U sarajevskom naselju Alipašino Polje jedan dječak i njegov deda čekaju da ih se neko sjeti, smiluje im se i pokuca na njihova vrata. Sudbina se poigrala Muhamedom i njegovim unukom, koji se, oslonjeni jedan na drugoga, u trošnom podstanarskom stanu, nadaju nečijoj pomoći, sadaki, čekaju da neko skrene pogled i na njih dvojicu...&nbsp;

Muhamed i Sendi čak nisu ni među 600.000 Bosanaca i Hercegovaca što u ekstremnom siromaštvu preživljavaju sa 3-4 marke dnevno. Jedan hljeb, litar mlijeka i pavlaka, dnevno. Sve to da živite u mraku, bez vode, struje, plina. U uvjetima u kojima nisu živjeli ni oni davno prije nas.&nbsp; &nbsp; 
Obasjana planovima za Novu godinu, u iščekivanju izbora, vlast se ne obazire na dedu i unuka s Alipašinog Polja. Pored njih svakog dana prođe neki ministar, načelnik, neko od „važnih“ s ovog ili onog nivoa vlasti. No, na njih, osim dobrih ljudi, niko ne obraća pažnju... 

Nekako postaju nevidljivi, utapaju se u masu stotina hiljada nevidljivih građana, koje vlast zaobilazi do pred izbore, kojima vlast niti nudi niti misli ponuditi ikakvu budućnost. Sve dok pred oktobar ne stignu kartonske kutije sa po litar ulja, kilogram šećera, soli i brašna, kesom makarona - i obaveznom naljepnicom koja označava da Stranka brine za njih.

Strane ambasade navode da je iz BiH u proteklim godinama, prema broju izdatih radnih dozvola, otišlo više od 150.000 radno sposobnih stanovnika. Vlasti kažu otišlo ih je samo 10.000, uzdajući se u evidenciju onih koji su odjavili boravak u zemlji. A kome vi vjerujete? 

Koliko je vaše djece, rodbine, prijatelja, poznanika, komšija, samo u prošloj godini, otišlo zauvijek i poručilo da se nikada neće vratiti? Kome vjerujete onda - vlastima ili svojim očima?

Dječak i mi

Iako je Žepče mala općina, itekako posjeduje veliki potencijal u razvoju ekonomije, privrede i infrastrukture. I protekle, kao i ranijih godina realizirani su brojni projekti, ponajviše zahvaljujući načelniku Mati Zovki, koji se na čelu općinske vlasti nalazi već 20 godina.&nbsp;&nbsp; 
Prvi mandat osvojio je 1995., a ovaj sadašnji, šesti mu je u karijeri. 

U realizaciju brojnih projekata krenuo je punom parom i ove godine. Iako naša zemlja po uvjetima poslovanja iz godine u godinu pada na skoro svim ekonomskim svjetskim rang-listama, Zovko sa saradnicima prkosi tom trendu. Žepče je nastavilo uređenje Industrijske zone „Polja“, gdje je izgradnja jedne fabrike pri kraju, druga je započeta, za treću je dodijeljeno zemljište, a četvrta i peta su u pripremi. 

Zovko je rođen 1959. godine u Papratnici u Žepču, gdje i danas živi. Oženjen je Lucom, s kojom ima troje djece - Ivana, Romanu i Martinu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1983. godine. Član je Hrvatske demokratske zajednice.

Graditelj Žepča

Policajac iz Prijedora Slađan Dačić (28), zaposlen u Jedinici za podršku Uprave za obezbjeđenje ličnosti i objekata u Banjoj Luci, istinski je heroj koji je, riskirajući vlastiti, spasio tuđi život. I to život 22-godišnjaka koji je skočio s gradskog mosta u hladnu rijeku Sanu. Slađan je samo nekoliko sekundi kasnije, bez razmišljanja i bilo kakve dileme, jer vremena za to nije bilo, skočio za njim. I spasio ga, pokazujući pritom hrabrost i humanost. Nasmijan, sretan zbog tog što je sve prošlo kako treba, jučer je poručio da bi opet isto uradio.
- Naravno da bih. No, nadam se da više neću biti u takvoj prilici - kaže Slađan i dodaje da ga je dodatno rastužilo to što je riječ o mladom čovjeku koji je sebi pokušao oduzeti život.Slađanu su na požrtvovanosti čestitali rukovodioci Uprave, čestitke su stigle i iz PU Prijedor, ali i od brojnih prijatelja, kolega, rodbine, sa svih strana, a njegov telefon nije prestajao zvoniti.
Slađan je uposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova RS već dvije godine. Završio je Visoku školu unutrašnjih poslova. Na posao putuje svakog dana u Banju Luku, a profesionalna želja mu je da počne raditi u svojoj struci, kao inspektor.

