Konstantna upozorenja o potrebi reforme pravosuđa, ilustrirana čestim pojedinačnim primjerima korupcije, nekompetentnosti ili nedoraslosti pojedinaca da obavljaju funkcije u pravosudnim institucijama, pokazala su se kao itekako nužna.

Evropska komisija od BiH najkasnije za &scaron;est mjeseci kroz Upitnik želi dobiti odgovore na 139 pitanja o tome kako funkcionira pravosudni sistem u BiH. I to, praktično, svaka njegova karika!

Na imperativ provođenja reformi u pravosuđu ukazivali su proteklih godina ne samo pravni stručnjaci, akademska zajednica, nevladine organizacije u na&scaron;oj državi nego i najvi&scaron;e evropske institucije te visoki zvaničnici vlasti SAD.

No, ova upozorenja nisu ozbiljno shvatana, pa tako imamo, kako se nedavno izrazio ugledni mostarski advokat Josip Muselimović, &quot;rastureno pravosuđe&quot;. Imamo, kako tvrdi on, &bdquo;selekcionirane kadrove koji su do&scaron;li bez odgovarajuće obuke na visoke pravosudne funkcije&quot;.

Ovakva slika mogla bi nas ko&scaron;tati kandidatskog statusa u EU, iz prostog razloga &scaron;to, barem kada je ovaj domen u pitanju, ne samo da &scaron;aljemo informacije da se država (čitaj politika) prema pravosudnim funkcijama odnosila kao prema privatnom vlasni&scaron;tvu nego otkrivamo koliko smo zapravo udaljeni od minimalnih evropskih standarda.

Časne i po&scaron;tene sudije te profesionalni tužioci, koji savjesno i odgovorno obavljaju svoju dužnost, zajedno s onim zvaničnicima kojima je u cilju da se pravosudni sektor reformira, mogli bi donekle popraviti ovu sliku. Upravo ovaj zdrav dio na&scaron;eg dru&scaron;tva, koji je u poziciji da promijeni stanje u kakvom se nalazimo, mogao bi nam osvjetlati obraz.

Ali, vremena je malo. Nad pravosuđe BiH, kao i nad ostale segmente bh. dru&scaron;tva, putem Upitnika Evropske komisije sada se nadvila najveća moguća lupa. Prostora za manipulacije nema. Slika će biti takva kakva je. Može se samo eventualno popraviti tako &scaron;to će se primjenjivati evropski standardi. Profesionalno i moralno. Bez primjesa politike.

Komentar dana

Lupa nad pravosuđem

Novi premijer Italije Paolo Đentiloni (Gentiloni) imat će težak zadatak da održi političku stabilnost u zemlji i istovremeno potakne ekonomski rast, u nestabilnom periodu kada populizam sve vi&scaron;e uzima maha.

Đentiloni je naslijedio Matea Rencija (Matteo Renzi) na poziciji premijera nakon &scaron;to su građani odbili reforme predložene na referendumu, koje je podržala Evropska unija.

Đentiloni&nbsp;je iskusan političar, ministar u prethodnoj vladi, a ovo će mu vjerovatno biti najteži zadatak u životu. Italija je poznata po tome da joj vlade kratko traju, odnosno da malo koja sačeka kraj mandata, a ostaje da se vidi koliko će izdržati ova na čijem je čelu Đentiloni.

Paolo Đentiloni rođen je 22. novembra 1954. godine u Rimu. Prije imenovanja na mjesto premijera bio je ministar vanjskih poslova, a ranije je obavljao dužnost ministra komunikacija. Član je Demokratske stranke Italije.

LIČNOST DANA Paolo Đentiloni

Premijer na ispitu

Kojekakvi stručnjaci kao da jedva čekaju nastupe Miralema Pjanića da bi poslije istakli kako se te&scaron;ko uklapa u Juventus i da mu slijedi neizvjesna budućnost u torinskom gigantu, a na&scaron; reprezentativni veznjak, isto tako, jedva čeka da im odgovori.&nbsp;

Pjanić je jučera&scaron;nji gradski derbi protiv Torina počeo na klupi, no, nakon &scaron;to je u igru u&scaron;ao u 81. minuti, novim pogotkom zaključio je pobjedu Juventusa od 3:1. Ovo je reprezentativcu na&scaron;e zemlje bio peti liga&scaron;ki gol u crno-bijelom dresu, a ukupno &scaron;esti u svim takmičenjima.&nbsp;

Svakako, stručnjaci s početka teksta u nekim stvarima sigurno imaju pravo, jer igrati za Juventus nije tako lako. No, 26-godi&scaron;nji Miralem se iz kola u kolo svesrdno trudi da pokaže da ima kvaliteta i da zaslužuje mjesto u veznom redu čuvenog italijanskog kluba.

