Direktorica Rimskog muzeja Skelani Svjetlana Marković možda je i najzaslužnija za očuvanje rimskih gradova iz trećeg stoljeća pronađenih u okolini Srebrenice. Ona je za vrijeme svog mandata učinila sve da bi se drevne ostav&scaron;tine konzervirale i za&scaron;titile od propadanja.&nbsp;

Marković se sa svojim saradnicima pobrinula da ostaci rimske arhitekture i zidine imperatorske palače, s očuvanim podnim mozaicima unikatnog izgleda, kao i ostaci sistema podnog grijanja budu za&scaron;tićeni nekom vrstom plastenika, a nakon toga i konzervirani. Uskoro će biti dostupni i &scaron;iroj javnosti, koja će se moći uvjeriti u prisustvo Rimljana na ovom području, koji su, u skladu s pričama, istraživali i eksploatirali srebro na prostoru Domavije, dana&scaron;nje Srebrenice.&nbsp;

Osim fizičke za&scaron;tite, Marković se potrudila da dobije novac od Njemačke ambasade u BiH, i to oko 60.000 eura, koji će se iskoristiti za projekt preventivne konzervacije drevne ostav&scaron;tine. &nbsp;

Rimski gradovi iz trećeg stoljeća kod Srebrenice uskoro bi mogli postati i turistička atrakcija, koju će posjećivati gosti iz svih krajeva svijeta.&nbsp;

Ličnost dana - Svjetlana Marković

Čuvar ostavštine rimskih gradova

Budući da je izborni zemljotres u Srebrenici izazvan od ljudi, oni ga moraju i smiriti. Treba ozbiljno shvatiti da svako daljnje politiziranje izbornih rezultata može biti kobno u, nažalost, jo&scaron; ne sasvim prevaziđenim nacionalnim podjelama i napetostima u BiH.&nbsp;

Ipak, nije puka naivnost, već mjera odvažnog političkog liderstva zatražiti da se to stanje prevaziđe, onako ljudski, kako se, pored svega, u Bosni to oduvijek moralo u epilogu tragedija koje su je poharale. Jer živjeti se mora.

Imponira, naravno, i to &scaron;to stameni načelnik općine Ćamil Duraković, koji se u BiH vratio iz Amerike i naselio u Srebrenici da tamo dijeli dobro i zlo sa svim Srebreničanima, pokazuje vlastitim primjerom kako su mir, sigurnost i stabilnost, jednostavno, iznad svega. No, političari, posebno oni drugačijeg kova od Durakovićevog, nakon objave definitivnih rezultata bi, jednostavno, morali za&scaron;utjeti na neko vrijeme.&nbsp;

Mora se ovaj put drugačije, dakle, van svih izbornih kalkulacija, nekakvog nacionalnog trijumfalizma ili primitivnih strasti! Jer ne smije se nikad zaboraviti da je Srebrenica planetarna opomena svim ljudima, a ne samo Bosancima. I da se na to, ba&scaron; kao &scaron;to je slučaj s onim evropskim holokaustom, stalno mora podsjećati zbog svih nas.

Vremena za analizu među relativnim gubitnicima i ne apsolutnim pobjednicima će biti i u Sarajevu i Banjoj Luci. Ali vremena vi&scaron;e naprosto nema za stanovnike Srebrenice, koji bi, umjesto izborna moneta za potkusurivanje političara na vlasti, morali, kao i njihov grad, postati nova &scaron;ansa i garant zajedničkog ekonomskog i svakog drugog razvoja s jednakim pravima za sve.

Naravno, to su prije svega želje, ali i potrebe. To će, svakako, zvučati i manje utopistički ako prema Srebrenici, umjesto krupnih, nacionalno obojenih riječi, u dogledno vrijeme krenu brze ceste i investicije, u okviru najavljenih javnih radova u cjeloj BiH. Otvoreni putevi brže zacjeljuju rane, a i mnoge ožiljke. I stvaraju bolje perspektive vlastitoj djeci.

