Koliko Safet Zec voli Bosnu i Hercegovinu, pokazao je bezbroj puta do sada pronoseći njeno ime u svijetu kroz reprezentativne izložbe i impozantna djela. Nakon uspje&scaron;ne 2016. godine i izložbi u Loretu, Rimu i Lilu, pred slavnim umjetnikom je novi izazov ili, kako ga sam naziva, veliki finale - uče&scaron;će na Venecijanskom bijenalu.

Zec na tome vrijedno radi već nekoliko mjeseci, a nastavit će ovih dana u svom venecijskom ateljeu. O značaju njegovih pro&scaron;logodi&scaron;njih izložbi dovoljno govori podatak da muzej u francuskom Lilu, u kojem su postavljena velika djela Sfeta Zeca, naplaćuje ulaz, a bh. umjetnik je za mjesec oborio sve rekorde posjećenosti. &nbsp; 
&nbsp; 
Koliko je Zec po&scaron;tovan i priznat, pokazao je i papa Franjo, koji je posjetio njegovu izložbu 2014. godine u Rimu, kada je u kapeli &quot;Della Passione&quot; otkriveno njegovo djelo &quot;Skidanje Isusa s križa&quot;. Hiljade djela Safeta Zeca svjedoče o neponovljivom majstorstvu čovjeka koji je u svom poslu prona&scaron;ao i istinsko zadovoljstvo i sredstva za život.

Za Veneciju Zec sprema umjetnički spektakl koji će biti kulminacija njegove karijere. Rođen je u Rogatici. &Scaron;kolu primijenjenih umjetnosti zavr&scaron;io je u Sarajevu 1964. godine, diplomirao je 1969. na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu, gdje je 1972. zavr&scaron;io postdiplomski studij. Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Evropi, a za svoj rad dobio je vi&scaron;e od 20 stručnih nagrada i priznanja.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Safet Zec

Veliki finale

Dok slu&scaron;amo nimalo optimistične najave meteorologa o tome da će vi&scaron;ednevni val hladnoće, zbog čega je djelimično u BiH upaljen crveni alarm, zamijeniti period obilnih padavina, jedino &scaron;to sebi možemo poželjeti jeste da nam se ne ponovi februar 2012!

U vi&scaron;ednevnom snježnom kolapsu u BiH tada je živote izgubilo 19 bh. građana, na hiljade ih je bilo prometno izolirano, a nastala je materijalna &scaron;teta koja se mjerila desetinama miliona maraka.

Ovakvom scenariju umnogome su kumovali nemar, odnosno nepripremljenost vlasti da preventivno poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se u &scaron;to većoj mjeri ublažile posljedice ove prirodne katastrofe.

Rekapitulacija događaja s početkom februara 2012. neodoljivo podsjeća na ove dane, u kojima meteorolozi upozoravaju, mediji o tome izvje&scaron;tavaju, dok se vlast bavi, prvenstveno, 9. januarom i danom RS!?

Za one političke faktore koji su možda zaboravili, 1. februara 2012. obilne snježne padavine okovale su BiH. Iako su najavljivane i do tri dana ranije, vlasti nisu poduzele nikakve radnje kako bi se spriječili kolaps i ogromne materijalne &scaron;tete, ali i ljudske žrtve. Najbolja ilustracija o nemaru vlasti u tom perioda bila je dono&scaron;enje odluke o progla&scaron;enju nepogode peti dan nakon kolapsa!

Da se od tada ni&scaron;ta nije promijenilo, potvrdio je za &quot;Avaz&quot; pomoćnik ministra sigurnosti BiH Samir Agić, kazav&scaron;i da se u ovoj državi i dalje sve radi ad hoc i ho-ruk. U tom smislu, bh. vlastima, čini se, jo&scaron; veća kataklizma, oličena u velikim poplavama iz 2014. godine, nije bila nikakva lekcija.

Jo&scaron; je stra&scaron;nija Agićeva konstatacija o tome da sve, pa i funkcioniranje sistema za&scaron;tite i spa&scaron;avanja, trpi zbog nepostojanja političkog dogovora! I tako, dok vlastodr&scaron;ci ne mogu postići politički dogovor o spa&scaron;avanju ljudskih života, građani su, izgleda, i u predstojećim danima prepu&scaron;teni sami sebi. Ni&scaron;ta novo u odnosu na 2012. ili 2014...

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Komentar dana

Ne ponovila se 2012!

Malo je koga iznenadila konstatacija predsjedavajućeg Predsjedni&scaron;tva Bosne i Hercegovine Mladena Ivanića da odnosi BiH sa susjednim zemljama odavno nisu bili gori.

To je donekle i razumljivo, s obzirom na to da i među drugim balkanskim zemljama, posebno na relaciji Hrvatska - Srbija, trenutno ne cvjeta ljubav. Veći dio pro&scaron;le godine morali smo gutati specijalitete regionalnih majstora zakuhavanja, slu&scaron;ati bedastoće o srpskim čokoladicama ili rasprave ko ima veći, recimo, arsenal oružja.

