Film Danisa Tanovića &bdquo;Smrt u Sarajevu&ldquo; nagrađen je na 5. Tuzla Film Festivalu te je progla&scaron;en najboljim u pet kategorija. Osim &scaron;to je u februaru na 66. Berlin Film Festivalu, jednoj od najprestižnijih evropskih smotri filma, nagrađen Srebrenim medvjedom, kvalitet posljednjeg ostvarenja Tanovića sada je iznova potvrđen i u njegovoj BiH.&nbsp;

Bosanci i Hercegovci, kako su to navikli od najboljeg bh. reditelja, ove godine mogu očekivati da film osvoji i onu najvažniju nagradu. Vijest da je &bdquo;Smrt u Sarajevu&ldquo; ponovo u lovu na Oskara te da se na&scaron;la u užem krugu, potvrđuje da Tanović u zemlji u kojoj godi&scaron;nje bude snimljen jedan film i u kojoj finansijske podr&scaron;ke izostaje na sve strane, ipak uspijeva i ono nemoguće.

Iako su njemu kao reditelju koji je do sada osvojio sve &scaron;to se u svijetu filmu osvojiti može, nagrade odavno prestale značiti, zlatni kipić Američke filmske akademije, koja ovu nagradu dodjeljuje, sasvim sigurno bi označio veliku radost za sve građane BiH. 
Tanović se i u ovom ostvarenju, po ko zna koji put vraća Sarajevu i BiH, kojoj je 2001. godine posvetio svog prvog Oskara i cijelu naciju učinio ponosnom.

Ličnost dana - Danis Tanović

Priznanje i na domaćem terenu

Petnaestodnevna sramota s utvrđivanjem rezultata lokalnih izbora kulminirala je odbijanjem članova Centralne izborne komisije (CIK) BiH da prebroje 2.000 glasačkih listića koji su sa zaka&scaron;njenjem od dva dana pristigli iz inozemstva, a &scaron;to je rezultat gre&scaron;ke CIK-a koji u zakonom predviđenom roku nije proslijedio glasačke pakete glasačima u inozemstvu.&nbsp;

Ovakva odluka samo je potvrdila ranije sumnje da su za izborne neregularnosti i prevare krivi prvenstveno oni koje je država platila da izbore provedu na regularan način, počev&scaron;i od vrha na čijem čelu je CIK, preko lokalnih izbornih komisija, pa sve do biračkih odbora, njihovih posmatrača i kontrolora.

U javnosti je već procurila informacija da su se, navodno, članovi CIK-a iz reda srpskog i hrvatskog naroda pre&scaron;utno dogovorili da ospore prebrojavanje 2.000 glasova iz inozemstva, čime bi jedni drugima pomogli vezano uz rezultate glasanja u Srebrenici i rje&scaron;enje problema u Stocu.&nbsp;

Za Srebrenicu znamo da je dogovor uspio (Srebreničani već pitaju koliko je među bačenim glasačkim listićima bilo onih na kojima je zaokruženo ime Ćamila Durakovića za načelnika općine) i čeka se samo odluka o Stocu pa da se potvrdi ispravnost sve glasnijih informacija o talovima unutar CIK-a.&nbsp;

Centralnoj izbornoj komisiji, sasvim sigurno, bit će refundirana i odgovornost za malverzacije prebrojavanjem glasova koje su provodile lokalne izborne komisije.

O izbornom java&scaron;luku u kojem su partijski brojači dodavali glasove miljenicima svojih centrala i poni&scaron;tavali glasove kandidatima drugih političkih partija, najbolje govore rezultati izbora u Tuzli, gdje je među nevažećim bilo oko 6.000 glasačkih listića. U gradu u kojem na glasanje izlazi obrazovan i pismen svijet, to se ni u jednoj varijanti nije moglo dogoditi.&nbsp;

Sve neregularnosti na ovim izborima, nažalost, plaćene su novcem države BiH. Dokle vi&scaron;e?!

