Miroslav Perić u jednoj je noći spasio dva ljudska života. Prvo je iz nabujale rijeke nakon udesa izvukao mladića, a onda još jednog čovjeka iz olupine terenca zalivenog benzinom, ne misleći da smrtnoj opasnosti izlaže sebe.&nbsp;&nbsp; 
Miroslav Perić vozi kola Hitne pomoći u Bosanskoj Gradišci. Svakodnevno se izlaže opasnosti jureći ne bi li s kolegama na vrijeme stigao do unesrećenih. I pored toga, ni sekunde nije razmišljao već je u odsudnom trenutku skočio iz vozila da izvuče dva čovjeka. 

Zamislimo koliko bi ova zemlja bila ljepša i naprednija kada bismo svi radili malo više od onoga što nam je striktno u opisu posla, pa i kada bismo radili svoj posao kako treba. To se posebno odnosi na političare. 

Miroslav i svoj posao radi izuzetno. Zahvaljujući predanosti i tome što mu posao nikad za njegovih 38 godina rada nije postao rutina, a pacijenti tek broj, on obara rekorde vozeći. Uz to je skroman. Nije zahvalan na novčanoj nagradi koju je dobio od direktora nego što je prepoznat njegov gest, a važnije i od toga mu je da se oporavljaju oni kojima je pritekao u pomoć.

Heroj među nama

Naša domovina Bosna i Hercegovina obilježava danas svoj najvažniji datum. Prošle su 74 godine otkako je u Mrkonjić-Gradu usvojena antifašistička rezolucija ZAVNOBiH-a. Tim je povijesnim dokumentom uspostavljeno teritorijalno jedinstvo, ravnopravnost i jednakost svih njenih naroda i narodnosti.&nbsp;

Tako temelji ZAVNOBiH-a postaju naša jedina mogućnost, realnost, naša prošlost, sadašnjost i budućnost.


Načela ZAVNOBiH-a zato su nam danas potrebnija nego ikad. Pritisnuti dnevnom politikom, izborima, političkim nerazumijevanjima, glasovima što huče iz Zagreba, Beograda, Moskve, Istanbula, Brisela, zbunjivani podjelama, referendumima, amanetima, novim iscrtavanjima mapa, ponekad zaboravljamo da se državotvornost BiH ne može dovesti u pitanje.


Novi tumači povijesti bi nasilu, preko noći, nametnuli nova pravila. U kojima se bez prestanka i predaha nastoji zatomiti ono što jeste suština zemlje u kojoj smo rođeni, živimo, u kojoj smo se odlučili rađati djecu, umrijeti. 


Pokušava se poništiti sjećanje da je jedinstvena, multietnička, zemlja jednakopravnih bila i jeste lijepa zemlja. Nameću nam se ideologije, ideje i planovi zbog kojih osjećamo stid. Neko nas pokušava uvjeriti da je priča iz Mrkonjić-Grada tek mit, a ne civilizacijska vrijednost koju treba prigrliti, prihvatiti, pohvaliti se njome.


Zato borba za Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj će svakome biti komotno, treba biti naša svakodnevica. U tome smo odrastali, to nama nije nepoznato, u toj smo zemlji vezani krvlju, prijateljstvima, kumstvima, partnerstvima s drugima i drugačijima. 


U takvoj smo zemlji ponosno govorili kako su crkve, džamije i sinagoge jedne uz drugu. Po takvoj zemlji prepoznavali su nas oni kojima je čudo zajedništva i ravnopravnosti nametao zakon, a ne život. 


Takva zemlja može biti jedina domovina generacija koje dolaze. I nas koji znamo da je BiH jača od prolaznih politika.

Država BiH

Nedžad Latić, poznati novinar i publicista, urednik portala The Bosnia Times, objavio je tekst pod naslovom „Saudijci otkrili da je Muslimović organizirao grupi Iranaca iz BiH odlazak na hadž?!”, u kojem otkriva obavještajne veze Fikreta Muslimovića, bivšeg oficira KOS-a i sadašnjeg savjetnika Bakira Izetbegovića, s iranskom obavještajnom službom.&nbsp;&nbsp;

<h2>Ozbiljna upozorenja</h2>

- Rukovodilac Ureda za hadž i umru Nezim Halilović Muderris nedavno je podnio ostavku na ovu funkciju. Ova vijest i nije tako imala odjeka s obzirom na njenu stvarnu težinu. Vjerovatno je stoga Ured za odnose s javnošću pri Rijasetu učinio sve da tako i bude, jer je ovu vijest objavio samo kao jednu od nekoliko odluka sa sjednice Rijaseta IZBiH.


