Da ljudi velikog srca jo&scaron; žive oko nas, govori dobro djelo koje je u ove blagdanske dane učinio don Anto Ledić, dugogodi&scaron;nji upravnik Katoličkog &scaron;kolskog centra &quot;Sv. Pavao&quot; u Zenici. Humanost je pokazao tako &scaron;to je pokrenuo akciju prikupljanja novca za liječenje - transplantaciju bubrega rođaka Josipa Ledića Ledana s Kupresa, ali i mlade Nirmele Kurtović iz Zenice.

Ovaj svećenik, sportista, muzičar, ljudina... na aukciju je stavio sve svoje trofeje - 15 pokala, 33 medalje, 10 plaketa te Grb pape Ivana Pavla II, koji mu je lično poglavar Rimokatoličke crkve darovao, kao i odljev s grbom Marije Tereze. Novac koji zaradi od prodaje uplatit će na račun ovih mladih ljudi. Njemu zlato s medalja koje je osvojio ne sja dok stoji okačeno na zidu, nego kroz sreću i osmijeh drugih ljudi... Čovjek, nema &scaron;ta!

Na njega se trebaju ugledati na&scaron;i lideri, koji se rasipaju novcem građana. Jer, da nije tako, bilo bi dovoljno novca za liječenje ovo dvoje mladih ljudi.

Don Anto Ledić rođen je na Kupresu, gdje je zavr&scaron;io i osnovnu &scaron;kolu. Zaredio se 1993. godine, služio je kao kapelan u Novom Gradu Sarajevo.

&nbsp;

Ličnost dana    Don Anto Ledić

Čovjek velikog srca

Ima li veće blagodati od majčinstva? Veće ljubavi od majčine? U prsima majku steže kad u čedo svoje gleda. Nema, dakle. Bezuvjetna, čista i duboka emocija.&nbsp;

Čedomorstvo. Riječ od koje zanijemimo. Zaplačemo. Bili roditelji ili ne. Pitanja su: Za&scaron;to? Kako je mogla? Pa opet za&scaron;to. Većina, zgrožena mi&scaron;lju o malenom, nemoćnom biću nad kojim je počinjen zločin, sije salve psovki, uvreda i osuda na račun &ldquo;demonske majke&rdquo;.&nbsp;

No, pored nesumnjivog očaja i tuge koje sasvim prirodno osjećamo, je li se iko od nas ikad zapitao &scaron;ta ja kao dru&scaron;tveno odgovorni pojedinac mogu učiniti da smanjim mogućnost da se ovaj zločin desi.&nbsp;

Malo ko. Jer, najlak&scaron;e je osuđivati. Upirati prstom. U&scaron;u&scaron;kani u toplinu svog doma i porodice. Po tome smo nadaleko čuveni. &nbsp;

Prije svega, slučajevi čedomorstva u BiH pojavljuju se prečesto da bismo ih zanemarivali. (Broj koji je dostupan javnosti nije realan, jer se za većinu slučajeva nikad ne sazna.) Pokazatelj je to mnogočega. Ne samo užasa u konkretnim slučajevima.&nbsp;

Stručnjaci na prvo mjesto uzroka ubistva novorođenčadi stavljaju te&scaron;ki psihički poremećaj majke, uzrokovan postporođajnom depresijom.&nbsp;

Na drugom mjestu su uzroci socijalne prirode. E, tu smo mi. Svako od nas. I porodica. I prijatelji. I država.&nbsp;

Čedomorstva se de&scaron;avaju uglavnom u ruralnim sredinama. Ima ih i u gradovima, ali dominiraju ruralne sredine.&nbsp;

Većinom su to djeca začeta u vanbračnim zajednicama, u siroma&scaron;nim porodicama, u porodicama koja imaju vi&scaron;e djece, u edukativno zapu&scaron;tenim sredinama.&nbsp;

Većinom su to majke istraumirane i samom pomisli na reakciju okoline koja je počesto spremna na linč ako se nečiji životni izbor kosi s njihovim &ldquo;moralnim svjetonazorima&rdquo;. Moralisti smo uvijek bili... Al&rsquo; daleko od svoje kuće.&nbsp;

Napredno dru&scaron;tvo, &scaron;to znamo da nismo, jo&scaron; u osnovnim &scaron;kolama educira djecu seksualnom obrazovanju. To je, nažalost, kod nas jo&scaron; tabu tema. Sve dok se seksualno obrazovanje smatra poticanjem na upu&scaron;tanje u seksualne odnose, a ne na podizanje svijesti i brige o svom zdravlju, sve dok se djeca rođena u vanbračnoj zajednici nazivaju pogrdnim imenima, a majke jo&scaron; pogrdnijim, nažalost bit će tragedija. Da, krivi smo i mi!&nbsp;