Komentar dana

Izborni javašluk

Sjajni Edin Puhalo alias Iron Puki, bokserski prvak Evrope u UBF verziji, na međunarodnom turniru u boksu &ldquo;Braća Ba&scaron;ović&rdquo; koji je održan na Ilidži, jo&scaron; jednom je potvrdio kvalitet.

Mladi Sarajlija u glavnoj borbi večeri tehničkim je nokautom u trećoj rundi pobijedio Turčina Emrea Altinta&scaron;a (Altintas), koji boksuje pod zastavom Njemačke.

Jedan od najperpektivnijih boksera regiona ostvario je osmu pobjedu u svih osam mečeva, uz sedmi nokautom. Puhalo je osvajač brojnih međunarodnih turnira i kupova, a jedan od najboljih mečeva imao je na manifestaciji &quot;Sarajevo Fight Night 2&quot;, na kojoj je pro&scaron;le godine odu&scaron;evio sve ljubitelje boksa u Domu mladih u duelu protiv Branislava Plav&scaron;ića iz Srbije.

Titulu WBF interkontinentalnog prvaka ostvario je protiv prvaka Mađarske Jano&scaron;a Lakato&scaron;a (Janos Lakatos), a protiv Altinta&scaron;a potvrdio je formu prije meča za odbranu UBF titule prvaka Evrope koja ga očekuje početkom novembra.

Rođen je 31. maja 1988. godine u Sarajevu. Sa suprugom Dinom ima dvoje djece, kćerkicu Alejnu i sina Emraha.

Ličnost dana    Edin Puhalo

Potvrda kvaliteta

Zbog čega bi 15. oktobar 2005. godine bio važan datum navijačima Sarajeva i Željezničara? Tog dana su dva gradska rivala prvi put odigrala 0:0 nakon zavr&scaron;etka agresije na BiH. Mnogi od nas, kojima je fudbal doručak, ručak i večera u danu kada se igra vječiti derbi, pomislili smo nakon te utakmice - bilo, ne ponovilo se!&nbsp;

Ali, poput nekog prokletstva ili lo&scaron;eg vica, ipak se ponovilo. O, itekako se ponovilo. Jer, od oktobra, ali onog iz 2007., tog zlosretnog mjeseca za sarajevske derbije, čak deset puta su Sarajevo i Željo odigrali za siroma&scaron;nih 0:0.&nbsp;

Od tog podatka iznenađujuća je tek frapantna upornost navijača oba kluba da ama ba&scaron; svaki put od svakog narednog duela vječitih rivala očekuju neki spektakl. Koji su uporno ne de&scaron;ava. Već suprotno. Umjesto fudbalske gozbe, od bordo i plavog tima dobijemo jeftinu splačinu poslije koje nam krče crijeva.&nbsp;

S obzirom da je u sportu jedino pravo mjerilo rezultat, nije te&scaron;ko uspostaviti dijagnozu da te dvije nule oslikavaju i trenutni kvalitet Sarajeva i Željezničara, koji posljednjih godina prolazi kroz jezivu eroziju.&nbsp;

Ko se sjeća danas tekmi u kojima su se nadmetali majstori poput Turkovića, Muharemovića, Muratovića i &Scaron;kore, dobro zna o čemu je ovdje riječ. Svjedoci smo svojevrsne ironije u kojoj Sarajevo i Željezničar, zaslugom kvalitetnijeg menadžmenta, finansijski bolje stoje nego u tim vremenima, ali igraju sve lo&scaron;ije.&nbsp;

Nabrajanjem titula pravog fudbalskog sladokusca prevariti nećete, kao ni armije navijača sa Sjevera i Juga, koje se zaista iz petnih žila trude popraviti ukupni dojam. A to je već donekle i žalosna situacija, da partija na terenu nije ni blizu nestvarnom navijačkom dekoru.&nbsp;

Derbi je bolestan i treba mu pomoći. A kada nađemo lijek za derbi, naći ćemo i za bh. fudbal. Koji se ove sezone, da podsjetimo, crvenio u evropskim kupovima. Od srama.

