je spoznaja da je 1996. više Bosne i Hercegovine bilo i u Banjoj Luci i u zapadnoj Hercegovini, da ne spominjemo srednju Bosnu, nego što je danas ima. Osim SDA, nekoć je i SDP u RS, samostalno, sa Srbinom Slobodanom Popovićem na čelu, uspijevao biti parlamentarna stranka. 
Danas ujedinjena lista svih probosanskih stranaka u RS jedva cenzus prelazi. Nekoć je HDZ u hrvatskim općinama imao snažnu opoziciju, pa čak i probosanske građanske snage u većinski hrvatskim sredinama koje su mu se suprotstavljale.
U posljednjih petnaestak godina SNSD i HDZ su područja kojima su vladali potpuno očistili od bosanske državne idejne supstance i duha. Probosanske snage nisu ništa učinile da to spriječe.
SDA je svoju politiku bazirala na fildžan, područja u kojima su džamije pune, i to samo pod uvjetom da su zaista pune. Građanske bosanske snage i dalje se kunu u multietničku i cjelovitu BiH, ali njihova borba završava na filozofiranju po sarajevskim kafićima i pretplaćenim NGO radionicama. 
Željko Komšić, kao veliki borac za građansku BiH i hrvatski član Predsjedništva, nije izvjesno da je ikada posjetio ijedno većinski hrvatsko mjesto.
Bosna i Hercegovina će opstati kao država, u postojećim granicama. No, granice nam malo vrijede ako u okviru njih nema Bosne.

Granice nam malo vrijede ako u okviru njih nema Bosne

Ubijena Bosna

Dok je cijeli svijet zabrinut zbog mogućih nestašica, a o cijenama hrane da i ne govorimo, magacini u BiH zjape prazni ili ih nikako i nemamo. Skromna primanja većine građana postaju još skromnija pred valom poskupljenja kojima se ne nazire kraj. 
Zbog rata u Ukrajini, blokiranih ukrajinskih luka, inflacije i poremećaja na globalnom tržištu, ali i klimatskih šokova i drugih nevolja, UN je upozorio da će milioni ljudi u Africi zbog gladi biti dovedeni na rub opstanka.
U slučaju BiH, procjene za sada govore da nestašica ne bi trebalo biti, ali da je itekako upitno hoće li oko polovine siromašnog stanovništva biti u mogućnosti da kupi osnovne životne namirnice, da se prehrani i ugrije tokom predstojeće zime. Nakon što je, prema podacima Agencije za statistiku, hrana u BiH za godinu poskupjela za više od 20 posto, a ovakav trend traje iz mjeseca u mjesec, hiljade ljudi već sada su gladne.

Za to vrijeme vlasti u BiH bave se, a i s njima bezuspješno, starim političkim temama, koje ne traže previše rada i napora. Daleko od toga da izbori, Izborni zakon, snovi o secesiji ili trećem entitetu, pa i miješanje Rusije u unutrašnje stvari država regiona ne zaslužuju pažnju, ali suočeni smo s nevoljom nivoa pandemije, s nepogodom u rangu velikih poplava koje su privremeno brisale entitetske crte, s praznim stomacima ljudi kojih će do jeseni i zime biti sve više.

Apsurdno je da svi budžeti u državi bilježe rekordne prihode, a da stotine miliona KM, kroz odluke koje već mjesecima predlažu ekonomski stručnjaci, već nisu usmjerene na subvencioniranje kao pomoć siromašnima, ukidanje i smanjenje nameta privredi i građanima, otkup domaće i nabavku hrane koja nam nedostaje, kako bi se prazna skladišta popunila i nepodnošljiv udar na životni standard građana barem donekle ublažio.
Ušuškani u nezaslužene privilegije, od naroda odrođeni u svoj svijet visokih plaća i drugih beneficija, političari u BiH nisu ni svjesni problema, jer ih cijene ulja, brašna, goriva i ogrjeva ne brinu puno.

Dok je cijeli svijet zabrinut zbog mogućih nestašica, a o cijenama hrane da i ne govorimo, magacini u BiH zjape prazni ili ih nikako i nemamo

U slučaju BiH, procjene za sada govore da nestašica ne bi trebalo biti

Od naroda odrođeni

Pobjedom nad Liverpulom (1:0) u Parizu Real Madrid je osvojio rekordni 14. naslov prvaka Evrope.
Gol odluke postigao je Vinisijus Žunior (Vinicius Junior), ali je najveće zasluge za trijumf "Kraljeva" ponio golman Tibo Kurtoa (Thibaut Courtois).
Čudesni Belgijanac odbranio je sve što je išlo ka njegovom golu, a usput je postao rekorder Lige prvaka s 59 odbrana u jednoj sezoni ovog takmičenja.
Također, s devet odbrana protiv Liverpula, postavio je novi rekord u finalima Lige prvaka.
Tibo Kurtoa rođen je 11. maja 1992. godine u Briju. Karijeru je počeo u Genku, odakle je 2011. prešao u Čelzi. Član Čelzija bio je sedam godina, ali je u međuvremenu tri sezone proveo na posudbi u Atletiko Madridu. Na Santjago Bernabeu stigao je 2018. godine i s Realom do sada osvojio šest trofeja.