No, kako već rezonira Ivanić, svaka svađa Zagreba i Beograda bolnija je trostruko za na&scaron;a nejaka leđa u BiH, a to smo upravo u 2016. itekako osjetili. Dijelom, istina, upravo zbog podrivača i agresivnih galamdžija iz susjednih zemalja, ali i zbog na&scaron;ih političkih &quot;prvaka&quot; koji prilike za kavgu jedva dočekaju.

I često u tim infantilnim raspravama zaboravimo &scaron;ta je uzrok, &scaron;ta posljedica, a to je upravo ključno pitanje. Jer, koliko god se činilo da posljednje međudržavne trzavice nemaju apsolutno nikakvog smisla, njihov je cilj, barem za pojedince, kristalno jasan - pričati o svemu osim o onome &scaron;to je zaista bitno za narod.

Tu tehniku do savr&scaron;enstva je, recimo, doveo Ivanićev kolega iz Predsjedni&scaron;tva BiH Bakir Izetbegović, koji se u tuđe svađe petljao i kada ga niko nije zvao. U samoj državi idealnog sparing partnera ima u Miloradu Dodiku, dok je sada prona&scaron;ao i saučesnike u regionalnom miljeu.

Za nekoga ko, preko računa države, ispunjava želje saradnicima i rođacima te druge optužuje za vlastiti nerad, to, naravno, nije nimalo čudno. Bitno je samo skrenuti pažnju javnosti s nepotizma, korupcije i ostalih gorućih pitanja koja ljudi poput Izetbegovića, umjesto da rje&scaron;avaju, polijevaju benzinom.

To je, dakle, uzrok, barem u ovom specifičnom slučaju. Posljedica je rast tenzija u regionu. Cijena jeste visoka, ali plaćat ćemo je sve dok zatvaramo oči pred likovima koji nam prodaju maglu.

&nbsp;

Cijena svađa

Potpisom za Bristol siti, člana Čempion&scaron;ipa, drugog ranga engleskog fudbala, reprezentativac Bosne i Hercegovine Milan Đurić počinje novu epizodu u karijeri.&nbsp; Dosada&scaron;nji dio Đurić je proveo u Italiji, gdje je bio golgeter Čezene, koja se takmiči u Seriji B.

Upravi italijanskog kluba prijeko je potreban novac za finansiranje obaveza u proljetnom dijelu sezone, zbog čega su bili prisiljeni za ne&scaron;to manje od dva miliona eura prodati Đurića na Otok. S druge strane, u Bristolu vjeruju da će im gorostasni napadač mnogo značiti u borbi za opstanak.

Đurić je rođen 22. maja 1990. godine u Tuzli. Njegova porodica ubrzo se preselila u italijanski Pezaro, gdje se Milan i počeo baviti fudbalom. Najveći dio dosada&scaron;nje karijere proveo je Čezeni, a bio je na posudbi u Askoliju, Trapaniju, Kremonezeu...

Za reprezentaciju BiH odigrao je 14 susreta i postigao sedam golova. Na pro&scaron;logodi&scaron;njem Kirin kupu u Japanu, čiji je trofej pripao &bdquo;Zmajevima&ldquo;, bio je najbolji igrač na&scaron;eg tima.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Milan Đurić

Tuzlak spašava Bristol siti

Predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik odlučio je, izgleda, poru&scaron;iti sve mostove za sobom. Umjesto da ispo&scaron;tuje odluku Ustavnog suda BiH i ostavljeni mu &quot;zlatni most&quot;, Dodik i njegovi prvi saradnici najavili su za 8. i 9. januar, ba&scaron; suprotno, proslavu datuma diskriminirajućeg za sve nesrbe, &scaron;to je jasan protuustavan i antidejtonski čin.

Bez obzira na to &scaron;to je proslava jo&scaron; jedan paradoks, jer će u &quot;paradi kakva do sada nije viđena&quot; učestvovati i policajci koji su nedavno protestirali zbog umanjenja plaća, a cijele porodice napu&scaron;taju taj dio BiH, ovaj događaj jeste put u jo&scaron; jednu avanturu i provokacija na koju država i svi odgovorni za njenu stabilnost moraju odgovoriti. Tim prije &scaron;to je Dodik za ovu godinu najavio i novi referendum &quot;veoma važan za na&scaron;u budućnost&quot;.

Ovim je skandaloznija i zabrinjavajuća jučera&scaron;nja odluka Ministarstva odbrane BiH da pripadnicima Oružanih snaga BiH dozvoli uče&scaron;će na obilježavanju neustavnog dana RS. Guranjem vojske u političke vrtloge dodatno se podrivaju temelji države. Odluka je to koju bi već danas moralo jednoglasno derogirati Predsjedni&scaron;tvo BiH kao vrhovni komandant, ili će, u suprotnom, biti suodgovorno za moguće posljedice.

