Lokalni izbori su završeni. I dok u Centralnoj izbornoj komisiji zbrajaju posljednje glasove s biračkih mjesta, pobjednici se manje-više znaju. Kao i gubitnici. Pobjede su proslavljene, porazi otplakani. Ostalo je da se razmotre prigovori na neregularnosti, ali u većini slučajeva ono što se u izbornoj noći objavi, tako na kraju i bude. Naravno, ima izuzetaka.
Sada treba zasukati rukave, prionuti na posao i dobro se preznojiti. Bez izmotavanja! Otprilike, trebalo bi izgledati kao u jednom domaćem filmu kada protagonista (u ovom slučaju političar) postavlja pitanje „kada treba“, a ovaj drugi lik (u ovom slučaju narod) odgovara mu - „jučer“.
Narod hoće bolji život, prosperitet, radna mjesta, nove ceste, jeftiniju struju, više plaće, hoće evropske standarde i pravdu. Vremena za gubljenje nema, jer će se svaki protraćeni dan obiti o glavu kao cigla iza ugla.
Jučer neko iz korpusa političkih analitičara reče da nema načelnika bez podrške općinskog vijeća. To u bh. realnosti znači da će mnogi morati progutati knedlu zvanu ponos, inat i sjesti za isti sto izraditi strategiju radi poboljšanja života građana. Da ne bi oni koji su im dali svoj glas, naredne četiri godine ispaštali.
Svi zajedno sada se moraju okrenuti reformama i gradnji. Pogotovo ako se zna da je pred Bosnom i Hercegovinom trnovit i težak put do evropske porodice. Vrata su, prihvatanjem aplikacije za članstvo u EU, otvorena, ali jednostavno se mora nastaviti raditi na tom putu.
Taj put moraju pratiti saradnja svih nivoa vlasti. Svaki funkcioner, od državnog do lokalnog nivoa vlasti, u svojoj glavi treba imati sliku BiH kao države članice EU.
I svaki put kada odluči da zarad mizernih, sitnih, ličnih interesa učini neku malverzaciju, kada za nekoliko hiljada maraka krene nelegalno izdati građevinsku dozvolu, prodati komad zemlje, neka zna da će ga kazna stići i da će biti okačen na zid srama. Iz prostog razloga što za neradnike i smutljivce više nema mjesta. Što bi naš narod rekao, o kako to samo naš narod zna, „dabogda ga u snu proganjalo“.