Derbi na aparatima

Edhem Edi Čustović (Eddie), Bosanac s australskom adresom, niže uspjeh za uspjehom svojim izumima od kojih koristi ima cijelo čovječanstvo.&nbsp;

Autor je inovacija pod nazivom &bdquo;Countakick&ldquo; i &bdquo;3 Tiger digitalni radar&ldquo;. Prvi je doprinio smanjenju broja mrtvorođene djece u Australiji, a drugi omogućava naučnicima bolji, brži i lak&scaron;i pristup podacima za proučavanje svemirskog vremena.

Uoči krvave agresije na BiH, Čustović se kao sedmogodi&scaron;njak s porodicom odselio &nbsp;iz domovine u &Scaron;vicarsku, a potom u Australiju.&nbsp;

Uz sjećanje na izbjegličke dane provedene u jednoj sobi i svjestan da želi vi&scaron;e, marljivo se bacio na knjigu i samo svojim znanjem, sposobno&scaron;ću i trudom prokrčio sebi put u bolji i ljep&scaron;i život.

Iza njega su godine učenja i truda, a danas je profesor na renomiranom Univerzitetu &bdquo;La Trobe&ldquo; u Melbrunu. Pored svih obaveza i rada, Čustović nije zaboravio rodnu grudu. Redovno posjećuje domovinu, a uskoro će u Sarajevu predstaviti svoj novi naučni projekt. Najavio je da &nbsp;će BiH pokloniti događaj o kojem će pričati cijeli svijet.&nbsp;

Stoga, Čustovićevi uspjesi odavno nisu samo njegovi i njegove porodice. Na njih može biti ponosan svaki Bosanac i Hercegovac, a Čustović uzor generacijama koje stasavaju i dolaze, da rad i trud uvijek donose rezultat.&nbsp;

&nbsp;

Edhem Edi Čustović

Ponos Bosne

U Srebrenici je prekjučer procesijom kroz centar grada obilježena krsna slava te općine, prvi put nakon 16 godina. Slava, kao ni procesija, svakako nikome ne bi zaparala ni oči ni u&scaron;i da oni koji su u njoj učestvovali, s lokalnim sve&scaron;tenicima na čelu, nisu, hodajući kroz grad u kojem žive i muslimani i pravoslavci i katolici, javno osve&scaron;tavali ulice kojima su pro&scaron;li, zgrade institucija i sve &scaron;to im se zateklo na putu, pokazujući time da je slava bila sve samo ne čisti vjerski čin, kako to pravi slavski običaji i propisi zahtijevaju.&nbsp;

Jer, da jeste, ne bi slavsko veselje bilo začinjeno pjesmama koje slave ratne zločince, a koje su do kasno u noć odjekivale ispred lokalne pravoslavne crkve, već bi slavljenici svoju radost iskazivali porukama dobrote i mira, kakve su se u čestitim kućama i kod čestitih pravoslavnih domaćina oduvijek mogle čuti. &nbsp;&nbsp;

Osokoljeni, valjda, mogućim izborom Mladena Grujičića na poziciju načelnika općine, isti oni koji prije dvadesetak godina nisu uspjeli zločinom Srebrenicu pretvoriti u grad samo jednog, srpskog naroda i samo jedne, pravoslavne vjere, požurili su da pokažu da će im to, nakon &scaron;to osve&scaron;taju ulice i Grujičića ustoliče na čelo općine, ipak poći ra rukom. Na njihovu žalost, čim mozak isperu od rakije, morat će shvatiti da su uzalud žurili.&nbsp;

Jer, ko god da dođe na čelo općine koja se na geografskoj karti svijeta prepoznaje po zločinu genocida koji je u njoj počinjen, prije nego &scaron;to počne ispunjavati želje slavljenika sa srebreničkih ulica, morat će se suočiti s pitanjem ostav&scaron;tine tog genocida. A ostav&scaron;tina je zločin na leđima mnogih koji su i u petak, ispred crkve u Srebrenici, uzalud pjesmom dozivali ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića.&nbsp;

Srebrenička slava

Poruke proistekle s prekjučera&scaron;njeg sastanka premijera Srbije Aleksandra Vučića i člana Predsjedni&scaron;tva BiH Mladena Ivanića, prema kojima se trebamo okrenuti stabilnosti i ekonomiji, a ne sukobima, morale bi biti objeručke prihvaćene u na&scaron;oj državi, a posebno unutar bo&scaron;njačkog političkog faktora.

