Irfan Glogić, doktorant iz oblasti matematike na Državnom univerzitetu u Ohaju, baveći se istraživačkim radom, nedavno je rije&scaron;io deset godina nerje&scaron;iv matematički problem, &scaron;to je na njega odmah skrenulo pažnju naučnih krugova iz oblasti kojom se bavi.&nbsp; &nbsp;

Da je to tako, svjedoči i prestižna predsjednička stipendija koju je dobio, a koja se u SAD redovno dodjeljuje studentima izvanrednih naučnih postignuća, ustvari najboljima od najboljih.

Irfan Glogić danas je samo jedan od mnogih bh. mladića i djevojaka koji po prestižnim&nbsp; svjetskim univerzitetima &bdquo;razvaljuju&ldquo; nauku i koji su, osim u nauci, jednako dobri i čestiti ambasadori države iz koje dolaze. &nbsp;

Te&scaron;ko da za većinu njih država uopće i zna, a ako i zna, najradije bi da se o njima &scaron;uti, prosto da joj ne bi pokucali na vrata i pitali ima li za njih takve mjesta u njoj.

Zna li iko u državi, osim rodbine, uskog kruga prijatelja i možda ponekog univerzitetskog profesora ko je Kerim Suruliz, doktor fizike, profesor na Univerzitetu u Brajtonu, jedan od članova naučnog tima koji je otkrio Higsov bozon? Da je ovaj Sarajlija, kojim slučajem, &scaron;ef kakve ubleha&scaron;ke nevladine organizacije, kakvi nam svako malo sa TV ekrana mlate o tome kakvi trebamo biti, začas bi sebi priskrbio epitet eksperta koji se za sve pita i u sve razumije.

Trenutno, na raznim naučnim destinacijama svijeta, &scaron;to doktoranata, &scaron;to postdoktoranata, &scaron;to već afirmiranih naučnika iz raznih oblasti, ima toliko bh. mladića i djevojaka da bi ih država, ako sebi misli dobro, &scaron;to hitnije trebala okupiti barem na jednom sijelu i, ako ni&scaron;ta,&nbsp; čuti njihova iskustva.

Prosto &scaron;to su&nbsp; takvi do uspjeha dolazili isključivo radom, odricanjem i, prije svega, po&scaron;tovanjem pravila koje i nauka i zakoni propisuju. A to i jeste jedini put kojim BiH može izaći na zelenu granu.

&nbsp;

Komentar dana

Primjer pametnih

Sarajevski hor &bdquo;Pontanima&ldquo; udostojen je prestižne međunarodne nagrade &bdquo;Kultura za mir&ldquo; koju dodjeljuje Fondacija &bdquo;Chirac&ldquo;, a koju je prije tri godine osnovao biv&scaron;i francuski predsjednik Žak &Scaron;irak (Jacques Chirac). &nbsp;

Prestižnu nagradu primio je osnivač ovog hora fra Ivo Marković, koji je dokazano veliki humanista i patriota. &bdquo;Pontanima&quot; je nagradu dobila za aktivnosti u korist međuetničkog i međureligijskog dijaloga u Bosni i Hercegovini.

U obrazloženju odluke ističe se da hor &quot;Pontanima&quot; okuplja, ne praveći nikakvu razliku među svojim članovima, pjevače amatere i profesionalce, muslimane, pravoslavce, katolike, Jevreje, ateiste, Bo&scaron;njake, Srbe i Hrvate i&nbsp;ostale.

Ovom prestižnom međunarodnom nagradom potvrđeno je sve ono &scaron;to je fra Ivo Marković uradio na promoviranju pomirenja i suživota u BiH.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Fra Ivo Marković

Svjetsko priznanje

Bio je sjajan u Volfsburgu, s kojim je slavio titulu prvaka Njemačke, donosio je trofeje i Mančester sitiju u Engleskoj, ali čini se da Edin Džeko svoj najbolji fudbal igra upravo ove sezone, u dresu Rome.

