Sarajevskim fudbalskim rivalima prijeti nova sušna godina, još jedna sezona bez trofeja. Šanse da Sarajevo ili Željezničar osvoje trofej znatno su umanjene nakon prvih utakmica polufinala Kupa BiH.Naročito za Željezničar, koji ima zaostatak od tri gola protiv Širokog Brijega (0:3), pa preokret na Grbavici izgleda kao nemoguća misija. S druge strane, Sarajevo će u Banjoj Luci juriti jedan gol iz prve utakmice (0:1), ali prema prikazanom u prvoj utakmici – bordo tim nema šta tražiti u gradu na Vrbasu.I kako to obično biva nakon neuspjeha – skidaju se glave, a prvi na tapeti su treneri. Nezadovoljni su navijači i Sarajeva i Željezničara – s razlogom, gladni su uspjeha, a sve češće se spominju odluke dvojice trenera, Zorana Zekića, s jedne, i Denisa Ćorića, s druge strane.Mogli bismo reći, već viđeno, ali treba uzeti u obzir i jednu stvar – ništa ne dolazi preko noći i ljudi koji vode brigu o sportskom dijelu moraju, prije svega, imati strpljenja. Kao i navijači.Nije Sarajevo ni prošle godine bilo prvak, nije bilo ni blizu. A znaju i oni u plavom dijelu grada kakva je bila njihova prošla sezona. Sarajevo je "ratovalo“ sa sudijama, Savezom, pokretalo borbe za pravdu i na sav taj džumbus došao je Zekić.Još gore je bilo njegovom kolegi s one strane Miljacke. Strahovalo se na Grbavici od ispadanja, a kada je došao Ćorić, uz nekoliko pojačanja Evropa je došla "pod moranje“.Uostalom, najlakše je smijeniti trenera, ali "smjenjivači" nemaju odgovor na pitanje - a koga dovesti poslije.Politika mijenjanja godinama nije donijela ništa dobro ni Sarajevu, ni Želji. Ispostavilo se samo kao gubljenje vremena – svaki trener donosi sa sobom novu filozofiju, novi sistem, dovodi nove igrače i svaki put se ide samo ispočetka. A nema te osobe koja će preko noći napraviti šampionski tim. Sistem je majka uspjeha, a mora se krenuti od početka – urediti omladinske pogone, pametno ulagati i sklapati tim koji će na duže staze donijeti ono što svi žele – uspjeh.

Već viđeno, traže se promjene i skidaju glave trenera Sarajeva i Željezničara

Strpljen, spašen

Samiru Valjevcu i Mensuru Nuhanoviću, policajcima iz Kalesije, po svemu sudeći, nasilje u porodici nije bilo neki bauk, pa su odlučili da ne postupaju kada je Inela Selimović upućivala posljednje vapaje prije nego će je njen suprug Emir zadaviti golim rukama.Za Emira niko nema dilemu da je to monstrum, a osim supruge je zadavio i svog maloljetnog sina.No, pitanje koje se postavlja jeste kakvi su to monstrumi u organima reda koji nemaju senzibiliteta prema onim koji su nasilnici na ženama, pa odluče da sve zataškaju i da nikome od nadređenih ne prijave ništa.Čak i razni kriminalci, koji leže u zatvoru, ne vole one koji udaraju na nejake, ali Samir i Mensur su bili tu da zaštite Emira. Da nije bilo tako, možda bi Inela i danas bila živa.No, tu nije kraj pokvarenosti pojedinaca u MUP-u TK, nego se slučaj dvojice „prljavih“ policajaca pokušao i zataškati.Tek kada je "Dnevni avaz" objavio tekst o ovom groznom slučaju, prvi put se Tužilaštvo TK oglasilo, dok MUP nije odmah osjetio za shodnim ni da to uradi.Odlučili su da ih suspendiraju tek dva dana nakon što smo objavili tekst, iako se moglo čuti iz Tužilaštva TK da je istraga u završnoj fazi i očekuje se da se u narednom periodu donese tužilačka odluka. To implicira da je Tužilaštvo TK moralo izuzimati neku dokumentaciju iz PS Kalesija i ne postoji promil šanse da niko u cijelom MUP-u nije znao za to.To sve navodi na zaključak da do eventualnog podizanja optužnice oni ne bi ni reagirali, a možda bi se i tada pozivali na presumpciju nevinosti. Presumpcija nevinosti treba da postoji, ali trebaju da postoje i preventivne mjere, kao što je suspenzija.U ovako osjetljivim slučajevima postoji i uznemirenje javnosti, koje također treba biti važan faktor u odlučivanju. Ali, očito, sve po onoj narodnoj: ruka ruku mije.