Suočen sa sve zatvorenijim vratima Vučićevog Beograda, koji mu posredno poručuje da neće dozvoliti da ih konfrontira sa SAD, s veoma jasnim upozorenjima američke administracije da će snositi odgovornost svi koji se protive odluci Ustavnog suda, čelnik SNSD-a odlučio se za poku&scaron;aj destabilizacije OSBiH i ugrožavanje puta ka NATO-u, nudeći se opet Rusiji. Takvim manevrom želi ra&scaron;iriti &quot;front&quot; i izbjeći neugodan zahvat u kojem se na&scaron;ao nakon saslu&scaron;anja u Državnom tužila&scaron;tvu.

Sličnu slamku spasa nudi mu i najava dolaska predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, kojeg lider RS želi iskoristiti kao smokvin list i priliku da dodatno potpali nove nesuglasice u ionako nestabilnoj regiji. Stoga će postupci Srbije u vezi sa 9. januarom biti jasan odgovor na pitanje koliko su iskreni u politici pomirenja u biv&scaron;oj Jugoslaviji, pa i otvaranju dijaloga s Bo&scaron;njacima na putu ka stabilnijem Balkanu.

Nema dileme, potezi lidera RS jesu samo nastavak jasne strategije destabilizacije BiH i famozne referendumske priče koja će očito svoj konačan ishod morati dobiti na Sudu BiH. Tu bi Dodika zaista mogla stići ona narodna da &quot;svaka sjekira sebi usiječe malj koji će je po u&scaron;icama tući&quot;. Na koncu, to je lekcija i drugima koji nacionalne mi&scaron;ice pumpaju na praznim stomacima svojih podanika.

&nbsp;

Dodikov malj

Skenderija se vraća u život. Stari sjaj vraća joj novi direktor Amer Kapo, koji je u februaru pro&scaron;le godine izabran na tu poziciju. Upravo imenovanje jednog mladog čovjeka na čelnu poziciju najpopularnijeg kulturnog i sportskog objekta u glavnom gradu Bosne i Hercegovine dalo je već prve rezultate, koji su doista ohrabrujući i za svaku pohvalu.

Raznim aktivnostima, naime, Kapo je mladima otvorio vrata ovog popularnog okupljali&scaron;ta i tako oživio Skenderiju, od koje su već svi bili digli ruke. Da je kultna Skenderija puna omladine, nakon &scaron;to je ovo mjesto bilo skoro pusto, svjedoče i brojne fotografije, posebno one snimljene u Privrednom gradu, gdje mladi vi&scaron;e ne dolaze samo da se zabave u Domu mladih, nego dolaze i da rade. Data im je mogućnost da tu pokrenu vlastiti biznis i zarade onu prvu plaću, koje se svi cijeli život sjećamo.

Kapo je, da bi Privredni grad radio u punom kapacitetu, 64 poslovna prostora dao mladima. Kako bi ih dodatno stimulirao i iza&scaron;ao im ususret, odlučio se na dodatne pogodnosti, tako da za prva tri mjeseca rada za kiriju trebaju izdvojiti svega 1,5 KM po kvadratu.

Amer Kapo rođen je 12. novembra 1984. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja i na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Obavljao je dužnost predsjednika najveće studentske organizacije AIESEC u BiH.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Amer Kapo

Skenderiji vratio život

Radio-televizija BiH (BHRT) u novu godinu u&scaron;la je jedva preživjev&scaron;i staru i na aparatima, koje je većina političara u ovoj zemlji protekle godine poku&scaron;ala &scaron;to prije isključiti i eutanazirati ovaj javni servis.

Činjenica jeste da je BHRT obolio od raznih bolesti, ali, također, činjenica je da su njima doprinijeli mnogi akteri, uključujući i biv&scaron;e i sada&scaron;nje vladajuće politike koje se nisu bavile njihovim liječenjem, nego su ovaj javni servis dovele u stanje pacijenta na samrti.

Tome su dodatno kumovali i državni parlamentarci, prvenstveno iz Republike Srpske, oboriv&scaron;i zakon o trajnom rje&scaron;avanju naplate RTV takse koji je trebao osigurati finansijsku stabilnost i političku nezavisnost javnog RTV servisa. No, ni oni koji su se zalagali za dono&scaron;enje ovih zakona nisu bezgre&scaron;ni, među njima i stranke u FBiH koje su vladale i vladaju godinama, a nisu rije&scaron;ile problem državne televizije.

Uostalom, kako povjerovati, primjerice, da SDA i DF uistinu žele da se stanje u BHRT-u promijeni, kada su nedavno omogućili izbor 77-godi&scaron;njeg Mufida Memije za člana Upravnog odbora BHRT-a, od kojeg se, uz sve uvažanje i njegovih godina i znanja i iskustva, te&scaron;ko, a uz to je bio trećerangirani na listi, može očekivati da donese željno očekivane promjene u javni servis.

U ovakvoj konstelaciji odnosa Memija može samo biti sinonim političkog utjecaja na rad državne televizije, a kojeg se, mora se priznati, za razliku od entitetskih emitera koji često podliježu interesu vladajućih kasti, BHRT nastoji i osloboditi i sačuvati.

A upravo od vlasti i Evropska komisija u svom pro&scaron;logodi&scaron;njem izvje&scaron;taju u dijelu koji se odnosi na medije očekuje da usvoje i provedu model naplate RTV takse koji će osigurati&nbsp; funkcioniranje javnog RTV sistema oslobođeno političkog utjecaja.

