Njegova pjesma ne poznaje granice, a njegovi nastupi uvijek su jednako hvaljeni i, zaista, te&scaron;ko je naći nekoga ko će reći da je slu&scaron;ao Halida Be&scaron;lića i s njegovog koncerta oti&scaron;ao razočaran. Tako je bilo i proteklog vikenda. Podigao je jedan od najboljih bh. muzičkih reprezentativaca dvoranu &quot;Vatroslav Lisinski&quot; na noge dvije noći zaredom.

U kultnoj zagrebačkoj dvorani ne može pjevati svako, isticao je Be&scaron;lić uoči zakazanih nastupa, te se za njih posebno pripremao. Ne prepu&scaron;ta, kaže, ni&scaron;ta slučaju. I tako, pjevala je publika horski &quot;Miljacku&quot;, &quot;Romaniju&quot;, &quot;Prvi poljubac&quot;... Pjevala i uživala u sto posto bh. produktu pred kojim padaju sve krize, politike, razlike, generacije i koji će trajati, ma kakva čuda da se dese.

Legenda narodne muzike sjajnim koncertima u Zagrebu stavila je tačku na jo&scaron; jednu uspje&scaron;nu godinu, a utabanim stazama nastavit će i u 2017., u kojoj najavljuje nove hitove, odnosno nove poslastice za svoju masovnu publiku.&nbsp;&nbsp; &nbsp;

Halid Be&scaron;lić (63) omiljen je i zbog svoje jednostavnosti, ljudske dobrote, ali i zbog srdačnog odnosa prema publici, koja ga prati skoro četiri decenije.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Halid Bešlić

Legenda koja traje

Kuda ide ovaj svijet? Zasigurno je to pitanje koje je svako od nas postavio sebi u ponedjeljak navečer gledajući užasne slike atentata na ruskog ambasadora u Ankari Andreja Karlova, pucnjave u Cirihu, a potom i ponavljanja julskog scenarija iz francuske Nice na božićnom marketu u Berlinu, gdje je u luđačkom naletu kamiona ubijeno 12 osoba, a 54 su povrijeđene.

Svijet koji poznajemo jednostavno je umro. Umirao je jednako u Parizu, kao i u Alepu, u Briselu i u Basri, u Tripoliju i Berlinu, ali i u Istanbulu i Ankari. Novi svijet se rađa. Kakav će biti? Bojimo se, opasniji i tamniji. Takav svijet nosi posebnu zebnju nama u BiH.

Međunarodni poredak se raspao, svi poznati principi su pogaženi. Legitimiziranje argumenta sile donijelo je haos koji je porodio zlo. To zlo danas četverono&scaron;ke hoda planetom i valja nam se s njim nositi. Do kada? Niko ne zna.

Crno-bijela obja&scaron;njenja očito ne pomažu. U svijetu je samo ove godine izvedeno oko 10.000 terorističkih i pobunjeničkih napada, pa svi shvataju da svjedočimo ludilu u kojem vi&scaron;e nema sigurnog mjesta za život.

Ovo je zato posljednji trenutak da shvatimo da je na&scaron;a globalna sigurnost zajednička i da živimo u takvom svijetu u kojem ili ćemo svi uživati u miru ili ga niko neće imati!&nbsp;Jesu li svjetski moćnici dorasli da shvate tu neupitnu činjenicu - nisu! Geopolitičke igre u kojima se Zemlja tretira kao &quot;velika &scaron;ahovska ploča&quot;, očito tek trebaju dosegnuti svoj vrhunac. &nbsp;

Terorizam je zlo koje nastaje i hrani se upravo u takvim kuhinjama, ali odgovornost za prestanak bezumlja imaju svi. Evropa i svijet neće se spasiti ograđujući se žicama, masovnim represijama ili podilazeći mržnji pod skutima ekstremne desnice. To je kao da požar gasite kerozinom.

Neće pomoći ni pristajanje na želje terorista da živimo po njihovi receptima te da se odričemo na&scaron;eg, pristajući na svijet terora. Rje&scaron;enje može biti samo otklanjanje uzroka ekstremizma, njegovo sasijecanje u korijenu i &quot;isu&scaron;ivanje bare&quot;. Ovo može donijeti samo jedan bolji svijet i bolje vođe kavi se za sada ne naziru.