Istinski heroj

Briga vodećih političara u zemlji za sela u BiH ista je kao i za sve ostalo - skoro da je i nema! Ako se ne desi čudo, BiH će ostati bez 30 miliona eura bespovratnih sredstava iz IPA fondova. Koliko bi te pare značile bh. poljoprivredi, najbolje znaju oni koji od nje žive.Riječ je o namjenskim sredstvima za razvoj sistema navodnjavanja, gradnju hladnjača, povećanje konkurentnosti, gradnju infrastrukture i poboljšanje uvjeta života u ruralnim sredinama.

Usvajanjem Strateškog plana ruralnog razvoj bh. poljoprivrednicima će od 2018. do 2020. biti na raspolaganju još najmanje 90 miliona eura.&nbsp; Plugovi su zahrđali, alat je dotrajao, stada su potrošena, njive su zaparložene, sve se manje sije, sve je više korova. Zemlje nema bez sela, a u BiH najmanje ima upravo onih koji žele živjeti na selu i sa selom. Oni sa sela bježe u gradove, a oni iz gradova bježe na njemačku bauštelu ili za skandinavske sudopere.I kao što ljudi sa sela bježe kud stignu, tako isto bi i pare namijenjene za bh. sela mogle otići u tuđe džepove ako predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić ne shvati kakav je zadatak pred njim.&nbsp;&nbsp; Ako ne možemo odgovoriti na vrijeme na Upitnik, onda barem možemo uraditi sve za one koji i dalje vjeruju u komad zemlje i nebo nad njim. Ako i njih prodamo za gram vlasti, onda će biti u pravu svi oni koji jedva čekaju da netragom odu odavde i da se nikad ne vrate. Čak ni za praznike.

Sa sela u grad, a onda u Njemačku

Jedna od najvećih muzičkih zvijezda Balkana, legendarni pjevač Zdravko Čolić, Sarajlije i njihove goste iz drugih krajeva BiH, regiona, ali i svijeta, 31. decembra spektakularnim koncertom u centru grada uveo je u 2018. godinu.&nbsp;&nbsp; Rodni grad zagrijao je pjesmom „Gori vatra“, svog prijatelja Kemala Montena, a koju je 1973. prvi put izveo na evrovizijskoj sceni u Luksemburgu, kao mlada nada domaće muzičke scene. Taj moment smatra se začetkom jedne od najimpresivnijih muzičkih karijera na ovim prostorima. 
Danas, 45 godina kasnije, Čola neprikosnoveno vlada scenom, što je pokazao i tokom sarajevskog koncerta. 
Ne postoji niko ko ne zna njegove svevremenske hitove „Prava stvar“, „Stanica Podlugovi“, „Hotel Balkan“, „Sinoć nisi bila tu“, „Kao moja mati“...
Ovaj neumorni pjevač nedavno je objavio i svoj 15. studijski album „Ono malo sreće", koji polako osvaja srca ljubitelja ovog veličanstvenog pjevača. 
Kako je kazao u ekskluzivnom intervjuu koji je uoči novogodišnjeg nastupa dao za naš list, imao je veliku tremu prije nastupa u svom gradu, jer će pjevati pred prijateljima i rajom koju poznaje cijeli život.
Zdravko Čolić rođen je 30. maja 1951. godine u Sarajevu. Prvi zvanični nastup imao je u grupi „Ambasadori“ 1969., a od 1971., kada je upoznao beogradskog kompozitora Kornelija Kovača, a zatim i Kemala Montena, počinje graditi uspješnu karijeru. 
Čolić živi u Beogradu sa suprugom Aleksandrom te kćerkama Unom i Larom, s kojima provodi svaki slobodni trenutak.

Veličanstveni Čola

Ispratili smo staru i dočekali Novu godinu. Da li zbog one koja je prošla ili ove koja dolazi, niko tačno ne može objasniti razloge zbog kojih smo se u novogodišnjoj noći toliko veselili, pjevali, igrali, pucali iz svih raspoloživih oružja, vriskali...&nbsp; &nbsp;