Ovo je veoma značajna funkcija pri Rijasetu, a obnašao ju je čovjek koji je imao veoma dobru reputaciju u islamskom svijetu, posebno u Saudijskoj Arabiji. Isto tako, Halilović je bio veoma blizak Bakiru Izetbegoviću osobno, kao veliki agitator SDA s minbera džamije Kralj Fahd u izbornim kampanjama. 


Međutim, njegovom bratu Ahmedu Saudijska Arabija nije bila voljna dati suglasnost za obavljanje ambasadorske funkcije u Rijadu. Ova dva momenta sigurno ukazuju na nešto što bi se u drugim državama uzimalo kao veoma ozbiljna upozorenja i zabrinulo bi vjerske i političke lidere. 


Tim prije jer su dugo vremena odnosi između BiH i Saudijske Arabije opterećeni istragama i blokiranjem računa raznim organizacijama zbog sumnjivog protoka novca kojim se finansira mreža selefijskih paradžemata.

Malo je vjerovatno da su aktualna zbivanja u samoj Saudisjkoj Arabiji imala direktno odraza na odnose sa BiH, mada ni to nije isključeno. Mnogo veća vjerovatnoća je da su službenici Ambasade Saudijske Arabije u Sarajevu došli do određenih informacija o zloupotrebama u Uredu za hadž i umru.&nbsp;&nbsp;


Jedna od tako šokantnih informacija na koju do sada Saudijci nisu obraćali pažnju je odlazak nekoliko iranskih državljana na hadž u aranžmanu bosanskog Ureda za hadž i umru. 
Agenti u Centrali SDA

Pošto njihovo putovanje u S. Arabiju koincidira s godinom u kojoj je hadžiluk obavio Fikret Muslimović, sumnja se da je upravo on preko svojih agenata koje ima kako u samoj Centrali SDA tako i u Rijasetu IZ, omogućio manjoj grupi Iranaca da obave hadžiluk u grupi bosanskih hadžija. Iako se ovo dogodilo prije petnaestak godina, ova informacija dobila je na značaju u vrijeme velikih polemika između bivšeg reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i Fikreta Muslimovića - objavio je portal The Bosnia Times.




Finansiranje selefizma




- Posebno su selefijske daije koristile prilike odlaska na hadž za prikupljanje i unošenje novca u BiH. Navodno su od saudijskih državljana uzimali sadekatu-l-fitr i zekat, kao i druge dobrovoljne vjerske priloge za finansiranje selefizma u BiH - piše u tekstu The Bosnia Timesa.

Jesu li ugroženi odnosi između BiH i Arabije: Saudijci otkrili da je Muslimović organizirao grupi Iranaca iz BiH odlazak na hadž?!

Izricanjem najveće moguće kazne doživotnog zatvora stavljena je tačka na haški predmet „Bosanskog koljača“. Tako su, naime, suočeni s razmjerima brutalnosti i duboke dosljednosti u zločinu, Ratka Mladića još davne 1992. godine prozvali strani novinari i svjetski državnici. 

Da podsjetimo i nikad ne zaboravimo. Zlikovac je osuđen za genocid i progon, istrebljivanje, ubistvo i nečovječno djelo prisilnog premještanja s područja Srebrenice tokom 1995. godine; za progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju i nečovječno djelo prisilnog premještanja u opštinama širom BiH; za ubistvo, terorisanje i protivpravne napade na civile u Sarajevu; kao i za uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija kao talaca.

<h2>Podvučena linija</h2>

Također, Vijeće je utvrdilo da je Mladić počinio te zločine svojim učešćem i doprinosom u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), odnosno sveobuhvatnom UZP s ciljem trajnog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata širom BiH, UZP za zločine nad Sarajevom, UZP u Srebrenici i udruženom zločinačkom poduhvatu uzimanja talaca.


Sud je, dakle, utvrdio činjenice, podvukao liniju, a Mladića i njegov doprinos užasnom teroru zauvijek poslao u povijest. U kojoj već odavno „stanuju“ i (pre)ostali akteri udruženog zločinačkog poduhvata - oficirska svita Vojske Republike Srpske od Stanislava Galića, Zdravka Tolimira, do Ljubiše Beare, kao i ratno političko rukovodstvo SDS-a predvođeno Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom, Biljanom Plavšić... 


Nepobitna istina 


Čelnik Helsinškog odbora za ljudska prava u Hrvatskoj i jedan od pokretača inicijative za osnivanje međunarodnog Tribunala u Hagu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Ivan Zvonimir Čičak, komentirajući presudu Mladiću, rekao je „kako se prvi put dogodilo da se za zločin genocida optuži cijeli jedan kolektivitet, to jest kompletno političko rukovodstvo bosanskih Srba, a ne samo pojedinci na čelu genocidnog plana, kao što je to bilo u slučajevima Ruande i Nurnberga“.