&nbsp;

Komentar dana

Kuda ide svijet?

Neopisiv je osjećaj spasiti jedan ljudski život, govorili su članovi Spasilačkog kluba &quot;Wolf&quot; nakon &scaron;to su, tri dana od nestanka, u koritu rijeke Tare prona&scaron;li iznemoglu staricu Milenku Topalović iz Čelebića. Nesretna žena, koja će kasnije ispričati da ju je u potrazi za ovcama uhvatio mrak, mislila je da preživljava svoje posljednje trenutke, jer tokom noći, a dvije je provela na otvorenom, temperatura se spu&scaron;tala i do 16 stepeni ispod nule.&nbsp;

Primijetili su je fočanski &quot;Vukovi&quot;, koji su joj pružili prvu pomoć i okrijepili je čajem, a onda je čamcem prebacili do najbližeg naseljenog mjesta i vozila Hitne pomoći. Umorni, iscrpljeni i promrzli vratili su se s jo&scaron; jednog zadatka, ispunjeni zadovoljstvom &scaron;to su jo&scaron; jedanput bili tu kada je slabima i nemoćnima najvi&scaron;e trebalo.&nbsp;

Najsretniji među njima bio je Nenad Ikonić, čovjek koji je osnovao klub i posljednje decenije svog života posvetio spa&scaron;avanju ljudi. Zbog akcija u kojima je učestvovao i života koje je spasio, ali i zasluga za razvoj sistema Civilne za&scaron;tite, Ikonić je dobitnik niza priznanja, između ostalih i Ordena viteza međunarodnog reda koji mu je dodijelilo Ministarstvo sigurnosti BiH.&nbsp;

Rođen je 14. jula 1972. godine. Oženjen je i otac dvoje djece.

Ličnost dana  Nenad Ikonić

Misija spasioca

Projekti zapo&scaron;ljavanja ili samozapo&scaron;ljavanja finansirani novcem iz budžeta sa svih nivoa vlasti u BiH za krajnje korisnike, nezaposlene građane, uglavnom se svode na obećanje ludom radovanje. Od početka 2015. pa do kraja septembra 2016. godine, prema podacima Agencije za rad i zapo&scaron;ljavanje, s evidencija biroa za zapo&scaron;ljavanje izbrisano je 213.000 osoba ili ne&scaron;to vi&scaron;e od 10.000 osoba mjesečno.

Za statističke podatke, barem one u sportu, davno su rekli kako su poput bikinija &ndash; puno otkrivaju, ali ne pokazuje sve. Stoga i statističke podatke Agencije za rad i zapo&scaron;ljavanje moramo uzeti s rezervom, poučeni iskustvom implementacije brojnih ranijih projekata zapo&scaron;ljavanja ili samozapo&scaron;ljavanja, koji su se sveli na izreku: Drži vodu dok majstori odu.

Brojni primjeri zapo&scaron;ljavanja takve vrste govore da poslije odrađenih nekoliko mjeseci, poslodavci novopečene radnike otpu&scaron;taju, odnosno vraćaju ih odakle su i do&scaron;li &ndash; na evidencije biroa za zapo&scaron;ljavanje.

Potom će, po istim pravilima igre, poslodavci čekati nove projekte zapo&scaron;ljavanja i samozapo&scaron;ljavanja, skidati nezaposlene osobe s biroa, dobivati poticaje i svježu radnu snagu... Začarani krug zavr&scaron;it će se tamo gdje je i počeo - na biroima za zapo&scaron;ljavanje.

Nemoguće je da takve mahinacije i manipulacije nisu primijetili oni koji raspisuju konkurse i koji dodjeljuju novčana sredstva?! Na identičan način potro&scaron;eni su milioni KM za razne poticaje namijenjene povratnicima. &Scaron;ta imamo danas? Puste krajeve!

Stoga ni statistički podatak o brisanju 213.000 osoba s evidencije biroa za zapo&scaron;ljavanje ne znači da su u ustanovama gdje se traži posao kraći redovi.

Gola je istina da su redovi kraći, ali ne zbog projekata zapo&scaron;ljavanja i samozapo&scaron;ljavanja, već zbog migracije radno sposobnog stanovni&scaron;tva BiH. Nažalost, takav trend neće osujetiti skoro niko, pa ni projekti koji služe za mahinacije, manipulacije i zamazivanje očiju zarad, barem statistički gledano, ispunjavanja predizbornih obećanja o zapo&scaron;ljavanju 10.000 osoba mjesečno.