Okrenimo se oko sebe. Ne zatvarajmo oči. Ne osuđujmo! Pomozimo. Možda spasimo život...&nbsp;

Komentar dana

Ne zatvarajmo oči

Kjetil Jansrud izbirikao se za superveleslalome. Norve&scaron;ki skija&scaron; jučer je bio najbrži i u utrci u italijanskoj Santa Katerini.&nbsp;

Bilo je to treće takmičenje superveleslaloma&scaron;a u ovoj sezoni Svjetskog kupa i treća pobjeda Jansruda, pa nije te&scaron;ko pretpostaviti ko je glavni pretendent da se na kraju sezone domogne Malog kristalnog globusa u ovoj disciplini.

On je prvo mjesto zauzeo ispred Austrijanca Hanesa Rajhelta (Hannes Reichelt), kojem je pobjegao za 60 stotih dijelova sekunde. Treći je bio italijanski skija&scaron; Dominik Paris, vodeći nakon prve utrke.

Kada se Italijan spustio niz stazu, mnogi su vjerovali da će ga te&scaron;ko neko ugroziti. Bila je to žestoka i agresivna vožnja. A onda je startovao Jansrud te se smireno i dovoljno brzo odvezao do ukupno četvrte ovosezonske pobjede, devete u karijeri.

Jansrud je rođen 25. avgusta 1985. godine u Stavangeru. Debitantski nastup imao je sa 17 godina, 19. januara 2003. Trenutno je drugoplasirani u ukupnom poretku Svjetskog kupa, iza Marcela Hir&scaron;era (Hirscher).

Ličnost dana  Kjetil Jansrud

Majstor na skijama

Na sutra&scaron;njoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH bit će objavljen podatak Vijeća ministara da je u prvih devet mjeseci ove godine u FBiH zaposleno 71.958 osoba. Ova nevjerovatna brojka dio je odgovora na pitanje poslanika SDP-a Sa&scaron;e Magazinovića o tome koliko je osoba izbrisanih s evidencija službi za zapo&scaron;ljavanje uistinu i na&scaron;lo posao.&nbsp;

Gdje je Vijeće ministara &bdquo;zaposlilo&ldquo; ovoliki broj ljudi, iz odgovora nije vidljivo, ali ovaj je podatak dokaz kako i koliko se u BiH manipulira, ne samo brojem zaposlenih nego bukvalno ljudskim životima. Nedavno je, naime, Fadil Novalić, premijer FBiH, izjavio da je federalna vlast koju on predvodi zaposlila oko 27.000 ljudi.&nbsp;

Potom je jučer iz Porezne uprave FBiH stigla informacija da je ove godine zaposleno 23.527 osoba. Kada bismo i dalje tragali za izjavama i brojkama, vjerovatno bismo do&scaron;li do jo&scaron; nekog podatka koji bi se, opet, razlikovao od prethodno pobrojanih. Ovako posvađane brojke i izjave na&scaron;ih vlastodržaca kako živimo bolje samo to ne vidimo, jedino nas mogu uvjeriti u istinitost one da je statistika tačan skup netačnih podataka.

No, jedno je jasno. Zbog nedostatka primjene savremenih i u demokratskom svijetu uobičajenih metoda izračuna i registra zaposlenih i nezaposlenih u BiH, u ovom trenutku niko ne zna tačno reći koliko je ljudi uistinu zaposleno, odnosno nezaposleno.&nbsp;

Upravo taj fakt ostavlja prostor vlastima da trži&scaron;te rada koriste kao poligon za obmanjivanje građana. Jer, da nije tako, onda bi vlasti, umjesto o u većini slučajeva fiktivnom ili privremenom zapo&scaron;ljavanju, govorili o masovnom egzodusu bh. građana koji trbuhom za kruhom odlaze preko granice i napu&scaron;taju ovu zemlju.&nbsp;

A takvih je samo u posljednje vrijeme vi&scaron;e od 80.000. No, s ovim problemom vlasti se očigledno ne žele suočiti i lak&scaron;e im je hvaliti se cifrom od 27.000 zaposlenih, &scaron;to i da je tačno, predstavlja samo kap u moru onih kojima je posao potreban. O tome gdje i u kakvim uvjetima radi većina i onih koji imaju posao u BiH, sve već odavno znamo. Znaju i vlasti, ali ne ide im u prilog da o tome govore.&nbsp;

Varanje brojkama

Ako Bosanci i Hercegovci žele graditi bolju državu, biti bolji ljudi, kom&scaron;ije... neka čuju samo jednu od poruka koje je ovih dana, povodom Božića, uputio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Jer, u svojim porukama nije se obratio samo vjernicima kr&scaron;ćanima nego svim građanima u BiH, a njegov poziv glasio je:&nbsp;

- Otvorimo srca, oprostimo jedni drugima, izgradimo mir i pomirenje.