MUP TK odlučio da suspendira dva policajca, koji nisu postupali po prijavi Inele, tek nakon teksta "Dnevnog avaza"

Monstrumi među nama

Dvadesetdevetogodišnji Nermin Đuzić iz Lukavca pomjerio je sve granice, oborio zidove i već ostvario mnogo toga o čemu ljudi u njegovim godinama samo sanjaju. I na duhovnom i na obrazovnom nivou.Magistar je genetike i bioinžinjeringa, a trenutno je i na doktorskom studiju iz oblasti farmakogenetike. Osim toga, hafiz je te je učio tradicionalnu mukabelu proteklog ramazana u srcu Tuzle.Za sve to treba upornosti i odricanja, a za Đuzića možda je i još napornije bilo. Iako ne voli to isticati i ne smatra to svojom manom, jer to i nije, on se odmalena nosi i sa životnim iskušenjem u vidu blagih poteškoća u finoj motorici.Svjestan je da je u pojedinim stvarima morao uložiti duplo više truda nego njegovi vršnjaci, ali se nikada nije žalio, niti mu je kada to smetalo. Kaže da se vodi Kur'anom i da Allah, dž. š., vidi svaki trud i nagrađuje ga.Ambiciozan je, ali ne dozvoljava da ga ambicija proguta. Kada su umori od nauke, okrene se vjeri i obrnuto. Našao je svoj životni balans i još mnogo ciljeva koji samo čekaju Đuzića da ih dostigne.

Kaže da se vodi Kur'anom i da Allah, dž. š., vidi svaki trud i nagrađuje ga

Nermin Đuzić: Za njega nema prepreka

KK Bosna, jedan od najpoznatijih klubova u povijesti jugoslavenskog i bh. sporta, suočava se s apsurdnom situacijom. Klub će 17. aprila protiv Vojvodine na domaćem terenu igrati najvažniju utakmicu u posljednih petnaestak godina, naime, polufinale ABA 2 lige, a osvajanje prvog mjesta osiguralo bi plasman u najviši rang regionalne košarke. Samo se još ne zna gdje će igrati tu utakmicu, jer im je iz KSC Skenderija poručeno da dvorana do tog datuma ne može biti spremna za košarkašku utakmicu. Zašto? Pa zato što će se u njoj održati sajam knjige koji, doduše, završava tri dana ranije, no rukovodstvo Skenderije i mjesec unaprijed zna da se za tri dana sala ne može postaviti.U međuvremenu, u Madison Square Gardenu, New York Knicksi odigraju utakmicu, odmah nakon nje skida se parket i postavlja ledena ploha, jer sutradan već čekaju NY Rangersi. Tako se to radi, nekoliko puta sedmično. Naravno, nije tu Njujork nikakav kuriozitet, tako manje-više funkcionira u svim ozbiljnijim gradovima u svijetu.Za to vrijeme i nova uprava Skenderija trudi se očuvati renome ove institucije u kojoj se od 1969. malo toga promijenilo, osim što je prepuštena propadanju, s dvoranom koja izgleda poput komunističkog vremeplova iz šezdesetih, srušenim krovom ledene dvorane koji se nikad popravio nije, polupanim praznim izlozima u kojima su se nekada davno nalazile prodavnice, ruševnim stanjem i nedostatkom bilo kakve ambicije da se stvar pomjeri s mrtve tačke.No, važno je tu i takvu Skenderiju "sačuvati" od pošasti stranih investicija, obnove, napretka modernosti i sačuvati je u njenom izvornom obliku. Dok on ne propadne.Za to vrijeme KK Bosna može igrati u školskom dvorištu.

Da li će KK Bosna svoju najvažniju utakmicu u petnaestak godina igrati u školskom dvorištu?

Tri uhljepska dana

Košarkaši sarajevske Bosne su u polufinalu ABA 2 lige. "Studenti“ su u borbi da se plasiraju u elitni rang regionalnog takmičenja, a osim toga lideri su Prvenstva Bosne i Hercegovine.Dugo je nekadašnji evropski prvak i simbol Sarajeva i naše domovine tavorio na dnu, grcao u dugovima, a onda je sunce obasjalo Skenderiju. U klub je ušao uspješni biznismen Dubravko Barbarić i u startu su krenuli bolji dani za "Studente“.Barbarić je i bivši generalni sekretar KSBiH, stoga zna kako funkcionira košarka, naročito u našoj državi. Pomno se stvarao tim Bosne, pravila se kohezija mladih i onih iskusnijih igrača, ali ništa ne bi bilo moguće bez ulaganja Barbarića. Prosto, sport je biznis i bez ulaganja nema ni rezultata.Dugo nije bilo vrhunskog dvoranskog sporta u Sarajevu, a povratak publike na tribine Skenderije kada igra Bosna, podsjetnik su na neka ljepša vremena. Bosna će sada igrati polufinale ABA 2 lige, a na putu do finala stoji joj ekipa Vojvodine iz Novog Sada.Prva utakmica je na rasporedu 10. aprila u Novom Sadu, a sedam dana kasnije u Skenderiji. Nema sumnje da će biti ispunjena dvorana, jer košarka se vraća u Sarajevo, a velike zasluge pripadaju Dubravku Barbariću.

