Posljednji egzodus bosanskohercegovačkog stanovništva uopće nema dodirnih tačaka s uvriježenom frazom „otišli su trbuhom za kruhom“.&nbsp;Iz Bosne i Hercegovine posljednjih godina ne idu samo gladni i oni koji nemaju, odlaze kompletne porodice visokoobrazovanih kadrova koji u aktuelnom sistemu vrijednosti ne vide šansu za bolju budućnost.&nbsp;Odlaze zbog nepravde!&nbsp;

Odlazak ili egzodus, kako ga sve češće nazivaju, nije potakao vlastodršce na konkretnu reakciju. To što su sela oko Kaknja ili Tuzle, Podrinja ili Posavine opustjela kao da nije njihova briga. I zbog toga ne treba gajiti iluzije da će egzodus u dogledno vrijeme biti zaustavljen!


Šta je s onima koji ostaju i kakva ih budućnost čeka? Šta će biti s Bosnom i Hercegovinom za stotinu godina i hoće li u njoj biti onih dobrih Bošnjana? Danak kratkovidne politike naših izabranih zvaničnika već smo nebrojeno puta skupo platili u dalekoj i bliskoj prošlosti. 


Niti smo Švica u malom, niti zemlja koja ozbiljno pretendira na integraciju u društvo modernih evropskih zemalja. Dok građani sa svih strana odlaze, skoro glavom bez obzira, političari stopiraju naš proevropski put zarad sitnog šićara na predstojećim izborima. 


Samo u 2017. godini BiH je napustilo 35.000 njenih građana. Vjerovatno bespovratno! Mijenjajte politike, okrenute se ljudima, dok ne bude (pre)kasno.

Bijeg od velike nepravde

Ugledni sportski magazin „France Football“ za najboljeg fudbalera svijeta u ovoj godini proglasio je Kristijana Ronalda (Cristiano), napadača Real Madrida i reprezentacije Portugala.&nbsp; 
Na odluku žirija sastavljenog od velikog broja sportskih novinara nema primjedbi. Ronaldo je priznanje zaslužio značajnim učinkom u uspjesima svojih ekipa, postigao je 42 gola u svim takmičenjima za Real u prošloj sezoni, a još 15 za Portugal u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. 

Klub iz Madrida predvođen fenomenalnim napadačem prvi je koji je uspi odbraniti titulu Lige prvaka. 

Ronaldo je, također, odbranio „Zlatnu loptu“. Petu je pridodao u svoju kolekciju nakon što ih je osvajao 2008., 2013., 2014. i 2016. godine, a u oktobru je već dobio i FIFA-inu nagradu „Igrač godine 2017“.

Ako je broj nagrada mjerilo, Ronaldo se izjednačio s čarobnjakom Lionelom Mesijem (Messi) iz Barcelone. Ali, veliki broj stručnjaka i ljubitelja fudbala ocjenjuje da je upravo Portugalac najbolji fudbaler današnjice, jednostavno zato što je do sada postigao više od Argentinca. Argument broj jedan je njegova titula prvaka Evrope s reprezentacijom iz 2016. godine.

Kristijano Ronaldo rođen je 5. februara 1985. u Funšalu na otoku Madeira. Za Real Madrid u 268 odigranih utakmica postigao je čak 285 golova.

Jednostavno najbolji

Mnoge žrtve proteklog rata iz svih zajednica i dalje čekaju pravdu, poručio je prekjučer glavni haški tužilac Serž Bramerc (Serge Brammertz) u svom obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a povodom zatvaranja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu.&nbsp;&nbsp;

Upravo dok je glavni haški tužilac stajao za UN-ovom govornicom, istinitost njegovih ocjena potvrdila je vijest da je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv četvorice osumnjičenika za ratne zločine iz Vlasenice, na šta su žrtve čekale punih 25 godina. 


Kaznu za vlaseničke vladare života i smrti iz 1992., Miću Kraljevića, Maneta Đurića, Radenka Stanića i Gorana Garića, koji su se godinama krili iza moći vladajućih političkih partija u RS, čekalo je na hiljade bošnjačkih porodica iz Vlasenice čiji su članovi bili zatočeni, mučeni i ubijani u logorima, kćerke, sestre, supruge, majke javno silovane, a potom ubijane...