Stoga u vremenu kada su neki otkrili i karte da priželjkuju da problemi BHRT-a kulminiraju ga&scaron;enjem ove kuće i izrode tri strogo nacionalna kanala, snage koje znaju da je opstanak javnog servisa uvjet bh. evropskog puta, morale bi snažnije i odrje&scaron;itije braniti ideju njegovog opstanka.

Nadati se samo da političari neće ostati gluhi i nijemi na vapaje iz BHRT-a i da će konačno ozbiljno shvatati poruku uposlenika BHRT-a svih vjera s pro&scaron;logodi&scaron;njeg protesta, a to je da je nestanak BHRT-a korak ka nestanku države BiH.

&nbsp;

Stub države

Drugi put zaredom iskusni fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine Emir Spahić (36) epizodu u nekom njemačkom klubu zavr&scaron;ava neslavno. Hamburger SV jučer je u kratkoj informaciji obavijestio javnost da je raskinuo ugovor sa Spahićem, rekorderom po broju nastupa za &ldquo;Zmajeve&rdquo;.

Nije obrazloženo za&scaron;to je do&scaron;lo do prekida saradnje, ali su zato njemački mediji, poslovično odlično informirani, objavili da je razlog Spahićevog odlaska nama tako poznat - nedisciplina. Navodno je znao kasniti na treninge, a &quot;Bild&quot; je objavio da je, prema njihovim informacijama, imao i fizičke sukobe sa saigračima.

Tako se ponovila neslavna epizoda iz 2015. godine kada se Spahić, kao član Bajer Leverkuzena,potukao s redarima na Baj Areni, zbog čega je dobio otkaz. Spahić je, nesporno, bio odbrambeni igrač evropskog ranga, dovoljno je navesti da je prije dolaska u Njemačku nastupao za &scaron;pansku Sevilju, francuski Monpelje, ruski Lokomotiv...

No, rođeni Dubrovčanin svoje je bogato fudbalsko znanje skoro u pravilu kvario čestim nesportskim i drskim potezima prema saigračima, protivnicima, novinarima...

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana         Emir Spahić

Neslavan kraj

U momentu kada federalna dopremijerka i ministrica finansija Jelka Milićević putem na&scaron;eg lista poručuje da je kriza u Parlamentu Federacije zapravo stizala iz Vlade, dok &scaron;ef bh. diplomatije Igor Crnadak želi da vjeruje da će aktuelni saziv Vijeća ministara BiH nekako preživjeti ovu godinu, zvanični Brisel bh. građanima, kao i uostalom u 2016., ponovo nadoknađuje onaj prijeko potrebni da&scaron;ak optimizma.

On stiže iz samog vrha EU, tačnije od visoke predstavnice EU za vanjsku politiku i sigurnost Federike Mogerini (Federica Mogherini), koja evropski put Balkana, a i same BiH stavlja među 12 prioriteta u ovoj godini.

Analogno tome, mogli bismo u ovoj godini svjedočiti reprizi onoga &scaron;to se desilo u 2016. Bh. vlast, kojoj je tek polovično, ako i toliko, stalo da napreduje, s jedne, te Brisel, koji jo&scaron; nije izgubio živce s vlastodr&scaron;cima u na&scaron;oj državi, s druge strane.&nbsp;

Ne&scaron;to slično smo doživjeli u pro&scaron;loj godini, ali smo, ipak, nagrađeni s ocjenom &quot;dovoljan&quot;, odnosno aplikacijom za članstvo u Uniji. Tek toliko da ne bismo ponavljali godinu, jer je ostatak &quot;razreda&ldquo; - Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija, pa čak i Kosovo - dobio prolazne ocjene.

Lično, ne bih nam poželio ponavljanje scenarija, odnosno neke političke trzavice pred samu predaju ispunjenog Upitnika Evropskoj komisiji, ili pak, jo&scaron; gore, blokade koje se tiču dono&scaron;enja propisa koji nas skidaju s crnih lista međunarodnih finansijskih tokova.

Ako je, međutim, do onih koji su se u proteklim mjesecima verbalno krvili da bi bili &scaron;to veći Bo&scaron;njaci ili Srbi, a imena im ne treba spominjati, oni bi u ovoj godini mogli dodatno dati gas u nacionalnom prepucavanju, &scaron;to nam, zagarantirano, donosi status quo.

Jer u tom slučaju, da se poslužimo riječima ministra Crnatka, vlast će sigurno preživjeti ili barem oni kojima je dobro kada je ostalima lo&scaron;e. Na ugroženu populaciju, penzionere, demobilisane borce, ratne vojne invalide, koje žive ispod minimuma ljudskog dostojanstva, u tom smislu, ba&scaron; se i ne bih kladio.