Najbolji je strijelac italijanske Serije A, zabio je čak 15 golova za Romu u svim takmičenjima, a utakmica Evropske lige protiv če&scaron;kog Plzenja bila je kruna sjajne forme kojom odu&scaron;evljava Evropu.

Najveći golgeter u historiji reprezentacije BiH blistao je u pobjedi od 4:1, postigao het-trik, a da sve dobije obol fenomenalnog, pogađao je s obje noge i glavom. Kako ga je i&scaron;lo, zabio bi možda i s obje ruke, ali to je u fudbalu zabranjeno, pa se morao zadovoljiti sa samo tri gola.

Ovo je bila peta utakmica u sezoni u kojoj je postigao dva ili vi&scaron;e pogodaka, a &scaron;esti put u karijeri ostvario je het-trik. U jednom od njih dodao je jo&scaron; jedan gol, četvrti, kada je Mančester siti razbucao Totenhem 5:1.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA        Edin Džeko

Dijamant zabija iz svih oružja

Kada jedan diplomata, pri tome jo&scaron; britanski, javno, a uz to jo&scaron; i kategorično, tvrdi da su uzalud sve priče o podjeli BiH, kao i one o otcjepljenju RS ili o stvaranju trećeg entiteta, onda on to ne radi bez pokrića ili na svoju ruku.

Ambasador Velike Britanije u BiH Edvard Ferguson (Edward), govoreći u intervjuu za &quot;Avaz&quot; da &quot;niti je BiH konfederacija, niti su entiteti suvereni&quot;, praktično je spustio na zemlju sve one koji su se u posljednje vrijeme, makar verbalno, poigravali budućno&scaron;ću ove zemlje.

Pri tome britanski ambasador u BiH, nimalo diplomatski uvijeno, ističe da oni političari koji se koriste ovakvom nacionalističkom retorikom, zapravo, isključivo odvraćaju pažnju javnosti od vlastitog neuspjeha da rje&scaron;avaju stvarne probleme s kojima se suočavaju građani.

Ferguson, pravilno, uočava i da su upravo političari koji se služe tom retorikom, stvorili stanje nesigurnosti među narodom i na osnovu toga napravili značajan uspjeh na lokalnim izborima.

Paradoksalno, ali istinito, a kada dolazi iz usta britanskog ambasadora u BiH, dodatni razlog za sve građane u ovoj državi da se dobro zamisle kakve političare žele.

Mlada populacija u na&scaron;oj zemlji zasigurno je ta koja u najvi&scaron;em procentu ne nasjeda na nacionalističke priče koje se nude na dnevnopolitičkoj sceni. No, upravo je ta populacija, praktično, razoružana u borbi za bolju BiH. Oduzeto joj je pravo na posao, na odlučivanje o vlastitoj budućnosti, pravo na oblikovanje države po svojoj mjeri.

Zato, u najvećem dijelu, i apstinira na izborima. Zbog toga, u najvi&scaron;em procentu, i napu&scaron;ta ovu državu. Sve dok se političari ne budu orijentirali na rje&scaron;avanje konkretnih, egzistencijalnih problema građana, a posebno omladine, neće biti napretka. A pitanje je i vremena do kada će im ova nacionalistička agenda jo&scaron; piti vode.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Poruka s pokrićem

Ma koliko se, zbog manjka građanskog konsenzusa i vi&scaron;ka nacionalnih politika, država Bosna i Hercegovina ponekad vidno mučila da na svoj, uvijek originalan historijski način preživi i opstane, jedno je sigurno: državnost BiH ne može se dovesti u pitanje. Jer, BiH je država evropskog kontinuiteta.

Zato bi 25. novembar, koji se Zakonom o progla&scaron;enju Dana državnosti Bosne i Hercegovine iz 1995. godine određuje kao glavni praznik na&scaron;e Domovine, morao biti historijski međa&scaron; za sve na&scaron;e građane i bh. narode.

To je, dakle, sasvim realno, povijesno podsjećanje na državni kontinuitet do kojeg doseže pamćenje i nekih na&scaron;ih savremenika. Taj kontinuitet, bez ikakve dvojbe, jasno opisuju sve historijske čitanke. Ovaj dan, 25. novembar, nije nikakva novotarija!