Unatoč sudski utvrđenoj i nepobitnoj istini, reakcije političara iz Republike Srpske na hašku presudu bile su, rekao bih, očekivano jadne i sramotne! Ostrašćeni mitomanskim nacionalizmom, lišeni minimuma empatije prema žrtvama, zadojeni mržnjom prema činjenicama, Milorad Dodik, Mladen Ivanić, Nedeljko Čubrilović, Vukota Govedarica, Mirko Šarović i mnogi drugi iskoristili su Mladićevu kaznu za kopanje nezaraslih ratnih rana i neselektivno širenje mržnje. 


Braniti krvnikove zločine danas, jednako je užasno kao i devedesetih učestvovati u izvođenju njegovih genocidnih radova. Niti slova ni riječi osude, ili barem kurtoaznog pijeteta prema mrtvim... To je maloumno, to je užasno i ponižavajuće za svaku civiliziranu osobu! Posebno zato što su, siguran sam, političarima iz RS koji, eto, liju krokodilske suze nad haškom sudbinom ostarjelog zlikovca, dobro poznati konkretni rezultati Mladićevog „vojevanja“. 


Misija nije uspjela

Osim važnog zadatka utvrđivanja povijesne istine o ratovima u bivšoj Jugoslaviji, Tribunal u Hagu trebao je da bude i ugaoni kamen za pomirenje zavađenih naroda na ovim prostorima. Nažalost, ta misija očigledno nije uspjela. I to prvenstveno zahvaljujući političarima-kukavicama, onim što su za mrvu rejtinga i izbornog plijena među „svojim“ biračima spremni istini pljunuti u lice pa veselo zaigrati kolce u društvu notornih ubica i okorjelih zločinaca. Realno, srpski narod u Bosni i Hercegovini takve vođe i vojskovođe ničim nije zaslužio.

Kolumna uglednog novinara povodom haške presude: Ratko Mladić je zločinac, a ne srpski heroj!

Nakon spuštanja zastora na staklenom zidu sudnice broj 1 Tribunala u Hagu, zločinac Ratko Mladić vraćen je iza rešetaka pritvora u Sheveningenu. To će biti njegova adresa do pravosnažnosti presude.

Iako će u pritvorskoj osami živjeti isključivo sa svojim zločinima, teško je povjerovati da će njegov agresivno-primitivni karakter prihvatiti i mrvu krivice za zločine za koje je osuđen na doživotnu robiju.&nbsp;&nbsp; 

Kao što je teško povjerovati da će to učiniti i oni koji su s njim činili zločine i podržavali ih i koji već dugo guraju zločinca u guslarsku legendu, odnosno „u pjesmu“, kako to voli reći konvertit u velikosrpsko aranžiranje bivše Jugoslavije Milorad Dodik (znamo šta je govorio ranije o Mladićevoj krivici). Umjesto toga, prave od zločinca lažnog heroja i zaštitnika srpstva, a sve zbog moralne nemoći da se suoče s argumentima pravde koja im je napokon pokazala svoje pravo lice.


Trebalo je jučer, nakon što je Tribunal izrekao presudu Mladiću, pogledati samo naslovnice najpoznatijih svjetskih printanih medija i udarne vijesti, isto tako, najrespektabilnijih svjetskih TV i radiostanica pa vidjeti šta svijet misli o histeriji onih koji od zločinca prave heroja, a od vlastitih zločina historiju na kojoj u 21. stoljeću žele odgajati svoju djecu. 


Trebalo je čuti i glas mnogih nezavisnih srpskih intelektualaca koji odbijaju igrati u zločinačkom kolu u koje su se s kraja dvadesetog stoljeća uhvatili psihopati, neostvareni intelektualci, nižerangirani oficiri u želji da po svaku cijenu nađu mjesta u guslarskom mitu.


S težinom krivice za koju je osuđen Mladić, nažalost, morat će se nositi djeca čiji očevi danas skandiraju zločinima za koje je ovaj osuđen. Posebno za mnoge za koje nije osuđen, a koji su počinjeni pod njegovom čizmom, počev od Benkovca u Hrvatskoj do onih u Podrinju, Hercegovini, Posavini, Krajini... a kojima su i historija i pravo već dali mjesta na mapi zločina.


