Mjesecima već cijeli svijet u nevjerici gleda užase kojima su izloženi stanovnici Gaze. Svoj glas protiv zločina koje izraelska vojska čini nad palestinskim civilima najprije su digli građani, aktivisti, ali raste i broj država koje više ne mogu mirno posmatrati novi genocid pred očima čovječanstva. Najava premijera Velike Britanije Kira Starmera (Keir) da će njegova vlada u septembru ove godine priznati državu Palestinu ohrabrila je borce za pravdu širom svijeta i djelimično vratila nadu da zlo na kraju uvijek bude pobijeđeno. Starmer je kazao da će priznanje Palestine biti ozvaničeno neposredno pred zasjedanje Generalne skupštine UN-a, osim ako Izrael ne poduzme konkretne korake prema okončanju sukoba u Gazi i obnovi mirovnog procesa koji vodi ka rješenju koje podrazumijeva dvije države. Uz jasan stav Velike Britanije da aneksije teritorija na Zapadnoj obali neće biti.Priznanje Palestine je neotuđivo pravo palestinskog naroda, saopćeno je iz kabineta britanskog premijera, uz najavu da će priznanje biti dio šireg mirovnog rješenja, te da sve nepodnošljivija situacija u Gazi i sve manje nade u mirovni proces zahtijevaju odlučnije korake. Ovakva najava iz Londona, uz informaciju da slične odluke razmatraju i Francuska i druge evropske zemlje, signalizira promjenu u međunarodnom pristupu ratu u Gazi i palestinskom pitanju.

Najava premijera Starmera da će njegova vlada u septembru ove godine priznati državu Palestinu ohrabrila je borce za pravdu širom svijeta

Kir Starmer: Historijska odluka?!

Odluka visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), koji je s nekoliko potpisa ispravio barem nekoliko “krivih Drina”, pa vlastima održao lekciju kako će i odakle izdvojiti sredstva za opremanje birališta digitalnim uređajima, dugoročno bi se mogla pokazati jednom od najznačajnijih otkako postoji OHR.Podsjetimo, Šmit je u jednom danu riješio način isplate duga „Viaductu“, trajno precizirao da onaj ko se zaduži mora i da plati, otklonio prijetnje po državnu imovinu Centralne banke i BHANSA-e, raspodijelio godinama blokirana sredstva od putarina, a onima koji su ih imali pokvario planove po kojima je i za Opće izbore naredne godine, umjesto programa i stručnih i časnih kandidata, važnije spremiti armiju brojača koji bi im glasove po tradiciji dodavali, a suparničkoj stranci oduzimali. Približno 112,5 miliona KM trebalo bi biti dovoljno Centralnoj izbornoj komisiji BiH za nabavku uređaja za biometrijsku identifikaciju birača, automatsko brojanje listića, obuku više od 5.000 operatera i izgradnju magacina za smještaj ove opreme. Predsjednica CIK-a BiH Irena Hadžiabdić najavljuje nastavak priprema, kako bi što prije stvorili uvjeti za pokretanje procedure javnih nabavki.Upravo u kompliciranom, nerijetko zloupotrebljavanom, sistemu javnih nabavki krije se i posljednja prepreka efikasnom, transparentnom i poštenom izbornom procesu. Onakvom kakav imaju stanovnici evropskih, pa i država regiona u kojima se glas birača poštuje, a rezultati glasanja objave 2-3 sata nakon zatvaranja glasačkih mjesta. Digitalne tehnologije jedini su način da se spriječi godinama usavršavani sistem manipulacija i krađa, da integritet izbora bude zaštićen i da građani počnu vjerovati da ima smisla glasati. Uostalom, stranke i njihovi trgovci i brojači, uzeli su im sve, pa red je barem pravo glasa da im vrate.&nbsp;

Šmit je u jednom danu riješio način isplate duga „Viaductu“, trajno precizirao da onaj ko se zaduži mora i da plati