Na taj dan 1943. godine u Mrkonjić-Gradu je usvojena antifa&scaron;istička rezolucija ZAVNOBiH-a, pa otuda i to važno podsjećanje na državni karakter ove, nama za srce prirasle zemlje.

No, osim svečarskih riječi i čestitki koje tome pripadaju, ovaj dan budi i lament zbog patnji i stradanja u borbi da se BiH sačuva, upravo kao država evropskog poretka i onih demokratskih vrijednosti koje krase prosperitetna dru&scaron;tva i narode.

Nažalost, negdje na tom putu, između rata i mira, u kataklizmi agresije, u ratu protiv Bosne, od 1992. do 1995., izgubljena je najvažnija bh. dru&scaron;tvena odrednica - da je BiH do Dejtonskog sporazuma bila republika.

Ne smije se zaboraviti ni da je kao Republika BiH na&scaron;a država primljena u redovno članstvo Ujedinjenih naroda, istog dana, 22. maja 1992. godine, kao i republike Slovenija i Hrvatska. Ta važna povijesna činjenica treba ostati neizbrisivi dio bh. institucionalne memorije.

Nadasve, ovaj dan je i &scaron;ansa za pametno, korisno i vizionarsko podsjećanje na realitet racionalno ostvarive države u kojoj ima i mora biti mjesta za sve pred zakonom jednakopravne građane BiH. Znamo već to da Bosna nije od jučer, a znamo i kakva je to zemlja, i kroz &scaron;ta je sve ova BiH prolazila, pa smo zbog toga i ponosni na nju.&nbsp;

&nbsp;

Država kontinuiteta

Kad god ga neka nova izložba odvede u svijet, gdje je odavno sebi osigurao mjesto na umjetničkoj sceni, Safet Zec jedva čeka da se vrati u svoju Bosnu, Sarajevo, Počitelj...

To dovoljno govori o tome koliko ovaj slavni umjetnik voli svoju zemlju, u kojoj je i najsretniji. Uz sve probleme koji ti&scaron;te bh. narod, Zec ne gubi nadu da se može, da treba, i da će doći taj dan kada će biti drugačije.

U međuvremenu, pronosi ime BiH u svijetu kroz reprezentativne izložbe i impozantna djela. Posljednja, &quot;Hljeb dobročinstva&quot;, otvorena je u samom jezgru Rima, a posljednjih nekoliko mjeseci bila je u fokusu umjetničke elite u italijanskom Loretu. Uporedo je vrijedno spremao novi, atraktivan opus za francuski Lil, gdje je aktuelna njegova izložba &quot;Safet Zec. Slikarstvo i život&quot;.

Danas mu je nezamislivo da radi bez sina Gorčina i kćerke Hane, dok je on, kako voli reći, samo radnik sretan &scaron;to mu život dozvoljava da pokaže jednu ljep&scaron;u stranu Bosanaca i Hercegovaca.

Prije dvije godine Zec se upoznao i s Papom, kada je njegovo djelo &quot;Skidanje Isusa s križa&quot; otkriveno u kapeli &quot;Della Passione&quot; povodom 200. godi&scaron;njice isusovačkog reda. Time se ovaj bh. umjetnik, rođen 1943. godine u Rogatici, pridružio najvećim majstorima slikarstva u historiji.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Safet Zec

Vjera u domovinu

Borusija Dortmund pregazila je var&scaron;avsku Legiju s nevjerovatnih 8:4 u 5. kolu Lige prvaka, &scaron;to je novi rekord po broju golova postignutih u elitnom nogometnom takmičenju.

No, meč će se pamtiti i po tome &scaron;to je junak pobjede &quot;Milionera&quot; bio Marko Rojs (Marco Reus), kojem je to bio povratak na teren nakon oporavka od povrede. Nijemac je zbog povrede prepone pauzirao punih 185 dana, a već na prvoj utakmici poslije zavr&scaron;enog liječenja postigao je het-trik, upisao asistenciju i učestvovao u postavljanju novog rekorda po broju golova u Ligi prvaka.