Uglavnom, i BiH je, shodno adetima, u 2018. godinu ušla „vesela i razdragana“. I neka je! Valjda i mi, objašnjavaju prvaci u disciplini sabura na duge staze, imamo pravo na jednu noć zaboraviti gdje smo, šta smo i u kakvom halu smo. Imamo nego šta, samo da nije tog 1. januara, koji je na naša vrata hrupio bez kucanja sa svim svojim neugodnim pitanjima i zahtjevima.
Kako god da smo proveli noć na prijelazu iz stare u Novu godinu, bilo da smo ostali zaključani u svojim domovima, đuskali uz muziku našim parama dobro plaćenih estradnih zvijezda na trgovima i ulicama naših gradova, strah šta nas čeka u 2018. osvanuo je s prvim januarskim danom. S razlogom. 
Jer, ono što smo gledali u novogodišnjoj noći, nije prava slika bh. stvarnosti. Penzioneri su i ovu Novu godinu dočekali bez penzija, porodilje bez naknada, demobilisani borci obilazili kontejnere u nadi da je slavljeničkih zalogaja ostalo i za njihovu djecu, hiljade nezaposlenih s tek stečenim diplomama pakovale su kofere kako bi u bijelom svijetu sebi potražile hljeba. 
Sa 1. januarom osvanula je i izborna godina. U borbu za vlast zvanično se krenulo dva dana prije dolaska Nove godine, kada su nas oni čija nas koruptivna halka već 20 godina drži zarobljene u neizvjesnosti i beznađu, sumirajući nepostojeće rezultate svog rada, ponovo javno pravili budalama pričom o dobroti koju njihovi „vizionari“ u izvršnoj i političkoj vlasti donose i BiH i njenim građanima. Baš kao da nam je sve potaman i na vrijeme, kao da nismo štrajkovali, oduzimali sebi živote zbog nepravde, bježali iz vlastite države i kao da nam je jedini problem ostao kako se organizirati za novogodišnje slavlje. 
Eto, organizirali smo se i proslavili! Šta i kuda od jučer?!

Proslavili smo, šta i kuda od jučer!

Ž8= Piše: Semira DEGIRMENDŽIĆ (dsemira@avaz.ba) 

Ulazimo u još jednu godinu. Života, rada, novih početaka, nadanja da je kraj svemu lošem i vjere u to da će nam biti bolja od prethodne. Mnogi kažu da bi 2017. najbolje bilo zaboraviti. Milion je razloga koji idu u prilog ovoj preporuci, ali teško da će to biti moguće. U danima kada zatvaramo posljednje poglavlje ispisano u 2017., a otvaramo prvu stranicu knjige zvane 2018., ne smijemo zaboraviti da među 365 stranica jedna čeka da je ispišemo mi sami.

Mi, građani ove zemlje, koji će u novoj godini, koja je i izborna, birati novu vlast. Premda će nas vjerovatno do oktobra u izbornim kampanjama, koje u ovoj zemlji ne prestaju, političari pokušati uvjeriti da vjerujemo njima i njihovim lažnim obećanjima, a ne svojim očima.&nbsp;
Ustvari, mi i ne smijemo zaboraviti ni 2017. ni sve prošle ukradene godine naših života u kojima nismo dočekali sretniju budućnost koju su nam obećavali, a oni na vlasti živjeli u bezbrižnoj sadašnjosti. Teško je u ovoj zemlji, iz koje se prema graničnim prijelazima kreću kolone ljudi, biti optimističan.&nbsp;
No, moramo vjerovati i da sami možemo promijeniti sliku o ovoj zemlji za koju je neko napisao „da graniči sama sa sobom, da je u njoj kriza dobila državljanstvo, da je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo, javne nabavke tajne, a državne tajne javne i gdje se ratovi nikad ne završavaju“. 


Ne smijemo zaboraviti da samo mi birajući one koji žele raditi, a ne oni koji nas hrane nacionalističkim pričama, a otvaraju javne kuhinje za djecu, možemo promijeniti stanje u zemlji u kojoj se, umjesto da su roditeljima osigurani posao i primanja dostojna čovjeka, njihovoj djeci nudi milostinja u plastičnim kanticama.&nbsp; 

Zato, na kraju stare i početku nove godine poželimo jedni drugima da u jednoj od najplodnijih zemalja u regionu više ne bude niko željan hljeba, da nema potrebe da radi ijedna javna kuhinja, da ne budu najbogatiji oni koji nikad nisu radili, da zaposleni i penzioneri konačno mogu živjeti od plaća i penzija. Neka iza naših osmijeha budu i sretne duše. Sretna nam nova izborna 2018.

Spominjala se, ne ponovila se

U Ministarstvu su me dočekali brojni funkcioneri najvišeg ranga i saopćili da mi žele uručiti protestnu notu zbog toga što je Ambasada Bosne i Hercegovine postala izvor nelegalnog trgovanja pasošima i tako narušava sigurnost u Švicarskoj.&nbsp;&nbsp; 
Zatražio vrijeme 

Tu se, također, pokazalo da je dobro uvijek voditi prevodioca, jer prevođenje stvara vrijeme kada se može misliti na ono što je iskrslo, pa sam i ja intenzivno mislio o tome šta da se radi. 