Dašak optimizma

Čarobnjak Dino Merlin, najveća muzička zvijezda ovog dijela svijeta, profesionalac, Sarajlija, čovjek je kojem se ne može osporiti spektakl. Njegovo ime uvijek iznova znači novu nezaboravnu noć, provod za pamćenje, novi spektakl, pomjeranje standarda, ru&scaron;enje rekorda... Najveću utakmicu dobio je u novogodi&scaron;njoj noći, jer uvijek je najteže odigrati na domaćem terenu.&nbsp;

Kako i priliči vrhunskom profesionalcu, nije se obazirao na negativne komentare i razne izmi&scaron;ljotine, nego je za svoj grad, svoju publiku i svoj narod pripremio ono najbolje. Tako je Sarajevo prvi put zapisalo spektakl pred 100.000 raspjevanih posjetilaca u novogodi&scaron;njoj noći, koje je okupio upravo Merlin. Mnogi od njih stigli su iz zemalja regiona, Evrope, ali i Amerike, dajući svima do znanja da je ovo grad koji može i ima &scaron;ta ponuditi.&nbsp;

Posljednji album &bdquo;Hotel Nacional&ldquo; Dino Merlin objavio je 2014. i dospio među top 10 najprodavanijih world albuma svijeta na &bdquo;Billboard World Albums&ldquo; listi. Kao kantautor dobitnik je brojnih nagrada, napisao je tekst za prvu himnu BiH, dva puta predstavljao na&scaron;u zemlju na Evroviziji, a nebrojeno puta punio je stadione i najveće hale. &nbsp;

Dino Merlin rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu. U dugogodi&scaron;njem je braku s Amelom i imaju kćerku Naidu i sina Hamzu.

Ličnost dana Dino Merlin

Noć za historiju

Robert Ladlam (Ludlum), američki pisac koji je slavu stekao pi&scaron;ući romane o &scaron;pijunskim zavjerama i terorističkim prijetnjama, kazao je svojevremeno da inspiraciju crpi iz straha. Bojao se, prema vlastitom priznanju, da će svijet jednog dana uroniti u haos kojim će vladati teroristi i manijaci.&nbsp;

Ladlam je smatran paranoikom do svoje smrti. Umro je u martu 2001. u jednom do tada nevinom i sigurnom okruženju, da bi se &scaron;est mjeseci kasnije dogodio 11. septembar, nakon čega ni&scaron;ta vi&scaron;e nije bilo isto. Danas, 16 godina poslije, svijet je ta slika pakla iz ko&scaron;mara slavnog književnika.&nbsp;

Skoro da smo i zaboravili napad u Berlinu, iako se desio prije nepune dvije sedmice. Toliko je taj teror postao svakodnevan, običan, ako ćemo biti brutalno iskreni. Ali taj strah ipak se ne zaboravlja. Sami detalji bilo kojeg napada, pod pritiskom novih informacija, i&scaron;čeznu, ali strah ostaje u kostima.&nbsp;

U novogodi&scaron;njoj noći odigrala se nova krvava epizoda. Istanbul je bio meta, slavlje se u trenu pretvorilo u horor, ljudi su gazili jedni preko drugih u panici, neki su skakali u more, bježeći pred naoružanim manijakom. I možda ćemo sve te prizore zaboraviti, ali taj ledeni strah će ostati negdje da lebdi.&nbsp;

Zlo je oduvijek hodalo ovom planetom, ali nikad nije udaralo tako podmuklo, iz mraka, potpuno neočekivano. I uzalud govorimo da se ne bojimo. O, itekako se bojimo.&nbsp;

Jasno, to je i cilj terorista. Ali njihova pobjeda nije konačna dok strah ne prijeđe u mržnju, a iz mržnje u podjele. Prezirati sve &scaron;to je drugačije, sumnjati u svakoga, makar i u kom&scaron;iju. A to se ne smije desiti. Jer taj scenarij je već viđen. Ovdje, u Bosni i Hercegovini. Znamo gdje nas je to odvelo.

Slika užasa

Dok bo&scaron;njački dio bh. diplomatije vrvi nepotizmom, odnosno rođačkim imenovanjima, pojavljuju se i imena koja imaju dvostruku ulogu: da sakriju spomenutu činjenicu i da u mraku neki budu nagrađeni za medijsko sluganstvo porodičnoj hobotnici.

Primjeri da Bisera Turković dobiva ambasadorsko mjesto, a da suprug njene kćerke, odnosno zet Haris Hrle, biva nagrađen najboljim ambasadorskim destinacijama, samo su dio priče gdje potomci jedne frakcije &ldquo;Mladih muslimana&rdquo; dobivaju sve (Mujezinovići, Bukvići, rođaci njihovih rođaka...).