Kada bi se svako od nas držao kardinalovih riječi i poziva na mir i dijalog, nestali bi tamni oblaci koji su godinama nadvijeni nad ovom zemljom. Posebno ako bi ih čuli i prihvatili lideri u na&scaron;oj zemlji, koji vuku svaki na svoju stranu. Mnogo toga bilo bi drugačije, mladi ne bi odlazili iz BiH trbuhom za kruhom, a djeca ne bi i&scaron;la u &quot;dvije &scaron;kole pod jednim krovom&quot;.

A jedino ovako, slu&scaron;ajući i prihvatajući mudre savjete, možemo graditi bolju Bosnu i Hercegovinu, koju i kardinal Puljić zagovara kroz svoja obraćanja na misama.&nbsp;

Kardinal Puljić rođen je 8. septembra 1945. u mjestu Priječani kod Banje Luke. Za svećenika je zaređen 29. juna 1970., a papa Ivan Pavao II imenovao ga je 1990. za vrhbosanskog nadbiskupa. Za svoj rad na jednakopravnosti naroda dobio je nekoliko priznanja i počasnih doktorata humanističkih univerziteta.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana - Vinko Puljić

Poziv na suživot

Profesor emeritus Sarajevskog univerziteta Mirsad Abazović u intervjuu za &quot;Avaz&quot; lucidno je zaključio da je estradizacija hap&scaron;enja karikiranje pravne države.&nbsp;

Jedan od eklatantnijih primjera takvog ismijavanja pravosudnog sistema, paradoksalno, omogućen je zakonom?! Izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije, naime, omogućava se da se godina robije može platiti 36.500 KM, jer se dan zatvora zamjenjuje s uplaćenih 100 KM. S &quot;jojom&quot; na slobodu! &Scaron;tavi&scaron;e, praksa pokazuje da se dan zatvora donedavno plaćao i po 14, odnosno 16 KM.&nbsp;

Jeste da je riječ o poku&scaron;aju da se smanji broj osuđenika koji čekaju na izdržavanje kazne, jeste da se ta mogućnost odnosi samo na one koji su osuđeni do godinu zatvora, ali poruka koju nosi ova mogućnost ima užasan prizvuk.&nbsp;

Jer, pozivajući se na ovaj zakon, na slobodu mogu i osuđeni finansijeri ISIL-a poput Osmana Mujića, pa čak i osuđeni ratni zločinci. Da čak ni počinioci ratnih zločina koje su osudili bh. sudovi ne moraju nužno odslužiti zatvorsku kaznu iza re&scaron;etaka, svjedoči činjenica da ih je najmanje petero do sada otkupilo svoju slobodu! Moguće je da će tu opciju danas-sutra iskoristiti i Milenko Čičić, tajkun blizak Miloradu Dodiku, koji je pro&scaron;le sedmice sporazumno osuđen na godinu za utaju 300.000 KM poreza.&nbsp;

Nije isključeno da će, sklapajući razne sporazume, koji često olak&scaron;avaju posao i sudijama i tužiocima, na slobodu uskoro dileri, pedofili, siledžije, krivci za sve če&scaron;će te&scaron;ke saobraćajne nesreće... &Scaron;ta je, recimo, četrdesetak hiljada maraka za dilera koji ima &quot;razrađen posao&quot;, milione mimo papira i koji je u međuvremenu uspio srediti da ga kazne samo godinom robije?&nbsp;

Sve to pravosudne postupke, često poslije spektakularnih akcija hap&scaron;enja, pretvara u farsu koja jedino ima smisla kada tužilački karijeristi ispunjavaju svoje norme i statistike.&nbsp;

Tako ćemo, na kraju, vrlo brzo doći do trenutka kada će u zatvoru ležati samo kokuzi osuđeni za, primjerice, &scaron;umsku krađu, ili oni koje &quot;tajna ruka&quot; stranački navođenog pravosuđa bude pritvarala i za pogre&scaron;no prijeđenu ulicu, uni&scaron;tavajući tako mnoge živote i karijere. Svi ti primjeri pokazuju koliko je toga truhlog u na&scaron;em pravosuđu i da su njegove korjenite reforme jedino rje&scaron;enje kako forma napokon ne bi izgubila su&scaron;tinu postojanja i zakona i pravosuđa.