&nbsp;

&nbsp;

Začarani krug

Ocjena Svjetske banke koja je stanje transportne infrastrukture u BiH ove godine rangirala lo&scaron;ije nego prije dvije godine, a i tada je na&scaron;a zemlja bila na nezavidnom nivou u odnosu na sve susjede, region i sve evropske zemlje, pokazala je, nažalost, da kod nas uvijek može gore.&nbsp;

Boljoj poziciji BiH od 97. mjesta na kojem se na&scaron;la od 160 ocjenjivanih država nisu doprinijeli ni pomaci koje je ove godine napravilo Ministarstvo prometa i komunikacija, s ministrom Ismirom Juskom na čelu.&nbsp;

To je zasigurno tako jer je državna transportna strategija, iako usvojena u ovoj godini, jo&scaron; mrtvo slovo na papiru, a vlasti ne pokazuju spremnost da na terenu realiziraju sve ono &scaron;to ovaj, ali i drugi brojni dokumenti govore o neophodnosti izgradnje putne infrastrukture.

Najočitiji dokaz tome je nedavno obaranje zakona o akcizama na naftu u Parlamentu BiH, koji uz nemu&scaron;te argumente i tobožnju zabrinutost za interese građana, o kojima se do sada nisu brinuli, odbijaju poslanici iz Republike Srpske.&nbsp;

No, činjenica je da pravi razlozi ovog odbijanja mogu biti samo poku&scaron;aji da se zaustavi ubrzani razvoj BiH, kao i ispunjenje uvjeta iz Reformske agende. Jer, povećanje akciza jedan je od uvjeta iz tog dokumenta, a zna se da bi sredstva od povećanja akciza bila usmjeravana direktno u gradnju Koridora Pet C, ali i regionalnih cesta.&nbsp;

I dok svaka normalna država izrazito vodi računa o gradnji nove i pobolj&scaron;anje postojeće transportne infrastrukture, jer je ona u neposrednoj vezi s kvalitetom življenja i konkurentnosti privrede i države u cjelini, samo u BiH postoje politike u vlasti koje takve planove koče i blokiraju.&nbsp;

Na taj način, na&scaron;i političari postaju pravi čarobnjaci, jer tako uspijevaju i u onome u čemu nisu brojni naučnici, a to je da dokažu uprkos Ajn&scaron;tajnovoj specijalnoj teoriji relativiteta kojom je putovanje u pro&scaron;lost nemoguće, da je to u BiH i s njima ipak itekako izgledna opcija.&nbsp;

&nbsp;

Putovanje u prošlost

S njim na klupi, sve je moguće. Josip Pandža upisao se u avgustu 2015. godine u historiju bosanskohercegovačke ko&scaron;arke, ali i cijelog na&scaron;eg sporta, senzacionalnim osvajanjem titule prvaka Evrope na kadetskom &scaron;ampionatu u Litvaniji.

Da uspjeh zlatnih kadeta nije bio slučajan, Pandža, ponovo kao selektor, i njegovi mladići, danas okosnica juniorske selekcije, dokazuju ovih dana u Turskoj.

Na Evropskom prvenstvu do 18 godina, koje se održava u Samsunu, na&scaron;i &quot;Zmajići&quot;, pod vodstvom Pandže, izborili su plasman u četvrtfinale te ih samo jo&scaron; jedna pobjeda dijeli od borbe za medalju te plasmana na Svjetsko prvenstvo u kategoriji U-19.

Jedan od najperspektivnijih evropskih trenera rođen je 14. maja 1987. u Vitezu, gdje je i počeo trenersku karijeru sa samo 21 godinom. Danas s velikim uspjehom vodi ekipu Kaknja, s kojom je pro&scaron;le sezone postao viceprvak BiH.

Ličnost dana Josip Pandža

Trener za uspjehe

&nbsp;

Suhe slavine ponovo su jučer ujutro dočekale građane Sarajeva. Potraga za lavorima i fla&scaron;ama postala je, izgleda, tradicionalni vikend-ritual stanovnika bh. prijestonice. Građani su ljuti i očajni.&nbsp;

Sreća pa jo&scaron; imaju struje i Facebook da o tome obavijeste svoje kom&scaron;ije, koji, također, nemaju vode. Ali, i to se uskoro da promijeniti!