Ratna teza da u odbrani BiH - kako su neki sramno govorili - treba da ginu radnička i seljačka djeca - a djeca muslimanske buržoazije će se &scaron;kolovati u inozemstvu i voditi bo&scaron;njačku politiku, u miru se zaista ostvaruje.&nbsp;

Ipak, da se sakriju tragovi, pojavljuju se i sporadična imena poput supruge Senada Avdića Danke Savić. Ova nekada&scaron;nja novinarka nižerazrednog i propalog tabloida &ldquo;Slobodna Bosna&rdquo; prije ne&scaron;to vi&scaron;e od tri godine dobila je ambasadorsko mjesto u Pragu zahvaljujući poltronstvu njenog muža prema Željku Kom&scaron;iću.&nbsp;

Tada&scaron;nji član Predsjedni&scaron;tva BiH je častio ovu nekredibilnu osobu ambasadorskom titulom, ali ona sada očekuje nastavak svoje karijere preko Bakira Izetbegovića.&nbsp;

Prljavi tekstovi njenog supruga na račun svih koji ne misle kao Izetbegović imaju motiv da sakriju i neke prljave biografske detalje njegove hanume iz rane mladosti i da joj osiguraju novu poziciju.&nbsp;

Mauzer novinarstvo, odnosno davna&scaron;nja veza s Ljubi&scaron;om Savićem Mauzerom (poznatim komandantom srpskih paravojnih snaga) kao biografski detalj i diplomatski kriterij će, kako se čuje, morati doživjeti ozbiljno koaliciono preispitivanje.

Ličnost dana Danka Savić

Mauzer bh. diplomatije

Taman kada se pomisli da lideri &ldquo;pet familija&rdquo; u svojoj kameleonskoj igri možda mogu i stati, oni se potrude da udare u zdravu pamet javnosti.&nbsp;

Tako je i Denis Zvizdić jednom sarajevskom portalu doslovce rekao kako ga &bdquo;ne raduje činjenica da se zbog novouspostavljenih odnosa stranačkih vrhova, uzrokovanih jednosmjernim i nekorektnim medijskim napisima, pa i kasnije neprimjerenim izjavama u vezi s biv&scaron;im i sada&scaron;njim liderima SDA i njihovom ulogom u modernoj historiji BiH, nedavno proklamovana &#39;grande&#39; bo&scaron;njačka koalicija, polako pretvara u &#39;piccolo&#39; koaliciju&ldquo;, te kako mu je &bdquo;žao da će, kako stvari stoje, personalne ambicije ipak biti jače od općeg interesa, &scaron;to će, sasvim sigurno, početi naru&scaron;avati kapacitet i opstojnost predmetne koalicije&rdquo;.&nbsp;

<h3>Sveprisutni rođaci&nbsp;</h3>

Zaista je neshvatljivo da Denis Zvizdić, čiji su bliski rođaci ministri unutra&scaron;njih poslova ili državni tužioci, a brojna porodica instalirana na mnoge ključne pozicije na svim nivoima vlasti, nekome govori o općem interesu kada je njihov porodični iznad svega.&nbsp; 
Koliko nepotističke veze idu daleko, govori i činjenica da mu je i &scaron;efica kabineta kuma bliskog rođaka.&nbsp;

Jo&scaron; je gore kada se ovaj ratni dezerter indirektno predstavlja kao advokat historijskih ličnosti u BiH.

Umjesto da se pozabavi vlastitom političkom jalovo&scaron;ću, općim stanjem u Vijeću ministara, skandalima koje je izazvao s pakistanskim premijerom Navazom &Scaron;arifom (nedočekivanje na aerodromu, uklanjanje božićne jelke iz zgrade institucija BiH, guranje premijera na asfalt s crvenog tepiha pri oficijelnom dočeku itd.), ličnom inferiorno&scaron;ću u odnosu na Đukanovića, Plenkovića ili Vučića, nesretni Zvizdić nekoga pla&scaron;i ugrožavanjem koalicije. &nbsp;&nbsp;

Da se ne govori o skandalu kada je svojoj snahi Maidi Čampari legalizirao nezakonito preuzimanje funkcije predsjednice Konkurencijskog vijeća BiH. Ili sramnoj biografskoj činjenici da su mu u poznim akademskim godinama doktorat platili porezni obveznici, odnosno narod Kantona Sarajevo.&nbsp;

<h3>Kompleks od Novalića</h3>

Umjesto da ne&scaron;to nauči od svog agilnog kolege Fadila Novalića, od kojeg ima kompleks, kancelarijski paučak papagajski ponavlja riječi svog kućnog intimusa i predsjednika kojem jedva čeka da vidi leđa. Čovjek koji se nikada nije smio naći na izbornim listama gdje biraju građani, želi vladati s bjela&scaron;ničkog mindera i s rođacima diktirati &scaron;ta će raditi Vijeće ministara, primjerice, kada će napokon biti izabran član VSTV-a i kada to odgovara njihovoj miljenici Meddžidi Kreso. &nbsp;

Zvizdić ne shvata da je &ldquo;viseći premijer&rdquo; i da, kada se saberu glasovi za njega nepoćudnog SBB-a, otrgnute četvorke i vi&scaron;e drugih stranaka u Parlamentarnoj skup&scaron;tini BiH, njegov nezasluženi premijerski status ovisi o dobroj volji drugih, a ne o njemu, njegovom porodičnom klanu i čovjeku kojem služe kao nevjerne cuke.