Prosto, sport je biznis i bez ulaganja nema ni rezultata i Barbarić to zna

Dubravko Barbarić: Vraća Bosni sjaj

Ministar za evropska i sjevernoamerička pitanja Velike Britanije Stiven Dauti (Stephen Doughty) odgovarao je na brojna pitanja svojih kolega u britanskom parlamentu, koje jako zanima situacija u našoj državi. Najviše zbog neizvjesnosti koju su prouzrokovali potezi Milorada Dodika i njegovih saradnika.Ako se neko i dvoumio, Dauti je odagnao sumnje te jasno i glasno poručio kako su ti potezi vrlo opasni i, prije svega, neustavni. Naglasio je da nanose štetu narodu entiteta RS koji ih je ujedno i birao, a oni rade sve samo ne u korist građana.Dauti je potcrtao podršku Velike Britanije suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH i iznio ozbiljnu zabrinutost da se u BiH urušavaju mir i sigurnost te krši Mirovni sporazum.Otvoreno je rekao da Velika Britanija radi veliki diplomatski posao iza scene.Potvrdio je i ono što i drugi tvrde, a to je da postoji jedinstvo u međunarodnoj zajednici o Dodikovim antiustavnim potezima te je naglasio da postoji mogućnost saradnje s EU o pitanju vanjske politike, a samim time i povratka u misiju EUFOR-a "Althea“.Stiven Dauti rođen je 15. aprila 1980. u Kardifu, a član je Laburističke stranke.

Jasno i glasno poručio kako su potezi Dodika vrlo opasni i, prije svega, neustavni

Dauti: Govorio pred britanskim parlamentom

Stiven Dauti: Visoka diplomatija

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, bjegunac od bh. pravosuđa, nije propustio priliku, praktično, poistovjetiti se s Marin Le Pen (Marine), francuskom desničarskom političarkom koja je osuđena za pronevjeru više od 3,7 miliona eura iz fondova Evropske unije za njenu stranku Nacionalno okupljanje."Je suis Marine“, status je koji je Dodik objavio s nepoznate lokacije nakon presude, a potom se javio i objavom iz Moskve, kalkulirajući s pozicijom žrtve i političkog progona, koristeći priliku da uzdahne i nad vlastitom sudbinom.- Kada ne mogu pobijediti na izborima, pokušaju vas uništiti preko sudova - između ostalog je napisao Dodik.Premda je stranka Le Pen jučer pozvala na proteste širom zemlje, a ona izrazila neslaganje s presudom i, zapravo, osudila „političku odluku“, ona za razliku od Dodika ipak poštuje zakone svoje zemlje. Uz poruku da neće dopustiti da je na takav način eliminišu, Le Pen je zatražila da sud požuri sa žalbenim postupkom.- Put je mali. Svaki je uzak, ali postoji - izjavila je Le Pen.Upravo bi Dodiku, koliko god se trudio ostati nepobjediv, bilo pametnije priznati stvarnost, krenuti pravnim putem i okončati cijelu agoniju.Jer, i to što daje stotine hiljada dolara za lobiranje u svoju korist, kako bi sebi pokušao skinuti međunarodne sankcije, pa i sastajanje s predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom, teško da će mu pomoći da se izvuče iz političkog blata u koje je zaglibio.Neugodno jeste,, ali -„C'est la vie“- to je život. Neko Dodiku treba reći da političke kalkulacije nisu vječne, a ni boravak na tajnim ili polutajnim lokacijama. Sudovi postoje da osiguraju pravdu i pravičnost.&nbsp;

Iako je Le Pen osudila "političku odluku", ona za razliku od Dodika poštuje zakone svoje zemlje

C'est la vie

Radost Bajrama donekle je prigušila strepnja zbog opasnog poigravanja s mirom i udara na državne institucije. Sve s ciljem odbrane pojedinca, koji je umislio da je njegova sudbina važnija od stotina hiljada drugih i koji je vjerovao da će nacionalnim interesima moći manipulirati do penzije na koju dok god diše, ni on, ni oni oko njega i ne pomišljaju.U pitanju je manipulator, koji je u izljevu vlastite bahatosti sam sebe tužio, pa se nakon prvostepene presude pokajao. Političar kod kojeg nije jasno da li danas misli isto kao jučer, jer je ratne zvaničnike ispraćao u Hag kao zločince, a neke od njih po povratku uz počasti dočekivao. U skladu s ličnim potrebama, zločine je nazivao pravim imenom, da bi ih potom negirao. Usvajao je i zakone koji mu se danas ne sviđaju, navodno je zabranio SIPA-i da djeluje u RS, a potom se opet predomislio. Radi se o nepredvidivoj osobi koja je na vlast došla uz svesrdnu podršku Evrope, koja se zalagala za EU i NATO put, koja je skupa s kolegama iz FBiH desetine hiljada mladih katastrofalnom politikom otjerala u zemlje EU, dok ostatak stanovništva uvjerava da je evropski put štetan za RS.Skriven od javnosti, potjernica i policijskih organa, Milorad Dodik u tajnom skrovištu danas čeka termin za prijem kod Vladimira Putina, jedine adrese na kojoj ga još žele vidjeti.Ipak, osim strepnje građana, Dodikov suludi plan izazvao je i kontraefekt, pa je poprilično zbio redove svih racionalnih i dobronamjernih ljudi u oba bh. entiteta. Oni shvataju ozbiljnost situacije, dižu glas protiv zloupotrebe institucija za lični interes i ne pristaju da slijede politike koje ih ponovo vode u neizvjesnost. Nakon jasnog odgovora uposlenih u državnim institucijama, opozicionih partija, pojedinih intelektualaca, dobar dio građana putem medija ili društvenih mreža glasno se usprotivio kršenju Dejtonskog sporazuma. Istovremeno, broj prazničnih čestitki kao da nikada nije bio veći, a u sivilu svakodnevice izdvajaju se vijesti o ljudskoj dobroti i komšijskoj solidarnosti.Kod Prozora svećenik Branko Jurić organizirao iftar za komšije Bošnjake, FK “Radnik” iz Bijeljine za gostujuće navijače iz Sarajeva, dok je u Rudom imam Said ef. Junuz komšijama Srbima dijelio bajramske balkave. Mladi Ljubušak Josip Jelinić već danima, s križem na leđima, putuje cijelom Bosnom i Hercegovinom, odajući počast žrtvama rata i svojim „Hodom za pomirenje naroda u BiH“, najavljujući neko novo, bolje i ljepše vrijeme.&nbsp;&nbsp;