Komentar dana

Srebrenica kao šansa

Lo&scaron;e, bljutavo, jadno, amaterski, pogre&scaron;no zami&scaron;ljeno i jo&scaron; lo&scaron;ije provedeno u djelo... Za komentar debakla reprezentacije Bosne i Hercegovine u Briselu generali poslije bitke na raspolaganju imaju &scaron;irok spektar uvreda koje je na&scaron; državni tim svojski zaslužio za svoj tragični nastup.&nbsp;

Budući da se bodovima iz Brisela mogla nadati samo preoptimistična kuharica s očajnim znanjem o nogometu, &quot;gubitak&quot; onoga &scaron;to, po svim realnim pokazateljima, nismo niti mogli imati, ne bi se trebao nazivati prvim razlogom za očaj. Razlog za očaj je opća jadna slika reprezentacije, čiji je bezvoljni, neenergični i mlak nastup u Briselu bio samo jo&scaron; jedna ružna kopija prečesto viđane slike iz reprezentativnog serijala o neuspjehu, poput one iz Dablina.&nbsp;

Niko od igrača i članova stručnog &scaron;taba ne bi trebao biti po&scaron;teđen kritika. Krivi su svi, od Mehmeda Baždarevića, čija je taktička vizija doživjela potpuni krah, pa do igrača, čija je mlitavost bila možda i najbolniji briselski &scaron;amar za navijače reprezentacije BiH.&nbsp;

A vjerovatno smo, uz njih, krivi i svi mi, koji ljestvicu očekivanja tvrdoglavo držimo tamo gdje je već godinama ne možemo dohvatiti i u nekoj svojoj konstantnoj gluposti mislimo da smo bolji nego &scaron;to jesmo, i kvalitetom, i karakterom, i mentalitetom, pa ventil za eksploziju ogorčenja redovno tražimo u uvredama na račun ekipe i selektora, umjesto da poku&scaron;amo promijeniti stavove o vlastitoj vrijednosti, koja je, sudeći po utakmici u Belgiji, vi&scaron;e nego upitna.&nbsp;

O briselskoj agoniji može se na&scaron;iroko govoriti, ali, s druge strane, bilo bi nerezonski tražiti krv, promptno sahranjivati reprezentaciju BiH i žrtvovati na&scaron;e, mada možda i neutemeljene mundijalske apetite radi zadovoljenja želje za kritičkim iživljavanjem nad ekipom, tipičnim za na&scaron;e podneblje. Hajdemo se malo konsolidirati i u ponedjeljak pobijediti Kipar, u utakmici u kojoj možemo izgubiti neuporedivo vi&scaron;e nego u Briselu. Tamo smo izgubili obraz, ali u Zenici, uz njega, možemo izgubiti i bodove i nadu.&nbsp;

Zašto smo svi krivi

Plemenitost i dobročinstvo reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića jo&scaron; jednom su dobili potvrdu. Poglavar Islamske zajednice u BiH na&scaron;ao se na listi 500 najutjecajnijih muslimana u svijetu 2017. godine, koju je objavio Kraljevski institut za strate&scaron;ke studije iz Jordana.&nbsp;

Nemjerljiva je uloga reisa Kavazovića u bh. dru&scaron;tvu. On je stabilna i istaknuta ličnost, koja treba i jeste vodilja za mnoge, pa čak i one kojima islam nije životno opredjeljenje, a koji su prona&scaron;li smisao u reisovim riječima i kazivanjima.&nbsp;

Reisu-l-ulema Husein ef. Kazazović pozivao je na mir i smirenost kada je situacija prijetila eskaliranjem, isticao demokratiju kao osnovno ljudsko pravo svakog čovjeka kada je bila ugrožena i sve vrijeme ostao lider muslimana ka pravom putu, učeći ih zajedničkom životu s kom&scaron;ijama, bez obzira na nacionalnost i vjeru koju prakticiraju.&nbsp;

Reisa Kavazovića svi vole i po&scaron;tuju. Zato stručnjaci Kraljevskog instituta za strate&scaron;ke studije iz Jordana nisu pogrije&scaron;ili kada su ga uvrstili na svoju prestižnu listu.&nbsp;

Rođen je u julu 1964. godine kod Gradačca. Radno iskustvo je stjecao kao imam, hatib i muallim. Govori arapski i engleski jezik, a funkciju reisa obavlja od 2012. godine.

Husein ef. Kavazović

Reis kojeg svi vole i poštuju

Diter Roman (Dieter Romann), predsjednik Savezne policije Njemačke, bio je u posjeti Graničnoj policiji BiH i bez zadr&scaron;ke obećao jo&scaron; jaču i efikasniju saradnju dvije države na svim poljima.