Belgijancu pripale najveće zasluge za Realov 14. evropski naslov

Tibo Kurtoa: Heroj Madrida

Legendarni Žoze Murinjo (Jose Mourinho) još jednom je pomjerio granice i opravdao svoj nadimak „Posebni“.
Pobjedom nad Fejnordom (1:0) u Tirani, Portugalac je s Romom osvojio Konferencijsku ligu, evropski trofej koji mu je nedostajao.
U svom petom evropskom finalu osvojio je peti evropski trofej, i to s četiri različita kluba.
Prije Rome Portugalac je evropske trofeje osvajao s Portom, Interom i Mančester junajtedom.
Murinjo je ujedno postao prvi trener u historiji koji je osvojio Ligu prvaka, Kup UEFA/Evropsku ligu i Konferencijsku ligu i tek drugi stručnjak u historiji s pet evropskih “kanti”.
Žoze Murinjo rođen je 26. januara 1963. godine u Setubalu. Trenersku karijeru počeo je 2000. u Benfici, da bi planetarnu slavu doživio nešto kasnije s Portom, koji je vodio do naslova prvaka Evrope. Isti uspjeh ponovio je kasnije s Interom. Vodio je još Čelzi, Real Madrid, Mančester junajted i Totenhem. Tri puta je bio prvak Engleske, dva puta Italije i Portugala, a jednom prvak Španije, osvojivši ukupno 27 trofeja.

S Romom osvojio Konferencijsku ligu,  trofej koji mu je nedostajao

Murinjo: Peti naslov u isto toliko finala

Žoze Murinjo: Kompletirao kolekciju

Memorandum SANU izradila je Srpska akademija nauka i umjetnosti između 1985. i 1986., kao strateški program srpske inteligencije.&nbsp;U tadašnjim društvenim okolnostima ovaj dokument izazvao je duboki društveni potres.
Potpuno napuštajući dotad zvaničnu socijalističku i jugoslavensku matricu, autori memoranduma pisali su iz rigidno nacionalističkih pozicija. Temeljna ideja dokumenta bilo je pozivanje na reorganizaciju jugoslavenske države, tvrdeći da decentralizacija vodi dezintegraciji, da su Srbi diskriminirani te da, što je posebno zlokobno zvučalo, granice Srbije treba prekrojiti tako da uključe sve Srbe u jednu republiku.
Ono što je zlokobno zvučalo, ubrzo će dobiti zločinačku realizaciju pod vodstvom Slobodana Miloševića, koji će razoriti Jugoslaviju i uime stvaranja “velike Srbije” oko 150.000 ljudi otjerati u smrt. Srbija na kraju neće postati veća, nego će ostati i bez Kosova.
Ovih dana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) izdala je dokument kojim bi „preuređivali BiH“, a, osim insistiranja na osiguravanju Hrvatima da izaberu jednog člana Predsjedništva, što su uobičajeni zahtjevi hrvatske politike, pozivaju i na formiranje trećeg entiteta u BiH.
Podsjetimo da je prethodno HNS, na čijem je čelu Dragan Čović (HDZ), donio zaključak o “teritorijalnoj reorganizaciji BiH”, kojim poziva na formiranje trećeg entiteta, a što je podržao i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
Naravno, kao ni zloglasni Memorandum SANU, ni posljednje hrvatske nacionalističke nasrtaje na BiH ne treba uzeti olako ili pomisliti da su pozivi na hrvatsku samoorganizaciju, Milanovićeve izjave i dokumenti HAZU spontani i nekoordinirani.
Očigledno je da se nešto kuha i da će prvu priliku i političku slabost biti spremni iskoristiti za prekrajanje BiH. Hoće li i međunarodna zajednica biti spremna na to odlučno odgovoriti i spriječiti svaki pokušaj kao i s „hrvatskom samoupravom“ 2001. godine? I imaju li probosanske stranke i snage plan šta same mogu i trebaju učiniti, u skladu s Ustavom i zakonom, da zaštite teritorijalni integritet i ustavni poredak BiH?
Iskreno se nadam da na ova pitanja postoje spremni odgovori jer vremena za njihovu pripremu sve je manje.