LIČNOST DANA   Miralem Pjanić

Odgovor stručnjacima

U Ha&scaron;kom tribunalu danas će biti nastavljeno izno&scaron;enje zavr&scaron;nih riječi odbrane na suđenju za genocid i druge te&scaron;ke ratne zločine komandantu Glavnog &scaron;taba Vojske RS, generalu Ratku Mladiću. &nbsp;

Svesti račune za zločine počinjene pod Mladićevom komandom za tužioca Alana Tigera (Tieger) nije bio posebno težak posao. Dokazi kojima je raspolagao bili su dovoljan razlog da za optuženoga, koji je pune tri i po godine upravljao zločinima i sokolio njihove izvr&scaron;ioce, zatraži doživotnu robiju, odnosno zatvorske re&scaron;etke iza kojih bi trebao provesti ostatak života.&nbsp;

Svjestan je Ratko Mladić &scaron;ta njegova zločinačka ostav&scaron;tina znači za biografiju onih u čije ime su ti zločini činjeni. Stoga je njegov advokat, prvog dana izno&scaron;enja zavr&scaron;ne riječi odbrane, epskim nastupom poku&scaron;ao zavarati i sudije, a i javnost, pričom kako se njegovom klijentu, tobože, sudi zato &scaron;to je Srbin, a nipo&scaron;to zato &scaron;to je suočen s krivicom za te&scaron;ke ratne zločine.

Džaba advokatova guslarska retorika i kukavičko pozivanje na nacionalni ponos, džaba uporno ismijavanje Suda od njegovog klijenta, džaba svjedoci koji su lagali pod zakletvom, džaba sve pred dokazima o hiljadama strijeljanih, mučenih, protjeranih koje je pred sobom imao tužilac Tiger. &nbsp;

Jer u Mladićevom slučaju brojke su neumoljivi svjedoci njegovih djela, za koje i po ljudskoj i po Božijoj pravdi trebaju platiti isključivo on i politika koja ga je proizvela. 
Ratko Mladić mora snositi odgovornost &scaron;to je u Srebrenici njegovom naredbom ubijeno vi&scaron;e od 8.000 civila, &scaron;to je naređivao pogubljenja, otvarao logore u kojima su mučeni ljudi, terorizirao građane Sarajeva, a ne zato &scaron;to je kr&scaron;ten, ili &scaron;to se na popisu izjasnio kao Srbin.&nbsp;

Suđenje Ratku Mladiću je suđenje zločincu, a ne Srbinu. Ko toga nije svjestan, onda je veća kukavica od Mladića.

&nbsp;

Mladićev kukavičluk

Elvir Husilović, pripadnik Policijske uprave Ilidža, jo&scaron; jednom je na djelu pokazao svoju hrabrost kada je bez oklijevanja skočio u korito rijeke Željeznice i iz nje izvukao tridesetdvogodi&scaron;nju djevojku. Husilović je spasio jedan ljudski život, po svetim knjigama, kao da je spasio cijeli svijet, ali je sačuvao i osvjetlao obraz profesije, koja je devalvirana lo&scaron;im zakonskim propisima i boljkama iznutra.&nbsp;

Husilović je nesumnjivo heroj dana i primjer za sve policajce, koji bi u svakom trenutku trebali biti u službi građana. Znamo da su skromno obučeni, slabo plaćeni, ali, ako su već u službi građana, onda ni u jednom kriznom trenutku kod njih ne smije biti dileme &scaron;ta trebaju učiniti. Husilović je nije imao i zato je spasio jedan ljudski život.&nbsp;

Dok pi&scaron;emo o Husiloviću, heroju dana, treba se sjetiti četvorice tuzlanskih policajaca protiv kojih je otvorena istraga zato &scaron;to su mirno gledali dvostruki poku&scaron;aj ubistva i jo&scaron; pride, poslije takvog kukavičluka, nasilnicima pomogli da prikriju dokaze.&nbsp;

Takvi &ldquo;policajci&rdquo; građanima BiH nisu potrebni. Husilović i njemu slični, osim spa&scaron;avanja ljudskih života, spa&scaron;avaju obraz profesije od onih koji ne zaslužuju uniforme.