Da su bh. tužioci tokom ovih dvadeset i nešto godina čuli samo jednu ispovijest zarobljenika iz Sušice, kakva je ona Smaila Durakovića, čija je supruga Bedrija na njegove oči silovana, a potom i ubijena, vjerovatno bi ratna policijska postava iz Vlasenice, sa Stanićem, Kraljevićem, Đurićem i Garićem na čelu, već uveliko ribala podove nekog od domaćih zatvora. Ali...


Optužena četvorka svih ovih godina uživala je u „plodovima“ svog ratnog staža. Postali su ugledni članovi političkih partija, gdje su birani i postavljani na razne funkcije u političkoj i izvršnoj vlasti. S pozicija takve moći, baš kao i 1992. godine, kada su ih mučili i ubijali, u proteklim godinama činili su sve da pokupuju moguće svjedoke svojih zločina ne bi li, ako do suđenja dođe, svjedočili u njihovu korist, a ne u korist pravde.&nbsp;Na njihovu žalost, istina o zločinima u Vlasenici nije se mogla sakriti. A ni otkupiti!

Čekanje pravde

Pod vodstvom prof. dr. Aide Čustović-Arnautović, tim za transplantaciju Klinike za hematologiju i transplantaciju matičnih ćelija hematopoeze UKC-u Tuzla samo prošle sedmice je obavio dvije transplantacije koštane srži, čime je ponovo dokazao da se, zahvaljujući stručnosti i predanom radu ljekara, i u BiH može ići stopama vrhunske medicine.&nbsp;&nbsp; 
Prema riječima profesorice Čustović-Arnautović, najveći uspjesi u svakom poslu, a u medicini pogotovo, postižu se zahvaljujući timskom radu, što na klinici čija je načelnica, ističe, nije bilo teško postići, jer radi s izuzetno stručnim timom mladih ljekara, ali i medicinskog i drugog osoblja.&nbsp;Samo u ovoj godini u 16 slučajeva transplantirali su koštanu srž teško oboljelim pacijentima iz raznih krajeva BiH i osim njihovih života, spasili i ogroman novac koji je za takve transplantacije godinama odlazio u inozemstvo. 

Za profesoricu Čustović-Arnautović kažu da je, iznad svega, stručnjak „lijepe riječi i tišine“. Zlatni je student prve generacije Medicinskog fakulteta u Tuzli, s nekoliko specijalizacija i subspecijalizacija u inozemstvu.&nbsp;Iako je redovan profesor na Medicinskom fakultetu, njeno prvenstveno interesiranje je, navodi, pacijent. Najsretnija je, kaže, kad je pacijent, nekoliko godina nakon transplantacije, pozove telefonom i upita: „Kako si, doktorice&gt;'0“.

Vrhunski stručnjak

Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu dobitnik je nagrade Vijeća Evrope za 2018. godinu. Osnivač i direktor ove ustanove je Jasminko Halilović. &nbsp; 
Muzej je nastao kao nadogradnja njegove knjige "Djetinjstvo u ratu“, zbirke sjećanja djece koja su preživjela rat. To djelo prevedeno je na nekoliko jezika, među kojima je i japanski. 

Halilovićev muzej jedinstven je u svijetu zbog toga što nigdje više ne postoji takva ustanova koja se bavi isključivo djetinjstvom. 

Samo ova dva projekta od mnogih koje je radio odličan su pokazatelj da mlad čovjek, kada želi i hoće, može napraviti velike stvari. Samo treba vjerovati u svoje ideje i pratiti snove.

Jasminko Halilović rođen je u Sarajevu 1988. Završio je master studije iz finansijskog menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Zaslužena nagrada

Isplata penzija u Federaciji počela je u utorak, a u novčanicima većine penzionera već danas vlada propuh. Statistika kaže da je samo za hranu potrebno više od 500 maraka, pa kako onda preživjeti sa 326 ili manje od toga!? A upravo su tolika primanja većine penzionera.