Sloboda za stotku

Bakir Sadović, biv&scaron;i član kabineta Alije i Bakira Izetbegovića, ovih je dana imenovan na mjesto ambasadora BiH u Turskoj. 
On je, kao rođak Bakira Izetbegovića, neposredno pred rat bio konektiran na Aliju Delimustafića, potom Munira Munju Alibabića, a onda je do&scaron;ao za sekretara kabineta.

U kontinuitetu &ldquo;pet familija&rdquo;, odnosno samozvane bo&scaron;njačke vlastele, i shodno porodičnoj sklonosti Bakira Izetbegovića da svoju suprugu postavlja za direktora Kliničkog centra Sarajevo, a druge članove familije na direktorska i slična vrlo utjecajna mjesta, i Sadović je nagrađen za porodičnu poslu&scaron;nost.

Iako će mnogi misliti da možda on ima neke političke zasluge, istina je potpuno banalna: najveća Sadovićeva zasluga je &scaron;to već 20 godina važi kao urednik Senada Avdića iz sjene.

Najprljavije, najprizemnije i najogavnije tekstove propalih izdavača Senada Avdića i Asima Metiljevića nisu pisali sami Avdić i Metiljević, nego ih je politički diktirao upravo Bakir Sadović i njegov kućni nalogodavac. Vi&scaron;e i nije tajna da Avdić u alkoholiziranom stanju priznaje da neke tekstove koje potpisuje pi&scaron;u drugi. Razlog je vrlo prozaičan - Avdićev medij propao je na trži&scaron;tu, a valja od nečega živjeti.

Jo&scaron; prozaičnije, Avdić je, zahvaljujući DF-u, instalirao svoju suprugu Danku Savić za ambasadoricu u Pragu, a sad čeka i preže da joj Bakir Izetbegović nađe novu destinaciju.

Dok se Avdić valja u blatu žutog novinarstva, njegov životni mentor ide kod Erdoana, valjda da preuzme lekciju dodatne &bdquo;demokratizacije&ldquo; bh. dru&scaron;tva, kojim već upravljaju pojedine korumpirane sudije, čamparizirani tužioci, pojedini policajci i obavje&scaron;tajci.

Ličnost dana     Bakir Sadović

Kontinuitet "pet familija"

Drage na&scaron;e Sarajlije, kako ste provele jučera&scaron;nji dan? Jeste li se odvažili na nožni pogon izaći po jo&scaron; jednu porciju otrova za svoja pluća, ostavljajući u garaži &quot;parni&quot; skupo plaćeni automobil najvi&scaron;ih normi o ispu&scaron;nim plinovima, dok je va&scaron; kom&scaron;ija u avliji, uz zvukove oraspoloženja iz svog &quot;neparnog&quot; antičkog Golfa jedinice, veselo rezao gume za popodnevnu dozu ogrjeva?&nbsp;

Ili ste, pak, djecu, u nemogućnosti izlaza iz kantonalne černobilske čahure i odlaska na planinu, obradovali izletom u obližnji park na novu porciju čađi ili, pak, u po život opasnu avanturu u GRAS-ovim pokretnim ekolo&scaron;kim katastrofama koje smjelo nazivaju autobusima i kombijima?

Ako jeste, zahvalite Vladi Kantona Sarajevo koja je, u želji da psihički, fizički, finansijski i na svaki drugi način devastiranim građanima pokaže da, navodno, brine o njima, donijela jednu od glupljih odluka, koja se, nažalost, lijepo uklapa u paradoks ovog podneblja.&nbsp;

Ako već misle da su za smrad koji udi&scaron;emo isključivi krivci automobili (koji, kakvog li kurioziteta, ne zagađuju zrak ljeti, već samo zimi), a ne loženje svega &scaron;to u procesu gorenja proizvodi toplotu, pa za&scaron;to makar nisu poku&scaron;ali s nečim smislenijim?&nbsp;