Posljednja prepreka

Prošle su tri decenije od pada tzv. zaštićene zone UN-a Žepa i zarobljavanja pukovnika ARBIH Avde Palića. Priča o heroju, koji je vlastiti život žrtvovao za spas ranjenika i civila iz ovog mjesta, a posebno hrabrosti i dostojanstvu s kojima je izašao pred ratne zločince, zadivila je svijet. Svjestan da će biti zarobljen, razoružan, zatočen, a potom i ubijen – jer VRS se u Žepi pojavila poškropljena krvlju zarobljenih, svezanih i tek strijeljanih hiljada Srebreničana - Palić se nije plašio izaći pred zlikovce. Žepljacima je obećao da će biti spašeni i da će posljednji izaći iz enklave.Na isti način, hrabro i visoko podignute glave, poslijeratne bitke za istinu, pravdu, za Avdine kosti, smiraj žrtava i dostojanstvo njihovih porodica, vodi i njegova supruga Esma. Žena koja je, uporedo s brigom o dvoje tada maloljetne djece, godinama tražila način kako da ga spasi.Kada je nada potpuno zgasla, borba za Avdin život pretvorila se u potragu za njegovim posmrtnim ostacima, kako bi izmučene kosti heroja pronašle svoj smiraj. Esma ne govori često, ali kada progovori niti jedna riječ nije viška. Svaka ulijeva ponos što imamo osobe poput Avde i Esme, ali i otvara niz pitanja koja će ostati da lebde iznad naših glava.- To presuditi može samo Svemoćni, ali mislim da se moglo uraditi puno više na njegovom spašavanju. Oni koji su tada obnašali vlast, koji su mogli da naprave pregovore, sami će sebi odgovoriti – kazala je Esma Palić u razgovoru za „Avaz“.

Esma ne govori često, ali kada progovori niti jedna riječ nije viška

Esma Palić: Simbol ponosa i dostojanstva

„Selo gori, a baba se češlja“, kaže stara narodna izreka, a ni ponašanje političara u našoj zemlji nije ništa drugačije kada dođe ljeto.Niko se nije ni potresao jer smo izgubili dio sredstava od Plana rasta, a ko zna koliko ćemo ih još izgubiti ako nastavimo ovim tempom.Umjesto da ova kazna Evropske unije bude alarm za što hitnije djelovanje, ona je samo bila medijska vijest nekoliko dana.Održale su se dvije sjednice Vijeća ministara BiH u nekoliko dana, a jedva da se na njima i kvorum sakupio, jer je počelo vrijeme godišnjih odmora nakon mjeseci neuspješnog rada i ništa ne smije da poremeti planove.Nikakve odgovornosti za postupke praktično nema, a kada dođe avgust neće biti ni privida rada, jer tradicionalno avgustom institucije ne rade.Onda će doći i septembar i novi rok Evropske komisije i onda će biti „kuku majko, ističe nam još jedan rok“. I tako ćemo ostati bez još deset posto sredstava. Dežurni krivac će se lako pronaći.U isto vrijeme država se guši u dimu zbog velikih požara, a princip je takav da se uzdamo isključivo u „Onog odozgo“.Vlada FBiH je još za vrijeme Fadila Novalića najavila nabavku specijaliziranih letjelica za gašenje požara, a umjesto toga sada imamo rentane letjelice iz Hrvatske.No, ako vjetar nanese požar sjevernije od Ivan-sedla, crno nam se piše... Jer ugovor je potpisan samo s tri hercegovačka kantona. Valja nam onda ponovo čekati na pomoć neke od zemalja susjedstva, kako smo to i navikli.A kada prođu godišnji odmori, proći će i sezona požara, pa onda nema nikakvih problema. Sve do narednog ljeta...

Dok se problemi gomilaju, ide sezona godišnjih odmora političara, koju ništa ne može zaustaviti

Ako vjetar nanese požar sjevernije od Ivan-sedla, crno nam se piše

Selo gori, a...