Ratko Mladić pamtit će se kao osuđeni ratni zločinac i civilizacijska sramota novog doba. Što to ranije shvate oni koji ga uporno slave, to će biti veća šansa da ih se rođena djeca, koja nisu kriva ama baš ni za što, sutra ne moraju odricati. Na njima je.

Suočenje s istinom

Voljeli Željezničar ili ne, morate priznati da je uvijek imao kvalitetan podmladak. Na Grbavici su nicali i rasli asovi, poput Ivice Osima, Mehmeda Baždarevića, Edina Džeke. Željini treneri su ih stvarali.&nbsp; 
Omer Joldić je u trenerske vode ušao nedavno i odmah pokazao znanje. Juniore plavog kluba je preko zagrebačke Lokomotive uveo među 24 najbolja mlada tima Evrope, odnosno u plej-of za osminu finala juniorske Lige prvaka. U ove dvije utakmice znalački je vodio svoj tim, koji je nadigrao protivnika, a on je u trenerskom duelu pokazao više od Jerka Leke. 

Željini juniori očekuju žrijeb koji ih može spojiti sa nekim od zvučnih timova iz evropskog vrha, kao što su Mančester junajted, Paris Sen Žermen, Sporting, Borusija Dortmund...Ta imena govore dovoljno dokle su dogurale mlade sarajevske nade. 

Joldić je ovaj tim preuzeo na početku sezone od Admira Adžema. U debitantskoj sezoni napravio je mnogo, dokazavši da je veliki trenerski potencijal. Možda upravo on na Grbavici stvori nekog novog Džeku? 

Omer Joldić rođen je 1. januara 1977. u Tuzli. Kao pionir je igrao za reprezentaciju Jugoslavije sa Hasanom Salihamidžićem. Nastupao je za Slobodu, Željezničar te je za Bosnu i Hercegovinu odigrao 19 utakmica uz jedan gol.

Trener budućnosti

Ratko Mladić, ratni komandant vojske bosanskih Srba, faktički je osuđen na smrt! 

Pravda je spora, ali dostižna. Porodice žrtava dobile su kakvu-takvu satisfakciju. Njihova je bol, bar na moment, ublažena.

Reakcije su očekivane. One iz entiteta Republika Srpska ne zavređuju komentar, osim napomene da će njihovi autori skončati poput samog Mladića – na smetljištu historije. &nbsp; 
Tribunal u Hagu 21. decembra ove godine prestaje s radom. 

Iza njega ostaju neporecive činjenice, dokumentacija neizmjerne vrijednosti i kakav-takav temelj za pomirenje, gradnju mira i bolje budućnosti. 

Vrijeme će potvrditi da je ICTY odigrao historijsku ulogu. Ovo tijelo, prvi put, detaljno je istraživalo zločine i kažnjavalo krivce, bez obzira na to iz kojeg su naroda, plemena, vjere, ranga... Takvo nešto nije se nikad prije desilo. 

Izricanjem najstrožije kazne Mladiću, Hag je poslao svjetsku poruku da će adekvatna kazna stići svakog silnika, ma koliko on u jednom momentu moćan i samouvjeren bio i izgledao nedodirljiv. Princip je uspostavljen!

I sada, kada je i ovo poglavlje historije ratova na području bivše Jugoslavije i brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu zatvoreno, žrtvama je najteže. Nijedna kazna neće u život vratiti najmilije. Agonija majki Srebrenice i Kozarca se nastavlja. Njihove djece nema. Nema im unuka. Ali, postoji tračak zadovoljstva da je krivac za to primjereno kažnjen. 

Bosna i Hercegovina i region sada trebaju početi gledati u budućnost, nikad ne zaboravljajući prošlost. 

A budućnost mora biti stabilna i prosperitetna.