Znaju to naši djedovi i nane, koji svakog petog dana u mjesecu zorom stanu u red pred poštanskim šalterima, jer ne mogu iščekati poštara da im na vrata donese tu mizernu sumu nakon četiri decenije rada i izgradnje države. &nbsp; Zna to i Huso Muhović iz Ustikoline, nekadašnji radnik „Maglića“, koji prije isplate putuje do Sarajeva kako bi preuzeo penziju i već do podne, nakon što plati račune i kupi lijekove, ostane sa 150 maraka u džepu. E, njih onda treba razvući do narednog petog. &nbsp;&nbsp; Hiljade i hiljade ih je poput Huse što ni sami ne mogu ni objasniti kako preživljavaju, zašto prvi plaćaju račune, šta jedu i kako se liječe. O tim hiljadama vrijednih ljudi koji su gradili državu vlast ne brine brigu osim kad najave proteste ili kad se primaknu izbori. 
Državna kasta ima preča posla, da muhabeti po društvenim mrežama. &nbsp;&nbsp; Oličena u Dženanu Selimbegoviću, uposleniku Predsjedništva BiH s redovnom plaćom od 2.600 maraka, zauzeta je patroliranjem društvenim mrežama i analizama ženskih frizura i usana, rječnikom ulice, uz obavezno skrivanje iza Armije RBiH, heroja i rahmetli Alije Izetbegovića. 
Dok dobiva prešutnu ili javnu podršku svojih stranačkih kolega, ne mora se brinuti koliko će još dana i godina biti zamjenik generalnog sekretara Predsjedništva BiH. Makar dok Bakir Izetbegović stoluje u Titovoj 13.

Huso i Dženan

Ima nešto jadno u muškarcima koji ponižavaju žene. Bilo bi tu posla za Frojda, ali amaterska dijagnoza Dženana Selimbegovića, zamjenika sekretara u Predsjedništvu BiH, glasila bi – kukavica!&nbsp; Kad je na TV vidio najavu za intervju kojega je Sanela Prašović Gadžo uradila sa kolegicom, ratnom i poratnom novinarkom Arijanom Saračević Helać, Dženan je prokomentirao riječima – „polovnjače“, te se pozabavio njihovim izgledom, licima, bojom kose, frizurama. I tu je njegov grijeh!
Neka se niko uzalud ne baca kamenom i navodi kako Dženan ima pravo na mišljenje i stav, kako njegova funkcija državnog službenika (sa plaćom većom od 2.600 KM, na koju je došao zahvaljujući stranačkim i rodbinskim vezama) dozvoljava i komentiranje. To niko ne spori, ali ovdje je riječ o šovinističkom, mizogenom, stavu koji na sav glas upozorava da Dženan ima problem. Ne samo sa plavušama, prirodnim ili izblajhanim, novinarkama, majkama, ženama, prijateljicama, već i sam sa sobom.
Kad je dan, dva uživao u slavi i na svom fb profilu slavodobitno odgovarao onima koji ga podržavaju i kude, vidio je da je vrag odsnio šalu. Sanela Prašović Gadžo zatražila je od Predsjedništva BiH oštre sankcije za zamjenika sekretara, Udruženje Bh. novinari uputilo je javni prosvjed, mediji se ne mogu načuditi tako brutalnim uvredama. Zato se Selimbegović pritajio. Izbrisao sve što je napisao, komentarisao, što ga je uzdiglo da postane popularan. Misli, valjda, sve će se zaboraviti. Neki možda i hoće. No, što je zapisano teško se zaboravlja.

Neoprostive uvrede

“Stanje nacije” zove se izvještaj jedne nevladine organizacije u Sarajevu, koji nedvojbeno potvrđuje da je u Bosni i Hercegovini, kao i svugdje drugo u svijetu, život građana postavljen na temelju ekonomskih parametara, a onda svega drugog.&nbsp;Nacija je, dakle, ponajviše mjera uspješnog zajedničkog života, a ponajmanje neko umišljeno osjećanje superiornosti, jer nacija je civilizacijsko stremljenje da nam svima bude bolje.&nbsp;

Surovi, primitivni, prema drugima isključivi nacionalizam Bosnu ne vodi naprijed, već je sigurno gura još dalje na periferiju Evrope. Zato bi svima već trebalo biti jasno da je svako nacionalističko busanje u prsa ostalo bez ikakvog pokrića.&nbsp;&nbsp; 
 
Umjesto uz nacionalističku agendu, krajnje je vrijeme da se poimanje nacije smjesti u kategoriju - borbe za opći napredak. Svi Bosanci, ma kako se oni dijelili u konstitutivne narode i ostale, u ovom vremenu globalizacije, sasvim sigurno još više ovise jedni o drugima, u domovini i u svijetu. 