Rusmir Hrvić, osnivač i izvršni direktor AS Holdinga, jedne od najvećih poslovnih grupacija u Bosni i Hercegovini, ovih dana ponovo se našao u centru pažnje regionalne poslovne javnosti. Kompanija UPI Star, u njegovom vlasništvu, potpisala je kupoprodajni ugovor o preuzimanju konditorskog dijela poslovanja slovenske firme „Žito“ d.o.o. iz grupacije „Podravka“.Za 8,6 miliona eura Hrvić preuzima slavne slovenske brendove „Šumi“, „Gorenjka“, „Herba“, „Mistica“ i „Bali“, zajedno s dvije tvornice – u Krškom i Lesceu – te zaposlenicima, s ciljem njihovog daljeg razvoja i širenja na domaćem i inozemnim tržištima. Preuzimanjem ovih brendova, koji su odavno prisutni i u regiji, Hrvić ne samo da jača svoj konditorski portfelj, već i pozicionira bosanskohercegovački kapital kao značajnog igrača u regionalnoj industriji prehrane.Za „Žito“, koje se u sklopu nove strategije odlučilo fokusirati na pekarstvo, ova transakcija znači nastavak tradicije, dok za UPI Star i Hrvića predstavlja novu stepenicu u građenju regionalnog prehrambenog giganta. Njegov dosadašnji uspjeh u širenju brendova poput „Oaze“, „Zlatne Doline“, „Vispaka“ i drugih, sugerira da bi i „Šumi“ i „Gorenjka“ mogli uskoro zasjati u novom ruhu – ali pod bosanskim upravljačkim štapom.Rusmir Hrvić pokazuje kako bosanskohercegovački biznis ne mora biti ograničen domaćim granicama – nego može, znanjem i kapitalom, postajati vlasnik renomiranih evropskih brendova.&nbsp;

Rusmir Hrvić pokazuje kako bosanskohercegovački biznis ne mora biti ograničen domaćim granicama

Rusmir Hrvić, vlasnik AS Holdinga: Bosanac preuzima Sloveniju

Milorad Dodik već godinama viče kako je visoki predstavnik okupator, kolonijalni upravnik, neprijatelj srpstva i svega što se zove sloboda. Svaka druga izjava mu je o tome kako „Šmit ne postoji“, „OHR mora da ode“ i kako će „RS sama odlučivati“. I dok to zvuči silno odlučno pred auditorijem u Laktašima i na RTRS, stvarnost je upravo suprotna – niko više ne hrani i ne jača OHR od Dodika lično.Jer, da bi OHR otišao, moraš pokazati da ti više ne treba. Moraš pokazati da si zreo, ozbiljan, funkcionalan sistem. A Dodik radi sve suprotno – svaki drugi dan prijeti secesijom, najavljuje rušenje ustavnog poretka, usvaja zakone koji derogiraju državne institucije, i usput proglašava genocid fikcijom. Pa šta očekuješ, Milorade? Da međunarodna zajednica kaže „evo, ovaj je baš stabilan i razuman, haj'mo ga pustiti da radi šta hoće“?OHR ne ostaje u BiH zbog svoje volje. OHR ostaje jer mu vi svaki dan punite fascikle dokazima da još nismo sposobni da sami vodimo ozbiljnu državu. Naravno, nije Dodik jedini za to odgovoran, no nesumnjivo je glavni razlog i daljem međunarodnom tutorstvu nad ovom zemljom.Paradoks je potpun: što više Dodik viče da Šmit treba da ide – to više razloga daje da on ostane. Svaki zakon o „neobjavljivanju odluka“, svaki „dan RS“, svaki skup s ikonom ratnog zločina – to su politički pokloni koji visokom predstavniku produžuju mandat bez da išta mora reći.Da RS zaista želi zatvaranje OHR-a, prvi korak bi bio – racionalna, odgovorna politika i poštivanje države u kojoj žive, a ne neumorno paljenje vatre koja brzo bude ugašena, a sve što se iz nje izrodi su opržene ruke, uglavnom vlastite.OHR ne opstaje zbog neke tajne zavjere Zapada. OHR opstaje jer mu domaći političari, prvenstveno oni iz RS, svakodnevno produžuju život.