Presuda Mladiću

Alfons Ori (Alphons Orie), predsjedavajući Sudskog vijeća Haškog tribunala, zauvijek će ostati upamćen po tome što je zlikovcu Ratku Mladiću, s dvojicom svojih kolega, izrekao doživotnu robiju za genocid u Srebrenici i sve druge zločine koje je Mladić počinio sa svojom vojskom zla tokom agresije na BiH.Ori je izdvojio mišljenje od dvojice drugih članova Vijeća po prvoj tački optužnice, što znači da se ne slaže da Mladić nije kriv i za genocid u Prijedoru, Ključu, Sanskom Mostu, Foči, Vlasenici i Kotor-Varoši. Ori je prvi sudija koji se susreo sa zlikovcem Mladićem u Haškom tribunalu 2011. godine, nakon što je ovaj uhapšen u Srbiji, a jučer, šest godina nakon tog prvog susreta, javno je kazao da su zlodjela zbog kojih je Mladić osuđen među najtežim zločinima poznatim čovječanstvu.
S odlučnom smirenošću i nepokolebljivošću Ori je jučer prekinuo predstavu koju je zlikovac pokušao izvesti sa svojom odbranom, a sve s očiglednim ciljem da odgode izricanje presude. Časni sudija prozreo je i laž o lošem zdravstvenom stanju Mladića, a kada je zlikovac postao prebučan i počeo ometati rad Vijeća, Ori ga je izbacio iz sudnice i nastavio svijetu obrazlagati presudu. &nbsp; Baš kao i kada je prije šest godina Mladiću, uprkos njegovom protivljenju, iščitao i optužnicu. Tada ga je poslao u pritvor na nepoznat rok. Jučer je Ori Mladića na robiju poslao do kraja života.Alfons Ori rođen je 23. novembra 1947. u Holandiji i danas slavi 70. rođendan. Član je Haškog tribunala od 2001., a prije toga bio je sudija holandskog Vrhovnog suda, ali i advokat u haškim postupcima.

Časni sudija

Kriv je. I Ratku Mladiću izriče se kazna doživotnog zatvora. Ovo je jedini pravedni epilog suđenja koji danas očekuju preživjele žrtve na izricanju presude balkanskom krvniku i vođi divljačkih hordi koje su ubile desetine hiljada ljudi u BiH i počinile genocid gdje god je stala njihova čizma.&nbsp;

Tamo gdje nisu uspjeli probiti obruče heroja odbrane domovine, kako bi to rekao sam krvnik, „razvlačili su nam pamet“ granatiranjem, izgladnjivanjem i svim drugim najbrutalnijim metodama ubijanja. 

Danas, četvrt stoljeća nakon prvog Mladićevog krvoločnog pohoda na naše živote, domove i jedinu domovinu, dočekali smo da kasapin i izvršilac zlodjela koja mogu smisliti i počiniti samo bolesni umovi dobije zvaničnu tapiju da je – kriv i bude osuđen na najveću moguću kaznu. Doživotnu robiju. 

Jasno je da ni doživotni zatvor nije dovoljna kazna za suludog vođu koji je sa svojim jedinicama tokom agresije na našu zemlju poubijao cijele generacije samo iz mržnje prema drugom i drugačijem i želje da ovlada tuđom teritorijom. 

Unaprijed se zna da nema te kazne koja će ublažiti, a kamoli ikad odagnati bol majki Srebrenice, Prijedora, Sarajeva, ali i iz svih drugih gradova širom BiH čiju su djecu ubijali Mladić i njegova nečasna vojska. 

Ne postoji kazna kojom bi krvolok mogao platiti i okajati i djelić zlodjela počinjenih na ovim prostorima. Ali, da zločincu bude izrečena doživotna robija veoma je važno zbog života sadašnjih i budućih generacija ne samo u BiH nego zbog cjelokupnog čovječanstva. 

Važno je da se spozna da se samo takva kazna, u ovom slučaju, može nazvati pravednom. Još je važnije da se izricanjem doživotne kazne ovom krvniku koji je ubijao na pragu 21. stoljeća, pošalje poruka svim potencijalnim novim mladićima i sljedbenicima njihove ideologije da mogu očekivati samo najstrožu kaznu ako krenu njegovim krvavim putem. 

A najvažnije je da čovječanstvo shvati da se zlikovci poput ovoga koji danas drhti od presude, a prije 25 godina je „hrabro“ ubijao nevine i nenaoružane, moraju zaustaviti na vrijeme. A Mladić i politika koja ga je porodila mogli su biti zaustavljeni. Da je svijet htio. Zato, izricanjem doživotne kazne međunarodna zajednica može pokušati na popravnom dijelom ispraviti grešku s početka devedesetih 20. stoljeća. Da nam se svima zlo i neki novi mladići nikad ne ponove.

Doživotna!

Sjajni pjevač Bruno Mars apsolutni je pobjednik „American Music Awardsa“ za ovu godinu. Osim nagrade za najboljeg izvođača, koja se smatra i najprestižnijom, ovaj iznimno talentirani muzičar okitio se i priznanjima za najbolji pop-rok album, za omiljenog muškog pop-rok izvođača, a proglašen je i najboljim muzičarom soul i R&amp;B muzike.&nbsp;&nbsp; 
Također, njegov videospot za pjesmu „That’s What I Like” proglašen je najboljim u Americi za godinu na izmaku. 