Uostalom, Zvizdić će, osim po nesposobnosti, biti upamćen i po sramnom događaju po BiH &ndash; njegov poziv da dođu u Sarajevo na referentni međunarodni skup odbilo je čak 17 stranih premijera.&nbsp;

Takva bi blamaža svakoga normalnog natjerala da ponudi svoju ostavku i da mu svemoćna familija opet nađe neko dobro radno mjesto, a ne da vr&scaron;i pritisak na medije čija je jedina krivica &scaron;to u njemu vide ono &scaron;to jeste &ndash; nezajažljivog karijeristu, nepotistu i poslu&scaron;nika koji vreba da njegov stranački &scaron;ef padne, a on i gramziva braća bez ijednog glasa osvojenog na izborima i zvanično preuzmu upravljanje Bo&scaron;njacima. &nbsp;&nbsp;

Otud je jasno da rezultat grande koalicije nije ispunjen i zbog toga &scaron;to Denis Zvizdić vodi premijersku svitu, &scaron;to se na jednoj od najvažnijih državnih funkcija nalazi piccolo pamet i gdje ne pomažu ni majka i njena sestra sa svojom enormnom rođačkom shemom koja je svrha sama sebi i svojim interesima, a ne &ldquo;općem interesu&rdquo; o kojem Zvizdić lažno govori.&nbsp;

Novogodišnja ličnost dana Denis Zvizdić

Piccolo premijer

&Scaron;ta je to obilježilo 2016., a &scaron;ta nas čeka u 2017. godini? Kada bi se pitalo Bakira Izetbegovića, s obzirom na njegove novogodi&scaron;nje izjave kako koji medij treba pisati, u ovom komentaru opisivao bih kako je u 2016. zaposleno 100.000 ljudi, kako su pokrenuti masovni radovi, kako smo već u Evropskoj uniji... Da slavimo, jer nas čeka divna 2017. s regresima, 13. plaćom, ljetovanjem po Jadranu...

Da je bogdo tako! Rado bih to napisao. Ali, kako bih nakon toga iza&scaron;ao na ulicu i pogledao ljudima u oči? Ljudima koji dobro znaju da javnih radova nije bilo, da i dalje imamo vi&scaron;e od pola miliona nezaposlenih, da se na prste jedne ruke mogu nabrojati nove fabrike, da smo i dalje prvi u Evropi po onome &scaron;to ne valja - po korupciji, siroma&scaron;tvu... &nbsp;&nbsp;

Ne treba grije&scaron;iti du&scaron;u. Bilo je i dobrih stvari u 2016. godini. Nakon &scaron;to je formirana koalicija SDA-SBB-HDZ, prije svega u Federaciji, pa i na nivou države, u prvi mah stanje se dosta normaliziralo. Nije trebalo mnogo vremena da to i evropski lideri uvide i od&scaron;krinu nam vrata za članstvo u porodici evropskih zemalja. Neki su projekti i pokrenuti, bilo je ideja, elana...

Nažalost, neiskren odnos dijela koalicionih partnera, sokoljen sivim eminencijama iz nekoliko godinama povla&scaron;tenih porodica, skoro da je zaustavio sve &scaron;to je bilo dobro. Želja za ličnim i porodičnim vladanjem, kontrolom državnim institucija, prije svega pravosuđa, ugrozila je interese naroda i države. Sa samo jednom namjerom - da zaustave napredak, pa su počele plju&scaron;tati i politički motivirane optužnice protiv najuglednijih ljudi.

Tako je jedan koalicioni partner, ugledni privrednik i biznismen Fahrudin Radončić, umjesto da svoj dokazani kapacitet iskoristi da razvija zemlju, tro&scaron;io energiju da dokazuje svoju nevinost u, prema mi&scaron;ljenju eksperata, politički motiviranom procesu. &nbsp;

Oprostite mi, gospodine iz Predsjedni&scaron;tva BiH, ali ja ne mogu biti toliko poslu&scaron;an i pisati kako to vlast hoće... Istina je da, ako je suditi prema posljednjim danima 2016., nemamo mnogo razloga za slavlje i nadu da će u 2017. biti i&scaron;ta bolje. Ljekari, borci, radnici najavljuju izlaske na ulice i vruće proljeće...&nbsp;

Trebala je ovo biti godina s lijepim krajem, svima nama. Pa i Draganu Vikiću, heroju odbrane BiH. Ali, nije. Trebala je i stotinama izvrsnih ljekara koji su, umjesto u Sarajevu, sreću u 2016. godini potražili u drugim evropskim zemljama. Trebala je penzionerima, koji 2017. dočekuju nadajući se da će penzije biti makar 9. januara... Kako se ne brinuti nakon svega toga, a znati davno dokazanu mudrost: Ne ubijajte svoje lavove, pojest će vas psi va&scaron;ih neprijatelja...

Izvini Bakire!