&Scaron;alu nastranu, situacija u kojoj se nalazi Sarajevo odavno poprima sliku očajne. Osim sigurnosnih izazova, pasa lutalica, grozota s odvozom smeća i prljav&scaron;tinom, problem vodosnabdijevanja postaje krucijalan.&nbsp;

Redukcije u Sarajevu odavno su uobičajena stvar, pa i u vrijeme najvećih turističkih posjeta i Sarajevo Film Festivala. Ovog mjeseca priu&scaron;tili smo si i blam s otkazivanjem baletne predstave na ledu državnog baleta iz Sankt Peterburga, a sada su sve če&scaron;ći i nenajavljeni prekidi snabdijevanja.&nbsp;

Paradoksalno, &scaron;to smo bliži Evropskoj uniji, sve je teže ovdje zadovoljiti osnovne životne potrebe. To da vode ima, postala je vijest za naslovnice, a skeč kultnih ratnih nadrealista o tome da je &quot;do&scaron;la voda na Bistrik&quot; nikad nije bio aktuelniji. Ilustrativan je to odnos na&scaron;ih vladara, ne samo prema glavnom gradu nego i državi.

I mada će iz sarajevskog ViK-a ponuditi cijele elaborate da objasne gdje je problem, nikoga to vi&scaron;e ne zanima dok su suha usta. Ipak, očito da su dugogodi&scaron;nja neulaganja, korupcija i gomilanje zaposlenih preko &scaron;tele stigli na naplatu na&scaron;im dankom u vodi.

&nbsp;

Danak u vodi

Ambasador Velike Britanije u BiH Edvard Ferguson (Edward) na svom blogu uputio je poruku javnosti, a posebno političarima BiH, da se, prevedeno na bosanski, uhvate posla i, umjesto &bdquo;retorike podjele i revizionizma historije&ldquo;, kako je naveo, krenu rje&scaron;avati probleme kakvi trenutno priti&scaron;ću ovu zemlju.&nbsp;

Poruke ambasadora Fergusona, diplomatski učtive i sadržajne, dobronamjerna su upozorenja na direktne probleme s kojima se BiH godinama suočava. Istakao je da oni koji se žele fokusirati na rje&scaron;avanje stvarnih problema s kojima se suočavaju obični građani BiH &nbsp;kao &scaron;to su nezaposlenost, nejednakost i korupcija &bdquo;stalno bivaju uvučeni u besmislene rasprave i vje&scaron;tačke krize&ldquo;, &scaron;to je za ovog diplomatu, uz mnoge druge pojave kao &scaron;to su prekrajanje historije itd., prepreka istinskom napretku BiH.

Iako novogodi&scaron;nja poruka britanskog ambasadora, za obične građane BiH bila je samo potvrda njihovog viđenja bh. stvarnosti, odnosno realan odgovor na pitanja o uzrocima njihovog siroma&scaron;tva i beznađa koje ih prati punih 20 godina.

Ambasador Ferguson &nbsp;ozbiljan je diplomata kakav i priliči državi koju predstavlja, ali je i prijatelj &nbsp;BiH i njenim narodima. &nbsp;Prijatelji, i kada kritiziraju i upozoravaju, rade to iz dobrih namjera. Stoga i najnoviju poruku ambasadora treba shvatiti kao njegovu istinsku želju da BiH krene naprijed.&nbsp;

Ličnost dana - Edvard Ferguson

Prijateljske poruke

&nbsp;

Sve nadležne institucije u BiH moraju građanima, koji ih plaćaju, položiti račune o tome ko je omogućio da u na&scaron;oj zemlji bude registrirano i da do nedavne akcije &bdquo;Nekretnine&ldquo; nesmetano posluje oko 500 fiktivnih firmi.&nbsp;

Ovaj broj nelegalnih kompanija, za koje je utvrđeno da iza njih kao vlasnici stoje državljani Kuvajta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Sirije, Libije, Saudijske Arabije, Rusije i Ukrajine, vjerovatno je i veći.&nbsp;