- Vrlo naporno sam radio za ovo. Vrlo važan trenutak za mene, drago mi je &scaron;to sam mogao pomoći momčadi - rekao je Rojs.

Marko Rojs rođen je 31. maja 1989. godine u Dortmundu. Član Borusije je od 2012., odigrao je 108 utakmica i postigao 49 golova.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Marko Rojs

Povratak sa stilom

Kružno kretanje materije u prirodi često se dokazuje kapljicama ki&scaron;e koje padaju na tlo, isparavaju, dižu se pod oblake, tamo se u vidu pare &bdquo;smrzavaju&ldquo; i pretvaraju u kapljice ki&scaron;e koje ponovo padaju na tlo, potom isparavaju, dižu se pod oblake... Slično je i s političkom materijom.

Sve je već viđeno, sve je isto, samo se glumci i kostimi mijenjaju. Čak i scenografije liče jedna na drugu. Prvo je lider SDA tražio preispitivanje 9. januara kao dana RS. Potom je Milorad Dodik raspisao referendum o istom tom danu RS, na kojem su se građani izjasnili onako kako su se izjasnili.

Onda je Dodik najavio apelaciju Ustavnom sudu BiH o neustavnosti 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH. A onda su, vjerovatno ne na kraju, pojedini poslanici Narodne skup&scaron;tine RS, predvođeni Nenadom Stevandićem, istakli da obilježavanje 25. novembra kao Dana državnosti BiH predstavlja kr&scaron;enje Ustava BiH.

Stevandić je rekao, a za njim ponovio &scaron;ef Kluba poslanika SNSD-a u NSRS Radovan Vi&scaron;ković, da RS ne priznaje 25. novembar i dodao nekoliko polupravnih argumenata koji dokazuju tu tvrdnju. Predstavnicima vlasti pridružili su se i opozicionari - Miladin Stanić (SDS), Miroslav Brčkalo (PDP) i Krsto Jandrić (NDP). S treće strane - Hrvati 25. novembar i ne obilježavaju, niti se o njemu &bdquo;očituju&ldquo;.

Matrica na kojoj funkcionira kružno kretanje političke materije u BiH zasniva se na rečenici - svako nekome ne&scaron;to brani. U grčevitoj borbi za parče ili komadinu vlasti mnogi zaboravljaju da baka u Foči nema ni&scaron;ta od toga &scaron;to je 9. januar ostao dan RS niti djed u Busovači ima vi&scaron;u penziju 25. novembra. Ali, bitno je da se kreće, zar ne?

&nbsp;

Neka se kreće

Ne prođe mjesec, a da se na naslovnicama ovda&scaron;njih medija ne ukaže kravatirani lik nekog od inih dužnosnika institucija države BiH uhvaćen u nedoličnom, tačnije, nastranom i nemoralnom pona&scaron;anju kakvo po&scaron;tenom i pristojnom svijetu ledi krv u žilama.

Slučaj predsjednika Općinskog suda u Ora&scaron;ju Darka Župarića, osumnjičenog za spolni odnos s djetetom, u nauci poznato kao pedofilija, ponovo je otvorilo davno postavljeno pitanje kakvi su se sve likovi i kojim metodama uspjeli dograbiti važnih funkcija u na&scaron;oj zemlji, a posebno onih u pravosuđu uz koje se, kao ni uz jednu drugu, oduvijek vezao epitet &quot;časni&quot;.

Da li je Župarić kriv za ono za&scaron;to se sumnjiči, to, ipak, ostavljamo pravosuđu, kojem, kako god, i dalje trebamo vjerovati. Trebamo, jer nemamo drugog izbora!

Zaista, ko je danas taj ko provjerava, ne samo moralni kredibilitet, već i psihičko stanje&nbsp;&nbsp; nekoga ko se imenuje za sudiju, tužioca, koga primaju u policiju ili na poziciju profesora u &scaron;koli, koji bi&nbsp; trebao biti moralni i svaki drugi uzor u odgoju na&scaron;e djece?! Koliko je poznato - niko.

