Pogled na lijevu i desnu stranu ceste, kao ni zeleno svjetlo za pješake na semaforu, jednostavno više nisu dovoljni da se živ prijeđe preko zebre!?

Potreban je, izgleda, i pogled u nebo te molitva za siguran prelazak. Zeleno svjetlo na semaforu nije bilo dovoljno Selmi Agić, a ni njenoj najboljoj prijateljici Editi Malkoč, kada je na njih na pješačkom prijelazu luđačkom brzinom naletio Sanjin Sefić u svom bijesnom Golfu 6 usmrtivši ih, nakon čega je pobjegao.

Rekao bi neko da u ovakvim tragedijama sudbina umiješa svoje prste, da su u pitanju nesretne okolnosti kada neko banalni prelazak ceste plati glavom… Nema tu sudbine i nesretnog spleta okolnosti, barem kod nas u svemu tome caruje faktor budale, na koji žrtve ne računaju. Pa zato se kod nas i kaže: Nikad ne znaš koja je budala za volanom.

S obzirom na to da broj budala na našim cestama raste rapidno, po eksponencijalnom zakonu nije ni čudo što naša mladost leži ugašena na pokislom asfaltu. A zarad čega, nečije obijesti!? Željom za dokazivanjem, manguplukom… Je li to vrijedno smrti toliko pješaka, pa i ove dvije djevojke, čije su porodice uništene luđačkim postupkom neiživljenog 25-godišnjaka s policijskim dosjeom i 3.000 KM neplaćenih prekršajnih kazni.  

Stani, “mangupe”! Zakoči, pusti djevojke da prođu pješačkim prijelazom, mahni im, nagledaj se njihove ljepote, došle su u tvoj grad da studiraju psihologiju i pomognu takvima kao što si ti! Pogledaj ih, nasmiješi im se i nastavi put s osmijehom – budalo, ubico! Kada te policija nije zaustavila, zaustavi sam sebe!