Dodikov suludi plan izazvao je i kontraefekt, pa je poprilično zbio redove svih racionalnih i dobronamjernih ljudi u oba bh. entiteta

Glasovi razuma

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović proteklih dana poslao je snažne poruke važnosti očuvanja zajedništva, mira i dobrote u i među ljudima. Prvo je to učinio u bajramskoj poruci posljednjeg dana ramazana, a potom i na hutbi koju je održao u Gazi Husrev-begovoj džamiji za Bajram, ali i jučer, kada smo obilježili Dan šehida.Ukazao je na političke nasrtaje od onih iz BiH i van nje, ali i na prijetnje teško stečenom miru.Pozvao je na jedinstvo i međusobno poštovanje, istaknuvši da je nasilje prema domovini grijeh, a da je naša Bosna i Hercegovina dovoljno velika za sve građane, koje god vjere i narodnosti da su. Podsjetio je na poginule koji su se borili za mir i da nešto takvo ne smije da nam se ponovi.I u danima najveće političke neizvjesnosti i direktnim napadima na državnost jedine nam Bosne i Hercegovine, reis Kavazović je dovio za međusobnu ljubav i poštovanje, razgovor i dostojanstvo, lijepu riječ i prestanak zavade.Reis Husein ef. Kavazović rođen je 3. jula 1964. godine.

Dovio je za međusobnu ljubav i poštovanje, razgovor i dostojanstvo, lijepu riječ i prestanak zavade