Ličnost dana  Elvir Husilović

Osvjetlao obraz profesije

U ovoj napaćenoj zemlji čak pola miliona stanovnika nema besplatan pristup zdravstvenoj za&scaron;titi zato &scaron;to pripadaju populaciji koja je zdravstveno neosigurana.&nbsp;

Među njima je najvi&scaron;e poljoprivrednika i nezaposlenih osoba, &scaron;to je i razumljivo, ali zdrav razum ne može prihvatiti činjenicu da skoro &scaron;estina sveukupnog stanovni&scaron;tva Bosne i Hercegovine mora plaćati preglede kod ljekara.&nbsp;

&#39;&#39;Jugonostalgičarstvo&#39;&#39; u na&scaron;im krajevima i dalje živi ponajvi&scaron;e iz razloga &scaron;to se u Titovo vrijeme svaki bolesnik morao pregledati, bez obzira na to je li zdravstveno osiguran. Ono &scaron;to smo trebali samo prepisati iz pro&scaron;log sistema, poput Slovenaca, mi nismo, stoga imamo paradoks da su ljekari položili Hipokratovu zakletvu, ali da će neosiguranog bolesnika pregledati samo ako plati račun za takve usluge.&nbsp;

Samo naivni mogu vjerovati da je i zdravstveno osiguranim osobama ne&scaron;to bolje u medicinskim ustanovama &scaron;irom BiH. Naravno, niko tamo ne ide iz dosade i po automatizmu se svaki čovjek osjeća lo&scaron;e od same spoznaje da dolazi na dvoboj kod ljekara.&nbsp;

No, koliko smo puta svi mi, zdravstveno osigurani, krajnje razočarani napustili medicinsku ustanovu? Nebrojeno puta! Od samog ulaska, pa sve do izlaska, mnogi od nas se zapitaju za&scaron;to godinama uplaćuju zdravstveno osiguranje, a kada im jednom u 30 godina zatreba ljekarska pomoć, oni se u medicinskim ustanovama tretiraju kao građani trećeg reda.&nbsp;

Reformski procesi iz famoznih evropskih agendi ponajprije bi trebali regulirati oblast zdravstvene za&scaron;tite, jer, htjeli mi to priznati ili ne, na&scaron;e građanstvo je na umoru od boljki iznutra i posjekotina izvana.&nbsp;

Građanima je potrebna adekvatna i pravovremena zdravstvena za&scaron;tita. Ako je ne mogu pronaći u ustanovama naslonjenim na fondove, neophodno im je ostaviti mogućnost izbora: javna ili privatna medicinska praksa koja će se finansirati iz fondova.&nbsp;

U takvoj konstelaciji snaga javni i privatni medicinski sektor borit će se za svoje &ldquo;mu&scaron;terije&rdquo;, koje će tek tada imati status pacijenta kao u modernim evropskim zemljama.

Mogućnost izbora

Na potpuno fer osnovi komesar EU za politiku susjedstva i pro&scaron;irenje Johanes Han (Johannes Hahn) isporučio je jučer na&scaron;oj državi ono &scaron;to je Unija obećala, a to je Upitnik Evropske komisije, kao posljednji korak za stjecanje kandidatskog statusa.

Jučera&scaron;nji dan, dakle, pokazao je da je EU dosljedna ispunjavanju svojih obećanja po principu &quot;uradite obaveze i napredovat ćete&quot;. Fer i korektno.

Sada je potez na bh. vlastima, da kredibilno te jednim glasom odgovore na Upitnik. Bez političkih podmetanja i nacionalističkih prepucavanja. Za rezultat bi, analogno tome, BiH od zemalja članica Evropske unije mogla dobiti kandidatski status.

