Iole politički pismen čovjek teško da može povjerovati izjavama ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Mire Kovača da su u nedjelju on i potpredsjednik Vlade Hrvatske Božo Petrov u Stolac stigli kao prijatelji BiH.
Da je njihov dolazak zaista bio u službi prijateljstva i smirivanja političkih tenzija u Stocu, nakon što je 2.oktobra došlo do sukoba na određenim biračkim mjestima i prekida izbornog procesa u ovom gradu, i Kovač i Petrov posjetu Stocu obavili bi u skladu sa diplomatskim praksom, a ne na način kako se posjećuje korida u Čevljanovićim.
Svako ko je prijatelj BiH (i pored svega ne sumnjamo da Hrvatska to nije) nakon godina brutalnog kršenja ljudskih prava stolačkih Bošnjaka, svoj dolazak u Stolac stavio bi prvenstveno u funkciju uspostave dobrih međunacionalnih odnosa njegovih građana.
Šta su to Kovač i Petrov, ako su već došli kao prijatelji, imali reći hrvatskim predstavnicima u Stocu, kao i onim Hrvatima iz institucija BiH koji su im pravili društvo, a da to istu nisu željeli reći njihovim bošnjačkim kolegama?
Ako su svojom posjetom željeli ovjeriti izjave predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, kako će Stolac „ostati hrvatski prostor“ onda su njihove izjave o tobožnjem prijateljstvu, i podupiranju evropske budužnosti BiH, priča za one koji u ovom gradu nikad nisu bili i ništa nisu čuli o ne tako davnoj tragičnoj ratnoj prošlosti stolačkih i Bošnjaka i Srba.
Oni koji su 2. oktobra narušili izborni proces u Stocu moraju odgovarati pred zakonom. Ali isto tako, oni, koji tvrde da je Stolac grunt samo jednog, odnosno, hrvatskog naroda, morat će nam kazati u kom zakonu stoji to što govore.