Znao sam da pedantni Švicarci ne izmišljaju i da nešto postoji, ali sam odbio primiti notu, kazavši da sam apsolutno siguran da Ambasada Bosne i Hercegovine nije izvor tih radnji, odnosno da dopuštam da se radi o nekom kriminalnom aktu ili djelovanju, ali da tražim 24 sata vremena da ispitam stvar i ako ne donesem zadovoljavajuće rješenje i odgovor, onda ću primiti notu. 

Nisam želio ni po koju cijenu da jedna mlada država započne djelovanje u međunarodnim odnosima takvim skandalom.

Tada sam prevoditeljicu Harisu Reis zadržao sa sobom, a konzula Mehmeda Spahu, u kojeg sam imao puno povjerenje, poslao sam s nalogom da skupi sve osoblje u moj biro i da Mustafa (čovjek za sigurnost) osigura sve prostorije da niko u njih ne ulazi dok se ja ne vratim. 

Po dolasku sam saopćio prisutnima da se dogodilo nešto što dovodi u pitanje dignitet naše ambasade i ugled države, te sam formirao ad hoc komisiju na čelu sa Spahom i dao nalog da ta komisija uđe u prostoriju gdje se vrše radnje u vezi s pasošima te da izvrši uvid u postojeći dokumentacioni materijal i do sutra podnese izvještaj, dok sam ostale otpustio s nalogom da idu kući ne ulazeći do sutra ujutro u prostorije Ambasade. 

Nalaz je bio katastrofa, tj. nađeno je više od 200 molbi za pasoše podnesenih od osoba koje nisu imale pravo na dobivanje pasoša od naše države. 

Najviše je među njima bilo Albanaca, a na nekim od dokumenata nađeni su čak i potpisi organizatora cijelog posla, koji je sam ispunjavao formulare i desilo mu se da ih je i potpisivao svojim imenom, pa je tako direktno otkrio da je organizirao cijeli taj posao.

Nalog iz Zagreba

Sutradan ujutro sam s Harisom Reis i Mehmedom Spahom i dokumentacijom došao u ministarstvo inozemnih poslova i prezentirao im nalaz uz zaključak da Ambasada, kao institucija, nije umiješana u taj prljavi posao. Rekao sam da je to djelo grupe od troje ljudi pod vodstvom bivšeg otpravnika poslova te da nema više razloga da se ulaže protestna nota jer švicarski organi dobivaju sve podatke upravo od naše ambasade koji omogućavaju identifikaciju svih nezakonitih nosilaca pasoša i njihovo pronalaženje, odnosno oduzimanje.

Nakon toga bio sam pozvan od ministra Flavija, koji mi je čestitao na mojoj akciji i posebno na ponašanju prilikom mitinga povodom napada na Bihać i tom prilikom mi je pokazao čak i film na kojem se vidi kako švicarska policija kontrolira navedenu grupu, rekavši da su oni znali da se po nalogu iz Zagreba i pod vodstvom nekog Isića priprema akcija protiv mene, da su bili spremni da razbiju svaku akciju, ali da, srećom, to nije bilo potrebno jer sam ja svojim hladnokrvnim i inteligentnim reakcijama sam pobijedio te bijednike.

Ono što me u tom slučaju pogodilo je da, iako sam Ministarstvu podnio detaljan izvještaj o cijeloj stvari i predložio da se navedeni akter afere pozove odmah u zemlju i ispita oko cijele te stvari, tadašnji sekretar Ministarstva je odlučio da ga ne poziva i da stvar pričeka, a onda se sama stvar istopila kao led na suncu.

Ja nisam čovjek koji je bio novi u tim stvarima da sebi stavljam na glavu Gordijev čvor lopovluka i bezobrazluka koji su bili uvedeni u našu službu, pa sam, posebno s obzirom na činjenicu da mi u, za našu zemlju, najvažnijem centru diplomatske aktivnosti iz kojeg se vodila politika prema nama, nemamo ambasadora bez obzira što nas je Velika Britanija prva priznala i otvorila svoju ambasadu u našoj zemlji, kao i da je otpravnik poslova naše ambasade Palestinac.

Ja sam od dolaska u Švicarsku, smatrajući te činjenice katastrofalnim pogreškama i krajnjom neodgovornošću prema interesima naše zemlje, pristao da se izložim mogućim novim neprilikama, što se uskoro i dogodilo, naročito otkad je ministar Ljubijankić bio ubijen u namještenoj nesreći i po njegovom zahtjevu odmah otišao u London da predam akreditive i započnem djelovati kao ambasador naše zemlje u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj.