Svi koji su u četvrtak boravili u Glavnom uredu Granične policije BiH svjedočili su iskrenom govoru predsjednika Romana, koji je u nekoliko navrata ponovio da je Njemačka nakon Drugog svjetskog rata ovisila o međunarodnoj pomoći te da oni sada žele pomoći svima. Tako BiH, u ovom smislu, u Njemačkoj ima kvalitetnog saradnika i velikog prijatelja, to je sigurno. 
&nbsp; 
Ruku podr&scaron;ke njemačka vlada pruža od 2000. godine Graničnoj policiji BiH. Tada je jo&scaron; donirala opremu vrijednu osam miliona KM. Pod njenim pokroviteljstvom realiziran je veliki broj obuka za pripadnike Granične policije BiH iz različitih oblasti, od specijalističke obuke za jedinice za nadzor i osmatranje, kao i za jedinice za podr&scaron;ku i kontrolu, te obuke za menadžment, kormilare i trenere za sistem policijskog obrazovanja.

U okviru izuzetne saradnje ovih policijskih agencija organizirane su i obuke iz oblasti kriminalistike i detektivskih poslova te prepoznavanja falsificiranih dokumenata. Roman je najavio da će tako biti i u budućnosti, pa i onda kada BiH postane članica evropske porodice.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Diter Roman

Ruka podrške

Izmjene i dopune Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja BiH, koje dolaze iz Državnog ministarstva komunikacija i prometa, na čijem je čelu ministar Ismir Jusko, na prekjučera&scaron;njoj javnoj raspravi izazvale su veliku pažnju javnosti. S pravom!

Pro&scaron;le godine u BiH su, prema zvaničnim podacima, u 36.425 saobraćajnih nesreća poginule 292 osobe. Prema zbirnim podacima MUP-ova, u oba entiteta je u posljednjih deset godina u saobraćajnim nesrećama poginulo 3.589 ljudi! Od toga u Federaciji 1.940 osoba, a u RS njih 1.649.

U prva četiri mjeseca ove godine zabilježen je porast broja saobraćajnih nesreća u FBiH, gdje ih je bilo 6.360, u kojima je poginulo čak 30 ljudi. Samo dan prije navedene rasprave desila se stravična saobraćajna nesreća kod Maglaja, koja je odnijela dva života, dok su jo&scaron; dva ugrožena. U danima prije nje, imali smo niz te&scaron;kih saobraćajki koje su punile novinske stupce.

Javnost već godinama zahtijeva poo&scaron;travanje kaznene politike, a čini se da je do&scaron;ao trenutak da se to i desi. Jusko najavljuje da će ona biti podignuta na najvi&scaron;i nivo.

Javna rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja BiH bila je veoma konstruktivna. Očekivati je da će jednako tako biti konstruktivna i amandmanska faza koja je otvorena u narednih desetak dana.

Politikantstvu ovdje mjesta zaista nema. Spa&scaron;avanje ljudskih života nije u interesu samo jednog nego sva tri konstitutivna naroda te svih građana koji žive u BiH.

Jer, rodbini peteročlane porodice Đokanović koja je u ponedjeljak smrtno stradala na putu Loznica - Mali Zvornik te&scaron;ko &scaron;ta može biti utjeha. Jednako kao i rodbini Vahidina Hasičevića iz Krbe&scaron;a te Vjekoslava Martinovića iz Čitluka, koji su živote izgubili u nesreći kod Maglaja. Ali se može i treba sve učiniti da se spase dragocjeni životi svakog građanina ove države!

&nbsp;

&nbsp;

Spašavanje života

U jednom od stenograma razgovora vođenih negdje 1993. godine na Pantovčaku, prvi &scaron;ef HDZ-a u Stocu i ratni načelnik tamo&scaron;nje općine dr. Anđelko Marković s ushićenjem je raportirao onda&scaron;njem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu da &bdquo;od Bune do Stoca nema vi&scaron;e nijednog muslimana&quot;.

S nelagodom se prisjećamo tih užasnih činjenica - koje su svoj međunarodni pravni epilog dobile ha&scaron;kom presudom Prliću i ostalima, a i čestiti Hrvati ih se stide, ba&scaron; kao &scaron;to svaki Bo&scaron;njak Grabovicu, Trusinu ili Kazane ima smatrati mrljom na borbi Armije RBiH - u danima dok MUP HNK saslu&scaron;ava desetine stolačkih Bo&scaron;njaka navodno umije&scaron;anih u incidente zbog kojih su proteklog vikenda prekinuti izbori u tom gradu te&scaron;ke historije.