Recimo, zabraniti automobile koji ne ispunjavaju određene eko-norme, ili one koji su stariji od 20 godina, umjesto da građanima koji su skupo platili nova vozila koja ispunjavaju najstrožije evropske kriterije zabrane da ih izvedu na cestu, stavljajući ih u isti ko&scaron; sa stvarnim zagađivačima zraka? A zato su, pri registraciji, uredno pokupili novac za sve moguće eko-takse, uključujući i one za hibridne i električne automobile (?!).&nbsp;

Hiljadu za&scaron;to, nijedno zato. Ako neko odgovoran zaista misli da su automobili najveći krivci za ovu golgotu, neka dobro razmisli o svom daljnjem angažmanu. Ako mu prosječan građanin treba reći da je ova tematika mnogo kompleksnija i da obuhvata probleme grijanja, cijena energenata, nesubvencioniranja ekolo&scaron;kog, neima&scaron;tine naroda, &scaron;ta mu se onda jo&scaron; treba reći? Ukinite ovaj cirkus dok je jo&scaron; vrijeme!

Ukinite cirkus!

Je li za oporavak posrnule namjenske industrije zaslužan najvi&scaron;e splet okolnosti, odnosno ratovi na Bliskom istoku koji su prouzrokovali povećanu potražnju za oružjem ili je, pak, vlast nakon niza proma&scaron;aja napokon pogodila s kadroviranjem, pokazat će vrijeme, ali činjenica je da ova industrija postaje perjanica bh. izvoza.

Isto tako je činjenica da su novi čelni ljudi otvorili firme namjenske industrije transparentno prikazujući sve probleme, ali ovaj put i nudeći konkretna rje&scaron;enja bez čekanja da godinama nagomilavane dugove rije&scaron;i entitetski i državni vrh.&nbsp;

Stoga je veliki plus zaradio Adis Ikanović, v. d. direktora &ldquo;Bratstva&ldquo; Novi Travnik - Tvornice ma&scaron;ina i hidraulike, koji je, iako na čelu firme tek &scaron;est mjeseci, radnicima isplatio osam zaostalih plaća i predstavio javnosti ono o čemu se godinama samo nagađalo - prvu bh. modernu samohodnu haubicu.

Dakako da je nakon samo &scaron;est mjeseci nemoguće ocjenjivati nečiji rad, pogotovo jer je pred haubicom &ldquo;Bratstva&rdquo; jo&scaron; dugačak put testiranja i traženja kupaca. No, sama činjenica da smo sposobni samostalno razviti, nadati se i prodati oružje kakvo u svom arsenalu imaju samo najveće sile razlog je za optimizam.

Adis Ikanović rođen je 12. marta 1977. godine u Zavidovićima. Zavr&scaron;io je ma&scaron;inski fakultet, oženjen je i otac dvoje djece.

Ličnost dana  Adis Ikanović

Bosanska haubica

Prije pet godina derventski sud je naložio da se Du&scaron;anki Adžić oduzme svinja zbog duga za TV pretplatu koji je iznosio 20 maraka. Plus zatezne kamate, naravno.&nbsp;

Sudski radnici su, kako je tada pričala Du&scaron;anka, do&scaron;li u njeno dvori&scaron;te i - popisali jednu od dvije svinje koje je imala. Poslije ove konfiskacije Osnovni sud u Derventi je raspisao licitaciju za prodaju, a potom je papke i koljenice kupila RTRS za 12 maraka!&nbsp;

Ako ova priča dovoljno ne govori o karakteru i prirodi javnih servisa u BiH, onda nedavni lapsus glavnog i odgovornog urednika RTRS-a Milorada Dodika (ups!) donosi jo&scaron; malo svjetlosti u ovaj medijski mrak. Dodik je prije desetak dana, komentirajući rad entitetskog javnog servisa, rekao da je &ldquo;RTRS dobra javna kuća&rdquo;. &nbsp;

Da bi javni servisi u Bosni i Hercegovini konačno postali i javni i servisi, potrebno je ukloniti partijske cigle kojima su podbočeni urednički i novinarski stolovi i na RTRS-u i na FTV-u. Potrebno je uvjeriti urednike i novinare da oni imaju samo jedan zadatak i podvući im da to nije onaj kojem trenutno služe.

Pero i tastatura su tu da otkrivaju, a ne da brane. Diktafon i kamera postoje da bi obznanili, a ne da bi sakrili. Samo je nezgodno i neugodno novinarsko pitanje legitimno novinarsko pitanje. Sve ostalo je - služba. Na to je u jučera&scaron;njem intervjuu za na&scaron; list ukazao i generalni direktor Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH izjavom da građani moraju imati nepristrasne javne servise.