Han je rođen 2. decembra 1957. godine. Od novembra 2014. obavlja dužnost evropskog komesara za pro&scaron;irenje.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana    Johanes Han

Fer i korektno

Pro&scaron;la su skoro dva i po mjeseca otkako su u Stocu prekinuti izbori, a Centralna izborna komisija (CIK) jo&scaron; nije donijela odluku o njihovom poni&scaron;tavanju niti raspisivanju novih. I dok mnogi strahuju da će zbog odugovlačenja s ovim odlukama Stolac postati grad slučaj, činjenica je da je pogre&scaron;na i lo&scaron;a politika već dvije decenije od tog prelijepog mjesta napravila sve ono &scaron;to ga čini &bdquo;slučajem&ldquo;.

Kako u oblasti obrazovanja, gdje je problem &bdquo;dvije &scaron;kole pod jednim krovom&ldquo; među najizraženijima u BiH, pa preko podijeljenog zdravstva, privrede i ekonomije u tom gradu. Uz činjenicu da u ovom gradu postoje kafići u koje i 20 godina nakon rata idu &bdquo;jedni&ldquo;, a u druge &bdquo;drugi&ldquo;, dovoljan su pokazatelj da politike uspijevaju ovaj grad godinama držati duboko podijeljen, a njegove građane u strahu jedne od drugih.

Iako je CIK institucija koja mora biti nezavisna od politike i čije članove građani BiH pojedinačno plaćaju vi&scaron;e od 4.000 KM kako bi nepristrasno i bezgre&scaron;no vodili računa o provedbi izbornih i iz njihove nadležnosti drugih predizbornih i postizbornih aktivnosti, primjer Stoca jo&scaron; jednom je ogolio bolnu istinu o političkom utjecaju na sve segmente dru&scaron;tva u BiH.

Pokazale su to skoro sve postizborne sjednice CIK-a o ovoj temi, na kojima su od ukupno sedam članova Komisije, po dva iz reda bo&scaron;njačkog, hrvatskog, srpskog te jednog iz reda ostalih redovno imali suprotstavljena mi&scaron;ljenja i svako svoju istinu.

Pri tome su oni iz reda bo&scaron;njačkog naroda uz ponekad podr&scaron;ku članice iz reda ostalih bili na jednoj, a članovi Komisije iz reda hrvatskog i srpskog naroda na drugoj strani, pa je jasno, &scaron;to je naročito vidljivo na ovom primjeru, da u ovom trenutku imamo najmanje &bdquo;dva CIK-a pod jednim krovom&ldquo;.

Zato je odluke CIK-a u ovakvoj konstelaciji odnosa i djelovanja te&scaron;ko nazvati stručnima, nego je ispravnije reći da su one etničke ili nacionalne.

Nažalost, tako će vjerovatno i biti sve dok dvije politike u Stocu, ona SDA i HDZ-a, ne povedu računa o interesima građana, a one lične malo potisnu na margine svojih megalomanskih želja.

&nbsp;

Raspolućeni CIK

Ohrabrujuće su riječi Hojta Brajana Jija (Hoyt Brian Yee), u ime službenog Va&scaron;ingtona, koji je u Sarajevu potvrdio očekivanja da će se podr&scaron;ka SAD Bosni i Hercegovini nastaviti. Bez obzira na već dugo izostajanje BiH s liste američkih prioriteta, ta posvećenost Bosni, čak i u svijetu surove realpolitike doživljava se i dalje i kao američki moralni angažman. Na to ne treba nikako zaboravljati.

Ali, osim &scaron;to imponira, to bi trebalo i motivirati, posebno vlasnike domaćeg političkog prostora u BiH, a ne da bh. političari putuju po svijetu i da, osim kredita, vraćaju prazne kofere, pravdajući da je izostanak stranih ulaganja karakterističan i za druge tranzicione zemlje. Kao &scaron;to je to onomad u Va&scaron;ingtonu izjavila entitetska premijerka Željka Cvijanović spominjući Slovačku i Če&scaron;ku. &nbsp;

No, značajno je to &scaron;to je Ji izjavio upravo za &ldquo;Avaz&rdquo;, da Rusija, kao i nijedna druga država, nema veto na odluke građana BiH kada je njihovo euroatlantsko opredjeljenje u pitanju. O tom putu ka NATO-u i EU trebaju odlučivati samo Bosanci.

Zbog svega kroz &scaron;ta je BiH pro&scaron;la, Amerikanci često reagiraju na bosanska tumaranja i neshvatljive trendove koji zemlju vode u samoizolaciju. Neprihvatljivo je da bh. političkim prvacima ostaju puna usta deklarativne &ldquo;opredijeljenosti&rdquo; ka Briselu, a da u isto vrijeme podanički mentalitet u kombinaciji s ličnim interesima pokazuje sklonosti da Bosnu pretvori u guberniju ili vilajet.