 
Upozorenja iz Evrope i Amerike, iz dijela svijeta u koji se BiH uputila, ali kasni u odnosu na komšije, imajući najgori rezultat, govore u prilog tome. Kako drugačije objasniti poraznu činjenicu da je nakon dvije godine čekanja, od 170 traženih reformi, BiH provela manje od 50 posto. A da na Upitnik koji joj je postavila EU, nije uspjela odgovoriti čak ni za godinu, za razliku od ostalih balkanskih aspiranata za Evropu, koji su taj posao obavljali za 90 ili nešto više dana.


Ako bi se, naime, uz već viđenu nacionalnu ikonografiju i ovim “tempom” nastavile provoditi strukturalne promjene u BiH, zemlja bi sustigla EU tek za više od pola stoljeća. Kome, dakle, treba ili može koristiti takav kontraproduktivni antibosanski uništavajući nacionalizam? Građanima BiH sigurno ne! 

 
Teško je to reći, ali mora se raditi da domaći nacionalizam - bošnjaštvo, srpstvo ili hrvatstvo prestanu biti “zanimanje”, jer tako se građanima krade ono najskuplje čime raspolažu - vrijeme. 

 
Vrijeme je da umjesto toga počne pobjeđivati bosanski interesni i nacionalizam jednakih prava, koji ne lamentira samo o prošlosti, već radi na boljoj budućnosti ove divne, a napaćene zemlje!

Nacionalizam bez pokrića

Posjeta komesara EU za politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johanesa Hana (Johannes Hahn) našoj državi, čini se, nije mogla doći u boljem trenutku. Tačnije, poruke koje je on jučer uputio bh. političarima i javnosti nisu mogle doći u boljem trenutku. &nbsp; 
Dok se bh. političari razmahuju retrogradnim izjavama i razmišljaju kako će se u narednoj izbornoj godini hvaliti uspjehom na evropskom putu, Han je jasno dao do znanja da je Evropskoj uniji dosta obećanja i laži. 

Komesar Han jasno je poručio na sastanku s liderima političkih stranaka da EU više ne želi čuti obećanja i da će se od danas jedino računati rezultati rada. 

Han je svojim oštrim, ali pravednim izjavama naglasio da je sve na čemu insistira EU u interesu građana ove napaćene zemlje. Time je podsjetio i političke lidere da je njihova obaveza da se upravo brinu o ljudima koji su ih izabrali. 

Han je rođen 2. decembra 1957. u Beču. Ovo mu je drugi mandat u Evropskoj komisiji.

Poruke otrežnjenja

Uskoro će se navršiti godina otkako je Bosna i Hercegovina dobila Upitnik Evropske unije. Radi se o obimnom dokumentu u kojem se mora, praktično, napraviti inventura situacije u BiH. 

Na osnovi odgovora iz Upitnika, EU određuje status države, pitanja na koja se treba fokusirati u procesu priprema za početak procesa ulaska u Evropsku uniju. Proces je užasno birokratiziran i zahtjevan, ali je koristan i - nema mu alternative!