Paradoks je potpun: što više Dodik viče da Šmit treba da ide – to više razloga daje da on ostane

Dok je Milorada, bit će i Šmita

O incidentima koji su proteklih dana uznemirili stanovnike nekoliko gradova u BiH nisu se oglasili oni što su, tokom verbalnog i medijskog rata proteklih mjeseci, snažno puhali u poprilično utihnuli i u stranu potisnuti plamen mržnje i podjela u ovoj zemlji. Razumni ljudi morali su reagirati na zabrinjavajuću seriju događaja i vijesti koje su prostrujale regionom, zabrinuti da je otrov sipan iza govornica i putem medija, posebno tokom ove godine, ipak, ostavio traga u umovima pojedinaca koji su u nekažnjenim porukama iza govornica prepoznali poziv za akciju.Mladića koji je na sebi imao pogrešnu majicu u Tuzli je pretukla grupa navijača, dok je grupa osoba je na spomen-obilježju Pješčara kod Travnika planirala obračun s Hrvatima. Ni svadbene kolone u Bosni ne mogu bez oružja i pucnjave, ali su bošnjački svatovi hice morali ispaliti baš kroz hrvatsko naselje Nova Bila. Istovremeno, ratni zločinci u RS su toliko ohrabreni da se jedan od njih, bez imalo srama i sustezanja, osjeća pozvanim da iz Prijedora dijeli moralne lekcije, šalje prijetnje Bošnjacima i odlučuje o datumima čije obilježavanje treba zabraniti.Tužno i mučno, ali ne i neočekivano, nakon perioda u kojem su pojedini najviši politički zvaničnici prijetili hapšenjima čak i državnoj policiji i tužiteljima, protjerivali strane zvaničnike, omalovažavali institucije, kretali se okruženi brojnim osiguranjem ili s druge strane demonstrirali patriotizam pozirajući s naoružanjem i prebrojavali “korpuse” kojima bi se rado stavili na čelo. Sada, kad je opasna retorika splasnula, a pri tome prošla bez ikakvih posljedica, logično je da svaki kabadahija u državi osjeti poriv da negdje iskali svoj bijes. Najčešće na nekom usamljenom pojedincu, na malobrojnijem i slabijem, pa i na spomeniku, zastavi ili vjerskom simbolu. Zato je procesuiranje ovakvih incidenata, ali i opasne retorike, bez obzira odakle i od koga dolazila, od ključnog značaja da izbjegnemo radikalizaciju i da nam nasilje, prijetnje i uvrede ne postanu svakodnevica.

Ni svadbene kolone u Bosni ne mogu bez oružja i pucnjave

Razumni ljudi morali su reagirati na zabrinjavajuću seriju događaja i vijesti koje su prostrujale regionom

Otrov iza govornica

Pukovnik Oružanih snaga BiH Admir Jusupović najbolji je polaznik Škole generalnih inspektora Vojske Sjedinjenih Američkih Država! Ova informacija iz Ministarstva odbrane BiH jučer je ponosom ispunila naciju, nakon što je Jusupović, kao jedini međunarodni kandidat, u grupi sa 58 američkih oficira i podoficira, s gotovo maksimalnim akademskim rezultatom, prepoznat kao najbolji međunarodni polaznik u historiji ove prestižne vojne obrazovne ustanove. Obuka je održana u bazi Fort Belvoir u saveznoj državi Virdžinija.Inače, Škola generalnih inspektora Vojske SAD pruža specijalističku edukaciju za inspektore i vojno osoblje koje zauzima ključne pozicije unutar Vojske SAD, a njeni programi prate najviše standarde Komande za operacije i doktrinu. U zvaničnom dopisu upućenom Ministarstvu odbrane BiH, rukovodstvo škole izrazilo je pohvale za akademski uspjeh pukovnika Jusupovića.Pukovnik Jusupović trenutno obavlja dužnost inspektora u Ministarstvu odbrane BiH.

Pukovnik Jusupović trenutno obavlja dužnost inspektora u Ministarstvu odbrane BiH

Pukovnik Oružanih snaga BiH Admir Jusupović

Pukovnik Admir Jusupović: Ponos nacije!