Neka zato kao buđenje posluže riječi koje su se čule u američkom Senatu prilikom jednoglasnog usvajanja rezolucije o podr&scaron;ci ulasku Crne Gore u NATO, kojom se ovoj zemlji daje poseban status.&nbsp;Iako je to mogla biti BiH, provodeći &ldquo;te&scaron;ke reforme&rdquo;&nbsp;Crna Gora je postala značajan faktor u sasvim otvorenoj &ldquo;ruskoj anti-NATO agendi&rdquo;, koja rovari po Balkanu.

Dok medijsko, akademsko i ono &ldquo;obično&rdquo; Sarajevo razmjenjuje ostra&scaron;ćene riječi sa službenim Zagrebom o &ldquo;neusagla&scaron;enim brojkama&rdquo; i sigurnosnim prijetnjama, valjalo bi razaznati američke poruke, iz pragmatičnih razloga ako ni&scaron;ta drugo. 
&nbsp;

&nbsp;

Probudi se, Bosno

&Scaron;ta vi&scaron;e reći, &scaron;ta napisati o Ivici Osimu. Sve je rečeno. Kada vlada Etiopije, recimo, odluči odlikovati nekog na&scaron;eg državljanina makar zato jer je naučio mnoge Etiopljane bacati pikado, svejedno mu se treba nakloniti.

Težak je, mukotrpan, posao roviti po bilo kakvoj arhivi kada nemate ba&scaron; mnogo vremena. U novijoj historiji Jovan Divjak nagrađen je Ordenom Francuske legije časti i sad &Scaron;vabo Ordenom izlazećeg sunca, zlatnih zraka sa značkom. Ako smo nekoga zaboravili, izvinjavamo se unaprijed.

I evo, neka smo svi mi naivni, Japanci nisu sigurno. Ako iko zna &scaron;ta valja, zna Japanac. I priznanje mu nije dodijelio ambasador ove države u BiH jer je njemu naumpalo, već vlada Japana, a potpisao japanski car glavom i bradom.

Osim je odlikovan za &quot;doprinos razvoju fudbala u Japanu i promociju međusobnog razumijevanja između Japana i Bosne i Hercegovine&quot;. Sve to za pet godina provedenih tamo, četiri kao trener JEF Uniteda, jednu kao selektor. I mogu Japanci pričati da su ga isključivo zbog toga odlikovali, ali nisu. Ivica Osim je jedan, jedini, jedinstven, ali bilo bi pomalo neprotokolarno da poja&scaron;njenje glasi &quot;uručujemo orden taj i taj jer je Ivan jedan, jedini, jedinstven...&quot;. A u prijevodu, ba&scaron; zbog toga su ga nagradili.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana    Ivica Osim

Jedan, jedini

Ima jedna sekvenca poznatog filma &#39;&#39;Go West&#39;&#39; Ahmeda Imamovića u kojoj Ljubo (legendarni Rade &Scaron;erbedžija), poslije svih na&scaron;ih muka i belaja, konstatira kako &quot;ovdje nema sreće&quot;. A potom nudi proročansko &quot;rje&scaron;enje&quot;:

- Dijete moje, ovdje se sve može kupiti parama osim sreće. Možda bi i bilo kad bi protjerali sve muslimane, i ovo malo Hrvata protjerati, a onda, brate, i nas Srbe, sve do jednog... A onda u ovu Bosnu naseliti neki normalan svijet, koji zna uživati u ovoj ljepoti.

S tupim osjećajem očaja ovu groznu istinu dočekujemo ovih dana uz vijest da je na&scaron;u zemlju u protekle tri godine napustilo skoro 90.000 ljudi, mahom mladih. Od 150.000 mladića i djevojaka koji su oti&scaron;li od kraja rata skoro 24 posto su visokoobrazovani. Bijeg je njihov jasan odgovor na kriminal, korupciju, nepotističke halke, primitivizam... Sjećamo se Ljube dok gledamo kako braća Arapi dolaze da &quot;uživaju u ovoj ljepoti&quot; (neka dolaze), a rođaci nam se spremaju na put bez povratka.