Za&scaron;to? Upravo zbog činjenice da kada se stvari izvedu na čistac, kada se pogledamo oči u oči i po strani ostave tobožnja obja&scaron;njenja i dopisi, u Stocu su ponovo problem, i nepoželjni remetilački faktor samo Bo&scaron;njaci, i to &scaron;to ih, za razliku od 1993. godine, tamo ponovo ima. Jer, u dijelovima Hercegovine gdje su Bo&scaron;njaci nestali - nema ni problema!

To su oni Stočani ili njihova djeca koje su zatvarali u logor Ko&scaron;tana bolnica, u Dretelj, Heliodrom ili Gabelu ili pje&scaron;ice slali u Blagaj. Danas je problem Salmir Kaplan (o čijem smo radu i političkim metodama mnogo puta i kritički pisali), kao &scaron;to je onomad fundamentalista (!?) bio Ibro ef. Zlomužica, kojeg su bojovnici HVO-a tjerali da vezan kablom za vrat hoda četverono&scaron;ke i uči ajete Kur&#39;ana!

S ciljem odbrane zaleđine Dubrovnika, kako je to Tuđman obja&scaron;njavao, u Stocu se od agresije htjela ostvariti dominacija, metodama koje su se kretale od bomba&scaron;kih napada i formiranja Bobanovog i &Scaron;u&scaron;kovog sela, preko apartheida u &scaron;kolstvu, privredi i imovinskim odnosima, do postavljanja inat-križeva iznad grada.

Problema nije bilo jedino kada je jalova probosanska politika na svoju zastavu stavljala podvijen rep i povlačila se po sistemu - &quot;ne mije&scaron;ajte se vi u Hercegovinu, nećemo ni mi u Sarajevo&quot;. Možda se iz istih razloga i CIKBiH danas ne bavi svojim već policijskim poslom, te umjesto da pokaže kako države BiH ima i na jugu ove države i da može spriječiti izborni inžinjering glasanjem mrtvih i živih stranih državljana, nastoji otkriti &quot;ko je zapalio žito&quot;!?

Najveći incident u Stocu je očito taj &scaron;to je probosanska politika predvodena koalicijom SDA-SBB i podržana SDP-om konačno dala pravi odgovor na poku&scaron;aje uspostave trajne dominacije jednog naroda. Ono &scaron;to imaju, ili trebaju dobiti Hrvati u Sarajevu i srednjoj Bosni, moraju imati Bo&scaron;njaci u Stocu. I mirna Hercegovina!

&nbsp;

Neželjeni Stočani

Agilni &scaron;ef Misije OSCE-a u BiH Džonatan Mur (Jonathan Moore), koji vrlo dobro poznaje prilike u na&scaron;oj državi, svojim prisustvom na terenu jedan je od najzaslužnijih za unapređivanje izbornog procesa u BiH. Ovaj iskusni američki diplomata već nebrojeno puta se dokazao u dugogodi&scaron;njoj borbi za demokratizaciju u BiH, a najavio je da će Misija OSCE-a s posebnom pažnjom pratiti de&scaron;avanja s rezultatima izbora u Srebrenici i Stocu.

Mur se u vi&scaron;e navrata pokazao kao odgovoran diplomata kada su u pitanju ključna de&scaron;avanja u BiH. Među prvima je digao i svoj glas kada su vlasti RS najavile održavanje referenduma u tom entitetu, a sada je kao čelnik Misije OSCE-a ponudio i pomoć Centralnoj izbornoj komisiji kako bi se okončao izborni proces u BiH.

U na&scaron;oj državi, ali i u međunarodnim krugovima, slovi za čovjeka od riječi i važi za diplomatu koji predano obavlja svoj posao.

Mur je na čelu Misije OSCE-a od septembra 2014. godine. Prethodno je bio direktor Ureda za južnu i centralnu Evropu pri američkom ministarstvu vanjskih poslova. U svojoj bogatoj karijeri radio je i kao zamjenik &scaron;efa misije u Ambasadi SAD u BiH, od 2009. do 2012. godine.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Džonatan Mur

Pomoć bh. institucijama

Portugalac Antonio Gutere&scaron; (Guterres), visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbeglice novi je generalni sekretar UN-a. U utrci za čelnika UN-a koja je trajala od januara, tačnije deset mjeseci, Gutere&scaron; je imao najveću podr&scaron;ku da smjeni Ban Ki Muna (Moona), koji je obna&scaron;ao čelnu funkciju u UN-u, dva mandata po pet godina.