Kada je Sarajevo 1978. godine dobilo domaćinstvo Zimskih olimpijskih igara, bio je to ambiciozan izazov – ali i historijska prilika koju je grad iskoristio u punom kapacitetu. Do početka Igara 1984. godine, Sarajevo se transformisalo iz postsocijalističke provincije u moderan olimpijski centar.Izgrađena je Zetra, tada najsavremenija dvorana u regionu. Prošireno je Koševo, kako bi moglo ugostiti svečane ceremonije. Na Trebeviću je napravljena bob staza, prva takva u Jugoslaviji. Uređene su i tehnički opremljene skijaške staze na Bjelašnici, Jahorini i Igmanu, kao i skakaonice od 70 i 90 metara. Olimpijsko naselje Mojmilo ponudilo je 639 stanova za sportiste, dok je pres-naselje u Dobrinji ugostilo više od 8.000 novinara. Otvoren je hotel Holiday Inn i još osam novih ili renoviranih hotela. Proširen je aerodrom, izgrađene nove ceste, obnovljene tramvajske stanice, uveden plin i modernizovana infrastruktura. Sarajevo je bukvalno zakoračilo u novu eru.Za sve to trebalo je samo šest godina. Nije bilo mnogo priče, ali je bilo volje, znanja i odlučnosti. A danas?Danas živimo u vremenu u kojem se postavljanje kontejnera ili asfaltiranje 30 metara ulice najavljuje s fanfarama. U kojem se šaht boji u EU plavo, a to se zove projekt. Gdje se jedan semafor slavi kao urbanistički podvig. I onda se od građana očekuje da budu zahvalni jer su dobili kantu za reciklažu i sadnicu na Vilsonovom.Ako je ovaj grad nekada mogao izgraditi cijeli olimpijski svijet u nešto više od pola decenije, može i mora bolje od šminkanja fasada i simulacije napretka. Problem nije u resursima, već u ambiciji i mentalitetu. Sarajevo zna i može više – ali mora prestati da se divi mrvicama koje mu se nude kao vrhunski civilizacijski domet.Jasno je da politički uhljebi na vlasti možda i ne umiju više od toga? No, možda je krajnje vrijeme da počnemo tražiti više i zadatak damo onima koji to umiju.

Za ZOI '84 Sarajevo je iz temelja izgradilo moderan olimpijski centar. Danas se asfalt i kanta za smeće predstavljaju kao razvoj

Sarajevo je jednom moglo - i mora opet

Šef Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini Brajan Ageler (Brian Aggeler) napušta BiH. Tokom protekle tri godine svog mandata, Ageler je predano, sa svojim saradnicima, radio i sarađivao s institucijama, organizacijama građanskog društva i zajednicama širom BiH, nastojeći uspostaviti dijalog i pružiti podršku reformama koje vode do stvarnih poboljšanja.Brojni su konkretni koraci poduzeti u tom periodu u zaštiti demokratije, ljudskih prava, ali i prava pojedinaca koji u konačnici vode ka napretku BiH.U svojoj oproštajnoj poruci, Ageler se nije libio uputiti kritiku političkim akterima u BiH, kao što je to, uostalom, činio i tokom svog mandata, ali i ohrabriti građane.Jasno je poručio političkim liderima da u potpunosti moraju poštovati Ustav, očuvati stabilnost i poziciju različitih institucija na državnom nivou, kao i nezavisnost pravosuđa. Jednako tako im je poručio da moraju pokazati istinsku predanost vladavini prava, ljudskim pravima, transparentnosti, inkluzivnom kvalitetnom obrazovanju i istinskom pomirenju da bi se BiH kretala naprijed.Građanima BiH je, pak, poručio da ostanu predani, angažirani, ali i da ne gube nadu. Njegova glavna poruka tokom trajanja mandata upravo je bila posvećena ljudima u BiH – da jednostavno zaslužuju bolje.