Takvu mogućnost ostavlja činjenica da je od nekoliko hiljada registriranih kompanija u BiH, kontrolom tek njih 671 otkriveno čak 499 fiktivnih.&nbsp;

Za sada se zna da su u na&scaron;oj zemlji te lažne firme kupile vi&scaron;e od 600 stambenih i poslovnih objekata i u posjedu su skoro dvije hiljade zemlji&scaron;no-knjižnih izvadaka za određenu imovinu. Koliko ih je uistinu i čega su sve fiktivne firme sumnjivih vlasnika gospodari u na&scaron;oj zemlji, niko ne zna.&nbsp;

Nažalost, i u ovim slučajevima pokazalo se da se institucije uglavnom bave posljedicom nekog problema. Bavljenje uzrocima &scaron;teta koje nastaju uglavnom kriminalnim aktivnostima i korupcijom upravo u službama koje bi trebale voditi računa o provedbi zakona, a ne da ga same svjesno kr&scaron;e, u ovoj zemlji nikoga ne zanima.&nbsp;

Jer, dok nadležni izjavljuju kako kupovinu nekretnina u BiH omogućavaju i rupe u zakonu, većina prosječnih građana BiH koja je pro&scaron;la muke dok nije postala vlasnik neke nekretnine ili upisala vlasni&scaron;tvo nad nekom imovinom, vrlo dobro zna kakve je rigorozne kontrole morala proći. Ili, koliko papirologije i dokaza priložiti da bi postali vlasnici bilo čega u ovoj zemlji uprkos tome &scaron;to su im ovdje rođeni i oni i očevi im i djedovi...

Stoga, nema opravdanja za nečiji nerad, nemar, propuste ili čak i koruptivne aktivnosti u navodnim rupama u zakonu. Mora se istražiti ko je omogućio ne samo Arapima nego bilo kojem drugom strancu ili bh. pojedincu da od BiH pravi eldorado za one koji ovdje žele prati pare kroz ko zna kakve druge brojne nelegalne aktivnosti.&nbsp;

Eldorado za kriminal

Da međunarodna zajednica nije u potpunosti izgubila savjest, dokazuje i o&scaron;tar govor američke ambasadorice pri Ujedinjenim narodima Samante Pauer (Samantha Power), koja se nije libila osuditi stra&scaron;ne zločine koji su počinjeni i čine se u sirijskom Alepu.&nbsp;

Pauer je javno, na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, optužila zvaničnu Moskvu, kao i režim Ba&scaron;ara el-Asada, da čine ratni zločin nad civilima ovog sirijskog grada. Otvoreno je posljednje događaje nazvala &quot;definicijom savremenog zla&quot;.&nbsp;

Podsjetila je prisutne predstavnike međunarodne zajednice i na druge stravične zločine koji su počinjeni pod nosom svijeta. Pauer nije propustila priliku da ukaže na to da je međunarodna zajednica i u pro&scaron;losti dozvolila da se dogodi genocid u Srebrenici, kao i napad plinom na iračke Kurde 1988. godine.&nbsp;

&quot;Mrlja na savjesti međunarodne zajednice&quot;, vjerovatno je to najblaža definicija kojom je ambasadorica Pauer mogla opisati pona&scaron;anje svjetskih lidera dok u komforu svojih domova ili ureda po ko zna koji put gledaju stradanja civila.&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Samanta Pauer

Glas savjesti

Kada je prije 12 godina stala na čelo Suda BiH, od Meddžide Kreso očekivalo se da bude osoba s velikim moralnim autoritetom i kredibilitetom, koja će uspostaviti visoke standarde pravosudne prakse.

No, naročito tokom drugog &scaron;estogodi&scaron;njeg mandata sutkinje, koja je 1947. godine rođena u Bijeljini, politička poslu&scaron;nost prema pojedincima iz vrha SDA, nepotrebna čangrizavost i želja da se opstruira svaka ozbiljnija suverenost Suda BiH, počeli su da izbijaju u prvi plan njenog posla.

Etničko či&scaron;ćenje Suda od nepodobnih Srba i Hrvata pretvorilo se i u mobing pojedinih Bo&scaron;njaka koji se politički nisu uklapali u njene okvire.