Da se kvalitet, upornost i rad na kraju isplate i da publika i struka prepoznaju prave vrijednosti, pokazuje i broj priznanja koja je pokupio Mars. Iako se tek jedna milijarda pregleda njegovog hita „That’s What I Like” na YouTubu ne može mjeriti sa skoro četiri i po milijarde klikova ultrapopularnog „Despacita“, Marsov spot ipak je osvojio naslov najboljeg. 

Mars je izbio u muzički vrh 2012. zahvaljujući albumu "Unorthodox Jukebox", koji je prodao u čak 1,8 miliona primjeraka u SAD. Iste godine osvojio je i veliki Gremi. 

Bruno Mars ili Piter Džin Hernandez (Peter Gene) rođen je 8. oktobra 1985. na Havajima. Prve nastupe imao je već s četiri godine. Danas se smatra jednim od najuspješnijih američkih pjevača, producenata i tekstopisaca.

Apsolutna zvijezda

Film „Muškarci ne plaču“ reditelja Alena Drljevića (49), otkako je premijerno prikazan u julu u Karlovim Varima, do sada se okitio sa čak 12 nagrada na bh. i međunarodnim festivalima. &nbsp; 
Posljednje veliko priznanje Drljevićev prvjenac dobio je u glavnom gradu Hrvatske, gdje je proglašen za najbolje ostvarenje na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu. Uprkos jakoj konkurenciji, „Muškarci ne plaču“ osvojili su „Zlatna kolica“. 

Skromno, kakav je i sam Drljević, za „Dnevni avaz“ prokomentirao je posljednju nagradu, kazavši da mu priznanja, dok je pravio film, nisu padala na pamet, jer je cilj bio samo da konačno snimi dugometražni film. Istakao je da mu zagrebačka „Zlatna kolica“ posebno gode. 

Drljević je 12 godina čekao na svoj prvi igrani film. Na svojoj koži najbolje je osjetio sve muke domaće kinematografije. Kaže da je to postao normalan put, jer se u ovoj zemlji prvo čovjek treba dobro napatiti da bi se njegov trud i talent na kraju isplatili i prepoznali.

Čim kući donese „Zlatna kolica“, kofere će pakovati za Egipat, Indiju i Kostariku... Fino bi bilo kada bi ova pozitiva priča hrabrog reditelja, koji na najbolji mogući način promovira našu državu, na kraju bila krunisana nominacijom za Oskara. 

Alen Drljević rođen je 1966. godine u Sarajevu, gdje je stekao diplomu reditelja na Akademiji scenskih umjetnosti. Snimio je dokumentarce „Karneval“, „Esma“ i „Pun(a)“ i kratki film „Šoping“. Nominiran je i za nagradu Evropske filmske akademije.

Skupljač nagrada

Federacija BiH nije naplatila blizu dvije milijarde maraka na ime koncesionih naknada zbog višegodišnjeg nerada i javašluka uhljebljenih stranačkih aparatčika. Takvi će mišiće pokazati nad nemoćnima i obespravljenima, ali kada se trebaju uhvatiti posla za koji su debelo plaćeni, naći će mnoštvo razloga za opravdanje svog očitog nerada.

Pokazivanje mišića na svojoj koži svojevremeno su osjetili radnici “Tuzla kvarca”, kojima je uskraćena koncesija za eksploataciju kvarcnog pijeska. Pokazalo se kasnije da je firma ostala bez sirovine zbog koruptivnih radnji pomoćnika ministra u Vladi TK. Zahvaljujući ustrajnosti zaposlenih i njihovoj beskompromisnoj borbi za radna mjesta, “Tuzla kvarc” je preživio udar vlasti i trenutno radi punom parom. No, koliko je onih koji iskorištavaju prirodna bogatstva i ostvaruju profit, a da zbog ugovora o koncesionim naknadama ne uplaćuju ni marku u federalni budžet? Niko to pouzdano ne može znati, jer ugovori koji su istekli 2008. godine nikad nisu produženi ili iznova sklopljeni.Da li se iza nenaplaćenih koncesionih naknada kriju upravo koruptivne radnje kao u slučaju “Tuzla kvarca”? U apsurdistanu poput Bosne i Hercegovine ništa nije nemoguće! &nbsp; Dok grcamo u dugovima i dok nas guraju u još veće dužničko ropstvo, blizu dvije milijarde maraka nije naplaćeno zbog nečijeg nerada ili korupcije. 
Haosa u naplati koncesionih naknada nije lišen ni manji bh. entitet, tako da se, de facto, na teritoriji cijele BiH nelegalno eksploatiraju prirodna bogatstva. Očito smo svjedoci koncesionog kriminala u kojem su interesi i želje privatnika i moćnika u vlasti ispred državnih!&nbsp;

Koncesioni kriminal

Piše: Semira DEGIRMENDŽIĆ (dsemira@avaz.ba)&nbsp; 
Nevjerovatno je kako se čelnici SDA ovih dana pokušavaju manipulacijama amnestirati od odgovornosti za katastrofalno stanje u državi. Jedan od primjera takvog ponašanja stigao je i sa subotnje sjednice Glavnog odbora ove stranke, koji je dao podršku svojim kadrovima da „nastave raditi kao i do sada“.