Komesar EU za proširenje Johanes Han (Johannes Hahn) jučer je u Sarajevu upozorio da bi BiH mogla izgubiti priliku koja joj se pruža. I koju želi većina građana ove zemlje. On je, s punim pravom, osuo baražnu paljbu po političarima koji izazivaju vještačke krize, e da se ne bi morali baviti stvarnim pitanjima koja muče sve u ovoj zemlji, bez obzira na predimenzionirane razlike. &nbsp; Alija Izetbegović imao je pragmatičnu politiku kada je EU u pitanju. Bio je svjestan da nema druge sigurne i prosperitetne budućnosti BiH, osim te. Čak i kada se suočavao s rješenjima koja su bila izrazito nepovoljna, prihvatao ih je držeći da će se te devijacije morati ispravljati kako država bude bliže ulasku ili čak unutar Unije. I proces je išao. 
Njegov sin Bakir čak ni tu lekciju nije uspio naučiti od svog oca. &nbsp; Da je deseti dio energije posvećene svađama i spletkama posvetio čuvenom nesretnom Upitniku, taj bi problem već odavno bio skinut s dnevnog reda. Imao je pred sobom brojne instrumente, pomoć domaćih eksperata, susjeda, EU… Džaba. 
Njega to, naprosto, nije zanimalo. Nikad nije otišao u Brisel da upita za savjet, barem. &nbsp; Bakir nije jedini, ali jeste najveći krivac! Ostali imaju neke alternative, matice, neki su već u EU s putovnicama… 
Bošnjacima je Unija spas i utočište. Alija je to znao. Bakiru bi to bila mrska spoznaja, jer što je više Unije, to je manje njega i njegove sitnošićardžijske minder-politike u kojoj je glavni instrument špijunska objeda i potvora i montirane optužnice. A nezamislivo bi bilo i da svoju suprugu postavi na mjestu direktorice jedne od vitalnih državnih ustanova.

Godina koju je pojeo Bakir

''Zlatna značka'' Univerziteta u Sarajevu, magistrant Prirodno-matematičkog fakulteta Sead Delalić primjer je mladog i uspješnog čovjeka, koji je uspio vlastitim radom i zalaganjem.&nbsp;&nbsp; Univerzitet je u subotu promovirao 5.578 magistranata i diplomanata, a među njima se ističe upravo Delalić. Ovom mladiću iz Sarajeva to je druga ''Zlatna značka''. Prvu je dobio nakon završenog prvog ciklusa, a drugu nakon magisterija. Tokom studija nikada nije dobio nižu ocjenu od deset. 
Delalić je aktivan i izvan "studentskog života". Vodi Udruženje mladih matematičara, čije članove priprema za olimpijade. 
- Smatram da osoba, bez obzira na to šta radi, bez obzira i na plaću i na sve ostalo, ukoliko ne radi posao koji voli, nije sretna radeći to - izjavio je Delalić. 
Mladima je poručio da obrazovanje nije i ne smije biti priprema za život, već da obrazovanje jeste život. 
Delalić je rođen 26. marta 1993. godine i dijete je šehida. Osvajao je brojne nagrade na takmičenjima iz matematike još od osnovne škole, kasnije i na svjetskim takmičenjima, a bio je i prvak FBiH.

Čista desetka

Riječ je o presudama kojima se odgovornost za teške ratne zločine počinjene u BiH ugurala u njene državne granice i tako nepravedno skinula odgovornost Srbije za zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH pod komandom njene ratne političke i vojne vlasti.&nbsp; Lažu, tačnije, pojma nemaju oni koji tvrde da je Srbija u nekoliko ranijih presuda Tribunala označena krivom za zločine kojima je u BiH dirigirao njen politički i vojni vrh. Srbija je, neka svi znaju, prema presudama Tribunala, za zlo koje je radila u BiH prava da pravija ne može biti i pitanje je vremena kad će žrtve, kad budu prelazile njenu granicu, početi saginjati glavu pred srbijanskim ubicama i silovateljima svoje djece, logorskim mučiteljima... 
Većeg poraza i uvrede za bh. žrtve od toga, sigurno, nema. 
Za haške presude, bilo da su osuđenici Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, nipošto nisu krive sudije koje su ih donosile. Oni su sudili na osnovu ponuđenih dokaza koje su prikupljale „zainteresirane strane“, među kojima i ona u ratu najteže ranjena - bošnjačka. 
E, pa zna li iko šta je ta bošnjačka strana radila i koliko je novca potrošila na tobožnje saradnike, istražitelje, razne oficire za veze i ubleharije, a koji su se 20 godina smucali po Holandiji i BiH, a da sudu nisu ponudili nijedan osuđujući dokaz protiv srbijanskog ratnog vodstva?
Ili, šta su i za koga radili kojekakvi bh. bezbjednjaci poput KOS-ovog oficira Fikreta Muslimovića, koji, osim što su u Hagu klevetali bošnjačke oficire, haškim tužiocima nisu dostavili nijedan dokaz o zločinima svojih nekadašnjih (možda i sadašnjih?!) nadređenih srbijanskih oficira. A imali su ih! Vrijeme je da se za sve polože računi.