Ovaj diplomata koji je slovio za popularnog portugalskog premijera kroz pet krugova tajnog glasanja ubjedljivo je vodio od samog početka. Jučera&scaron;nje, &scaron;esto neformalno glasanje za novog generalnog sekretara UN bilo je ključno, jer su stalne članice Vijeća sigurnosti prvi put glasale na obojenim listićima, &scaron;to znači da njihovo neodobravanje znači veto. Biv&scaron;i portugalski premijer je od 15 članica Vijeća sigurnosti dobio 13 ohrabrujućih glasova i dva sudržana. Odluka Vijeća danas će biti zvanično i potvrđena.

Gutere&scaron; je na svom Twitteru napisao da je zbog uloge koja mu je povjerena &quot;Sretan i počastvovan&quot;. Ovom izjavom potvrdio je da je spreman za nove izazove posebno kada je riječ o jačanju mirovnih snaga UN. Gutere&scaron;u je u decembru istekao mandat na funkciji Visokog komesara UN za izbjeglice, a koju je obavljao od 2005. godine.

Guteres je rođen 30. aprila 1949 godine. Diplomirao je elektrotehniku. Političku karijeru započinje 1974. kada se učlanjuje u Socijalističku stranku. 1992. dolazi na čelo stranke koja se tada nalazi u opoziciji. Već 1995. portugalska Socijalistička stranka osvaja izbore. Gutere&scaron; je, takođe, bio na funkciji premijera Portugala od 1995. godine do 2002. godine.

Ličnost dana    Antonio Gutereš

Odgovorna pozicija

Protekli lokalni izbori u BiH opet su pokazali da je na&scaron;oj zemlji &scaron;to hitnije neophodna reforma izbornog zakonodavstva. Ne onakva kakvu političke stranke provode već&nbsp;15&nbsp;godina i koja redovno rezultira tek u&scaron;minkavanjem odredbi koje su ustvari anomalije koje su&scaron;tinski ozakonjuju političku korupciju, nego istinske promjene Izbornog zakona.

Prije svega one koje će uvođenjem većih i drastičnijih sankcija kako za političke partije tako i za pojedince zasigurno doprinijeti fer i po&scaron;tenom izbornom procesu u BiH. Dokazi za to su brojni i nisu, nažalost, samo u Srebrenici i Stocu, koji se ovih dana najče&scaron;će spominju u kontekstu izbornih manipulacija.

Jer, ono &scaron;to je za normalan demokratski svijet nepojmljivo i &scaron;to bi u svakoj zemlji izazvalo provjere i istrage, samo u BiH je godinama uobičajena praksa i svojevrsni fenomen. Naime,&nbsp;jedina smo zemlja u kojoj i mrtvi glasaju, a niko nikada nije utvrdio ko zloupotrebljava čak i umrle i kada će ih konačno pustiti da počivaju u miru.

Godinama se na izborima u BiH voze &bdquo;bugarski vozovi&ldquo;, za koje niko ne zna za&scaron;to se tako zovu, ali to nije ni važno onima koji koriste ovu prevarantsku metodu, jer za novac manipuliraju praznim glasačkim listićima na kojima naknadno zaokružuju podobna imena i izigravaju volju birača.

Možda je prvo trebalo spomenuti biračke odbore, koji odavno nose naziv najslabije karike izbora, a koji su, kako protječe vrijeme, ustvari pokazali da su najčvr&scaron;ći bedem odbrane izbornih prevara.

Ni za ove manipulacije niko nije odgovarao. Nažalost, spisak manjkavosti i problema izbornog procesa i zakonodavstva koje regulira ovu oblast jo&scaron; je duži i dublji, ali i pobrojano je dovoljno da u BiH izbore kao &bdquo;praznik demokratije&ldquo; pretvore u njegovu suprotnost. Zato, u ovoj oblasti potrebne su korjenite promjene. &Scaron;ta ko&scaron;talo da ko&scaron;talo. Jer, demokratija nema cijenu.