Ovakva poruka, iako je proistekla sa sjednice kojoj se nije odazvala većina članova GO, može samo zabrinuti građane BiH. Jer, to znači da Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, koji je ove godine od obećanih 64, Parlamentu uputio tek sedam zakona, koji je jedini premijer kojem je pao izvještaj o radu, može, što se dijela njegove stranke tiče, nastaviti istim tempom. Neradnim. 


Zvizdiću, koji se toliko „posvetio“ Upitniku Evropske komisije da se skoro godinu ne može odvojiti od njega, zbog čega mjesecima kasnimo s dostavljanjem odgovora, sada je njegov nerad zvanično aminovala i matična mu stranka. 


S obzirom na podršku koju je dobio i federalni premijer Fadil Novalić, sada pred Vladom FBiH, umjesto jednog šatorskog naselja u kojem protestiraju borci, možemo očekivati i još koji šator pod koji neće moći stati svi oni radnici koji se smjenjuju pred Vladom tražeći svoja prava. 


Poražavajuće je da se sa GO SDA nije čula nijedna kritika na račun nerada njihovih premijera, ministara, načelnika, kao ni riječ da efikasnije funkcioniranje vlasti otežavaju duboki frakcijski sukobi unutar te stranke. 


Ali, kao što kaže stara poslovica, ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvijerka pokaže svoj trag. A tragovi loše vladavine SDA najbolje su vidljivi u više od pola miliona nezaposlenih, u brojci od oko milion onih koji žive na ivici siromaštva, desetinama hiljada onih koji godišnje napuste ovu zemlju, o čemu svjedoči i podatak da je u posljednjih pet godina u klupama 75.000 đaka i studenata manje... 


Doduše, ima ova stranka i jedan „pozitivan“ rezultat, a to je da je od oko 200.000 ljudi zaposlenih u birokratskoj aždahi koja jede stotine miliona novca građana, najviše njih na državne jasle zaposlila upravo SDA. I to ne bez razloga. Jer, nije tajna da su upravo na taj način zaposleni kadrovi najvjernija glasačka mašinerija SDA.

Majstori manipulacije

Makedonski premijer Zoran Zaev iz Sarajeva je poslao neobične poruke. Kako je i sam rekao u intervjuu za „Avaz“, u slučaju nedavnog žestokog sukoba sa zvaničnicima Srbije, kada su iz Beograda ispaljivanje serije otrovnih strijela, on je stao na loptu, nije odgovarao na provokacije, i riješio problem.&nbsp; 
- Kakve bismo to sluge svojih građana bili kada bismo se stalno svađali - zapitao je i odmah odgovorio: „Nikakve!“

Zaev je nedavno preuzeo prvu poziciju vlasti u Makedoniji. Njegova otvorena politika dijaloga umjesto svađa, već ga pozicionira za lidera u regionu. Na unutrašnjem planu to mu je donijelo ubjedljivu pobjedu na lokalnim izborima. Na međunarodnoj sceni je političar koji ima kredibilitet. To je kategorija koja je izuzetno deficitarna na Balkanu. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji drže riječ. 

Makedonija je bremenita problemima. Okružena je susjedima koji sve manje kriju da je žele raskomadati. Djelovanja nekih od njih već su na ivici ratnih provokacija. 

No, on je čvrsto na kursu dijaloga. Svoju politiku objašnjava ponašanjem u kući. Ako, kaže, imate svađu u porodici, supružnici ne govore među sobom, djeca ispaštaju, trpi porodica… Onda dođete u situaciju da to morate sanirati, uložite mnogo vremena i energije u vraćanje stanja u normalno… A sve zato što se niste mogli strpjeti. 

Zoran Zaev rođen je 8. oktobra 1974. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.

Dijalog, a ne svađe

Piše: Kenan KEŠMER (kenan.k@avaz.ba)&nbsp; 
Kako se čini, samo se po jednoj stvari razlikuje borba roditelja bošnjačkih učenika iz Konjević-Polja protiv sistema od one koju je Jozef K. prolazio u Kafkinom „Procesu“, a to je epilog.