Nakon što je Tribunal u Hagu objelodanio konačnu presudu hrvatskoj šestorci, u javnosti se skoro prestala spominjati presuda zločincu Ratku Mladiću, komandantu Vojske RS, ali i generalu Vojske Srbije na ratnoj otkomandi u BiH, kao i ona, ne tako davno izrečena zločincu Radovanu Karadžiću.&nbsp;

Polaganje računa

U petak navečer kasno i tokom cijele subote bilo je pravo zadovoljstvo na internetu čitati sjajne kritike i pohvale koncertu „Dubioze kolektiv“ u krcatoj sarajevskoj ''Skenderiji''.
Sjajni, a naši - u najkraćim crtama se može reći za fantastičnu „Dubiozu“, koja je publici u ''Skenderiji'' priuštila nekoliko sati vrhunskog muzičkog spektakla i tako potrebnog bijega od svakodnevice. 
Brano Jakubović, alfa i omega sedmorice sjajnih i energičnih momaka koji haraju pod firmom „Dubioza kolektiv“, u kontaktu s novinarima djeluje spontano i opušteno, baš kao i njegove kolege na stejdžu. No, da ne bude zabune, nema tu nikakve stihije kroz koju progovara talent, već je riječ o vrhunskom profesionalizmu i istim takvim profesionalcima. 
Granice domovine „Dubiozi“ su odavno postale tijesne, a nakon što ih doživite na bini, jasno je zašto su jedna od muzičkih atrakcija koje nastupaju na svim svjetskim meridijanima.

Sjajni, a naši

U vrijeme bujanja nacionalističkih retorika, kako s istoka tako i sa zapada naše zemlje, usljed posljednjih pravomoćnih presuda u Haškom tribunalu, odluka Skupštine TK koja je donesena na inicijativu zastupnika SBB-a bezrazložno je gurnuta u zapećak bosanskohercegovačkih društvenih zbivanja.

U vrijeme bujanja nacionalističkih retorika, kako s istoka tako i sa zapada naše zemlje, usljed posljednjih pravomoćnih presuda u Haškom tribunalu, odluka Skupštine TK koja je donesena na inicijativu zastupnika SBB-a bezrazložno je gurnuta u zapećak bosanskohercegovačkih društvenih zbivanja.&nbsp;&nbsp; Takvom odlukom su stanovnici cijelog jednog grada, primjerice veličine Tuzle, oslobođeni plaćanja premije zdravstvenog osiguranja. Čak 140.000 pripadnika najugroženijih kategorija stanovništva u 2018. godini dobit će besplatne markice, a još 130.000 ljudi istu privilegiju koristit će u 2019. godini. 
Ispravna politika je politika okretanja ljudima koji, sve i da žele, gladan stomak ne mogu nahraniti ispraznom nacionalističkom i ratnohuškačkom retorikom. Ljudi koji su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, a koji školuju djecu nesumnjivo su heroji našeg doba. Oni će posljednju odluku Skupštine TK doživjeti na način da nisu zaboravljeni i da, zahvaljujući ispravnoj politici, imaju osnov da vjeruju u bolju budućnost. 
Donesenu odluku zastupnici SBB-a nisu proslavili kao pobjedu. Ocijenili su je tek kao mali korak koji će definirati buduća nastojanja da se pomogne običnim ljudima. 
Nikakve deklaracije ili rezolucije, kakve su predlagane i na posljednjem skupštinskom zasjedanju u TK, neće pomoći povratnicima u Podrinje, nezaposlenima, pacijentima s najtežim oboljenjima, djeci koja nemaju užinu u školi...
Samo politika okretanja ljudima, s konkretnim djelima poput odluke Skupštine TK, nema kompromis i alternativu. Zastupnici SBB-a su pokazali da na obične ljude misle i kada su u opoziciji i u poziciji, jer su se za odluku o plaćanju premije osiguranja borili u protekle tri godine i izborili uprkos opstrukcijama i ucjenama.

