Ocjena Svjetske banke koja je stanje transportne infrastrukture u BiH ove godine rangirala lošije nego prije dvije godine, a i tada je naša zemlja bila na nezavidnom nivou u odnosu na sve susjede, region i sve evropske zemlje, pokazala je, nažalost, da kod nas uvijek može gore. 

Boljoj poziciji BiH od 97. mjesta na kojem se našla od 160 ocjenjivanih država nisu doprinijeli ni pomaci koje je ove godine napravilo Ministarstvo prometa i komunikacija, s ministrom Ismirom Juskom na čelu. 

To je zasigurno tako jer je državna transportna strategija, iako usvojena u ovoj godini, još mrtvo slovo na papiru, a vlasti ne pokazuju spremnost da na terenu realiziraju sve ono što ovaj, ali i drugi brojni dokumenti govore o neophodnosti izgradnje putne infrastrukture.

Najočitiji dokaz tome je nedavno obaranje zakona o akcizama na naftu u Parlamentu BiH, koji uz nemušte argumente i tobožnju zabrinutost za interese građana, o kojima se do sada nisu brinuli, odbijaju poslanici iz Republike Srpske. 

No, činjenica je da pravi razlozi ovog odbijanja mogu biti samo pokušaji da se zaustavi ubrzani razvoj BiH, kao i ispunjenje uvjeta iz Reformske agende. Jer, povećanje akciza jedan je od uvjeta iz tog dokumenta, a zna se da bi sredstva od povećanja akciza bila usmjeravana direktno u gradnju Koridora Pet C, ali i regionalnih cesta. 

I dok svaka normalna država izrazito vodi računa o gradnji nove i poboljšanje postojeće transportne infrastrukture, jer je ona u neposrednoj vezi s kvalitetom življenja i konkurentnosti privrede i države u cjelini, samo u BiH postoje politike u vlasti koje takve planove koče i blokiraju. 

Na taj način, naši političari postaju pravi čarobnjaci, jer tako uspijevaju i u onome u čemu nisu brojni naučnici, a to je da dokažu uprkos Ajnštajnovoj specijalnoj teoriji relativiteta kojom je putovanje u prošlost nemoguće, da je to u BiH i s njima ipak itekako izgledna opcija.