Husein ef. Kavazović: Neophodne poruke mira

Osnovni razlog pravljenja kalendara i „mjerenja“ vremena je činjenica da su agrarne kulture zavisile od meteoroloških odlika podneblja. Potreba da se znaju periodi suhih i vlažnih razdoblja su natjerale drevne civilizacije da stvore svoje kalendare. To je bio period razvoja astronomije jer su uočene neke nebeske zanimljivosti – od perioda dana do identičnog položaja zvijezda na nebu u određenom periodu godine. Stari Egipat je zavisio od vode rijeke Nil te je Nova godina počinjala s njegovim visokim vodostajem koji se ponavljao svakih 365 dana. To je vrijeme koje je bilo potrebno da zvijezda Sirius zauzme identičan položaj na nebeskoj sferi.<h2>Mjesečeve faze</h2>Odavno je jasno da je 365 dana period koji je potreban da Zemlja obiđe oko Sunca. Zbog toga se svi kalendari ovog tipa zovu „solarni“, a egipatski je imao trinaest mjeseci – dvanaest po trideset dana i jedan od pet dana. Taj trinaesti je bio poznat kao „prazni“, jer se za djelovanje u njemu nije plaćao porez. Gaj Julije Cezar je, zbog činjenice da okretanje Zemlje traje 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi duže od 365 dana, uveo pojavu „prestupne godine“. Svaka četvrta godina je imala 366 dana, a datum koji se u njoj javljao je 29. februar. Rimljanima prva dva mjeseca, koji su generalno zimski, nisu imali neki značaj. U njima se nisu bavili agrarom niti su išli u ratove. Zbog toga neki mjeseci, koji su nama od devetog do dvanaestog, nose nazive po brojevima od sedam do deset na latinskom jeziku (septem, okto, novem, decem). Osim kalendara koji se zove „Julijanski“, drugi solarni kalendar je dobio ime po Papi Grguru IX. On je krajem XVI stoljeća napravio reviziju kalendara te uočio da se isti svakih 128 godina mora „namještati“. Razlika dva kalendara od 1582. godine je trinaest dana, a ista se najbolje vidi kroz obilježavanja Božića. Pravoslavne crkve koje su ostale vjerne starom kalendaru obilježavaju Božić 7. januara, a one koje prate novi (Gregorijanski) kalendar isti obilježavaju 25. decembra. Zbog razlike u kalendarima navodi se podatak da su sportisti Rusije zakasnili na Olimpijadu 1908. godine u Londonu, a čuvena Oktobarska revolucija je bila u novembru!Za razliku od praćenja dužine kretanja Zemlje oko Sunca neki narodi su se odlučili da prate nama najbliže nebesko tijelo i njegovo kretanje oko Zemlje. Promatrajući nebo od davnina se primijetila jedna neobična pojava – Mjesečeve faze. S obzirom na činjenicu da Mjesec ne proizvodi svoju svjetlost nego reflektuje Sunčevu, različit položaj nebeskih tijela nam daje prividno drugačiji oblik Mjeseca na nebu. Razlika između dvije faze traje sedam dana, a kalendari ovog tipa se zovu „lunarni“. Brojni narodi, uključujući Kineze, Hinduse, Jevreje i Arape, koriste ovaj vid kalendara. Novi kalendarski mjesec počinje kada je faza mladog Mjeseca, a godina traje dvanaest mjeseci. Za razliku od solarne godine ova traje deset dana kraće. Kada se „saberu“ svi mjeseci lunarnog kalendara (šest po 30 i šest po 29 dana) dobije se godina u dužini od 355 dana.<h2>Perzijski jezik</h2>Svakako jedan od poznatijih lunarnih kalendara je onaj po Hidžri. Orijentalna kultura je na ove prostore donijela i drugačiji izraz za kalendar – vaktija. Osim što određuje lunarni kalendar, vaktija prati i dnevno kretanje Zemlje oko svoje osovine zbog pet dnevnih molitvi kod muslimana. Upravo u subotnjoj večeri 29. marta je faza mladog Mjeseca koja označava kraj ramazana - mjeseca posta. Ova činjenica označava da počinje novi mjesec po lunarnom kalendaru koji se zove ševal. Prvi dan ovog mjeseca označava početak najvećeg praznika kod muslimana – Bajrama. Zanimljivo da je naziv ovog praznika došao iz turskog preko perzijskog jezika. Arapi bajram zovu eid, a ovaj koji nastupa nakon ramazana Eid al – Fitr. Još jedan veoma značajan izraz kod muslimana dolazi iz perzijskog jezika – abdest (ab-voda; dest-ruka).U nedjelju, 30. marta, u 7.12 će se klanjati bajram-namaz. Inače dnevne molitve se ravnaju po lokalnom, a ne po zonalnom vremenu. Za razliku od gradskih mahala u kojima se često može čuti „Bajram barečula“, ovaj praznik se čestita sa „Bajram šerif mubarek olsun“. Brojne izraze stranog porijekla smo „modificirali“ te se to desilo i čestitkama za bajram. Kada se zna da smo od njemačkog „Feuerzeug“ stvorili riječ „fajcag“ onda nam ni „Bajram barečula“ ne treba biti iznenađenje. Kada se uporede kalendari, jedna činjenica je primjetna – Bajram svake godine dođe deset dana ranije. Ovo je posljedica razlike dužine solarne (365) u odnosu na lunarnu godinu (355 dana).Za razliku od Arapa, Jevreji „sustižu“ solarni kalendar. Zanimljivo je da je trenutno 5785. godina, a da je svaka treća godina prestupna i ima trinaest mjeseci ili 385 dana. Na ovaj način se ovaj kalendar „poklapa“ sa solarnim. Drevne civilizacije kao što su Grčka i Rim, uzimale su druge događaje za početak nekog novog doba. Tako je to za Grke to bila prva Olimpijada (776. pr.n.e.), a za Rimljane nastanak tog vječnog grada (753. pr.n.e.). Za ogroman dio Planete „zapadne kulture“ trenutno je 2025. godina i označava period od Isusa Krista. I tu postoje nesuglasice pa u Etiopiji smatraju da je trenutno 2017. godina. U Iranu se koristi solarni kalendar, Nova godina se obilježava prvog dana proljeća, a vrijeme računa od Hidžre te im je sada 1403. godina. Najviše „godina“ ima stari Vizantijski kalendar koji je računao vrijeme od „Velikog potopa“. Prema tom kalendaru trenutno je 7533. godina.Ovog vikenda se dešava još jedna „namještena“ stvar koja se vezuje za vrijeme. Period razvoja industrije je zahtijevao „duži dan“, odnosno da se poveća radna efikasnost na dnevnom svjetlu. Osnovni razlog uvođenja „ljetnog vremena“ je energetska ušteda. Zanimljivo da se ova pojava prvi put dogodila u Prvom svjetskom ratu, kada su 1916. godine sat „unaprijed“ pomjerili Njemačka, Austrougarska i Velika Britanija. Naše pravo vrijeme je „zimsko“ te ne treba ni koristiti taj izraz. Kazaljke na satu se pomjeraju u posljednjem vikendu oktobra i posljednjem vikendu marta. U nedjelju u dva ujutru kazaljka će se pomjeriti na tri te će se „dodati“ sat. U oktobru se pravi suprotna pojava te se kazaljka vraća s tri na dva sata.<h2>Ljetno vrijeme</h2>Neke države Afrike i Azije nikada nisu uvele ljetno vrijeme, a zanimljivo je da su određene odlučile da se više ne vraćaju na stvarno (zimsko) vrijeme. To su Turska i Rusija, koje ovu činjenicu opravdavaju uštedom energije. Inače postoji ideja da se i u Evropi ostavi samo ljetno vrijeme, ali je ta odluka prolongirana zbog problema s pandemijom koronavirusa prije nekoliko godina.Često se kaže da je ovo ona noć kada spavamo sat „kraće“, a poznata je i lokalna šala o pomjeranju sata – i to iz dnevne u spavaću sobu! Ove godine Ramazanski bajram „pada“ u nedjelju, dan koji je ispunjen radošću i obiteljskim okupljanjima. Istovremeno pomjeranje kazaljke na satu donosi dodatnu dinamiku u naš svakodnevni život te nas, iako se čini da su ove dvije stvari nespojive, podsjećaju da je promjena neizbježna. Ovaj spoj tradicije i modernosti nas podstiče na razmišljanje o načinu balansiranja duhovnosti, tradicije, kulturne baštine te svakodnevnih obaveza i potragu za odgovorom na pitanje – kako se prilagoditi promjenama koje dolaze!?Davno su Rimljani rekli „Tempus fugit“, što doslovno znači „vrijeme bježi“. Osim što ga mjerimo kalendarima, moramo biti svjesni da je ono nepovratno prolaznog karaktera, a na nama je da ga osmislimo i iskoristimo na najbolji mogući način – bez obzira koja (nam) je godina i koji kalendar koristimo!Svim muslimanima Bajram šerif mubarek olsun, a ostalima želja da se pridruže svojim susjedima u njegovom obilježavanju – naravno, uz baklavu!<h2>Početak 1447. godine po Hidžri</h2>Različite civilizacije uzimaju drugačije događaje za početak nekog svog novog doba. Hidžra je bila 622. godine te je to vrijeme početka novog doba kod Arapa, a sekundarno i drugih muslimana. Logika bi bila da je sada 1403. godina po Hidžri, ali činjenica da lunarna godina traje deset dana kraće je stvorila formulu po kojoj se računa ta godina (H = 33(2025-622)/32). Kada se 25. juna 2025. godine pojavi mladi Mjesec on će označiti početak 1447. godine po Hidžri.