Uputio kritiku političkim akterima, a građane ohrabrio

Brajan Ageler: Prijatelj BiH i njenih građana

Dok sukobi u Siriji dodatno destabiliziraju region i prijete da prerastu u širi rat, sudbina bh. državljana u toj zemlji ostaje nepoznata i, čini se, nikome previše bitna. Prema zvaničnim podacima Međunarodnog komiteta Crvenog križa i UNICEF-a, u dva kampa i maloljetničkim centrima i zatvorima u Siriji, trenutno se nalazi 95 državljana BiH, među kojima je i 51 dijete ili tek punoljetna osoba. Ambasada BiH u Jordanu, koja nerezidentno pokriva i Siriju, raspolaže podacima o 20 djevojčica i 31 dječaku, koji borave u ekstremno teškim uvjetima. U Siriji je i 44 odraslih, uglavnom žena.Nije tajna da je jedan broj bh. državljana u Siriju otišao zbog podrške poraženom ISIS-u, ali kao što u svojim apelima navodi Međunarodni komitet Crvenog križa, djeca nisu mogla utjecati na odluke svojih roditelja, koji svakako trebaju dati odgovore nadležnim institucijama BiH, ako im oni budu zatraženi.Ujedinjene nacije su krajem februara 2021. godine pozvale 57 država, među kojima i BiH, da bez odgađanja preuzmu svoje državljane iz Sirije. Uz pomoć Vlade SAD, BiH je 2019. godine organizirala repatrijaciju 26 svojih državljana. Od tada do danas, usvajanje Plana repatrijacije na sjednici Vijeća ministara BiH u avgustu 2022. jedini je rezultat. Ambasador BiH Slavko Matanović navodi da su u kampovima pod nadzorom i osobe za koje se nikada nije dokazala krivična odgovornost, ali su zadržane iz sigurnosnih i političkih razloga, te da se u većini slučajeva radi o ženama i djeci koje su njihovi muževi, očevi ili rođaci doveli na sirijsku teritoriju tokom trajanja sukoba, a koji su često sami poginuli ili nestali.Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih evropskih zemalja koja do sada nije vratila nijedno dijete iz kampova u Siriji. Krajnje je vrijeme da to učini, te domaćoj i svjetskoj javnosti ponudi konačan odgovor je li spremna položiti ovaj ispit odgovornosti i humanosti.

Djeca nisu mogla utjecati na odluke svojih roditelja, koji svakako trebaju dati odgovore nadležnim institucijama BiH

Ničija djeca

Stotine rudara stigle su jučer pred Vladu FBiH kako bi upozorile da je njihov status još daleko od dobrog. Takvim su ga često u javnosti pokušavali prikazati predstavnici vlasti, pa i pojedinih sindikata.Komorati nisu krili ogorčenje zbog izostanka sistemskih rješenja i činjenice da se za svako od svojih prava moraju boriti protestima.Nezadovoljstvo je progovorilo i iz Nedžada Subašića, jednog od okupljenih. Kroz svoju životnu priču opisao je sudbinu mnogih, obespravljenih i od stalne borbe umornih komorata u FBiH. Život četveročlane porodice s plaćom od 1.000 KM nije život, nego sramota, kazao je, navodeći da mu nakon plaćanja računa i kredita ne ostaje dovoljno ni za hranu. Subašić je također jedan od bivših branitelja BiH, koji su do sada najčešće dobivali neispunjena obećanja.

Kroz svoju životnu priču opisao je sudbinu mnogih, obespravljenih i od stalne borbe umornih komorata

Nedžad Subašić: Glas rudara

Političari u Bosni i Hercegovini su još jednom zakazali kada je bilo potrebno da odrade svoj dio posla.Spasitelj je ponovo bio visoki predstavnik, koji je na kraju donio odluku kojom je riješio dva pitanja – dug „Viaductu“ i sredstva za nove izborne tehnologije, koje će napokon uvesti transparentnost u izborni proces.„Viaduct“ je na bezbroj sjednica Vijeća ministara BiH skinut s dnevnog reda, „natezalo“ se oko toga ko treba isplatiti novac, a dug se samo povećavao.S druge strane, vezano za nove tehnologije, ministar finansija BiH Srđan Amidžić je u proceduru uputio budžet gdje nije bilo sredstava za te svrhe.Rasprava je trajala mjesecima, političari su se bavili hapšenjem Dodika umjesto svojim poslom, i nije bilo apsolutno nikakvih naznaka da se i pokušavaju riješiti ova pitanja.Tako je visoki predstavnik Kristijan Šmit pokazao da mu je više stalo do ove države od mnogih koji su busaju u prsta patriotizmom. Na taj način i oni koji prizivaju njegov odlazak, njemu samo produžuju trajanje i sreća nam je dok njega tu.Više puta je spašavao on stvari u posljednji trenutak, a sada ćemo, zahvaljući njemu, stati u kraj izbornim kradljivcima, koji su godinama mešetarili, određivali izborne pobjednike, određivali ko će preći cenzus i biti priljepak vladajućim strankama.Nakon 30 godina došli smo do situacije da će se mrtvi ostaviti na miru i da više neće određivati izbornog pobjednika. I hvala Šmitu na tome!