Akademik Muhamed Filipović: Nađeno je više od 200 nelegalnih molbi za bh. pasoše

Malo ko zna, a još manje do kraja razumije šta je natjeralo kongresmena Majkla Tarnera (Michael Turner) iz Dejtona u Ohaju da baš sad napiše pismo šefu Stejt departmenta Reksu Tilersonu (Rex Tillerson), predlažući reviziju Dejtonskog sporazuma. Bilo je očekivano da će to pismo odmah izazvati dramu u Sarajevu. A da samo po sebi neće nešto posebno promijeniti.&nbsp; 
Lažni “Dejton 2” 

Bosna se još nije ohladila ni od nigdje ozvaničene “namjere” (ili ideje) da u eri potpune američke fokusiranosti na Jerusalem neko u Vašingtonu razmišlja o bosanskoj kasabi Brčko, u kojoj bi Amerikanci, kao, otvarali novu evropsku vojnu bazu. Domaći mediji su naprosto zapjenušali i zbog američke inicijative da se organizira “Dejton 2”.

Čak i oni zaboravljeni bh. političari počeli su se utrkivati da protumače nove planove Amerikanaca koji će ih spasiti od inercije i vlastitog nerada. Kao da svi skupa ne znaju da se odavno ništa ne može bez Rusa ni u Sarajevu ni u Njujorku, ovdje, u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje Moskva ima pravo veta! 

Onima koji razumiju odavno je jasno da je cijela dejtonska koncesija bosanskom miru zvana Republika Srpska još važan ustupak u nastavku Hladnog rata s Rusima. Otuda ono skoro uvijek isto američko priopćenje o Bosni i Hercegovini kao državi dva entiteta, tri konstitutivna naroda i stidljivo - ostalih. I mirna Bosna, a, bogami, i Evropa - sve do Urala!

No dobro je da, kad dogori do nokata, u glavnim gradovima balkanske periferije svim tim “dobro” obaviještenim krugovima Američka ambasada u Sarajevu ili Beogradu odmah i bez ustezanja opali medijsku šamarčinu. Upozori da se ne jede meso od svake ‘tice. I da to o čemu puštaju balone pojedine nevladine organizacije, pa čak i neki članovi američkog Kongresa, nije zvanična američka politika.

Neki su se, što bi slavodobitno zaključio Donald Tramp (Trump), baš navukli na “fake news” (lažne vijesti). Notorno je to, ali tačno, da ljudi ponegdje više uživaju u lažima nego u istini. Odavno je ovo drugo prestalo biti konvertibilna valuta, jer istinom se ne može lako manipulirati. Pa je političari koriste sve više samo kao egzotični začin. 

Zato imamo i one koji su se već specijalizirali da dobro žive od haosa. 

Nisam, naravno, jedini koji sam o tome prije nekoliko godina pisao i kao stalni dopisnik „Avaza” ili pošteno javljao onima koji su me dozivali s raznih balkanskih televizija i u kolumnama, poput ove, stalno demantirao neke ničim utemeljene grandiozne najave. Ali, džaba!

Spakovani koferi

Premda govori suprotno, Reks Tilerson već uveliko pakuje kofere. Izgledno je da će ga Tramp uskoro, ove 2018. godine, potjerati s mjesta šefa američke diplomatije. Svoj diplomatski prtljag stidljivo sprema i Niki Heli (Nikki Haley), američka ambasadorica u UN-u, nadajući se useljenju u Tilersonovu kancelariju u Stejt departmentu. Zamislite onda, uz sav taj vanjskopolitički metež, Tarner piše Tilersonu?! Kaže dejtonski mir je u opasnosti, a dobro zna da zbog tog pisma sadašnji, pa i novi državni tajnik, neće (moći) ni trepavicom mrdnuti.

Amerikancima je Koreja na pameti! Da ne govorim o Bliskom istoku, gdje je Trampova Amerika, za sada, ostala sama protiv svih, a to nikad nije dobra strategija.

I kongresmen Tarner, sudeći prema njegovoj internet-stranici, više je zaokupljen Avganistanom nego Bosnom, o kojoj bi sazvao novu mirovnu konferenciju i to u svojoj izbornoj bazi, u Dejtonu. Cinici bi rekli, bolje da je o tome pisao ruskom predsjedniku Putinu i da je kao realpolitičar predložio neku neutralnu lokaciju.

Ovako, samo je nahranio balkanske političke bezveznjakoviće, a i ponekog novinara, od onih što bi prodali vječnost za minutu slave.

Naumpade mi da je “čovjek koji ne čita ništa bolje obrazovan od onoga što čita samo novine”, kako je to sročio jedan od osnivača američke demokratije, renesansni Tomas Džeferson (Thomas Jefferson), poznat i po tome da je u svojoj karijeri napisao više od 15.000 pisama na pet jezika.

Doduše, pismo kongresmena Tarnera upućeno najvažnijem američkom diplomati, o kojem smo saznali iz novina, prilično je tačna dijagnoza o Bosancima: "Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali samo putem američkog liderstva mogu živjeti zajedno u miru i osigurati slobodu i jednaka prava svim narodima”.