Praksa nas, iz dana u dan, nažalost, uvjerava da smo se, i kao pojedinci i kao dru&scaron;tvo, skoro pa navikli da o na&scaron;oj i sudbini na&scaron;e djece odlučuju moralno srozani ljudi, među kojima nerijetko psihopate koje, da postoje bilo kakvi kriteriji, ne bi smjele ni sijalice gradske rasvjete zavrtati, a kamo li raditi, naprimjer, u institucijama koje su garancija&nbsp; napretka jedne države.

Naravno, mnogo je i časnih, moralnih i svakog po&scaron;tovanja vrijednih ljudi u svim institucijama na&scaron;e zemlje, ali se, kako koji dan odmiče, sve vi&scaron;e ukazuju lica onih koji to nisu. O njima ne smijemo &scaron;utjeti, jer da se nije &scaron;utjelo, ko zna da li bi jedan Darko Župarić ikad bio to &scaron;to je bio i &scaron;to, nadati se, vi&scaron;e neće biti.

&nbsp;

Moralne nakaze

Novi zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH trebao bi stupiti na snagu 1. januara 2017. godine, kako je i planirano. Sjajna vijest rezultat je uloženih napora Veska Drljače, ministra rada i socijalne politike FBiH. Radi pobolj&scaron;anja statusa penzionera, nakon vi&scaron;emjesečnih aktivnosti i uloženog truda, ministar Drljača održao je svoju riječ.

Osim brige o penzionerima, veliku pažnju posvećuje i djeci. Zahvaljujući njegovom predanom radu i upornosti, blizu 1.400 djece bez roditeljskog staranja dobit će potrebnu brigu i njegu. Zbog činjenice da je oblast hraniteljstva veoma lo&scaron;e definirana postojećim zakonskim rje&scaron;enjima, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike donijelo je Zakon o hraniteljstvu FBiH, upravo na inicijativu Drljače.

Ministar Drljača nerijetko ističe da je osnovni cilj zbrinjavanje napu&scaron;tenih mali&scaron;ana, ali i drugih ranjivih grupa, starih i osoba s&nbsp;invaliditetom, koje žive bez odgovarajuće porodične za&scaron;tite i o kojima se mogu brinuti hranitelji, pojedinci ili porodice.

Ispo&scaron;tovanim obećanjem da će svu snagu za vrijeme mandata usmjeriti u građenje boljeg sutra svih ugroženih kategorija, pokazao je da je pravi čovjek za funkciju na kojoj se nalazi.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Vesko Drljača

Ministar za bolje sutra

Golem je uspjeh biti treći u svijetu u bilo čemu, pa makar i u kucanju eksera. I &scaron;ta god neko mislio o bilijaru, smatrao ga sportom ili ne, preporuka mu je da malo poigra, vidi o čemu se radi, poku&scaron;a načiniti nekoliko marifetluka, koji su imanentni profesionalcima u ovome sportu, i tek onda donese zaključak.

Kada sve te fascinantne vje&scaron;tine jo&scaron; čini neko ko ima svega 15 godina, dojam je jo&scaron; bolji. Sanjin Pehlivanović pola svog dosada&scaron;njeg života, koji jo&scaron; nije kako treba ni počeo živjeti, posvetio je bilijaru.&nbsp;

Počeo je trenirati s devet godina, sa 13 je osvojio svoju prvu evropsku medalju, a sada sa 15 postao je treći igrač svijeta u kategoriji iznad svoje (kadetski &scaron;ampionat je za uzrast do 17 godina).&nbsp;

Medalja koju je uzeo u &Scaron;angaju nastavak je fantastičnog ovogodi&scaron;njeg niza, s obzirom na to da je ranije osvojio dva evropska zlata. Pehlivanović je već redovan učesnik Euro Tour serije profesionalnih igrača, a na jednom od turnira savladao je i svog idola i vjerovatno najboljeg igrača bilijara svih vremena Ralfa Sukea, s kojim se kao dijete slikao.

Sanjin je rođen 11. avgusta 2001.