Ovaj važan signal iz Beograda de&scaron;ava se, naime, u momentu kada su odnosi između Srbije i BiH (čitaj bo&scaron;njačkih funkcionera) najlo&scaron;iji u proteklih pet do &scaron;est godina, a možda i vi&scaron;e. U momentu kada je, na relaciji Sarajeva i Beograda, u posljednjih nekoliko mjeseci do&scaron;lo do razmjene mno&scaron;tva otrovnih strijela.&nbsp;

Vučićeva poruka o važnosti očuvanja regionalne stabilnosti i dobrosusjedskih odnosa dolazi u trenutku kada u BiH jo&scaron; plamti vatra oko Srebrenice, odnosno zbog rezultata lokalnih izbora u ovom gradu. U trenutku kada SDA poručuje da ih neće prihvatiti, dok lider SNSD-a i RS Milorad Dodik odgovora da ga ne zanima mi&scaron;ljenje Bakira Izetbegovića.

Kontaminiranost političkog prostora u na&scaron;oj državi svakako da se odražava na međunacionalne odnose, a sve to ima posljedice i na odnose između dvije države. Napetost koja je kulminirala u fini&scaron;u predizborne kampanje, čini se, ne jenjava.

Ovakva situacija, jasno je, ne odgovara nikome, a posebno ne Bo&scaron;njacima, koji se, ako se bude nastavilo ići ovim putem, sve vi&scaron;e izoliraju kao narod te u konačnici kao politički faktor u regionu.&nbsp;

Stoga su pozivi koji govore o smirivanju političkih tenzija itekako dobrodo&scaron;li. A na potezu bi sada, bez sumnje, trebali biti bo&scaron;njački politički predstavnici, koji trebaju pokazati da ih ni u kojem smislu ne odlikuje konfliktnost.

Izbori su pro&scaron;li. Treba se okrenuti gradnji suživota i harmoniziranju odnosa, a posebno sa susjedima. Ako se to ne uradi, uzalud nam je trud na putu ka EU, koja traži Balkan kao integrativni faktor, a ne kao područje sukoba!

Smiriti tenzije

Muzičar Bob Dilan (Dylan) dobitnik je ovogodi&scaron;nje Nobelove nagrade za književnost. Odluka Kraljevske &scaron;vedske akademije odjeknula je jučer u svijetu i pokrenula nove polemike.&nbsp;

Legendarni kantautor, shodno očekivanjima, dobio je podr&scaron;ku svoje armije fanova, samo &scaron;to su ovog puta ne&scaron;to glasniji bili oni koji se ne bi složili da je jedan, prije svega muzičar, dostojan nagrade ovog ranga. &nbsp;

Iako su podijeljena mi&scaron;ljenja o tome je li nagrada oti&scaron;la u prave ruke i je li Dilan zaista &quot;toliko dobar pisac&quot;, Nobelov komitet u svom naumu je uspio. Zvučno ime Boba Dilana, čiji je talent neosporan, a doprinos svijetu umjetnosti neprocjenjiv, predstavlja svojevrsnu reklamu onima koji ovu nagradu dodjeljuju.&nbsp;

Osvajanjem najuglednijeg priznanja u svijetu književnosti, Dilan je potvrdio da, kao svestran umjetnik, nije ostavio trag u samo jednom domenu.&nbsp;

Moguće da će polemike o tome je li ovaj tekstopisac dostojan Nobela za pisanu riječ trajati izvjesno vrijeme, ali za svoje fanove Dilan će i dalje imati status ikone. S Nobelom i bez njega.