Tačno je i da Vašington ne bi smio dozvoliti da ionako nestabilan region (cijeli Balkan) “sklizne u nered jer protivnici demokratije (Rusi) jedva čekaju da iskoriste haos”, kao što stoji u obraćanju iz američkog Kongresa.

Ali, haos je, nažalost, dragi moj kongresmene Tarner, već odavno postao naša stvarnost.

Živjeti od haosa

Odlazim, karijera u fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine je gotova, poručio je iz Rima Senad Lulić. Kapiten Lacija je u obrazloženju odluke naveo kako ju je donio teška srca i u dogovoru sa svojom porodicom. Lulićev odlazak iz „Zmajeva“ bit će teško nadoknaditi.&nbsp;&nbsp; 
Nekako u isto vrijeme, prije sedam-osam godina, u državni tim stigli su Lulić i Mensur Mujdža. Upravo su oni zatvorili mozaik sklapanja ozbiljne selekcije, jer je tada BiH imala dva respektabilna fudbalera na bočnim pozicijama. 

Sada smo daleko od selekcije koja je moćna, ali s tim Lulić, baš kao i ostali reprezentativci, nemaju skoro ništa. Lulić je rođen 18. januara 1986. godine u Mostaru, ali je većinu ranog djetinjstva proveo u Jablanici. 

Njegova porodica je 1992. zbog agresije napustila domovinu skrasivši se u Švicarskoj, gdje je Lulić i počeo karijeru.

Nakon odličnih nastupa u Grashoperu i Jang bojsu, Lulić je 2011. prešao u Lacio. Za reprezentaciju BiH odigrao je 57 utakmica i postigao četiri gola. Bio je standardni član ekipe koja je 2014. nastupala na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.

Oproštaj „Zmaja“

Piše: Alen BAJRAMOVIĆ (alen.bajramovic@avaz.ba)&nbsp; 
U zdravstvenim ustanovama Goraždanskog kantona jučer je bio redovni radni dan. Štrajk je okončan preksinoć potpisivanjem kolektivnih ugovora s dva sindikata, samo nekoliko sati prije najavljenog odlaska oko 50 ljekara. Dobili su povećanje satnice i obećanje da će, u skladu sa stanjem u kasi, rasti i koeficijenti za obračun plaća.

Dan ranije ljekari su u suzama napuštali Kantonalnu bolnicu, pacijenti su sa stvarima izlazili s njenih odjeljenja, a jedan broj ih je sanitetskim vozilima izmješten u Sarajevo. 


Scene odlaska ljekara i evakuacije ranjenika nisu viđene ni tokom 1.336 dana opsade grada, dok su doktori i medicinari i sami ginuli ili ranjavani liječeći ranjene. Polusrušenu bolnicu nisu napuštali svjesni da bi tako i odbranu Goražda doveli u pitanje. 


U Sindikatu doktora sretni su što prvi put imaju svoj kolektivni ugovor, a u Kantonalnoj vladi što je izbjegnut kolaps sistema. No, javnost je podijeljena u ocjenama je li sve moralo tako dugo trajati.


Tokom nepuna dva mjeseca štrajka lejkara svaka je zvjerka ostavila svoj trag. Dio javnosti je za probleme u zdravstvu krivio ljude što su, nakon dužeg perioda šutnje, stisnuli petlju da se bore za dostojanstvo svoje profesije, drugi dio bio je uz njih. No, neodgovorni političari upirali su prstom u primanja i propuste ljudi u bijelom, i ne pomišljajući da spomenu kako je i sadašnji nivo kvaliteta usluga rezultat dostignut uglavnom nesebičnim donacijama. 


Najjači osjećaj koji ostaje nakon štrajka je - strah. Strah od grozne spoznaje da nam o najvažnijim segmentima života odlučuju ljudi koji zdravstvo, za skupštinskom govornicom, porede s njivom, koji su zdravlje građana spremni dovesti u pitanje zbog nekoliko stotina maraka, a pritom su, za posao bez odgovornosti, plaćeni više od ljekara. 


Ostaje i strah od odnosa Federalne vlade, koja nižim nivoima vlasti servira obaveze, ali ne i novac da ih ispuni. 


Kako će biti raspoređeno, u šta će biti potrošeno oko 15 miliona KM iz budžeta Zavoda zdravstvenog osiguranja, hoće li biti nepotrebnih troškova, talova i dugova, kakva će biti opremljenost i kadrovska struktura u ustanovama, odlučuje vlast, a ne ljekari. 


Zbog toga se o tome mora pričati i nakon štrajka, kako bi građani imali efikasan i racionalan sistem zdravstvene zaštite.