Ličnost dana   Sanjin Pehlivanović

Čudo od djeteta

Već se 21 godinu natječu &scaron;to domaći &scaron;to strani političari kakvo novo ime dati Dejtonskom sporazumu. Od Mirovnog je postao &bdquo;ludačka ko&scaron;ulja&ldquo; &scaron;to nam je navučena u američkoj vojnoj bazi, &bdquo;&scaron;vedski sto&ldquo; s kojeg uzima ko &scaron;ta hoće. Ukratko, Sporazum koji je prekinuo rat i donio &bdquo;neizvjesni mir&ldquo; i jučer i danas i sutra ostaje potpuna enigma, čak i nama koji smo njegovo dono&scaron;enje dočekali s nadom.

Za Milorada Dodika dileme nema. Godinama koristi svaku priliku, bio svetac ili petak, da pažnju ovda&scaron;nje i pomalo javnosti istočnih nam susjeda, skrene s važnog na ono &scaron;to se njemu čini važnije. A prije svega trn u oku je &ndash; visoki predstavnik, ma kako se zvao, Ured visokog predstavnika, ma ko u njemu sjedio, međunarodna zajednica, ko god to bio.

Jučer je, na godi&scaron;njicu Dejtona, a usput je i krsna slava Policije RS, Dodik jo&scaron; jednom poručio &ndash; Incko mora ići kući. OHR mora biti zatvoren! Pa je (da ne zaboravimo podsjetiti, jer Dodik se time hrani) visokog predstavnika nazvao smutljivcem i lažovom, tek toliko da podvuče subjektivne razloge objektivnog zahtjeva!

Nakon referenduma o danu RS, najavljen je referendum o NATO-u, a iz sehare je izvučena i nova mantra &ndash; vratiti Republici Srpskoj nadležnosti koje su joj tobože oduzete od Dejtona do danas. Da nije bilo tog &bdquo;oduzimanja&ldquo;, BiH ni danas ne bi imala jedan paso&scaron;, jedinstvene automobilske tablice i isprave, jednu graničnu službu, jednu Agenciju za lijekove, statistiku, jednu Agenciju za istrage i za&scaron;titu (SIPA), Upravu za indirektno oporezivanje...

Bez tih institucija država Bosna i Hercegovina ne bi mogla funkcionirati. Kao &scaron;to, ruku na srce, te&scaron;ko funkcionira i danas, razjedinjena između dva entiteta, tri realiteta i bezbroj političko&ndash;partijskih interesa.

Dodikova nova fikcija je i Ustavni sud. Zadao je sebi da će u narednoj godini sve učiniti da strane sudije iz Ustavnog suda budu &bdquo;izbačene&ldquo;. Tako će, zna Dodik, biti ispravljene sve nepravde nanesene Republici Srpskoj.

Bosni i Hercegovini trebat će puno, puno vi&scaron;e vremena. Da ispravi sve nepravde koje joj je nanio Dodik.

&nbsp;