Dok se na&scaron;e vođe ko &quot;hijene bore oko komada vlasti&quot;, dok RS &quot;lomi&quot; državu, a država secesioniste iz RS, i Bo&scaron;njaci i Srbi s porodicama iz Zvornika zauvijek odlaze. Negdje u Francuskoj zajedno &quot;guremaju&quot; zavađene kom&scaron;ije, dojučera&scaron;nji ratni neprijatelji. Na mala vrata uvodi se &quot;Herceg-Bosna&quot;, a Sarajevo dokazuje da se &quot;s nama nije &scaron;aliti&quot;. U isto vrijeme iz Livna i Prozora odlaze i Hrvati, zajedno s onim bo&scaron;njačkim povratnicima koje su koliko jučer protjerivali.

&Scaron;ta će ti, bolan, entitet i država ako nema&scaron; ljudi? Kako razvijati ekonomiju, provesti Fadilovu &quot;reformsku agendu&quot;, odgovoriti na silna EU pitanja i ući u NATO ako nemamo kvalificirane radne snage?! Kako se liječiti ako nemamo ljekara koji radije peru babe u Njemačkoj nego da ljube ruke raznim partijskim radelja&scaron;ima? Ko će državu braniti ako ti je vojnik u &scaron;vicarskom kanalu?

Da bi se o opstanku države i odbrani (bilo kojeg) naroda moglo pričati, vlasti i velike vođe najprije moraju zaustaviti četverorede koji su sve dalje od državne granice. Ima li danas Alekse koji će zavapiti &quot;ostajte ovdje&quot;? Nema. I Aleksa je danas u Frankfurtu. Na bau&scaron;teli!

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ostajte ovdje!

Vijest da je načelnik općine Kakanj Nermin Mandra otkazao novogodi&scaron;nji program te planirani novac preusmjerio na liječenje Evelina Alajbegovića, sedmogodi&scaron;njeg dječaka koji se bori s tumorom na mozgu, obi&scaron;la je region.

Pisali su o Mandri da je savjestan političar, veliki čovjek, da je održao lekciju svima, pokazao da možda nije kasno... A on je u svojoj skromnoj izjavi potencirao da se svi uključe u prikupljanje pomoći, nagla&scaron;avajući da su kakanjski privrednici učinili vi&scaron;e od njega. Možda i jesu, ali građanima napaćene BiH prosto je milo oko srca kada vide da neko iz političkog korpusa napravi ne&scaron;to poput Nermina Mandre. I uspio je. Novac je sakupljen. Za 48 sati! &Scaron;to bi rekao sarajevski glumac, Mandrin imenjak Nermin Tulić:

- Treba ustati i spomenuti ime načelnika općine Kakanj Nermina Mandre. Respekt, ljudino!

Humanost nikada nije poznavala granice. Čak ni u BiH, koja je entitetski podijeljena. Ili nam politički lideri serviraju priču o dubokoj podijeljenosti. Vjerovatno je tako jer je veliki broj građana RS uplatio novac na račun za pomoć dječaku.

Novih godina će biti, a i proslava. Ostaje nada da će operacija uspjeti. Ostaje nada da će ih i sedmogodi&scaron;nji Evelin Alajbegović mnogo dočekati. Sa svojim roditeljima i drugarima.

Nermin Mandra je rođen 17. decembra 1969. godine. Ma&scaron;insku tehničku &scaron;kolu zavr&scaron;io je u Kaknju, a Ma&scaron;inski fakultet u Sarajevu. Oženjen je i otac dvoje djece.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Nermin Mandra

Respekt, ljudino!

Poraz, tačnije poniženje koje su Bo&scaron;njaci u Srebrenici doživjeli na posljednjim lokalnim izborima posljedica je nedostatka iskrenosti bo&scaron;njačke politike, tačnije vrha SDA spram budućnosti ovog smrću i tugom obilježenog grada.

Da je, osim ljudske, i politička supstanca Bo&scaron;njaka Srebrenice u nestanku, pokazala je to najnovija podjela unutar OO SDA Srebrenica, koja je rezultirala jučera&scaron;njim javnim raskolom među njenim odbornicima prilikom izbora Hamdije Fejzića za predsjednika Skup&scaron;tine.