Ukoliko javni servisi ostanu ono &scaron;to su sada - francuske sobarice koje kriju prljavi ve&scaron; pojedinih politika, onda se postavlja pitanje treba li im uopće digitalni signal. Onda im je, možda, analogna frekvencija mjera. A svinjče ili janje od 30 kilograma mjera njihove profesionalnosti.

Servisne informacije

Snimci nadzornih kamera Kontrolnog centra smje&scaron;tenog u Drivu&scaron;i bilježe brojne opasne situacije koje se de&scaron;avaju na 90 kilometara autoputa, ali otvaraju i nekoliko pitanja. Prije svega, kako nije bilo nesreća sa smrtnim ishodima zbog bahatosti, ali i neznanja vozača.

Profesionalni vozači su bahati, a amateri neznalice. No, ko je amaterima dao vozačku dozvolu, ko profesionalce pu&scaron;ta da nastavljaju divljati i ugrožavati tuđe živote i za&scaron;to u zakonu ne pi&scaron;e da policija može oduzeti vozačku i automobil nesavjesnom vozaču?

Sve su to neki od razloga za&scaron;to je na bh. cestama za 15 godina život izgubilo skoro 4.000 građana. Valjda ni komisije na polaganjima vozačkih ispita nisu kao u drugim zemljama. Ili makar nisu kao &scaron;to su bile u biv&scaron;oj državi, kada su kandidate obarali i po 18 puta &ndash; sve dok ne bi naučili voziti.

Danas je drugačije. Javna je tajna da se vozačka dozvola dobiva za dva-tri mjeseca. Odslu&scaron;aju se predavanja za teoretske testove, kandidati se upoznaju s teorijom prve pomoći i počinje vožnja. Na dan polaganja, obično posredstvom instruktora, daje se novac da oni u komisiji progledaju kroz prste na nepu&scaron;tanje pje&scaron;aka da prijeđe ulicu, na nepo&scaron;tivanje saobraćajnog znaka i ostalih pravila.

Ali, postavlja se pitanje koliko su ispitivači svjesni da na taj način proizvode ubice na cesti, koliko su i sami kandidati svjesni da im kupljena vozačka može biti ulaznica za grob. I onda, za nekoliko mjeseci, udarna vijest&nbsp; u medijima bude &bdquo;stravična saobraćajna nesreća, vozač izgubio kontrolu nad vozilom, troje mrtvih&ldquo;.

Sistem je truho u korijenu. Sada je sve transparentno, &scaron;to se tiče vožnje autoputem. Postoje kamere, sve se vidi, policija za vrlo kratko vrijeme može pronaći vozača koji divlja riskirajući i svoj život, ali i živote ostalih učesnika u saobraćaju. Nijedno vozilo nije oduzeto, nijedna vozačka nije oduzeta...

&nbsp;

Drumske kamikaze

Nakon &scaron;to je Anis Amri izvr&scaron;io stravični napad na božićni sajam u Berlinu, postao je najtraženiji čovjek u Evropi. Cijela njemačka policija digla se na noge kako bi prona&scaron;la čovjeka koji je odgovoran za užasnu smrt 12 ljudi.

Tokom potrage, mediji su pisali o raznim propustima njemačke policije, a najnoviji &scaron;ok stigao je jučer ujutro, kada je objavljeno da je Amri ubijen u razmjeni vatre s milanskom policijom. Dakle, u Italiji.

Kako je pre&scaron;ao granicu i stigao do Milana, jo&scaron; nije poznato. Iz cijelog ovog slučaja, jedan čovjek iza&scaron;ao je kao heroj. Policajac Kristijan Movio (Cristian). Mladi policajac, koji je u službi tek devet mjeseci, hrabro je stao pred teroristu i spriječio ga u novom bijegu, pri čemu je i sam ranjen.

Njegov slučaj ne samo da vraća nadu u policiju nego i u ljudsku hrabrost. Slabo iskustvo i strah koji i toga proizlazi, nisu zaustavili Movija da se nađe s ubicom oči u oči i zaustavi ga u nakani da se izvuče nekažnjeno. Za ovaj hrabar, herojski čin čovjek zaslužuje da ga dugo pamte Njemačka, Italija, ali i cijeli svijet.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Kristijan Movio

Heroj iz Milana

Elvedin Begić isplivao je prije vi&scaron;e od četiri godine niotkuda, ali je tokom prethodne četiri pokazao da u ovoj državi može ne&scaron;to biti i normalno. Nije tako davno Savezu prijetila suspenzija. Beznadežni Iljo, Suljo i Čeko vedrili su i oblačili bh. kućom fudbala, ali oni su samo bili istureno krilo, simbol potpunog rugla.