Nakon 30 godina došli smo do situacije da će se mrtvi ostaviti na miru i da više neće određivati izbornog pobjednika

Mrtvi izgubili pravo glasa

Dunja Aksentijević Ricciarelli, rođena Tuzlanka, postala je profesorica kardiovaskularne fiziologije i metabolizma na jednom od vodećih britanskih univerziteta – Queen Mary University of London. Ovu prestižnu akademsku titulu ozvaničila je svečanim inauguralnim predavanjem u Londonu, govoreći o srcu – i kao naučnom objektu i simbolu ljudske otpornosti.U svom izuzetno inspirativnom predavanju naziva "Punjenje srca: Metabolička priča o riziku, otpornosti i obnovi", govorila je o tome kako srce proizvodi i koristi energiju, kako reaguje na stres i bolesti, te na koji način se te promjene mogu popraviti. Predavanje je bilo rezultat više od 20 godina rada u oblasti molekularne biologije, fiziologije i medicine, s posebnim fokusom na mitohondrije i njihovu ulogu u srčanim oboljenjima.Dunja je iz Tuzle otišla kao petnaestogodišnjakinja 1999. godine, zahvaljujući Sorosovoj stipendiji za školovanje u Velikoj Britaniji. Od tada je neumorno gradila karijeru naučnice, postavši jedna od najpriznatijih istraživačica u svojoj oblasti – svrstana među 0,58 posto vodećih svjetskih eksperata za energetski metabolizam, prema stručnom portalu Expertscape.Objavila je više od 40 naučnih radova, učestvovala na brojnim međunarodnim konferencijama, sarađivala s najuglednijim institucijama, a njeni radovi broje gotovo 5.000 citata.I pored svjetskog uspjeha, nije zaboravila rodnu Bosnu i Hercegovinu. Aktivna je članica i mentorica u Bosnia &amp; Herzegovina Futures Foundation, gdje nesebično dijeli svoje znanje, redovno posjećuje BiH i motiviše mlade da teže izvrsnosti – baš kao što je i ona učinila.Njena priča je dokaz da iz jedne Tuzle može krenuti put koji vodi do samog vrha svjetske nauke – uz rad, istrajnost i vjeru u sebe.

Neumorno gradila karijeru naučnice, postavši jedna od najpriznatijih istraživačica u svojoj oblasti