Sve je jasno i obja&scaron;njivo: Fejzić nije imao podr&scaron;ku odbornika SDA koji žive u Srebrenici, ali je zato imao podr&scaron;ku vrha SDA iz Sarajeva, tačnije najužeg stranačkog tijela u kome kadrovsku politiku u ovom gradu, trenutno, usmjerava i kojom dirigira prvi čovjek SDA Srednje Podrinje i savjetnik Bakira Izetbegovića, a koji živi na relaciji Tuzla - Sarajevo i nema ama ba&scaron; nikakve veze sa Srebrenicom.

Nije Fejzić lo&scaron; rukovodilac, a ni čovjek, da ga njegove stranačke kolege ne bi trebale podržati prilikom glasanja, ali je lo&scaron;a politika stranke koja je učinila da cijeli svijet jučer vidi da i ona &scaron;aka bo&scaron;njačkih predstavnika u vlasti Srebrenice vi&scaron;e ne može zajedno.

Zasluga za to najvi&scaron;e pripada grupi političkih me&scaron;etara i smutljivaca koji su godinama u ime SDA, umjesto jedinstva, sloge i napretka Srebreničana, gradili svoje političke i akademske karijere, stjecali imetak i moć i, usto, sve na račun Srebrenice, udobno živjeli u svojim vilama i stanovima u Tuzli, Sarajevu, Ilija&scaron;u, Vogo&scaron;ći...

Raskol u SDA Srebrenica ide i na obraz prvom čovjeku SDA Bakiru Izetbegoviću. Ne iz razloga &scaron;to je on želio da se taj raskol dogodi, već zato &scaron;to je znao, a ni&scaron;ta nije činio da one koji su zarad vlastitih interesa raskol pravili, a leđa, istovremeno, skrivali pod njegovo stranačko džube, otjera dalje od Srebrenice, ako ih već nije mogao otjerati od sebe. Ako ne zna, takve su u selima iz kojih su potekli, uglavnom, s puta sklanjali brezovom metlom!

&nbsp;

Krivi ste!

Ratko Mladić je bio ključna osoba na putu u pakao i nestanak, kazao je ha&scaron;ki tužilac Alen Tiger (Alan Tieger) u zavr&scaron;nim riječima na suđenju ratnom zločincu, biv&scaron;em komandantu Glavnog &scaron;taba VRS-a.

Kao &scaron;to čuveni američki tužilac u Nirnber&scaron;kom procesu Robert H. Džekson (Jackson) nije pao na poku&scaron;aje Hitlerovog zamjenika Rudolfa Hesa (Hess) da dokaže &quot;potpunu amneziju&quot;, tako ni Tiger nije ostavio ni najmanje prostora podvali Mladićeve odbrane i njihovoj odvratnoj tvrdnji o krvoloku kao &quot;blagom, neefikasnom oficiru, koji je poku&scaron;avao za&scaron;tititi muslimane&quot;.

Tužilac Tiger je pred Međunarodnim sudom dokazao da Mladić ne samo da je bio monstrum, u &scaron;to nema sumnje, već i ključna osoba u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem stvaranja srpske države, &scaron;to ima iznimnu historijsku važnost i za najnovije, ozbiljne poku&scaron;aje da se stvori lažna, krivotvorena verzija pro&scaron;losti.

Tužilac Tiger je nada za žrtve, posebno žrtve genocida u Srebrenici. Oni nakon toliko razočarenja zaslužuju od međunarodne pravde da, kao u Nirnbergu, zabiju glogov kolac u srce fa&scaron;izma čiji je jasan izraz Ratko Mladić bio. Kao &scaron;to je Nirnber&scaron;ki proces bio važan da bi označio novu stranicu sretnije Evrope, tako i presuda Mladiću, kao i Karadžićeva (gdje je Tiger, također, zastupao optužnicu), mora biti tačka s koje će se gledati mirnija i, nadamo se, bolja budućnost BiH i Balkana. Uloga tužioca Tigera i Ha&scaron;kog tribunala je, ipak, najznačajnija u tome. &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA    Alen Tiger

Smrt fašizmu!

Besramni i uporni poku&scaron;aji pojedinaca u Parlamentu BiH da vrate isplatu naknada za rad u raznoraznim komsiijama, upravnim i nadzornim odborima, te drugim brojnim tijelima koja u državnim institucijama &bdquo;niču kao gljive poslije ki&scaron;e&ldquo;, ne mogu se drugačije okarakterizirati, no kao neodgovoran i bahat odnos prema novcu poreskih obveznika.