LIČNOST DANA Bob Dilan

Velik i bez Nobela

Osim ratnog priznanja, Halil Bajramović, &quot;zlatni ljiljan&quot; iz Bihaća koji je &quot;oprostio&quot; državi 165.000 KM, zaslužuje i veliko ljudsko priznanje za ovaj nesvakida&scaron;nji i nesebični gest. 
Na ovaj način potvrdio je da je zemlju branio du&scaron;om i srcem.&nbsp;

Bajramovićev gest &scaron;amar je svim ratnim profiterima koji su se obogatili na račun ljudi poput njega, a koji su, kada je bilo najteže, boravili na sigurnom, dok je on s istinskim borcima čuvao svaki pedalj drage nam BiH.

Ali, ovo nije jedini pozitivan potez Bajramovića, koji slovi za velikog humanitarca i uspje&scaron;nog poduzetnika. Hrabrost na djelu pokazao je dok je u majskim poplavama 2014. godine ponovo spa&scaron;avao živote onima koji su bili ugroženi. Ono &scaron;to je sigurno jeste da su ljudi poput Bajramovića zaslužili da s ponosom nose značku &quot;Zlatni ljiljan&quot;, najvi&scaron;e priznanje koje može dobiti jedan borac.

Preko trnja do zvijezda, parola je kojom se kroz posao vodio ovaj kraji&scaron;ki &quot;zlatni ljiljan&quot; koji je, kako kaže, pro&scaron;ao sve faze poslovanja, sito i re&scaron;eto, da bi shvatio koji je pravi put do uspjeha. To su po&scaron;tenje i hrabrost!

Bajramović je rođen u Rujnici, a trenutno s porodicom živi u Bihaću.

Ličnost dana    Halil Bajramović

"Ljiljan" zlata vrijedan!

Jo&scaron; od 1996. godine, od kada međunarodna zajednica, Amerikanci naročito, učestvuje u izgradnji civilnog dru&scaron;tva u BiH, ostvareni su pomaci, ali je jednako puno i polovičnih rezultata, posebno u oblasti ideala zvanog pravna država.

Ne radi se, naravno, samo o milijardama američkih dolara utro&scaron;enih na obuku profesionalnog osoblja u pravosuđu BiH nego i o jačanju demokratske kulture.&nbsp;

Proteklih godina učilo se kako da sudstvo prestane biti politički ili bilo koji drugi interesni servis moćnika. I da se ta vrsta korupcije dokine, ne samo kao zaostav&scaron;tina minulog sistema nego, nažalost, i tekovina duge i bolne dejtonske tranzicije.

No, polovičnost, nedosljednost, propusti vezani uz stranački i svaki drugi nepotizam prisutni su jo&scaron; na mnogim koracima. Da nije tako, ne bismo danas trebali upozoravati da budući gradonačelnik Srebrenice mora biti za&scaron;titnik interesa svih građana ovog grada posebnog ne samo na mapi BiH nego i Evrope i svijeta.

Država, dakle, nije samo romantičarski, nacionalistički san koji se, znamo to iz bosanskog susjedstva, često znao pretvoriti u noćnu moru za druge i drugačije. Država je i skup zakona kojim se osiguravaju mir, red, jednako pravo i istovjetne &scaron;anse za sve njene građane. Zato, zbog svega &scaron;to se u BiH de&scaron;ava, kontinuirano valja preispitivati mnoge pravne, vi&scaron;e nego političke propuste, jer ovo drugo je posljedica nepo&scaron;tivanja prava i zakona.

Od Tužila&scaron;tva BiH pa do neefikasnosti policijskih struktura, koje, recimo, godinama dozvoljavaju da ulicama glavnog grada haraju drumske ubice, siledžije za volanom! I da svakodnevni kriminal i nesigurnost uđu u opis Sarajeva, koje, s neskrivenom čežnjom, drugačije opisuju svjetski turistički magazini. Vrijeme je za odgovornost, od vrha do dna. Jer, riba se, narodski rečeno, čisti od glave.