Očigledno je da se nešto kuha i da će prvu priliku i političku slabost biti  spremni iskoristiti za prekrajanje BiH

Milanović: Njegove izjave i dokumenti HAZU nisu spontani

Ćosić iz Hrvatske

Nedavno Vojin Mijatović reče kako zna „dva jako stručna momka“ koja su radila na suzbijanju kibernetičkih opasnosti, ali isto tako priznade da to nije ni približno dovoljno da bi se Bosna i Hercegovina branila od takvih stvari.
Možda ima i koji više stručnjak od dva koja je spomenuo Vojin, ali opet to svakako nije dovoljno. Posljednje dojave o bombama u našoj zemlji svakako se ne mogu podvesti pod kategoriju cyber napada, iako su mnogi, i stručni i nestručni, potrčali da se oglase o tome, ali mogu biti pokazatelj koliko smo se sposobni braniti i od pravih ataka koji se mogu podvesti pod kibernetički rat.
Otvoreno je pitanje koliko je ova država sposobna nositi se s eventualnim računarskim napadima na sisteme poput CIPS-a, Centralne banke, CIK-a ili nekih drugih koji su poput žila kucavica za svako, pa i naše društvo.
Bez obzira na to što će, vjerovatno, svi još jednom konstatirati da smo i na tom planu nejaki, jer jasno je da naša pamet odlazi masovno, ne može se niko oteti dojmu da jednostavno vlasti ni na tom planu nikada nisu ni radile ozbiljno.
Uostalom, koga ovdje brinu stvari koje su za cijeli svijet svetinja, a radi se i o ličnim podacima građana?
Današnjim vlastodršcima potrebniji su stručnjaci za uhođenje novinara, političkih rivala, sudija, tužilaca nego oni koji bi branili državu od ataka hakera. Hoće li se nešto promijeniti, nije teško pretpostaviti. Dok vladaju, oni će štititi poslovne saradnike, ljubavnice i stranačke kolege. Građani nikada i nisu bili na prvom mjestu, pa zašto bi bili i sada?

Dok vladaju, oni će štititi poslovne  saradnike, ljubavnice i stranačke kolege, a narod ih nikada nije ni zanimao

Koliko je ova država sposobna nositi se s eventualnim računarskim napadima

Stranačka kibernetika

Iako je zakoračio u devetu deceniju, Hazim Kukuruzović iz Gradačca uživa u svojoj drugoj mladosti, voli planinariti, trčati, rolati i skijati. Jedan od najstarijih aktivnih trkača u državi do sada je istrčao više od 40 zvaničnih utrka, prošao oko 30 skijaških veleslaloma, osvojio brojne planinske vrhove, a godišnje prepješači u prosjeku oko 2.000 kilometara.
Kaže da ga sport čini sretnim te da je to najbolji antidepresiv, a recept ovog 81-godišnjaka u vremenima kada sve oko nas predstavlja stres čini se savršenim za mnoge od nas. Hazim praktično trči cijeli svoj život, još od djetinjstva, kada je iz rodne Mionice često trčao do škole u Kukuruzovićima, u gimnaziji je igrao rukomet, pobjeđivao na školskim takmičenjima u trčanju, a tokom studija u Beogradu priključio se tamošnjem atletskom klubu.
Sport i atletika ostali su njegova ljubav, uprkos činjenici da je završio Mašinski fakultet i veći dio života proveo u fabrikama motora i mjenjača.
U zdravom tijelu zdrav je i duh, kaže stara latinska, pomalo zaboravljena poslovica, kojoj vrijedi dodati i Hazimove preporuke - trčim jer volim biti zdrav, kad možeš da sjediš, nemoj ležati, kad možeš da hodaš, nemoj sjediti, kad možeš da trčiš - ne hodaj!

Jedan od najstarijih aktivnih trkača u državi

Kukuruzović: Kaže da ga sport čini sretnim

Rafael Nadal: Dominacija

Kriminalci bez granica

Marin Čilić: Međugorac u polufinalu Rolan Garosa

Konačno logičan potez Mirvića

Rafael Nadal: Lekcija "Kralja šljake"

Teoretičari zavjere

Prijedorska sramota

Fikret Bačić: Otac protiv sistema

Omer Karalić Azzaro: Pjesma za rahmetli roditelje

Ubijena Bosna

Od naroda odrođeni

Tibo Kurtoa: Heroj Madrida

Žoze Murinjo: Kompletirao kolekciju

Ćosić iz Hrvatske

Stranačka kibernetika

Hazim Kukuruzović: Kad možeš da trčiš

Kolumne

Rafael Nadal: Dominacija

Kriminalci bez granica

Marin Čilić: Međugorac u polufinalu Rolan Garosa

Konačno logičan potez Mirvića

Rafael Nadal: Lekcija "Kralja šljake"

Teoretičari zavjere

Prijedorska sramota

Fikret Bačić: Otac protiv sistema

Omer Karalić Azzaro: Pjesma za rahmetli roditelje

Ubijena Bosna

Od naroda odrođeni

Tibo Kurtoa: Heroj Madrida

Žoze Murinjo: Kompletirao kolekciju

Ćosić iz Hrvatske

Stranačka kibernetika

Hazim Kukuruzović: Kad možeš da trčiš