Cijena demokratije

Lokalni izbori su zavr&scaron;eni. I dok u Centralnoj izbornoj komisiji zbrajaju posljednje glasove s biračkih mjesta, pobjednici se manje-vi&scaron;e znaju. Kao i gubitnici. Pobjede su proslavljene, porazi otplakani. Ostalo je da se razmotre prigovori na neregularnosti, ali u većini slučajeva ono &scaron;to se u izbornoj noći objavi, tako na kraju i bude. Naravno, ima izuzetaka.&nbsp;

Sada treba zasukati rukave, prionuti na posao i dobro se preznojiti. Bez izmotavanja! Otprilike, trebalo bi izgledati kao u jednom domaćem filmu kada protagonista (u ovom slučaju političar) postavlja pitanje &bdquo;kada treba&ldquo;, a ovaj drugi lik (u ovom slučaju narod) odgovara mu - &bdquo;jučer&ldquo;.

Narod hoće bolji život, prosperitet, radna mjesta, nove ceste, jeftiniju struju, vi&scaron;e plaće, hoće evropske standarde i pravdu. Vremena za gubljenje nema, jer će se svaki protraćeni dan obiti o glavu kao cigla iza ugla.&nbsp;

Jučer neko iz korpusa političkih analitičara reče da nema načelnika bez podr&scaron;ke općinskog vijeća. To u bh. realnosti znači da će mnogi morati progutati knedlu zvanu ponos, inat i sjesti za isti sto izraditi strategiju radi pobolj&scaron;anja života građana. Da ne bi oni koji su im dali svoj glas, naredne četiri godine ispa&scaron;tali.&nbsp;

Svi zajedno sada se moraju okrenuti reformama i gradnji. Pogotovo ako se zna da je pred Bosnom i Hercegovinom trnovit i težak put do evropske porodice. Vrata su, prihvatanjem aplikacije za članstvo u EU, otvorena, ali jednostavno se mora nastaviti raditi na tom putu.&nbsp;

Taj put moraju pratiti saradnja svih nivoa vlasti. Svaki funkcioner, od državnog do lokalnog nivoa vlasti, u svojoj glavi treba imati sliku BiH kao države članice EU. &nbsp;

I svaki put kada odluči da zarad mizernih, sitnih, ličnih interesa učini neku malverzaciju, kada za nekoliko hiljada maraka krene nelegalno izdati građevinsku dozvolu, prodati komad zemlje, neka zna da će ga kazna stići i da će biti okačen na zid srama. Iz prostog razloga &scaron;to za neradnike i smutljivce vi&scaron;e nema mjesta. &Scaron;to bi na&scaron; narod rekao, o kako to samo na&scaron; narod zna, &bdquo;dabogda ga u snu proganjalo&ldquo;.&nbsp;

Zasukati rukave

Pet golova u sedam utakmica italijanskog prvenstva sjajan je učinak na&scaron;eg najboljeg fudbalera Edine Džeke u dresu Rome. Pro&scaron;le sezone Džeko je često bio na meti kritika navijača rimskog kluba i novinara na Apeninima, ali je u proteklih mjesec i po pokazao da je, ipak, golgeter najvi&scaron;e klase.&nbsp;

Posljednju odličnu partiju u dresu tima iz Vječnog grada Džeko je pružio u nedjelju u derbiju protiv Intera (2:1) u kojem je, osim postignutog pogotka, bio stalna prijetnja golu milanskog velikana. &nbsp;&nbsp;

Džeko se nalazi u vrhu golgetera Serije A, a prema portalu whoscored.com, najbolji strijelac u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovine zauzima osmo mjesto najbolje ocijenjenih igrača s ocjenom 8,02 u ligama petice (&Scaron;panija, Engleska, Italija, Njemačka i Francuska).&nbsp;

Osim toga, Džeko je do sada uputio najvi&scaron;e udaraca (40) u aktuelnoj sezoni u ligama petice, vi&scaron;e i od člana Mančester junajteda Zlatana Ibrahimovića. Sve ovo predstavlja veliko ohrabrenje uoči mečeva &ldquo;Zmajeva&rdquo; protiv Belgije i Kipra, u kojima, s pravom, očekujemo da Džeko bude na&scaron; najveći adut.