Strah nakon štrajka

Ni svih 435 članova Predstavničkog doma, plus 100 senatora u američkom Kongresu, a kamoli pismo jednog od njih šefu američke diplomatije, kao ono što ga je onomad uputio kongresmen Majkl Tarner (Michael Turner) Reksu Tilersonu (Rex Tillerson) u vezi sa sređivanjem prilika u Bosni i Hercegovini, neće pomoći da zemlja postane ekonomski samoodrživa i demokratska evropska država ako Bosni ne pomognu Bosanci.&nbsp;&nbsp;

Nastranu što su se za tu američku inicijativu uhvatili i oni koji su bh. državu razvaljivali, ideološki trovali ili uništavali njene ljudske i materijalne potencijale. Valja znati da je ta “američka inicijativa” - ponajviše čuvar Dejtona i sigurno nije zagovornik velikih promjena. Istina je da riječ inicijativa, kako su sve to razumjeli u Sarajevu, etimološki označava početak - znači preuzimanje samostalnih koraka i odgovornosti za promjenu stanja.

 
Bosni i Hercegovini, dakle, treba bosanska inicijativa! Ali, upravo zbog domaćeg, bosanskog mentaliteta valja podsjetiti i da nijedna inicijativa ne može biti oportunizam! 

 
Čak i kada je američki pristup u pitanju, što odmah asocira na robusnu, dovoljno snažnu, efikasnu akciju, to doista ne znači da će se Bosna spasiti izvana. Ne, sve dok ne krene svebosanska, multinacionalna, građanska inicijativa koja će razmrdati političku i državnu vlastelu iznutra, s bosanske, a ne s ove, američke strane. 

 
Ili, kako to kažu upravo u Vašingtonu: kao što se u Makedoniji dogodio hrabri i nacionalno tolerantni Zoran Zaev, zahvaljujući, naravno, Makedoncima, Albancima i ostalima koji su za njega glasali, tako i Bosni trebaju ljudi koji će zemlju povesti naprijed, a ne vraćati je u prošlost.

 
Neko u BiH mora 2018. biti prvi i izaći iz nacionalne kutije ograničenih identiteta. Jer, niko više ne čeka na Bosnu samo zato što joj pripada status žrtve, ili zato što je BiH uglavnom moralni pobjednik u međunarodnoj areni.

Američka inicijativa

Liverpul očajnički želi učestvovati u podjeli trofeja u engleskom fudbalu, a da bi to postigao, mora imati tim kojim će konkurirati bogatim rivalima iz Mančestera i Londona. Pogotovo to ne može sa šupljom odbranom, što se ove sezone pokazalo u bezbroj navrata.&nbsp; Stoga se ulaganje 84 miliona eura u svestranog stopera Virdžila van Dajka (Virgil van Dijk) čini sasvim opravdanim. Taj je transfer podigao prašinu jer se radi o najviše plaćenom odbrambenom igraču svih vremena i sedmom najvećem transferu uopće u svijetu fudbala. Koliko je skup 26-godišnji Holanđanin, govori i podatak da je Real Madrid Kristijana Ronalda (Cristiano) svojevremeno platio Mančester junajtedu tek nekoliko miliona više.
Cijene fudbalskih transfera odletjele su u nebo ulaskom kapitala iz naftom bogatih zaljevskih zemalja, a vlasnik Liverpula također je milijarder. Amerikanac Džon Vilijem Henri (John William Henry) ne želi da njegov klub zaostaje.
A ni Van Dajk nije običan stoper. Vodeći premijerligaši otimali su se za njega, a njegov novi menadžer Jirgen Klop (Jurgen Klopp) dobio je fudbalera koji će unaprijediti igru tima s Anfilda. Holanđanin se odlično snalazi i u ofanzivnim ulogama, dok je bio u holandskom Groningemu igrao je krilnog napadača. Posjeduje snagu, tehniku, brzinu, ima kvalitetnu skok-igru i kontrolu lopte i sve to ga čini kompletnim fudbalerom.
Van Dajk rođen je 8. jula 1991. godine u Bredi, za Holandiju je odigrao 17 utakmica.

Najskuplji stoper

Sarajevska „Skenderija“ godinu na izmaku može nazvati veoma uspješnom. Nakon što je ovaj centar bio na ivici propasti i nestanka, s čestim štrajkovima radnika, privrednim gradom koji je prokišnjavao, dobri projekti i dešavanja koja ponovo okupljaju veliki broj građana vratili su se u njega.&nbsp;&nbsp; 
Za to je najviše zaslužan menadžment, predvođen direktorom Amerom Kapom, koji je inovativnim načinom poslovanja, otvorenijim pristupom klijentima i partnerima počeo vraćati stari sjaj „Skenderiji“. 