Onda je s Komitetom za normalizaciju krenuo proces ozdravljenja i među ljudima koji su tu bili najzaslužniji na&scaron;ao se i Dino Begić, kasnije je postao jedinstveni predsjednik.

U međuvremenu, Savez je postavljen na čvrste noge, odluke su dono&scaron;ene konsenzusom, reprezentacija BiH plasirala se, kao logičan slijed normalnosti, na Svjetsko prvenstvo u Brazilu... Jednom riječju, Savez je postao evropski ustrojen, sve po pe-esu &scaron;to bi rekli.

I nadajmo se da će nastaviti izgledati tako. Sudeći prema onome &scaron;to se jučer de&scaron;avalo na Izbornoj sjednici Generalne skup&scaron;tine NSBiH, Begić uživa potpuno povjerenje i skoro apsolutnu podr&scaron;ku svih struktura Saveza. U državi kakva je na&scaron;a, zaista je rijedak fenomen biti takav faktor ujedinjenja.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Elvedin Begić

Faktor ujedinjenja

Samo topli obrok zaposlenih u Federalnom zavodu PIO iznosi koliko i najniža penzija u FBiH, a koja je 326 KM! Ova rečenica odzvanjala je prekjučer na sjednici Predstavničkog doma Federalnog parlamenta u u&scaron;ima svih onih koji imaju i trunke osjećaja za pravdu.

Sigurno je proizvela i gorčinu kod 173.209 penzionera u FBiH, koliko ih, prema evidenciji iz novembra, mjesečno prima 326 KM. Nije ovo, međutim, bila jedina anomalija koja je dovela do toga da federalni parlamentarci, u većini, odbiju izvje&scaron;taj Nadzornog odbora Zavoda za 2014.

Skoro pa nevjerovatno zvučale su konstatacije da je u sveopćem siroma&scaron;tvu penzionera za stambene kredite zaposlenih u Zavodu izdvojeno 493.000 KM, da postoji 900 stanova koji su dodijeljeni zaposlenicima Zavoda u svim proteklim godinama, a koji su prije rata kupovani novcem od doprinosa za PIO svih građana BiH, uključujući i dana&scaron;nje penzionere koji jedva preživljavaju.

Rijetko kad je jedna sjednica Predstavničkog doma Federalnog parlamenta na povr&scaron;inu izbacila toliku količinu nepravde kao ona u srijedu, gdje su izvje&scaron;taji o radu federalnih institucija, zavoda, agencija skoro redom odbijani.

Tako je na tapetu bio i odlazeći direktor Agencije za bankarstvo FBiH Zlatko Bar&scaron;, koji je, praktično, tokom svog posljednjeg obraćanja Parlamentu ponovo odbio bilo kakvu odgovornost za agoniju u kojoj se nalaze vi&scaron;e od 6.000 korisnika kredita s valutnom klauzulom u &scaron;vicarskim francima, od kojih je, u međuvremenu, njih 24, zbog bezizlazne situacije, počinilo samoubistvo.

Na tapetu je bio i zbog toga &scaron;to ova agencija, kako je to rečeno na sjednici, nije propustila da izdvoji dvije trećine novca od ukupnog svog budžeta za plaće svojih uposlenih! I dok se sredstva nemilice netransparentno tro&scaron;e, a neodgovornost akumulira, rudarima se, primjerice, prijeti da će im uskoro biti uskraćeno i pravo na ovjeru zdravstvenih knjižica, na &scaron;ta je, također, ukazano na sjednici Parlamenta. Aferim, državo!

&nbsp;

Vrhunac nepravde

Medalju, nažalost, nećemo osvojiti, ali imamo razloga da budemo ponosni. Na&scaron;i ko&scaron;arka&scaron;ki &quot;Zmajići&quot; u&scaron;li su među &scaron;est najboljih juniorskih reprezentacija u Evropi na &scaron;ampionatu u Turskoj, a danas će se protiv &Scaron;panije boriti za peto mjesto koje vodi na Svjetsko prvenstvo do 19 godina idućeg ljeta.

U toj borbi, glavni adut Bosne i Hercegovine je Džanan Musa, koji je bio najbolji igrač i strijelac pro&scaron;logodi&scaron;njeg EP-a za kadete, na kojem smo postali prvaci, a na najboljem je putu da titulu &quot;kralja ko&scaron;getera&quot; osvoji i u juniorskoj (U-18) konkurenciji. Sjajni &scaron;uter jučer je, u bitnoj pobjedi protiv Finske, ubacio 28 ko&scaron;eva i s prosjekom 21,6 vodeći je strijelac &scaron;ampionata.