Kovertirane ostavke moraju postati dio ugovora s građanima, koji očekuju da državni tužioci, sudije, policijski komesari i ostali &scaron;tite njihove interese, a ne leđa svojih političkih mentora. Pravo i zakon jednaki za sve konačno se moraju odvojiti od politike u BiH.

Jedino tako će građani imati sigurnost, a domaći i strani investitori ustrajati u vjeri da je BiH država u kojoj je moguć i ekonomski prosperitet.

Pravna država za sve

Da je Azerbejdžan veliki investicijski igrač, govore podaci o konkretnim ulaganjima u infrastrukturu u na&scaron;em okruženju, a prvenstveno u Srbiji i Crnoj Gori. Ta ulaganja već su rezultirala uspje&scaron;no okončanim projektima.

S istom namjerom dolaze i u BiH. &Scaron;ef diplomatske misije Azerbejdžana u BiH Ismail Džafarov u izjavi za na&scaron; list najavio je spremnost azerbejdžansko-kineskog konzorcija da investira čak 1,8 milijardi eura u gradnju bh. infrastrukture.&nbsp;

Ovaj konzorcij već se prijavio na niz javnih tendera za gradnju brzih cesta te dionica autoputa. Ta činjenica, pak, ponajvi&scaron;e govori o tome da se u FBiH već počeo praviti ambijent za velike investitore kakve su, nesumnjivo, kompanije iz Kine te iz Azerbejdžana, jedne od najbogatijih postsovjetskih zemalja.

Ličnost dana    Ismail Džafarov

Velike investicije

Bez ozbiljne reforme, zdravstvo u Bosni i Hercegovini će se uru&scaron;iti. No, osnovno je pitanje odakle početi!? Nakon smrti beba u mostarskoj bolnici, postalo je kristalno jasno da se lo&scaron;e stanje u zdravstvu ne može vi&scaron;e tolerirati.&nbsp;

Neko vapaj bolesnih u ovoj zemlji konačno mora čuti. Jer, zdravstvo plaćamo, a zdravstvene za&scaron;tite nemamo. Bolnicama nedostaje lijekova, zavoja, medicinskih rukavica... A to sami pacijenti kupuju, jer su dugovanja zdravstvenih ustanova godinama gurana pod tepih i sada već prema&scaron;uju astronomskih 360 miliona. Cijeli sistem je uru&scaron;en, nemoguć za upravljanje i, kao takav, krajnje opasan po pacijente.

U cijeloj priči nimalo ne pomažu ni stalne trzavice između ustanova, ljekarskih komora i samih medicinskih radnika. Skoro da komično djeluje stanje u kojem svaka strana raznim dvorskim igrama poku&scaron;ava doći do novca kojeg, praktično, nema. Krije li se, onda, rje&scaron;enje u većim izdvajanjima države za zdravstvo? Moguće, ali samo uz bolju kontrolu tro&scaron;kova, jer ni sada se ne može reći da je malo sredstava na stolu, ali veliko je pitanje gdje taj novac nestane.

Jedno znamo sigurno. Ne smije se okretati glava od problema koje ovaj sektor itekako ima. Jer, ako se nastavi ovim kolosijekom, haos u bolnicama niko neće moći zaustaviti u dogledno vrijeme. To se mora promijeniti. I to urgentno, jer je zdravstvo u svakom dru&scaron;tvu žila kucavica, bez čijeg normalnog funkcioniranja prijeti kolaps u ostalim sferama života.&nbsp;

Vapaj bolesnih

Pogled na lijevu i desnu stranu ceste, kao ni zeleno svjetlo za pje&scaron;ake na semaforu, jednostavno vi&scaron;e nisu dovoljni da se živ prijeđe preko zebre!?