Ovaj menadžer za primjer svoj je rad bazirao na investiranja, a nakon mnogo godina i plato ispred Skenderije dobio je novi izgled. Za narednu godinu planiraju što više vlastitih programa, manifestacija koje će omogućiti da sami zarađuju, umjesto dosadašnje prakse koja se zasnivala uglavnom na iznajmljivanju. 

Amer Kapo na poziciju direktora „Skenderije“ imenovan je u februaru 2016. godine. Prije toga bio je vijećnik u Općinskom vijeću Centar. Rođen je 1984.

Menadžer za primjer

Piše: Goran DAKIĆ (gorandakic@gmail.com)&nbsp; 
Nisu bitni ljudi, bitno je ono što ja kažem! Tim riječima mogli bi se opisati postupci brojnih poslanika i delegata širom BiH koji će po nalogu šefa stranke ili njegovih ađutanata zaboraviti zašto su birani na mjesta na kojima primaju plaće koje su za većinu bh. građana misaona imenica.

Posljednji primjer dolazi s adrese na kojoj se nalazi Vijeće naroda RS. Delegati Kluba Bošnjaka nisu usvojili vitalni nacionalni interes na budžet RS za narednu godinu, i to nakon što je federalni premijer Fadil Novalić okrenuo nekoliko brojeva i tražio suspenziju tog akta. 


Ostali delegati, kao i poslanici „Domovine“ u Narodnoj skupštini RS, složit će se da je bilo više nego mnogo elemenata za pokretanje vitalnog nacionalnog interesa, ali to, naprosto, nije bilo dovoljno, jer je interes Bošnjaka i Hrvata u RS manje značajan od političkih interesa jednog premijera. 


I to je priča koja nije nova, koja se priča neprestano i kojoj nema kraja. Mi ih biramo da zastupaju nas, a oni uglavnom brane lične i interese svojih stranaka. Građani su u desetom planu. Njihove potrebe niti ko čuje niti ko mari za njih.


I u trenutku kada Vlada RS donosi odluku prema kojoj će najniža plaća u ovom bh. entitetu biti 410 maraka, delegati Vijeća naroda RS imaju ista primanja kao i poslanici NSRS. Mjesečno uberu skoro tri milje maraka sa svim dodacima, a pred kamerama slažu zabrinuta lica. 


Sve je i svuda isto. Vijeće naroda RS tek je jedan primjer u moru mnogih. Razlike nema. Hoće li biti bolje? Možda. Kada će biti bolje? Onoga dana kada jedan Fadil ne bude važniji od desetina hiljada ostalih.&nbsp;

Delegatska posla

Papa Franjo tokom tradicionalnog obraćanja na katolički Božić još jednom je pozvao na mir u svijetu i prekid svih neprijateljstava i da se pomogne onima kojima je pomoć najpotrebnija.&nbsp;&nbsp; 
On je apelirao da se prekinu sukobi koji su u toku, poput onih na Bliskom istoku, ali i da se spriječe novi ratovi od kojih se strahuje zbog velikih tenzija, naprimjer na Korejskom poluotoku. 

Papa Franjo postao je poznat po podršci najranjivijim i najugroženijim ljudima. On je svojom skromnošću i humanošću vratio vjeru u mnoga srca. Njegovim izborom Crkva je povratila ugled koji je bio poljuljan brojnim aferama. 

Papa Franjo rođen je kao Horhe Mario Bergoljo (Jorge Mario Bergoglio) 17. decembra 1936. u Buenos Airesu, u Argentini. Kardinalska konklava izabrala ga je za 266. papu 13. marta 2013. On je prvi papa iz Južne Amerike, prvi s južne polutke te prvi papa isusovac (jezuit).

Dječak i mi

Graditelj Žepča

Istinski heroj

Sa sela u grad, a onda u Njemačku

Veličanstveni Čola

Proslavili smo, šta i kuda od jučer!

Spominjala se, ne ponovila se

Akademik Muhamed Filipović: Nađeno je više od 200 nelegalnih molbi za bh. pasoše

Živjeti od haosa

Oproštaj „Zmaja“

Strah nakon štrajka

Američka inicijativa

Najskuplji stoper

Menadžer za primjer

Delegatska posla

Vratio vjeru u srca

Kolumne

Dječak i mi

Graditelj Žepča

Istinski heroj

Sa sela u grad, a onda u Njemačku

Veličanstveni Čola

Proslavili smo, šta i kuda od jučer!

Spominjala se, ne ponovila se

Akademik Muhamed Filipović: Nađeno je više od 200 nelegalnih molbi za bh. pasoše

Živjeti od haosa

Oproštaj „Zmaja“

Strah nakon štrajka

Američka inicijativa

Najskuplji stoper

Menadžer za primjer

Delegatska posla

Vratio vjeru u srca