Poku&scaron;aj da pod stare dan postane dio &scaron;ejh-struktura i ta vrsta hodanja i nekonstantnosti, učinili su od nje osobu koje se po&scaron;teni ljudi i profesionalci boje.

Dodatno, pitanja kako je u samo godinu-dvije porodica Kreso mogla postati vlasnikom dva superskupa stana u centru Sarajeva te neke morske nekretnine u susjednoj Hrvatskoj (uz postojeće kuće u Sarajevu) počela su izazivati sumnju odakle toliki novac.

Transkripti koji je ozbiljno kompromitiraju u neprofesionalnom dijalogu s kolegama iz regiona, tek su sitnica pri onima zbog kojih će disciplinski i krivično odgovarati: kao predsjednica Suda BiH, koja treba biti primjer legalnosti, ona je uhvaćena u zloupotrebi službenog položaja na način nepo&scaron;tovanja javnog konkursa i zapo&scaron;ljavanja preko protekcije u instituciji na čijem je čelu.

Zato se slobodno može reći da se iza tobožnje velike brige o bo&scaron;nja&scaron;tvu i BiH, skrivao sitni interes, vlastiti biznis i želja da se funkcija drži do posljednjeg trenutka radnog vijeka.

Ličnost dana   Meddžida Kreso

Sramotni odlazak

Slike promrzlih vojnih penzionera koji su jučer pred Federalnu vladu do&scaron;li iz cijele BiH, bez obzira na data obećanja i brz načelan dogovor o povećanju isplatnog koeficijenta, jesu signal opasnosti za domaće vlasti koji ih treba natjerati da se ozbiljno zapitaju kako će izaći iz zime i imaju li razloga da se raduju proljeću.&nbsp;

Obespravljeni radnici vi&scaron;e propalih preduzeća s područja Tuzlanskog kantona u utorak su bili pred Parlamentom FBiH. S obećanjem su se iz Sarajeva vratili i mnogo puta izvarani radnici &quot;Krivaje&quot;.&nbsp;

&Scaron;trajkom prijete policajci MUP-a u &Scaron;irokom Brijegu, a u Mostaru policiji, tvrde sindikalisti, ne daju na ulice! Ako ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi, na masovne proteste će i demobilisani borci, članovi njihovih porodica, nosioci najvi&scaron;ih priznanja... Ogorčeni poslodavci poručuju da neće trpjeti daljnje ogromne namete privredi. Ni&scaron;ta bolje nije ni u RS. Na proteste će zbog umanjenja plaća policajci, i to već naredne sedmice, a isto su najavili i iz Sindikata javnog sektora tog bh. entiteta.

Svi oni stvaraju sve ozbiljni pritisak na jedan odavno istruhli i korupcijom i lopovlucima izgriženi sistem.

Vlasti, sve sa silnim porodični shemama i klanovima, zapletene su u međusobne sukobe, igranke, pravosudna podmetanja koalicionim partnerima i političkim konkurentima, odaju utisak ljudi pred kapitulacijom. Odbijajući istini pogledati u oči, pokazuju odsustvo bilo kakve vizije kako pokrenuti posrnulu privredu, ispuniti obećanja gladnim radnicima i, konačno, spasiti državu.&nbsp;

Dok su na&scaron;e vođe zaokupljene pitanjem imaju li većinu od kantona do države te &scaron;ta će dati stranačkim nezadovoljnicima, hiljade Bosanaca i Hercegovaca ispisuju se iz državljanstva, 90.000 na&scaron;ih zemljaka već je kupilo kartu bez povratka, a i onima koji nisu ne možete ponuditi nijedan valjan argument za&scaron;to bi im bilo bolje da ostanu.&nbsp;

Ovoj zemlji naprosto trebaju hrabri i jaki lideri, a ne korice bez mača i ljudi pro&scaron;losti koji o budućnosti i ne misle, jer su je sebi već osigurali. Istinu im pred oči može donijeti samo gladni narod koji im je već pred vratima!&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Narod pred vratima

Da ni&scaron;ta u BiH ne može proći bez zloupotrebe nacionalnih interesa naroda koji u njoj žive, posvjedočio je ovih dana izbor čelnika tako značajne pravosudne institucije kao &scaron;to je &nbsp;Sud BiH.