Dunja Aksentijević: Iz Tuzle do vrha svjetske nauke

Građani BiH se vjerovatno s nostalgijom sjećaju boljih vremena kada cijene hrane nisu izazivale toliko šokova kao sada. Kako i ne bi, kada se za hranu prije samo pet godina izdvajalo blizu 820 KM, a trenutno gotovo 1.500 KM, koliko je, koju marku više, prosječna plaća u FBiH. Međutim, to su tek osnovni, minimalni troškovi za hranu jedne četveročlane porodice i to u situaciji kada je minimalna plaća 1.000 KM.Prevedeno, radnik s prosječnom plaćom prehranjuje porodicu pod uslovom da niko od ukućana ne jede previše, jer, valja plaćati i režije, a onaj s minimalnom ne može ni to. Odnosno, u teoriji može, ali da mu neko drugi plaća struju, vodu, komunalije, prijevoz, da tetke kupuju djeci odjeću i obuću...Apsurdno, reklo bi se, ali definitivno veliki broj građana u ovoj zemlji jedva sastavlja kraj s krajem i brojni su prisiljeni oslanjati se na pomoć najbližih, pogotovo penzioneri, čija su primanja ispod svakog dostojanstva. I, dok se valovi poskupljenja nižu jedan za drugim, nadležni šute. O toj temi više niko ne govori. Umjesto konkretnih mjera u jednom entitetu se „zaključavaju“ cijene onih proizvoda koje gotovo niko ne kupuje, a u drugom su u najavi kojekakve aplikacije kojima se građanima savjetuje da surfaju po mobilnim cjenovnicima i da kupuju tamo gdje im je jeftinije.U suštini, vladajući s basnoslovnim primanjima spram silnih poskupljenja se nonšalantno ponašaju ili ih, bolje rečeno, ignorišu. Oni ne žive stvarni život, onaj u kojem se gleda svaka marka i u kojem se vaga svaki gram. Jer, da je drugačije, svu bi pažnju i energiju usmjerili da kreiraju kakav set ekonomskih mjera, bilo kakvih konkretnih intervencija da zaštite najugroženije.Umjesto toga, u najavi je novo poskupljenje struje i novi udar na kućne budžete. Zasigurno, to će izazvati nova poskupljenja od hrane pa nadalje. Ali, koga to više zanima? Na kraju se svi debelo naplate preko leđa građana.

Vladajući ne žive stvarni život, onaj u kojem se gleda svaka marka i vaga svaki gram

Preko leđa građana

U sumornoj bh svakodnevici, koju uglavnom kroje politički događaji, vijesti o ratovima, sve težem preživljavanju i tragedijama, malo je priča koje dotaknu srce i ispune dušu. Jedna od njih dolazi iz Zenice, gdje je desetogodišnji Afan Mulić, u dogovoru s roditeljima, pokrenuo i svoj vlastiti „biznis“, i hvalevrijednu humanitarnu akciju.Svoje slobodno vrijeme tokom raspusta najprije je odlučio potrošiti na koristan način, pa je u vrelim ljetnim danima počeo prodavati limunadu. A onda je pala i nova odluka - dio Afanove zarade donirat će se za gladnu djecu Gaze. Dok se oduševljeni građani osvježavaju limunadom, napravljenom po posebnoj recepturi, desetogodišnji Afan, taj mali, simpatični mrav iz priče koju znamo, sa svojom kapljicom nastoji pomoći svojim vršnjacima u Gazi, koji su već predugo izloženi nezamislivoj patnji. Na prijedlog majke, svakog ponedjeljka uplaćuje dio svoje zarade za gladnu djecu Palestine, nastojeći potaknuti i druge da učine koliko mogu. Na taj način ispunio je i svoje i naša srca.

Kir Starmer: Historijska odluka?!

Posljednja prepreka

Esma Palić: Simbol ponosa i dostojanstva

Selo gori, a...

Rusmir Hrvić, vlasnik AS Holdinga: Bosanac preuzima Sloveniju

Dok je Milorada, bit će i Šmita

Otrov iza govornica

Pukovnik Admir Jusupović: Ponos nacije!

Sarajevo je jednom moglo - i mora opet

Brajan Ageler: Prijatelj BiH i njenih građana

Ničija djeca

Nedžad Subašić: Glas rudara

Mrtvi izgubili pravo glasa

Dunja Aksentijević: Iz Tuzle do vrha svjetske nauke

Preko leđa građana

Afan Mulić: Dječak velikog srca

Kolumne

Kir Starmer: Historijska odluka?!

Posljednja prepreka

Esma Palić: Simbol ponosa i dostojanstva

Selo gori, a...

Rusmir Hrvić, vlasnik AS Holdinga: Bosanac preuzima Sloveniju

Dok je Milorada, bit će i Šmita

Otrov iza govornica

Pukovnik Admir Jusupović: Ponos nacije!

Sarajevo je jednom moglo - i mora opet

Brajan Ageler: Prijatelj BiH i njenih građana

Ničija djeca

Nedžad Subašić: Glas rudara

Mrtvi izgubili pravo glasa

Dunja Aksentijević: Iz Tuzle do vrha svjetske nauke

Preko leđa građana

Afan Mulić: Dječak velikog srca