Ličnost dana Edin Džeko

Blista u Vječnom gradu

Zilha Ademaj, ministrica zdravstva Kantona Sarajevo, ostat će upamćena kao prvi funkcioner u glavnom gradu koji je odlučio pomoći bračnim parovima koji se bore sa sterilitetom. Zahvaljujući ministrici Ademaj, država će za stotine bračnih parova koji željno i&scaron;čekuju potomstvo sufinansirati dva postupka medicinski potpomognute oplodnje. Za prvi će dobiti 4.000 maraka, a za drugi 2.000. Vlada KS, inače, prvi put građanima pruža ovakvu vrstu podr&scaron;ke.

No, ovaj potez ministrice nije jedini. On je samo jedan u nizu reformi koje Ademaj provodi u sarajevskom zdravstvu. Ministrica, naime, već mjesecima radi na procesu reorganizacije zdravstvenog sistema KS, domova zdravlja, bolnica... Ima nekoliko ciljeva, a glavni su joj vratiti pacijenta na prvo mjesto, sretni i zadovoljni zdravstveni radnici i sistem koji neće praviti gubitke.&nbsp;

Zilha Ademaj rođena je 1956. godine u Prozoru. Zavr&scaron;ila je Ekonomski fakultet u Sarajevu, a cijeli svoj radni vijek provela je u zdravstvu. Kao menadžer i ekonomista dugo godina obavljala je ključne nemedicinske funkcije na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, a bila je i rukovodilac Službe za ekonomiku i planiranje u Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH. Obavljala je i funkciju ministrice za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice KS. Udata, majka dvoje djece.

Ličnost dana   Zilha Ademaj

Ministrica za pacijente

Preliminarni rezultati izbora u Srebrenici govore da je izbornu utrku za načelnika općine nakon 16 godina osvojio kandidat bloka srpskih stranaka Mladen Grujičić.

O izboru Grujičića nisu odlučivali &bdquo;oni koji žive u Srebrenici&ldquo;, kako je to njegovom &nbsp;kandidaturom najavio predsjednik lokalnog SNSD-a Radomir Pavlović, već oni koji 20 i vi&scaron;e godina žive i rade u Srbiji i koji u Srebrenicu dolaze samo kada su izbori, ili kada im neko od bliskih rođaka umre.&nbsp;

Grujičić je, naravno, poranio s proslavljanjem pobjede nad Ćamilom Durakovićem, jer i sam je priznao da ne zna koliko je Duraković dobio glasova svojih sunarodnika koji su glasali putem po&scaron;te i onih koji su glasali u odsustvu.&nbsp;

Izborno srbovanje na bo&scaron;njačkom krvlju zalivenim ulicama Srebrenice, u startu je pokazalo stanje duha, svijesti i političke (ne)zrelosti Mladena Grujičića. Oni koji ga lično poznaju nisu, kažu, ni sumnjali da će biti drukčiji od svojih učitelja, među kojima je Vojislav &Scaron;e&scaron;elj jedan od istaknutijih. &nbsp;

No, trebamo sačekati konačne rezultate. I dok ih budemo čekali, trebamo se svi skupa upitati &scaron;ta smo to, pojedinačno, propustili učiniti kako bismo pomogli Ćamilu Durakoviću da bude ispred Mladena Grujičića. Ne zbog toga da Ćamilu bude bolje, već zbog onog &scaron;ta Srebrenica simbolizira u životima njenih Bo&scaron;njaka, ali i svih nas.&nbsp;

Kakav god da bude konačan rezultat glasanja za načelnika Srebrenice, Srebreničani, posebno oni koji su već godinama po svijetu (samo u Sent Luisu ih je desetak hiljada) i koji su propustili da glasaju putem po&scaron;te, jer 2. oktobra fizički nisu mogli biti u Srebrenici, morat će sebi postavi jednostavno pitanje: &bdquo;Imam li ja ikoga u Srebrenici?&ldquo; Ne misle valjda da su oni &scaron;to leže u Potočarima nečija druga braća, očevi, muževi, sinovi!

&nbsp;

Izborno srbovanje

Sinoćnji neslužbeni, odnosno preliminarni i nepotvrđeni rezultati lokalnih izbora jučer održanih u na&scaron;oj zemlji uz vrlo jasnu činjenicu pobjede bo&scaron;njačkog jedinstva i koalicije SDA-SBB, uspjeha SNSD-a u RS, u prvi plan bacili su i uspjeh nezavisnih kandidata u vi&scaron;e bh. gradova, počev&scaron;i od Visokog, preko Bugojna, do Zenice.