Nova mantra

Gotovo u sjenci tekućih događanja u Bosni i Hercegovini prolazi jo&scaron; jedna, 21. po redu obljetnica Dejtonskog mirovnog sporazuma. U BiH se i dalje živi uz moralni kredo na kome Dejton i počiva: da je ovaj sporazum zaustavio ne samo rat već i genocid u jednom dijelu BiH. Ali tu je i osjećanje prilične apatije!&nbsp; 
&nbsp; 
Osim &scaron;to je nekako (?!) u Dejtonu izgubila onu svoju evropsku dru&scaron;tvenopolitičku odrednicu, da je kao država i republika, BiH je dobila i nakaradni politički (entitetski) sistem, koji je postavljen kao privremen, pa i njene institucije često funkcioniraju po principu &bdquo;drži vodu dok majstori odu&ldquo;. 
&nbsp; 
Istina je da Dejton nikad nije bio zami&scaron;ljen kao trajno rje&scaron;enje, već da je to, kako to u njemu i pi&scaron;e, privremeni prijelazni dogovor, dok se ljudi unutar BiH ne dogovore o nečemu boljem i trajnijem. Problem je, međutim, &scaron;to mnogi u BiH, uključujući i one inertne dijelove međunarodne zajednice, od ovakvog Dejtona odlično žive, pa im nije stalo da ga mijenjaju nabolje. Uz sve Dejton nije nikad u potpunosti primijenjen u najvažnijim odrednicama i aneksima. 
&nbsp; 
Bosna, kako ovu zemlju odmilja, ali i respekta zovemo, zbog vi&scaron;estoljetnog ideala suživota, tolerancije i dokazanih mogućnosti za prosperitet svih Bosanaca, bilo kog etničkog ili geografskog porijekla, dakle svih građana BiH, nažalost, jo&scaron; nije zemlja u koju se vraćaju oni ratom protjerani ili oni koji su je morali napustiti tražeći bolje ekonomske i socijalne opcije.&nbsp; 
&nbsp; 
&Scaron;to je najgore, BiH danas postaje zemlja u kojoj je njeno nacionalno blago, taj evropski životni i kulturni prostor, skoro na rasprodaju, dostupan i onima koji ne pitaju koliko ko&scaron;ta. Ako se postavi i ta prosta proporcija tih odlazaka i dolazaka kao kriterij, ove, sve vi&scaron;e dejtonske, a sve manje bosanske BiH epilog je već porazan. 
&nbsp; 
Doista, BiH ima originalne komparativne prednosti, dakle, svoje ekonomske i najvažnije - ljudske potencijale. Ali to nije dovoljno. Vrijeme je da se taj dejtonski status quo stavi na tapet od onih Bosanaca koji se ne mire s ovakvim stanjem. I svih onih koji papagajski ponavljaju da su prijatelji BiH! Da je pravde i &scaron;ire političke mudrosti, ova bi zemlja odavno bila na čelu euroatlantske kolone u cijelom kom&scaron;iluku, jer evropska, a ne dejtonska BiH bolja je budućnost cijele Evrope. &nbsp;&nbsp;

Dejtonska pravda

Premijera baleta &bdquo;Omer i Merima&ldquo; u Narodnom pozori&scaron;tu Sarajevo (NPS) privukla je brojne ljubitelje ove umjetnosti, kako iz na&scaron;e zemlje tako iz Hrvatske. Sarajevska filharmonija uživo je izvela muziku pod dirigentskom palicom Đele Jusića, koji je ujedno komponirao muziku za ovu baladu, prema libretu Gradimira Gojera.

Zbog maestrove magične muzike u NPS do&scaron;li su ljudi poput doktora Asima Kurjaka, nekada&scaron;njeg političara Miomira Žužula, a samo zbog premijere u Sarajevu je boravio i Ibrica Jusić.

Nakon izvedbe sarajevski baletani i filharmonisti pod Jusićevim vodstvom pozdravljeni su vi&scaron;eminutnim aplauzom i ovacijama. O ljepoti bh. balade i fantastičnim pokretima, magičnim notama priča se i danas, tri dana nakon premijerne izvedbe.

Đelo Jusić rođen je 26. januara 1939. godine u Dubrovniku, gdje je odrastao i započeo &scaron;kolovanje. Njegovi roditelji su se 1928. doselili iz BiH. U rodnom gradu na&scaron;ao je izvore i nadahnuća za svoju muziku te je oblikovao individualni i prepoznatljivi oblik u melodijskom, harmonijskom i stilskom izražaju svojih popularnih muzičkih djela.

Ličnost dana Đelo Jusić

Intelektualac koji stvara magičnu muziku

Jedan kineski biznismen svojevremeno se raspitivao za mogućnost kori&scaron;tenja tuzlanske zračne luke. Položaj aerodroma, pista i popratni sadržaji su mu odgovarali, ali ne i vanjska putna infrastruktura.