Osim što vrijeme mjerimo kalendarima, moramo biti svjesni da je ono nepovratno prolaznog karaktera

Zubić: Kako se prilagoditi promjenama koje dolaze

Profesor Vedran Zubić za "Avaz": Bajram, kalendari i "pomjeranje" sata - spoj tradicije i promjena

Ruskinja Ljudmila Babić se 2013. godine doselila u Sarajevo iz Arhangelska.Dvije godine kasnije, odlučila je prihvatiti islam za svoju religiju, a tada je odlučila i uzeti hidžab kao dio svog identiteta.To se dogodilo 27. noći ramazana, kada je, posmatrajući vjernike tokom molitve, osjetila da pripada tom miljeu. Smatra da je tada donijela pravu odluku i nije se pokajala. U domovini se nije mnogo susretala s islamom, već ga je izučavala više s kulturološke strane, uporedo s drugim religijama. Dolaskom u glavni grad BiH svjesnije je pristupila tome i osjetila da je to ono što je blisko njenom srcu. Iako joj je porodica u Rusiji, Mila, kako je prijatelji odmilja zovu, ostala je da živi u Sarajevu sa svojom kćerkom, u gradu u kojem su ugodno osjeća i s ljudima s kojima dijeli životnu svakodnevicu.Sada ispraća deseti ramazan koji je ispostila.

Zavičaj u dalekom Arhangelsku zamijenila za Sarajevo

Ljudmila Babić: Prava odluka

Najavio je Milorad Dodik da će pokrenuti važne međunarodne aktivnosti prije svega nekoliko dana.Da bi napustio državu, morao je prvo ilegalno da pređe granicu BiH i Srbije, a onda ga je u Beogradu dočekao avion koji je doletio iz Banje Luke. Zamisli te ironije da u vlastitoj državi ne možeš da poletiš avionom, nego da kao najveći kriminalac, ubica, narkodiler moraš da ideš u drugu državu.Ipak, kao kula od karata se sve razbilo na prvoj od tih međunarodnih aktivnosti. Otišao je u Izrael, gdje su mu rekli da je nepoželjan nakon što je Sud BiH zatražio da se za njim raspiše međunarodna potjernica, što još moraju odobriti u sjedištu Interpola. On je ponižen i od „Jerusalem posta“, koji je objavio da ih je Dodik molio da gostuje u njihovom podcastu.Možda nije Izrael neki najbolji primjer demokratije, možda i sagovornici na samitu jesu razni ultradesničari, ali kakav god da bio ovaj događaj, oni nisu spremni srozavati svoju reputaciju zbog osobe koja će, izvjesno, prije ili kasnije, u BiH ili nekom drugom dijelu svijeta biti uhapšena.To se najbolje moglo čuti i ranije od zvaničnika Vlade Italije, koju predvode desničari, gdje je pružena jasna podrška institucijama BiH i gdje su osuđeni separatistički potezi RS.Možda će Dodik dobiti malo na vremenu, jer je Srbija uputila primjedbu na zahtjev za Interpolovom potjernicom, možda se uspije tako vratiti i do Srbije, možda stigne i do još jedne destinacije, ali je činjenica da će u rodne Laktaše morati doći ilegalno.Nakon tog dolaska u Laktaše, izvjesno je da neće moći zapadnije o Bosanskog Novog, a sve istočnije od Lončara i Pelagićeva će mu značiti rizik od hapšenja. Može on tako sigurno još dugo s gomilom naoružanih policajaca, no da li je to stvarno život koji je dostojan čovjeka? Na slobodi si, a osjećaš se zatočeno.&nbsp;