Džanan Musa rođen je 8. maja 1999. u Bihaću. Prve ko&scaron;arka&scaron;ke korake napravio je kao sedmogodi&scaron;njak u bihaćkom klubu Bosna XXL.

Poslije je bio član sarajevskog Ko&scaron;a, prije nego &scaron;to je u decembru 2014. pristupio prvaku Hrvatske, zagrebačkoj Cedeviti. U avgustu ove godine debitirao je i za seniorsku reprezentaciju &quot;Zmajeva&quot;.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Džanan Musa

Evropska klasa

Svijet je na rubu anarhije u kojem se postojeći međunarodni poredak može sru&scaron;iti, a da jo&scaron; nismo spoznali istinsku alternativu. Tako, naime, sugeriraju najcrnje prognoze pozivajući se na mnoge s pravom razočarane, predugo ponižavane ili brutalno obespravljene ljude, pa i cijele narode.

Ali, bez obzira na aktualna događanja, takav turbulentni svijet i nije neka novina. I prije smo se suočavali s kataklizmičkim prijetnjama, jer historija je zbir ljudskih nesporazuma, posebno kod nas na Balkanu. Bosna će, rekli bi romantičari, preživjeti jer nema drugog izbora.

I sasvim racionalne analize, ipak, upućuju na to da se međunarodni poredak kakav znamo, uprkos sve izraženijoj multipolarnosti, rasporedu ekonomske, političke i vojne moći, neće sru&scaron;iti tek tako &ndash; kao kula od karata.

Trenutnom &ldquo;vakuumu&rdquo; u međunarodnim odnosima djelimično doprinosi i smjena američke administracije, za manje od mjesec, kada na scenu stupa novi &scaron;ef Bijele kuće Donald Tramp (Trump). Pojačano strahovanje u direktnoj je vezi s neizvjesno&scaron;ću njegovog političkog liderstva, koje, za neke, dovodi u pitanje nastavak vodeće globalne uloge Amerikanaca.

Najgore bi, međutim, bilo inertno se svrstati u neku grupu, koja čeka da se svijet uru&scaron;i zbog stalne energetske, trgovačke i svake druge ekonomske utrke najmoćnijih, koji zadugo i sami poku&scaron;avaju izbjeći međunarodne norme.

Bezakonje na Bliskom istoku, diktature u islamskom svijetu, nepo&scaron;tivanje Povelje UN-a, napu&scaron;tanje Ženevske konvencije i sukobi u kojima države vode tzv. proxy ratove putem plaćeničkih vojski obezvrijedili su i onaj najvažniji sistem ljudskih prava.

No, samo vladavina prava i zakona, posebno na lokalnom nivou, nema alternativu. Samo tako i BiH, ma koliko mala ili osjetljiva na globalnu preraspodjelu moći ili regionalne pretenzije susjeda, može opstati u sudaru polarizirane svjetske moći.

Potpuno je lažni izbor i između Turske i Rusije na Balkanu! Ali je zato, kada je BiH u pitanju, pravi izbor biti za evropske standarde i unutra&scaron;nji građanski ustroj.&nbsp;Ni odabir i obnavljanje &quot;obične&quot; bosanske solidarnosti svakako nije naivan, iako tako zvuči. Solidarnost je u biti ono &scaron;to sve vi&scaron;e nedostaje čovječanstvu, koje se suočava s vlastitim gnjevom.

&nbsp;

Čovjek velikog srca

Ne zatvarajmo oči

Majstor na skijama

Varanje brojkama

Poziv na suživot

Sloboda za stotku

Kontinuitet "pet familija"

Ukinite cirkus!

Bosanska haubica

Servisne informacije

Drumske kamikaze

Heroj iz Milana

Faktor ujedinjenja

Vrhunac nepravde

Evropska klasa

Međunarodni poredak

Kolumne

Čovjek velikog srca

Ne zatvarajmo oči

Majstor na skijama

Varanje brojkama

Poziv na suživot

Sloboda za stotku

Kontinuitet "pet familija"

Ukinite cirkus!

Bosanska haubica

Servisne informacije

Drumske kamikaze

Heroj iz Milana

Faktor ujedinjenja

Vrhunac nepravde

Evropska klasa

Međunarodni poredak