Zanimalo ga je koliko vremena treba da se dopremljena roba s aerodroma kamionima transportira do graničnog prijelaza u Ora&scaron;ju. Kada je čuo da se dionica magistralne ceste u dužini od 80 kilometara prijeđe za devedesetak minuta, nije mu preostalo ni&scaron;ta drugo nego da se zahvali i krene u potragu za alternativnim aerodromima u regionu.&nbsp;

Bez ubrzavanja protoka ljudi i roba, smatraju ekonomski analitičari, nemoguće je vjerovati u ozbiljnije povećanje industrijske proizvodnje u BiH. Te činjenice je duboko svjestan i novoimenovani direktor &ldquo;Autocesta FBiH&rdquo; Adnan Terzić, koji je mi&scaron;ljenja da se ne smije dozvoliti luksuz da banke o na&scaron;im infrastrukturnim projektima odlučuju tek naljeto 2017. godine.&nbsp;

Svaki izgrađeni kilometar autoputa donosi nadu u bolju budućnost. Veliki industrijski bazeni, poput onog u Tuzlanskom kantonu, vape za kvalitetnim cestama. No, stanje putne infrastrukture u najmnogoljudnijem kantonu FBiH, koji prednjači po obimu industrijske proizvodnje, katastrofalno je.&nbsp;

Tuzlanskom kantonu stoga su potrebne konekcije ka Ora&scaron;ju ili Brčkom, Doboju i Zvorniku ukoliko se želi povećati industrijski rast koji će se procentualno odraziti na bh. ekonomiju, a samim tim i na neke naredne izvje&scaron;taje koji će se podnositi Evropskom parlamentu u Briselu.&nbsp;

Bosanskohercegovačka ekonomija u regionalnim okvirima može biti najbrže rastuća samo u okolnostima ubrzavanja prometa ljudi i roba. Bez izgrađenih &ldquo;koridora spasa&rdquo;, biznismeni, poput ovog kineskog, u &scaron;irokom luku zaobilazit će na&scaron;u zemlju, a potencijalne partnere tražit će u regionu, odnosno u državama u kojima se od aerodroma do mreže evropskih autoputeva dolazi za desetak minuta. &nbsp;

&nbsp;

Koridori spasa

Riad Bajić bio je jučer posebno raspoložen. Njegov Konjaspor u sklopu 11. kola turske Superlige slavio je gostujuću pobjedu nad Gazijantepom, za koji su svojevremeno igrali bh. internacionalci Semir &Scaron;tilić i Ognjen Vranje&scaron;.&nbsp;

Ni tada Gazijentep nije bio posebno jak i opasan, kao ni dan-danas, no to ne umanjuje podvig biv&scaron;eg Željinog centarfora, koji im je utrpao dva gola.&nbsp;

Bajić tiho, ležerno i iz utakmice u utakmicu pokazuje da je budućnost bh. fudbala svijetla te da se nisu prevarili u turskom klubu kada su ga za 500.000 eura, &scaron;to je basnoslovan transfer za bh. uvjete, doveli u svoje redove.

On je jučer pogodio u 15. minuti za 0:1, dok je drugi gol dao u 60. minuti, na asistenciju Denija Milo&scaron;evića. Pogodak za 3:0 bilo je djelo jo&scaron; jednog bh. dragulja i biv&scaron;eg igrača Želje Amira Hadžiahmetovića.

Bajić je u Turskoj ove sezone postigao &scaron;est golova i trenutno je drugi strijelac lige, poslije Tosuna, koji je zabio sedam. Riad je rođen 1994. godine i bio je standardni mladi reprezentativac BiH.

Primjer pametnih

Svjetsko priznanje

Dijamant zabija iz svih oružja

Poruka s pokrićem

Država kontinuiteta

Vjera u domovinu

Povratak sa stilom

Neka se kreće

Moralne nakaze

Ministar za bolje sutra

Čudo od djeteta

Nova mantra

Dejtonska pravda

Intelektualac koji stvara magičnu muziku

Koridori spasa

Zalog za budućnost

Kolumne

Primjer pametnih

Svjetsko priznanje

Dijamant zabija iz svih oružja

Poruka s pokrićem

Država kontinuiteta

Vjera u domovinu

Povratak sa stilom

Neka se kreće

Moralne nakaze

Ministar za bolje sutra

Čudo od djeteta

Nova mantra

Dejtonska pravda

Intelektualac koji stvara magičnu muziku

Koridori spasa

Zalog za budućnost