Potreban je, izgleda, i pogled u nebo te molitva za siguran prelazak. Zeleno svjetlo na semaforu nije bilo dovoljno Selmi Agić, a ni njenoj najboljoj prijateljici Editi Malkoč, kada je na njih na pje&scaron;ačkom prijelazu luđačkom brzinom naletio Sanjin Sefić u svom bijesnom Golfu 6 usmrtiv&scaron;i ih, nakon čega je pobjegao.

Rekao bi neko da u ovakvim tragedijama sudbina umije&scaron;a svoje prste, da su u pitanju nesretne okolnosti kada neko banalni prelazak ceste plati glavom&hellip; Nema tu sudbine i nesretnog spleta okolnosti, barem kod nas u svemu tome caruje faktor budale, na koji žrtve ne računaju. Pa zato se kod nas i kaže: Nikad ne zna&scaron; koja je budala za volanom.

S obzirom na to da broj budala na na&scaron;im cestama raste rapidno, po eksponencijalnom zakonu nije ni čudo &scaron;to na&scaron;a mladost leži uga&scaron;ena na pokislom asfaltu. A zarad čega, nečije obijesti!? Željom za dokazivanjem, manguplukom&hellip; Je li to vrijedno smrti toliko pje&scaron;aka, pa i ove dvije djevojke, čije su porodice uni&scaron;tene luđačkim postupkom neiživljenog 25-godi&scaron;njaka s policijskim dosjeom i 3.000 KM neplaćenih prekr&scaron;ajnih kazni. &nbsp;

Stani, &ldquo;mangupe&rdquo;! Zakoči, pusti djevojke da prođu pje&scaron;ačkim prijelazom, mahni im, nagledaj se njihove ljepote, do&scaron;le su u tvoj grad da studiraju psihologiju i pomognu takvima kao &scaron;to si ti! Pogledaj ih, nasmije&scaron;i im se i nastavi put s osmijehom &ndash; budalo, ubico! Kada te policija nije zaustavila, zaustavi sam sebe!&nbsp;&nbsp; &nbsp;

&nbsp;

Zaustavite ubice!

Možemo ga voljeti ili ne voljeti, ali Edinu Džeki svaka čast. Igrao u klubu ili ne, slavili ga tamo zbog golova ili ismijavali zbog proma&scaron;aja, u godinama koje su za nama, Edin poput lokomotive vuče nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Diže je i spa&scaron;ava kad treba, a upravo zahvaljujući njegovim pogocima, ambicije su nam tu gdje jesu.

U preksinoćnjoj utakmici protiv Kipra, koja je i&scaron;la ka remiju, Džeko je, istina uz svesrdnu pomoć sjajnog Miralema Pjanića, postigao nova dva gola, kojima je svoj reprezentativni bilans podigao na fascinantnih 49 pogodaka.

I ne samo to. Gledajući u &scaron;irim razmjerima, Džeko je u trećem ciklusu za SP koji igra dostigao brojku od 22 postignuta pogotka i sve je bliži tome da postane fudbaler s najboljim učinkom u evropskoj zoni kvalifikacija svih vremena.

Ispred njega je samo Ukrajinac Andrej &Scaron;evčenko, koji ima 26, ali dok je on pogotke postigao u 40 susreta, Džeki je za njegova 22 trebalo samo 25. Ako nastavi ovako, nema sumnje da će prestići &Scaron;evčenka.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA    Edin Džeko

Golgeterski juriš

Iako je Zavod PIO/MIO na gubitku, Vlada FBiH je septembarske penzije isplatila, i to rekordnom roku. Sjajna vijest rezultat je, prije svega, uloženih napora Veska Drljače, ministra rada i socijalne politike BiH.

Uprkos bojazni hiljada penzionera i građana BiH da će u vrijeme održavanja lokalnih izbora, penzije iznova kasniti, Drljača je održao svoje obećanje, pokazav&scaron;i na ovaj način ogromno po&scaron;tovanje prema penzionerima koji, kako i sam nerijetko ističe, zaslužuju svu na&scaron;u pažnju.