Dodik nema podršku ni ultradesničara, a postavlja se pitanje dokle idu njegove egzibicije

Usamljen u pogubnim politikama

Fotografije renomiranog, svjetskog i bosanskohercegovačkog fotografa Milomira Kovačevića Strašnog umjetnost su sama za sebe. Čini se da ih pravi tako bezazleno, onako usput, a toliko jaku poruku šalju. I danas kao i onih kobnih 90-ih godina i agresije na Bosnu i Hercegovinu.Raju Sarajeva tokom opsade grada fotografirao je gotovo na svakom ćošku. Po danu, po noći. Na ulicama ili u zamračenim klubovima. Razvijao filmove u mračnim komorama i ostavio svjedočanstva za sve generacije koje dolaze. To je njegov put i životni zadatak koji je odabrao – biti foto-hroničar historije, čuvati i oživljavati sjećanja. Na dobro, na loše, na život, na smrt.A šta bolje to može učiniti nego fotografija.Sutra u svom Sarajevu otvara izložbu „Djeca rata, ljudi mira“ u okviru koje će pokazati fotografije djece na ulicama grada tokom opsade i iste te ljude, koji su pristali biti dijelom ovog projekta, na istim mjestima decenijama poslije.Kako često voli reći, nije bio ratni fotograf, već fotograf u ratu. Izbora nekog nije ni bilo. Već da uvečer izađe na ulice i prati gdje ima svjetla, odnosno struje, pa trkom do tog mjesta da razvije filmove. I tako iz dana u dan.A njegove fotografije su ostale i ostaju vječne.Milomir Kovačević Strašni rođen je 1961. godine u Čajniču.

Put i životni zadatak koji je odabrao - biti foto-hroničar historije

Milomir Kovačević Strašni: Vječna sjećanja

Ohrabrujuće zvuče informacije da Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) nastavlja djelovati na prostoru RS i da joj njene nadležnosti režim iz ovog entiteta, predvođen Miloradom Dodikom, nije uspio oteti. Potvrdila je to i akcija “Test” u Banjoj Luci, koju su policijski službenici SIPA-e izveli prema nalogu Suda BiH i pod nadzorom Tužilaštva BiH.Neuvjerljivo su zvučala opravdanja predsjednika NSRS Nenada Stevandića da se ne smije dozvoliti da političku krizu zloupotrijebe kriminalci, dileri droge i ubice, te da će MUP RS ipak sarađivati sa SIPA-om u slučajevima pranja novca, trgovine drogom, sprečavanja ubistava. Nakon ranijih najava predsjednika RS i predvodnika napada na državne institucije Milorada Dodika da će pripadnici Tužilaštva BiH i SIPA-e BiH biti privedeni ako se pojave u RS, ali i nakon usvajanja neustavnih zakona u NSRS, kojima se rad Suda i Tužilaštva BiH i SIPA-e eksplicitno zabranjuje u ovom entitetu, ovakve izjave predstavljaju posipanje pepelom. One, s jedne strane, pokazuju da je u secesionističkim glavama prisutno i zrno razuma koje ih čini svjesnim težine krivičnog djela koji su počinili, a, s druge, da se zakoni za koje su poslanici u NSRS digli ruke naknadno, ipak, mogu slobodno interpretirati, u skladu s interesima onih koji su ih i predložili.S druge strane, SIPA djeluje u situaciji kada Vijeće ministara BiH nije prihvatilo ostavku direktora Darka Ćuluma, pa je on formalno i dalje na toj poziciji, iako ne dolazi na posao. Zakonom o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu direktoru su date široke ovlasti rukovođenja Agencijom. SIPA trenutno nema zamjenika direktora, ali bi i njegove nadležnosti bile da mijenja direktora za vrijeme njegovog odsustva, “ispunjava pojedine dužnosti koje mu prenese direktor, te obavlja zaduženja koja mu, prema potrebi, dodjeljuje direktor s ciljem efikasnog i pravilnog obavljanja poslova SIPA-e”. Tako dolazimo i do člana zakona, koji SIPA-i velikim dijelom veže ruke u periodu kad se očekuje da njena Jedinica za specijalnu podršku, nakon što dobije takvu naredbu, realizira akciju hapšenja osumnjičenih i na taj način okonča krizu i strah kod građana. Ova jedinica specijalizirana je za izvršavanje visokorizičnih zadataka, kakvim je ocijenjeno i privođenje Dodika, Viškovića i Stevandića. Radi se o elitnoj jedinici, koja je proteklih godina uhapsila više od 700 osumnjičenih za najteža krivična djela.- JSP obavlja najzahtjevnije i najsloženije taktičke i operativno-tehničke policijske radnje, primjenjujući policijska ovlaštenja u visokorizičnim situacijama kada su neophodne posebne vještine, obučenost i oprema – jasno je precizirano članom 18. Zakona, kao i to da upotrebu ove jedinice odobrava... direktor.