Jedno je jasno, koalicija SDA-SBB uspostavljena prije godinu dana potvrdila je svoju snagu i, prema informacijama pristiglim do zaključenja ovog izdanja, osvojila daleko najvi&scaron;e - 34 načelnička mjesta.&nbsp;

Istovremeno, očekuje se i njihova apsolutna dominacija u većini općinskih vijeća diljem FBiH. Snaga bo&scaron;njačke koalicije posebno je pokazana u Kantonu Sarajevo, gdje su SDA i SBB osvojili čak osam od devet općina!

Iako su građani jučer odlučivali o općinskim rukovodstvima, značaj izbora, pokazalo se, daleko je &scaron;iri, a rezultati jake koalicije SDA-SBB pokazuju da Bo&scaron;njaci žele jedinstvo, stabilnost, kao i rad na izgradnji, ekonomskom jačanju i evropskoj budućnosti na&scaron;e zemlje, &scaron;to su ideje oko kojih su se i okupile dvije najjače stranke u FBiH tražeći alternativu stanju u BiH. Isto tako, de&scaron;avanja u pojedinim sredinama poput Tuzle treba staviti pod ozbiljne analize i otvoriti pitanje načina provođenja izbora i brojanje glasova.&nbsp;

S druge strane, uspjeh pojedinih nezavisnih kandidata na izborima pokazuje da u nekim na&scaron;im sredinama lokalna stranačka rukovodstva i kandidati nisu dostigli razinu i viziju kakvu su, primjerice, pokazali lideri SDA i SBB-a Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić sklapajući koaliciju i stavljajući se svom svojom snagom u funkciju jačanja države i njenog razvoja.&nbsp;

Nije dovoljno obući odijelo i naučiti nekoliko jeftinih parola. Da bi se dobilo povjerenje naroda, mora se krvavo raditi na terenu i, kao u slučaju Izetbegovića i Radončića, dokazati sposobnost za vođenje i za rad na dobrobiti države. Prilika za to već je danas. Nakon analize ostvarenih rezultata, potrebno je zavrnuti rukave i u naj&scaron;irem frontu započeti rad za bolje sutra ove države. &nbsp;&nbsp;

Poruke izbora

Slavko Petrović nogomet ima u malom prstu. O tome svjedoči i činjenica da radni dan odnedavnog trenera Željezničara i pasioniranog zaljubljenika u najvažniju sporednu stvar na svijetu traje čak &scaron;esnaest sati.

Odmah po dolasku u tim s Grbavice (23. avgusta), srbijanski stručnjak uhvatio se posla. Iz ekipe je odstranio nekoliko igrača, a navijači su ga dočekali kao spasioca. Pod komandnom palicom Petrovića &bdquo;Plavi&ldquo; su za kratko vrijeme zaigrali kao preporođeni, savladali su Krupu, Brotnjo, Metalleghe i Radnik, a remizirali su s Čelikom i Mlado&scaron;ću i nema sumnje da među pristalicama tima s Grbavice ponovo tinjaju &scaron;ampionske nade.

Slavko Petrović rođen je 10. avgusta 1958. godine u Beogradu. Trenerski zanat izučio je u Njemačkoj, gdje je vodio brojne klubove, a znanje je upijao od legendarnog njemačkog trenera Kristofa Dauma. Prije Željezničara trenirao je Radnik, s kojim je osvojio Kup BiH.

&nbsp;

Čuvar ostavštine rimskih gradova

Srebrenica kao šansa

Zašto smo svi krivi

Reis kojeg svi vole i poštuju

Ruka podrške

Spašavanje života

Neželjeni Stočani

Pomoć bh. institucijama

Odgovorna pozicija

Cijena demokratije

Zasukati rukave

Blista u Vječnom gradu

Ministrica za pacijente

Izborno srbovanje

Poruke izbora

Spasilac "Plavih"

Kolumne

Čuvar ostavštine rimskih gradova

Srebrenica kao šansa

Zašto smo svi krivi

Reis kojeg svi vole i poštuju

Ruka podrške

Spašavanje života

Neželjeni Stočani

Pomoć bh. institucijama

Odgovorna pozicija

Cijena demokratije

Zasukati rukave

Blista u Vječnom gradu

Ministrica za pacijente

Izborno srbovanje

Poruke izbora

Spasilac "Plavih"