Tvrdnje pojedinaca u Parlamentu BIH da je 475 KM koliko se trenutno&nbsp; isplaćuje mjesečno članovima ovih radnih tijela nedovoljno i nestimulirajuće za prijave u članstvo u raznim odborima i komisijama samo su pokazatelj socijalne neosjetljivosti i odnarođenosti, apsurda li, narodnih poslanika koji bi se trebali pona&scaron;ati u skladu s očekivanjima onih koji su ih birali.

A, većina takvih živi na ivici siroma&scaron;tva i s primanjima kojima izdržavaju čitave porodice s iznosima ravnim ili puno manjim od onog koji članovi komisija dobivaju mjesečno, faktički za prisustvo jednoj sjednici.&nbsp; A, da ne spominjemo da im je naknada za rad u komisijama tek dodatak na basnosnoslovne plaće.

Dodu&scaron;e, poku&scaron;aji da se iznosi za naknade za rad tijelima državnih institucija koje su ograničene na prijedlog državnog poslanika SBB-a Damira Arnauta, vrate na ranije, a koji su iznosili i nekoliko hiljada maraka mjesečno za sada se odnose na nekoliko upravnih odbora i komisija. No, jasno je da je ovo poku&scaron;aj da se &bdquo;na mala vrata&ldquo; poni&scaron;ti ranija zakonska izmjena i nastavi s basnoslovnim isplatama po ovom osnovu.

Pri tome, neki od poslanika i delegata čak omalovažavaju podatak da je u prvih devet mjeseci ove godine,ot kako se primjenjuje Arnautov prijedlog, u&scaron;teđeno oko 700.000 KM, koje su da je ostalo po starom zavr&scaron;ile u džepovima onih koji ionako dobro zarađuju. Sada neki tvrde da je ovo neznatna u&scaron;teda i da nije milionska kako je najavljivano, iako će do kraja godine ovaj iznos zasigurno dostići i cifru veću od miliona.

No, to je ba&scaron; takvima očito i problem, jer njihovu nezasitost itekako poznatu građanima koji s prosječnim primanjima ovaj iznos ne mogu zaraditi ni za pet radnih vijekova , može samo opisati stara narodna poslovica &bdquo;malo mačku teleća glava.&ldquo; Upravo u ove četiri riječi stao je sav java&scaron;luk i glad za novcem onih kojima nikad dosta ili uvijek im je malo.

&nbsp;

Malo mačku teleća glava

Aleksandar Van der Belen (Alexander Van der Bellen) novi je predsjednik Austrije, a njegovim izborom evropa je odahnula. Razlog za olak&scaron;anje je &scaron;to je Belen svojom pobjedom spriječio dolazak na vlast predstavnika krajnje desnice Norberta Hofera.

Van der Belen, je profesor emeritus na Bečkom Univerzitetu a član je stranke Zelenih. Mnogi evropski zvaničnici iskazali su jučer odu&scaron;evljenje njegovim uspjehom te su rekli da je on pokazao kako se može boriti protiv populizma.

Rođen u Beču 18. januara 1944. Njegov otac bio je Aleksandar Konstantin, aristokrata koji je rođen u Rusiji, a koji je imao holandsko, estonsko i njemačko porijeklo, dok mu je majka Estonka. Belenovi roditelji napustili su Rusiju zbog staljinizma.

&nbsp;

&nbsp;

Lupa nad pravosuđem

Premijer na ispitu

Odgovor stručnjacima

Mladićev kukavičluk

Osvjetlao obraz profesije

Mogućnost izbora

Fer i korektno

Raspolućeni CIK

Probudi se, Bosno

Jedan, jedini

Ostajte ovdje!

Respekt, ljudino!

Krivi ste!

Smrt fašizmu!

Malo mačku teleća glava

Umirio Evropu

Kolumne

Lupa nad pravosuđem

Premijer na ispitu

Odgovor stručnjacima

Mladićev kukavičluk

Osvjetlao obraz profesije

Mogućnost izbora

Fer i korektno

Raspolućeni CIK

Probudi se, Bosno

Jedan, jedini

Ostajte ovdje!

Respekt, ljudino!

Krivi ste!

Smrt fašizmu!

Malo mačku teleća glava

Umirio Evropu