Nadležnosti SIPA-e režim iz entiteta RS nije uspio oteti

Posipanje pepelom

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine je na najbolji mogući način započela kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Dvije pobjede u dva odigrana susreta je nešto što nisu očekivali ni najveći optimisti, a veliki trijumfi iznjedrili su i neke nove heroje.Jedan od njih je Arjan Malić, defanzivac Šturma iz Graca, koji je sa svega 19 godina briljirao u oba susreta. Šta tek reći na činjenicu da je on upao na spisak kao alternativa, jer se Jusuf Gazibegović, njegov bivši klupski saigrač, povrijedio i ostavio mu prostor.Došao je možda kao zamjena, ali vrlo vjerovatno to više nikada neće biti u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.O kakvom blagu pričamo, dovoljno je reći i da ga je aktuelni austrijski selektor Ralf Rangnik (Rangnick) uvjeravao da obuče dres Austrije. Arjanov odgovor, ako karijera nastavi u pravcu u kojem se kreće, postat će legendaran.- Ma, mogu oni doći. Mogu ja i sjesti s njima i porazgovarati. Ali, moja želja je samo jedna, moja odluka je već davno donesena – bio je jasan 19-godišnji "Zmaj“.Čak je i nakon gola u Ligi prvaka, san snova za 99 posto svjetske populacije, ispalio samo jedno: „Odluka je da igram za Bosnu“, ne spominjući uopće debitantski gol u najvećem svjetskom klupskom takmičenju.Nakon pobjede nad Kiprom čak je i poveo navijanje, a s njim je zapjevao cijeli stadion, ali i cijela BiH. Da nam ih je više kao ti, gdje bi nam kraj bio, dragi Arjane.

Došao kao zamjena, ali vrlo brzo dokazao kvalitet

Arjan Malić: Novi heroj "Zmajeva"

Cijene u BiH nastavljaju rasti, a s poskupljenjima prosječan građanin se već dugo bori. Šokantna je činjenica da su zbog rasta cijena značajnom dijelu građana životni troškovi veći od prosječnih primanja.Kada se svi troškovi "bace“ na papir i podvuče crta, veliko je pitanje šta ostaje u novčaniku prosječnog građanina? Reklo bi se - gotovo ništa, dok se za „minusom“, obavezno, poseže u slučaju vanrednih izdataka, kojih ne manjka i koji se samo pukom srećom mogu izbjeći. O posebnom fondu, onom za zdravlje, rijetko ko i razmišlja, a, uprkos zdravstvenom osiguranju, i obična upala prilično može ispuhati novčanik.Dok većina u ovoj zemlji jedva spaja kraj s krajem, akcija, ako se tako mogla i zvati, bojkota trgovina nije dala nikakve rezultate, a teško da će ih građani vidjeti i od famoznih „zaključanih cijena“.Recept vladajućih koji su, eto, privoljeli trgovce da pokažu dobru volju i kao spuste, a potom „zaključaju“ cijene određenih prehrambenih te higijenskih proizvoda nije nikakav dugoročni plan za stabilizaciju cijena.To što će dio građana „kanticu“ pavlake platiti 5,30 KM umjesto 5,85 KM ili najjeftiniji maslac 5,85 KM umjesto 6,40 KM, kilogram riže, slabije kvalitete, marku niže i slično, nije baš efikasno ili što će u konačnici u svojoj korpi „zaključanih“ proizvoda imati uštedu od pedesetak KM je samo privremeno „liječenje simptoma“ i kap u moru silnih poskupljenja.Šta građanima u cijeloj priči znači i to što će inspekcijski i drugi organi uz prijetnju kaznama nadzirati drže li se trgovci pravila igre „zaključanih cijena“.Građani trebaju konkretna rješenja, sveobuhvatnu borbu protiv poskupljenja, a ne pojedinačne mjere. Straha i nesigurnosti je svima previše.

Strpljen, spašen

Monstrumi među nama

Nermin Đuzić: Za njega nema prepreka

Tri uhljepska dana

Dubravko Barbarić: Vraća Bosni sjaj

Stiven Dauti: Visoka diplomatija

C'est la vie

Glasovi razuma

Husein ef. Kavazović: Neophodne poruke mira

Profesor Vedran Zubić za "Avaz": Bajram, kalendari i "pomjeranje" sata - spoj tradicije i promjena

Ljudmila Babić: Prava odluka

Usamljen u pogubnim politikama

Milomir Kovačević Strašni: Vječna sjećanja

Posipanje pepelom

Arjan Malić: Novi heroj "Zmajeva"

Preduga borba

Kolumne

Strpljen, spašen

Monstrumi među nama

Nermin Đuzić: Za njega nema prepreka

Tri uhljepska dana

Dubravko Barbarić: Vraća Bosni sjaj

Stiven Dauti: Visoka diplomatija

C'est la vie

Glasovi razuma

Husein ef. Kavazović: Neophodne poruke mira

Profesor Vedran Zubić za "Avaz": Bajram, kalendari i "pomjeranje" sata - spoj tradicije i promjena

Ljudmila Babić: Prava odluka

Usamljen u pogubnim politikama

Milomir Kovačević Strašni: Vječna sjećanja

Posipanje pepelom

Arjan Malić: Novi heroj "Zmajeva"

Preduga borba