I Jozef K. lutao je od suda do suda, od činovnika do činovnika, pokušavajući objasniti sav besmisao procesa u kojem se našao, kao što su roditelji učenika iz Konjević-Polja hodali od suda do suda, od ombudsmana do ombudsmana pokušavajući dokazati da je besmisleno da se moraju ubjeđivati o tome kako se njihov jezik zove i da njihova djeca imaju pravo da ga uče.



Iako su se suludosti i besmislenosti procesa svi čudili, kao ni Jozef K. ni roditelji učenika iz Konjević-Polja polja nisu imali nikakvu podršku. Osim one retoričke od onih koji sebe nazivaju zaštitnicima svega bošnjačkog, a koja se uglavnom ispoljava na raznim pres-konferencijama i preko saopćenja, ništa drugo nije stizalo.



Ni ratoborna i često „žestoka“ retorika iz Sarajeva nije pomagala. Roditeljima iz Konjević-Polja bila je, umjesto toga, potrebna pravna i politička pomoć, koja bi mogla možda spriječiti da dođe do besmislenog sudskog dokazivanja o tome ko kako može nazivati svoj jezik.



Kao i Kafkin junak, i roditelji iz Konjević-Polja vremenom su prestali tražiti tuđu pomoć za proces koji je izgledao kao da nema kraja. 



Ipak, za razliku o Jozefa K., koji je završio tragično, junaci iz Konjević-Polja dobili su apsurdni proces i na kraju i pravo da svoj jezik zovu njegovim imenom - bosanski jezik. No, pitanje je hoće li se to pravo i provesti u školama u RS. 



Jozef K., iscrpljen procesom i svim što mu se dešavalo, skončao je s rečenicom: „Poput psa“, aludirajući da je kroz sve to vrijeme izgubio sebe i svoje dostojanstvo. Nadajmo se da će djeca iz Konjević-Polja ipak dostojanstveno ići u svoju školu i učiti svoj, bosanski jezik.

Kafka i Konjević-Polje

Podizanjem optužnice Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu protiv Josipa Šimića za lažno predstavljanje te još devet krivičnih djela, u kakva spada i falsificiranje službenih dokumenata, otvara se knjiga o dirigovanoj varalici.&nbsp;&nbsp; 
Najbolji prijatelj Šejle Turković, čovjek koji je imao kontakte s inspektorima SIPA-e i agentima Obavještajne službe, bio je poznat po najbrutalnijim lažima koje je plasirao na svom kvaziportalu i društvenim mrežama. 

Vođen rukom državne mafije, više je vremena provodio po raznim policijskim agencijama i skutima Dubravka Čampare nego bilo ko drugi. 

Izmišljao je najprimitivnije spletke, ali su one uvijek odgovarale njegovim nalogodavcima. On se toliko ohrabrio da je s optuživanja pojedinih političara, lažnim svjedočenjima počeo da udara po kantonalnim ili državnim tužiocima, sudijama i svima koji su smetali Šejli Turković i njegovim nalogodavcima. 

Ipak, kako to obično u životu biva, varalice i primitivci najčešće završe na način kako su to htjeli podmetnuti poštenim ljudima. 

Na kraju, vrlo je žalosna činjenica po časnu novinarsku struku da su takvu moralnu spodobu neki htjeli predstaviti kao profesionalnog novinara, ali, srećom, i to se razjasnilo.

Heroj među nama

Država BiH

Jesu li ugroženi odnosi između BiH i Arabije: Saudijci otkrili da je Muslimović organizirao grupi Iranaca iz BiH odlazak na hadž?!

Kolumna uglednog novinara povodom haške presude: Ratko Mladić je zločinac, a ne srpski heroj!

Suočenje s istinom

Trener budućnosti

Presuda Mladiću

Časni sudija

Doživotna!

Apsolutna zvijezda

Skupljač nagrada

Koncesioni kriminal

Majstori manipulacije

Dijalog, a ne svađe

Kafka i Konjević-Polje

Dirigovana varalica

Kolumne

Heroj među nama

Država BiH

Jesu li ugroženi odnosi između BiH i Arabije: Saudijci otkrili da je Muslimović organizirao grupi Iranaca iz BiH odlazak na hadž?!

Kolumna uglednog novinara povodom haške presude: Ratko Mladić je zločinac, a ne srpski heroj!

Suočenje s istinom

Trener budućnosti

Presuda Mladiću

Časni sudija

Doživotna!

Apsolutna zvijezda

Skupljač nagrada

Koncesioni kriminal

Majstori manipulacije

Dijalog, a ne svađe

Kafka i Konjević-Polje

Dirigovana varalica