Nakon svega &scaron;to se ovih dana u javnosti moglo čuti i vidjeti, s pravom se postavlja pitanje &scaron;ta bi, naprimjer, za Bo&scaron;njake u BiH, posebno one iz RS, značilo da su se njihova vodeća politička partija i njeni lideri u proteklom vremenu tako glasno zalagali za prava koja im po Ustavu i zakonima pripadaju, a kojima se ni &scaron;tapom, godinama, ne mogu primaknuti, kao &scaron;to su se posljednjih dana zalagali za izbor Bo&scaron;njaka (i to probranog!) na poziciju predsjednika, tačnije predsjednice Suda BiH?&nbsp;

Najprije, &scaron;ta to znači biti Bo&scaron;njak, Hrvat ili Srbin na čelu tako značajne pravosudne institucije? Znači li to da Bo&scaron;njaci, Srbi ili Hrvati, kriminalci, ne trebaju biti suđeni i presuđeni zato &scaron;to su, naprimjer, krali državu, zloupotrebom položaja oteli milione vrijedna njena dobra ili da će zakon prema takvima biti primjenjivan shodno tome kojem narodu pripada predsjednik Suda?

Tačno je da u zemlji nakaradnog uređenja, kakva je BiH, određene funkcije zahtijevaju nacionalni legitimitet osobe koja je obavlja, ali kada je pravosuđe u pitanju, osnovni i jedini legitimitet je profesionalna stručnost i spremnost na po&scaron;tivanje zakona kao jedinog autoriteta.&nbsp;

Priča o ugroženosti naroda zato &scaron;to na čelo pravosudne institucije nije izabran politički &nbsp;certificirani Bo&scaron;njak, Srbin ili Hrvat nije tačna. Narodi jesu ugroženi, ali zato &scaron;to su siroma&scaron;ni, &scaron;to da bi preživjeli moraju bježati iz vlastite države, zato &scaron;to njihovi predstavnici, pa i neki u pravosuđu (zar to ne gledamo svaki dan!) kradu, uzimaju mito, lažu, varaju...

Ko god da je na čelu Suda BiH, mora profesionalno raditi svoj posao i definitivno činiti sve da iz svojih redova istjera politiku, a uvede zakon. Bez toga nema prosperiteta ni za Srbe, ni za Hrvate, a za Bo&scaron;njake pogotovo.&nbsp;

&nbsp;

Autoritet zakona

U &scaron;irokom izboru kandidata za ličnost godine &quot;Nezavisnih novina&quot; u BiH, ta prestižna nagrada, s debelim razlogom, pripala je Džonatanu Muru (Jonathan Moore), &scaron;efu Misije OSCE-a u BiH.

To &scaron;to je stao na stranu običnih građana, ključni je povod da upravo on bude izabran za ličnost godine. Ovo priznanje ambasador je dobio, između ostalog, zato &scaron;to je stao na stranu učenika u Jajcu, Kotor-Varo&scaron;i, Konjević-Polju, koji su digli glas protiv podjele djece na osnovu njihove nacionalne pripadnosti. Mur je jasno i glasno u svojim izjavama rekao da sva djeca u BiH trebaju biti zajedno i sarađivati, a ne da se dijele.

Ovaj diplomata u vi&scaron;e je navrata javno upozoravao i na manjkavosti u bh. pravosuđu, a prstom je upirao i u one koji su zagovarali podjele BiH. Godinama je tražio i da se ubrza procesuiranje ratnih zločina, da bi pravda za sve žrtve u BiH bila zadovoljena.

Način na koji je doprinio na&scaron;oj zemlji Mura čini čovjekom koji je zaslužio da bude u centru pažnje svih Bosanaca i Hercegovaca. Isto tako, ovo bi trebalo biti i lekcija političarima u BiH da će građani kazniti neradnike.

Ambasador Mur stupio je na dužnost &scaron;efa Misije OSCE-a u BiH 3. septembra 2014. godine.&nbsp;

Ličnost dana  Džonatan Mur

Zasluženo priznanje

Uznemirujuće vijesti prestižu jedna drugu. Svijet u &scaron;oku nijemo prati izvje&scaron;taje o nasumičnim i sve masovnijim egzekucijama. Glasovi osude i pozivi na akciju odbijaju se o zid moćnih, a nevoljnih da i&scaron;ta učine.&nbsp;

Kao i prije 21 godinu u slučaju Srebrenice, drama stanovnika sirijskog grada Alepa ulazi u krvavu zavr&scaron;nicu. Sve če&scaron;će vidimo slike ubijenih mu&scaron;karaca i dječaka kako leže na ulicama ovog grada. Nakon njih dolaze fotografije drugih mu&scaron;karaca i dječaka, iscrpljenih od umora i gladi, poredanih pokraj zida, a ispred njih stoje naoružani vojnici...