Okrenite se ljudima

Jusuf Nurkić gromada je od čovjeka u pravom smislu te riječi. Kad kažemo to, ne mislimo na njegovih 211 centimetara i 127 kilograma, već na njegovu dušu i djela kojim nas gorostas iz Živinica svakodnevno iznova oduševi.&nbsp;&nbsp; 
Nurkić je dokazani patriota Bosne i Hercegovine, ne postoji intervju za medije u Americi, gdje briljira u dresu NBA kluba Portland Trejl blejzers, a da bh. košarkaš ne spomene svoju voljenu domovinu. 

Kada nije na parketu, Nurkić s posebnom pažnjom prati sva dešavanja u BiH. Najnovije presude za ratne zločine počinjene u našoj zemlji, prilično su pogodile našeg košarkaša, koji je u znak podrške za ubijene Bošnjake i genocid koji je počinjen u našoj zemlji od 1992. do 1995. odlučio da u narednim utakmicama u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta – NBA, na svojim patikama ima ispisanu poruku „Never Forget Genocide“ (Ne zaboravite genocid).

Nurkić je tako još jednom potvrdio da je, osim toga što je vanserijski košarkaš, i veliki čovjek koji svoju zemlju nikada ne zaboravlja.

Jusuf Nurkić rođen je 23. avgusta 1994. godine u Živinicama. Trenutno je član NBA momčadi Portland.

Gromada od čovjeka

Možda zvuči kao sprdnja, ali nije. "U zeničkoj Osnovnoj školi 'Alija Nametak' održana svečanost povodom obnove toaleta", glasio je naslov teksta objavljenog na brojnim internetskim portalima. Priređen je i kulturno-muzički program.&nbsp;

- Bio je to lijepo organizovan program kojim su učenici i nastavnici škole željeli iskazati zahvalnost turskoj vojnoj misiji u BiH - kazao je Jasmin Imamović, predsjednik školskog odbora.
Ova tragikomična vijest ustvari je slika stanja društva, ali i vlasti koja je isto to društvo dovela do tog stanja.&nbsp;U tom stanju vijesti su nam postale najbanalniji događaji. Događaji toliko banalni da bi ih u normalnim državama prešutjeli, sakrili.
"Očišćeni tramvaji GRAS-a", "Danas bez redukcije vode", "Otvorena trafostanica" i, naravno, neprevaziđena, iako joj ova o obnovi toaleta opasno konkurira, "Otvoren trotoar ispred Predsjedništva BiH".
Dvadeset i kusur godina od ratnog razaranja državom vladaju manje-više isti ljudi, ista stranka, ista ideologija. Dvadeset i kusur godina nisu u stanju napraviti veću vijest od toga da je obnovljen toalet ili da je otvoren trotoar.
Maheri su zato da proizvedu kolektivni strah od novog razaranja. U tom strahu narodu možda i godi vijest da je negdje nešto otvoreno ili obnovljeno. 
Nije teško dokučiti taktiku. Oproban je to sistem najtvrdokornijih diktatura: Usadi strah da narod ne pita za više i bolje. 
Godinama već pokušavaju nas mentalno zatući pa da se ovakvim vijestima radujemo i da im aplaudiramo. Jesmo li na to spali?

Bijeg od velike nepravde

Jednostavno najbolji

Čekanje pravde

Vrhunski stručnjak

Zaslužena nagrada

Huso i Dženan

Neoprostive uvrede

Nacionalizam bez pokrića

Poruke otrežnjenja

Godina koju je pojeo Bakir

Čista desetka

Polaganje računa

Sjajni, a naši

Okrenite se ljudima

Gromada od čovjeka

Jesmo li na to spali?

Kolumne

Bijeg od velike nepravde

Jednostavno najbolji

Čekanje pravde

Vrhunski stručnjak

Zaslužena nagrada

Huso i Dženan

Neoprostive uvrede

Nacionalizam bez pokrića

Poruke otrežnjenja

Godina koju je pojeo Bakir

Čista desetka

Polaganje računa

Sjajni, a naši

Okrenite se ljudima

Gromada od čovjeka

Jesmo li na to spali?