Nije velika mudrost, ali jeste skupo plaćeno iskustvo mnogih koji dijele odgovornost javne riječi, da se jednom izgubljena sloboda iznova ne osvaja tako lako.&nbsp; 
&nbsp; 
Na takvo ne&scaron;to svojevremeno je upozorio i slavni Džozef Pulicer (Joseph Pulitzer), po kojem se i danas naziva najveća američka nagrada za novinarstvo, kada je rekao da će &ldquo;na&scaron;a republika (država) propasti istog dana kad ugu&scaron;e na&scaron;e medijske slobode&rdquo;! Jer, kako reko&scaron;e, državi može nestati nafte, ona može ostati bez likvidne valute, ali sve dok tinta teče slobodno, sljedeće poglavlje na&scaron;eg života je zagarantirano. 
&nbsp; 
Stvari su se, nasreću, ipak uozbiljile u BiH, u kojoj, bez obzira na sve dejtonske, ali jo&scaron; vi&scaron;e domaće nedorečenosti, sloboda medija znači tekovinu od koje se ne smije odustati ni po koju cijenu, jer to je gorivo na&scaron;eg građanskog opstanka.&nbsp; 
&nbsp; 
Za one &ldquo;zbunjene&rdquo;, ako sloboda tiska znači ne&scaron;to vi&scaron;e od &ldquo;proevropske&rdquo; deklarativnosti, kao &scaron;to znači, onda je to prije svega pravo i obaveza da se kritizira vlast. I da joj se, u ime građanstva, suprotstavljaju validni argumenti. Bez toga nema demokratije. 
&nbsp; 
Uostalom, zar borba protiv najgore korozije dru&scaron;tva - korupcije, lopovluka, besramnog porodičnog nepotizma i partijskog despotizma &scaron;to vodi u najgore jednoumlje, a onda i u opće siroma&scaron;tvo, ne počinje i ustrajava s hrabro&scaron;ću novinarskih profesionalaca?&nbsp; 
&nbsp; 
Onaj ko to ne razumije, pa oholo prakticira be&scaron;ćutne napade na medije, po ugledu na neslavne &ldquo;uzore&rdquo;, ne zavređuje narodno povjerenje. A titulu demokrate jo&scaron; manje.&nbsp; 
&nbsp; 
U eri &scaron;iroko dostupne informiranosti i otvorenosti socijalnih mreža, narod doista zna! Ali, i razumije ko rasprodaje njegove resurse, ko se bogati na račun lažnog patriotizma i prodaje nacionalnu, vjersku i svaku drugu demagogiju radi nekih &ldquo;povla&scaron;tenih&rdquo; interesa. 
&nbsp; 
Zato će u novoj, 2017. BiH doista biti na prekretnici. Morat će to biti i godina raspleta: od sankcioniranja političkog pravosuđa do konačnog anatemiziranja lažne demokratije. Jednostavno, notorni bh. vlastodr&scaron;ci moraju shvatiti da se računi polažu cijelom bosanskom narodu, a ne isključivo onima na koje se pozivaju samo u nacionalnim pakovanjima. Eto prilike i da bh. javnost dodatno odbaci beskorisnije nacionalne podjele. I da mediji solidarno i konačno zauzmu svoje mjesto u dru&scaron;tvu kao nezamjenljivi branioci na&scaron;e slobode. &nbsp;

Najvažnija sloboda

&quot;Fudbalsko ludilo&quot; u Kini definitivno je zasjenilo cijelu planetu. Ako ste mislili da su najdarežljiviji arapski &scaron;eici, ruski oligarsi ili američki tajkuni, prevarili ste se.&nbsp;

Kineski milijarderi oti&scaron;li su na novi nivo. Bezobrazne finansijske ponude polako u Kinu dovode i neka od najvećih imena svijeta, a posljednji transfer oborio je i rekord.

Karlos Tevez (Carlos) pre&scaron;ao je iz argentinske Boke Juniors u &Scaron;angaj &Scaron;enhuu, a spominje se obe&scaron;tećenje od 88 miliona dolara. To je &scaron;esto najveće obe&scaron;tećenje u historiji, ali prema plaći koju treba dobivati, 750.000 dolara sedmično, Tevez će postati najbolje plaćen fudbaler na planeti.

Rođen je 5. februara 1984. godine u Buenos Airesu. Ponikao je u Boka Juniorsu, nastupao i za brazilski Korintijans. U Evropi je igrao za Vest Hem, Mančester junajted, Mančester siti i Juventus, a pro&scaron;le godine vratio se u Boku. Za reprezentaciju Argentine odigrao je 76 utakmica i postigao 13 golova.

Veliki finale

Ne ponovila se 2012!

Cijena svađa

Tuzlak spašava Bristol siti

Dodikov malj

Skenderiji vratio život

Stub države

Neslavan kraj

Dašak optimizma

Noć za historiju

Slika užasa

Mauzer bh. diplomatije

Piccolo premijer

Izvini Bakire!

Najvažnija sloboda

Zarađuje više od Ronalda i Mesija

Kolumne

Veliki finale

Ne ponovila se 2012!

Cijena svađa

Tuzlak spašava Bristol siti

Dodikov malj

Skenderiji vratio život

Stub države

Neslavan kraj

Dašak optimizma

Noć za historiju

Slika užasa

Mauzer bh. diplomatije

Piccolo premijer

Izvini Bakire!

Najvažnija sloboda

Zarađuje više od Ronalda i Mesija