Međunarodne i lokalne humanitarne agencije javljaju o 82 mrtva civila na jednom mjestu. Među njima je 11 djece i 13 žena...

Za zločine se optužuju vojska sirijskog diktatora Ba&scaron;ara el-Asada i njegovi ruski pomagači.&nbsp;

Poruka &bdquo;nikad vi&scaron;e&ldquo; opet i po ko zna koji put pretvara se u besmislicu.&nbsp;

Kao i prije 21 godinu, svijet ne radi ni&scaron;ta, dopu&scaron;ta zlu da prevlada. Međunarodni politički zvaničnici odmjeravaju snage nad rastućim brojem nevino ubijenih. Njihova logika je jednostavna &ndash; &scaron;to je vi&scaron;e nevinih mrtvih, jači su argumenti na njihovoj strani.

Prije 21 godinu slu&scaron;ali smo s bolnim grčem na licu posljednji izvje&scaron;taj Nine Ćatića iz Srebrenice. Danas iste poruke čitamo putem dru&scaron;tvenih mreža. Očajni ljudi porukama koje emitiraju u zavr&scaron;nici silom prekinutog života nastoje nas natjerati da ih upamtimo i ipak se počnemo boriti da se &bdquo;nikad vi&scaron;e&ldquo; odista nikad vi&scaron;e i ne desi i da njihova žrtva nije uzaludna.&nbsp;

Srebrenica je najgori zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Alep se ponavlja dvije decenije kasnije. Zlo dobiva na snazi.

Ponavljanje Srebrenice

Možda nije genijalac, ali ga njegova volja, mentalna i fizička kondicija, neizmjerni takmičarski duh, uz sav talent, čine jednim od najboljih fudbalera svijeta svih vremena. Kristijano Ronaldo (Cristiano) po četvrti put u svojoj karijeri osvojio je Zlatnu loptu, prestižno priznanje francuskog &quot;France Footballa&quot; koje se svake godine dodjeljuje za individualne rezultate.

Zanimljivo, prvu Zlatnu loptu nekada siroma&scaron;ni Portugalac oca alkoholičara zavrijedio je jo&scaron; 2008.&nbsp;

Te&scaron;ko je naći primjer igrača koji toliko dugo igra na takvom nivou, da svake godine bude u konkurenciji za najboljeg na svijetu. Naravno, ne računajući Lionela Mesija (Messi), drugog vlasnika ove nogometne ere, uz kojeg je Ronaldo jedini osvajač zlatnih lopti u posljednjih devet godina.&nbsp;

Ova na izmaku posebno je bila uspje&scaron;na za čovjeka koji bi se najradije do smrti takmičio i pravio po hiljadu trbu&scaron;njaka dnevno, da može. Osvojio je sve, od Lige prvaka do Evropskog prvenstva.&nbsp;

Ronaldo je rođen u Fun&scaron;alu na otoku Madeiri 5. februara 1985. Mada priča da zna koliko je zaradio u životu i koliko je golova zabio, to je samo dragi Bog u stanju znati.

Legenda koja traje

Kuda ide svijet?

Misija spasioca

Začarani krug

Putovanje u prošlost

Trener za uspjehe

Danak u vodi

Prijateljske poruke

Eldorado za kriminal

Glas savjesti

Sramotni odlazak

Narod pred vratima

Autoritet zakona

Zasluženo priznanje

Ponavljanje Srebrenice

Takmičar do smrti

Kolumne

Legenda koja traje

Kuda ide svijet?

Misija spasioca

Začarani krug

Putovanje u prošlost

Trener za uspjehe

Danak u vodi

Prijateljske poruke

Eldorado za kriminal

Glas savjesti

Sramotni odlazak

Narod pred vratima

Autoritet zakona

Zasluženo priznanje

Ponavljanje Srebrenice

Takmičar do smrti