Iako penzioneri isuvi&scaron;e dugo važe za jednu od najugroženijih kategorija stanovni&scaron;tva u BiH, Drljača je, sudeći po dosada&scaron;njem radu, na putu da to promijeni.

Vi&scaron;emjesečni napori i uloženi trud s ciljem pobolj&scaron;anja njihovog statusa čine da sasvim opravdano vjerujemo da će uskoro biti usvojen i novi Zakon o PIO/MIO kako bi se Fond dugoročno stabilizirao. Kako je i sam ministar izjavio, za ovakvo ne&scaron;to postoje realna očekivanja, a &scaron;to bi konačno rije&scaron;ilo jedan od najvećih problema sa kojima se BiH suočava.

Drljača je ispo&scaron;tovanim dogovorom pokazao da je pravi čovjek za funkciju na kojoj se nalazi te da ga ni okolnosti ne mogu omesti da predano radi za dobrobit najstarijih pripadnika bh. populacije.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Vesko Drljača

Održana riječ

Iole politički pismen čovjek te&scaron;ko da može povjerovati izjavama ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Mire Kovača da su u nedjelju on i potpredsjednik Vlade Hrvatske Božo Petrov u Stolac stigli kao prijatelji BiH.

Da je njihov dolazak zaista bio u službi prijateljstva i smirivanja političkih tenzija u Stocu, nakon &scaron;to je 2.oktobra do&scaron;lo do sukoba na određenim&nbsp; biračkim mjestima i&nbsp; prekida izbornog procesa u ovom gradu, i Kovač i Petrov posjetu Stocu obavili bi u skladu sa diplomatskim praksom, a ne na način kako se posjećuje korida u Čevljanovićim.

Svako ko je prijatelj BiH (i pored svega ne sumnjamo da Hrvatska to nije) nakon godina brutalnog kr&scaron;enja ljudskih prava stolačkih Bo&scaron;njaka, svoj dolazak u Stolac stavio bi prvenstveno u funkciju uspostave dobrih međunacionalnih odnosa njegovih građana.

&Scaron;ta su to Kovač i Petrov, ako su već do&scaron;li kao prijatelji, imali reći hrvatskim predstavnicima u Stocu, kao i onim Hrvatima iz institucija BiH koji su im pravili dru&scaron;tvo, a da to istu nisu željeli reći njihovim bo&scaron;njačkim kolegama?

Ako su svojom posjetom željeli ovjeriti izjave predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, kako će Stolac &bdquo;ostati hrvatski prostor&ldquo; onda su njihove izjave o tobožnjem prijateljstvu, i podupiranju evropske budužnosti BiH, priča za one koji u ovom gradu nikad nisu bili i&nbsp; ni&scaron;ta nisu čuli o ne tako davnoj tragičnoj ratnoj pro&scaron;losti stolačkih i Bo&scaron;njaka i Srba.

Oni koji su 2. oktobra naru&scaron;ili izborni proces u Stocu moraju odgovarati pred zakonom. Ali isto tako, oni, koji tvrde da je Stolac grunt samo jednog, odnosno, hrvatskog naroda, morat će nam kazati u kom zakonu stoji to &scaron;to govore.

&nbsp;

&nbsp;

Priznanje i na domaćem terenu

Izborni javašluk

Potvrda kvaliteta

Derbi na aparatima

Ponos Bosne

Srebrenička slava

Smiriti tenzije

Velik i bez Nobela

"Ljiljan" zlata vrijedan!

Pravna država za sve

Velike investicije

Vapaj bolesnih

Zaustavite ubice!

Golgeterski juriš

Održana riječ

"Prijatelji" Stoca

Kolumne

Priznanje i na domaćem terenu

Izborni javašluk

Potvrda kvaliteta

Derbi na aparatima

Ponos Bosne

Srebrenička slava

Smiriti tenzije

Velik i bez Nobela

"Ljiljan" zlata vrijedan!

Pravna država za sve

Velike investicije

Vapaj bolesnih

Zaustavite ubice!

Golgeterski juriš

Održana riječ

"Prijatelji" Stoca